Šimšir (lat. Buxus) je otrovna vrsta zimzelenog grma poznata i kao zelenika. Pripada porodici šimširovki (Buxaceae) čiji su poznati predstavnici sarkokoka, pahisandra i haptanthus. Šimšir je autohtona biljka Europe, Azije i Afrike u čijim se vrtovima najčešće i može vidjeti, iako se različite vrste i sorte mogu pronaći u različitim dijelovima svijeta.
Grmolika je biljka koja može narasti 1 - 6 m ovisno o vrsti i sorti, a često se oblikuje i reže kako bi se postigao željeni oblik i veličina. Preferira polusjenu ili sunčana područja, ali može podnijeti i djelomičnu sjenu. U idealnim uvjetima potrebno mu je barem nekoliko sati sunca dnevno, ali može rasti i u sjeni, iako će u tom slučaju možda biti manje gusto i sporije rasti. Može se uzgajati na različitim nadmorskim visinama od razine mora do nekoliko stotina metara. Vrste koje su prilagođene specifičnim uvjetima visinskih planinskih područja mogu se naći na višim nadmorskim visinama.
Može se prilagoditi različitim količinama padalina, ali preferira umjerenu vlažnost tla. Općenito dobro podnosi prosječnu godišnju količinu padalina u rasponu 500 - 1.000 mm. Prilično je otporan na različite temperature pa tako većina vrsta može podnijeti umjereno hladne zime i temperature do -15°C kao i temperature do 35°C. Šimšir preferira ravnomjerno vlažno tlo, ali ne previše mokro, a u idealnim uvjetima tlo oko korijena treba biti vlažno, ali ne preplavljeno vodom jer prekomjerna vlaga može uzrokovati truljenje korijena. Listovi su tamnozeleni, sjajni i kožasti, dok oblik može varirati pa su tako često uski i ovalni.
Raspoređeni su gusto duž grana stvarajući gusti i bujni izgled biljke. Iako je riječ o zimzelenoj vrsti i ovdje se može događati opadanje listova, posebice ako je biljka u fazi mirovanja ili ako prolazi kroz stresne uvjete poput bolesti, ali uz pravilnu njegu šimšir bi trebao zadržati većinu listova tijekom godine.
U principu može cvjetati, ali su cvjetovi relativno neupadljivi i manje važni za estetski izgled biljke. Sitni su i zelenkasti, sakupljeni u cvatove koji se javljaju u proljeće ili ljeto. Ovisno o uvjetima uzgoja i vrsti šimšira cvjetanje može biti vrlo ograničeno. Malčiranje tla može biti korisna praksa i obično se provodi kako bi se očuvala vlažnost tla, smanjio rast korova, poboljšala struktura tla i pružila zaštita korijenskom sustavu biljke. Kao malč može se koristiti usitnjena kora drva, piljevina, kompost, slamka ili sjeckani listovi, a sloj bi trebao biti debljine oko 5 - 10 cm i ravnomjerno raspoređen oko biljke izbjegavajući direktan kontakt s deblom biljke. Prilikom sadnje preporučuje se razmak 60 - 90 cm ovisno o željenoj gustoći i veličini biljke.
Vrste šimšira
Iako u svijetu postoji 70 - 80 vrsta šimšira ipak kao najučestaliji izbor prilikom sadnje su japanski šimšir, korejski šimšir, vazdazeleni šimšir, balearski šimšir, Wahlov šimšir i Harlandov šimšir, a razliku se prvenstveno po obliku i nijansi lista.
Japanski šimšir
Japanski šimšir (lat. Buxus microphylla) prirodno raste u dijelovima Japana, Koreje i Kine. Uzgaja se i kao ukrasna biljka u mnogim drugim dijelovima svijeta. Preferira umjerenu klimu s blagim ljetima i hladnim zimama, a optimalna temperatura za rast je između 15 - 25°C. Može narasti do 2 m visine i može podnijeti temperature do -10°C, ali treba biti oprezan kod izuzetno niskih temperatura i mrazova jer to može oštetiti biljku. Obično raste na 300 - 1.500 m n. v., ali uz pravilnu njegu i zaštitu može se uzgajati i na nižim i višim nadmorskim visinama. Sadi u rano proljeće ili jesen kada su temperature blage i biljka ima bolje uvjete za ukorjenjivanje. Prosječni vijek trajanja japanskog šimšira može biti dugačak obično između 20 - 30 godina.
Korejski šimšir
Korejski šimšir (lat. Buxus sinica) može narasti 1 - 2 m i nalazi se na prostoru dijelova Koreje, Kine i Japana gdje preferira umjereno kontinentalnu klimu s toplim ljetima i hladnim zimama. Korejski šimšir obično raste 500 - 2.000 m n. v., a životni vijek mu je između 20 - 50 godina. Prilično je otporan na hladnoću i može podnijeti niske temperature. Općenito može preživjeti u područjima s temperaturama koje padaju do -15°C, dok temperature ispod ove mogu prouzročiti oštećenje, posebno ako su prisutni i drugi nepovoljni uvjeti kao što su vjetar i nedostatak zaštite. Idealna temperatura za rast i razvoj ove vrste šimšira je između 15 - 25°C. Cvjeta tijekom proljeća, u travnju i svibnju kada razvija male zelene cvjetove.
Optimalno vrijeme za sadnju je u proljeće ili jesen kada su temperature umjerene i biljka ima bolje šanse za uspješno ukorjenjivanje. U tim sezonama tlo je obično toplije i vlažnije što pogoduje razvoju korijena.
Vazdazeleni šimšir
Vazdazeleni šimšir (lat. Buxus sempervirens) prirodno raste na prostoru od zapadne Europe do jugoistočne Azije, a obično naraste 1 - 6 m. Može se pronaći u raznim područjima uključujući šumske rubove, stjenovite padine, vrtne i parkovne površine. Prilično je otporan i može podnijeti širok raspon temperatura, a preferira umjerene temperature dok je za rast i razvoj najidealnija između 10 - 25°C. Biljka može podnijeti i niže temperature, ali kod ekstremnih mrazova može doći do oštećenja. Može se prilagoditi različitim nadmorskim visinama jer se u prirodi može naći od nizinskih do planinskih područja. Općenito najbolje raste 0 - 1.500 m n. v. Prosječni vijek trajanja može biti prilično dug, a u povoljnim uvjetima može živjeti desetljećima. Neke dobro održavane biljke mogu doseći i više od 100 godina.
Balearski šimšir
Balearski šimšir (lat. Buxus balearica) je endemska vrsta koja se nalazi na prostoru Španjolske i preferira toplu mediteransku klimu s prosječnim godišnjim temperaturama iznad 15°C. Raste na nižim i srednjim nadmorskim visinama obično do 500 m i često se nalazi u šumskim područjima i na obroncima planina. Ima spor rast i obično dostiže visinu 1 - 2 m. Prosječni vijek trajanja ove biljke može biti dug, a s pravilnom njegom i uvjetima rasta može preživjeti više desetljeća. Obično cvjeta u kasno proljeće ili početkom ljeta, obično u svibnju ili lipnju. Cvjetovi su mali, neugledni i žuto - zelene boje. Najbolje se sadi u jesen ili rano proljeće kada su temperature umjerene, a sadi se u dobro drenirano tlo i mjesto s djelomičnom ili punom sunčevom svjetlošću.
Wahlov šimšir
Wahlov šimšir (lat. Buxus vahlii) je vrsta biljke koja se prirodno raste na području istočne i južne Afrike. Raste u zemljama poput Kenije, Tanzanije, Zimbabvea i Mozambika. Ova vrsta šimšira Preferira suptropsku klimu i obično se nalazi u područjima s umjerenom do visokom vlagom, a raste na 500 - 2.000 m n. v. Može narasti 2 - 5 m, a podnosi temperature u rasponu od -5°C do +35°C. Cvjeta u travnju i svibnju, a cvjetovi su sitni i neugledni. Preporučuje se sadnja na razmaku od otprilike 30 - 60 cm, ovisno o željenom uzorku sadnje. Nakon sadnje važno je redovno zalijevati biljku kako bi se potaknulo ukorjenjivanje i osigurao zdravo rast.
Harlandov šimšir
Harlandov šimšir (lat. Buxus harlandii) je endemska vrsta u Kini i Japanu, a raste u područjima s toplom i vlažnom klimom obično u planinskim područjima. Preferira umjerene temperature i ne podnosi ekstremne vrućine ili hladnoće. Može se pronaći između 300 - 2.000 m n. v., a obično naraste 1 - 2 m, ovisno o uvjetima rasta i njezi. Idealne temperature su u rasponu 15 - 25°C, dok pri temperaturama iznad 30°C može patiti od stresa što rezultira pojavom žutih listova i njihovim sušenjem. S druge strane, izloženost dugotrajnom mrazu i niskim temperaturama ispod - 10°C može uzrokovati oštećenja i smrzavanje biljke.
Uzgoj šimšira
Šimšir preferira sunčano do polusjenovito mjesto koje bi trebalo biti zaštićeno od izravnog popodnevnog sunca, posebno u područjima s visokim temperaturama prilikom čega je važno osigurati dobru drenažu tla. Prije sadnje tlo treba pripremiti dodavanjem organske tvari poput komposta ili humusa. Orezivanje je važan dio njege šimšira kako bi se održao željeni oblik i gustoća, a ono se provodi u kasnu zimu ili rano proljeće prije nego što biljka krene u vegetacijski rast. Orezivanjem, pored oblikovanja, uklanjaju se oštećeni i bolesni dijelove te se potiče gustoća i grananje. Pored ovoga jako je važno paziti i na zalijevanje da biljka primi potrebnu količinu vode, a da pritom ne dođe do apsorpcije prevelike količine vode što dovodi do truljenja korijena i propadanja biljke.
Tlo
Preferira tlo koje je dobro drenirano, bogato organskom tvari s blago kiselom do neutralnom pH vrijednosti. Optimalna pH vrijednost je između 6,5 - 7,0 dok može tolerirati blago alkalna tla čija je pH vrijednost do 8,0. Ako je pH vrijednost tla previsoka može se sniziti dodavanjem piljevine, treseta, komposta od borovih iglica ili kiselih gnojiva, a ako je pH preniska može se povećati dodavanjem vapna ili dolomitnog vapna. Najbolje opstaje u ilovastom, glinenom i pjeskovitom tlu.
Klima
Prilično prilagodljiva vrsta biljke koja može podnijeti različite klimatske uvjete, a općenito najbolje uspijeva u umjerenoj klimi s blagim ljetima i hladnim zimama pa tako može podnijeti niske temperature čak i do - 15°C posebno ako je dobro ukorijenjen i uspostavio rast. Preferira umjerene ljetne temperature između 20 - 25°C, a može podnijeti i više temperature do oko 35°C.
Kada je riječ o vlažnosti zraka šimšir je prilično prilagodljiv i može podnijeti različite razine vlažnosti. Preferira umjerenu vlažnost zraka 50 - 70%. Ako je okolina previše suha posebno tijekom sušnih razdoblja ili u zatvorenim prostorima s centralnim grijanjem može biti korisno prskanje lišća vodom kako bi se održala odgovarajuća vlažnost.
Vrijeme sadnje
Najbolje vrijeme za sadnju je u jesen ili rano proljeće kada su temperature umjerene, a biljka ima dovoljno vremena da se uspostavi prije dolaska ekstremnih vrućina ili mraza. Dvije sadnice se obično sade na međusobnoj udaljenosti 60 - 90 cm ili nekoj drugoj, ovisno od željene gustoće i namjene.
Jesen je često preporučeno vrijeme za sadnju jer je tlo još uvijek toplo od ljeta, a kišna sezona može pomoći u navodnjavanju biljke, što omogućuje šimširu da se ukorijeni prije zime i spremno se suoči s rastućom sezonom sljedeće godine. Također dobro vrijeme za sadnju je rano proljeće kad se tlo počinje zagrijavati jer biljka ima više vremena za rast prije dolaska vrućih ljetnih temperatura. Važno je izbjegavati sadnju tijekom vrhunaca ljetnih vrućina ili zimskih mrazova jer to može uzrokovati stres biljke.
Slaganje kultura
Šimšir izuzetno dobro podnosi kombiniranje s drugim vrstama biljaka posebice ako se njena visina održava malom što daje mogućnost drugim biljkama u njegovom okruženju da se dodatno istaknu. Upravo zbog toga najčešće se može vidjeti posađen u kombinaciji s biljkama poput lavande, ruže, ehinaceje, raznih začina, tuje, nevena, maka, šeboja, cinije, kleome, gardenije, tise kao i stabla voćaka poput jabuke, trešnje i citrusa (limun, limeta, naranča, mandarina).
Iako je riječ o vrsti koja se može uspješno kombinirati s gotovo svim vrstama biljaka postoje neke vrste čija se kombinacija savjetuje izbjegavati poput bambusa, bršljana, japanskog dvornika, metvice ali i visokih stabala koja će praviti sjenu i sprječavati odgovarajući razvoj šimšira. Također se ne savjetuje kombinacija s biljkama poput ljubičastog Joe-Pye korova i močvarne kaljužnice.
Faza mirovanja
Šimšir ima određenu fazu mirovanja koja obično dolazi zimi iako može varirati ovisno o podneblju. U ovoj fazi biljka ulazi u period sporijeg ili gotovo zaustavljenog rasta. Tijekom tog perioda može doživjeti gubitak lišća što je normalna pojava tijekom zimskog perioda. Faza mirovanja traje od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, a nastupa kada temperature padnu ispod određene razine obično oko 5°C. Tada biljka zahtijeva manje vode kako bi se izbjeglo truljenje korijena. Uz to se treba izbjegavati rezidba jer to može oštetiti biljku.
Općenito se tijekom faze mirovanja preporučuje minimalno održavanje, a biljku je potrebno držati zaštićenu od jakih vjetrova i mraza. Kada faza mirovanja završi i biljka počne pokazivati znakove rasta može se nastaviti s redovnim održavanjem.
Sadnja šimšira
Za sadnju preferira sunčano ili djelomično zasjenjeno mjesto koje treba biti dobro drenirano. Prije sadnje tlo treba pripremiti uklanjanjem korova i kamenja, a tlo se može poboljšati dodavanjem komposta ili razgrađenog stajskog gnoja radi poboljšanja plodnosti i drenaže. Prije sadnje potrebno je iskopati rupu nešto veću od korijenskog sustav nakon čega se sadnica položi u rupu, poravna i pažljivo napuni tlom oko korijena koje se treba lagano pritisnuti kako bi se uklonili zračni džepovi.
Odmah nakon sadnje potrebno je zaliti sadnicu, a redovno zalijevanje se nastavlja tijekom prvih nekoliko tjedana kako bi se osiguralo da se korijenje dobro uspostavi. Preporučuje se malčirati tlo oko šimšira slojem organskog malča poput slame ili komposta kako bi se zadržala vlažnost tla, smanjio korov i održala stabilna temperatura tla.
Sadnja sjemena
Može se razmnožavati putem sjemena, iako je taj način manje uobičajen jer sjeme ima sporu i neujednačenu klijavost što može otežati uzgoj. Uzgaja se zbog svoje specifične forme ili oblika. Sjeme se bere kada plodovi sazru, obično u kasno ljeto ili rano jesen, a može imati tvrdu ljusku koja otežava klijanje.
Da bi potaknuli klijanje može se izvršiti postupak stratifikacije što uključuje natapanje sjemena u vodi 24 sata, a zatim držanje u hladnjaku na temperaturi od oko 4°C tijekom nekoliko tjedana. Nakon stratifikacije sjeme se može posijati u posudu s kvalitetnim supstratom. Idealna temperatura za klijanje sjemena je oko 15 - 20°C prilikom čega je potrebno održavati supstrat vlažnim, ali ne pretjerano mokrim dok samo klijanje može potrajati nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci ovisno o uvjetima i kvaliteti sjemena.
Sadnja sadnice
Sadnica šimšira može se saditi tijekom proljeća ili jeseni kada su uvjeti povoljni. Idealno je da sadnica bude dovoljno razvijena i da ima dobar korijenski sustav, ali i da istovremeno nije prevelika. Obično se koriste sadnice visine 15 - 30 cm prilikom čega je važno je da ima zdravo korijenje. Prilikom sadnje potrebno je iskopati rupu nešto veću od korijenskog sustava sadnice čija bi dubina trebala bi biti takva da korijeni mogu biti ravno ili blago zakrivljeni prema dolje. Sadnica se postavlja u rupu, a zatim pokrije tlom i lagano pritisnite oko korijena kako bi se osigurala stabilnost.
Nakon sadnje savjetuje se zalijevanje kako bi se pomoglo u uspostavljanju korijenskog sustava. Šimšir raste relativno sporo što može potrajati nekoliko godina da dostigne svoju punu veličinu.
Kalemljenje
Šimšir se može kalemiti što je ujedno jedan od načina razmnožavanja. Kalemljenje je praksa kojom se uzima reznica ili izdanci sa željenog šimšira i sadi na drugu biljku kako bi se stvorila nova biljka. Ovaj se proces obično odvija tijekom proljeća ili rane jeseni, a uključuje rezanje zdravih izdanaka s matične biljke, izbor odgovarajuće podloge i povezivanje reznica s podlogom. Nakon toga reznice se čvrsto povezuju kako bi se omogućio prijenos hranjivih tvari i uspostavila veza između reznica i podloge.
Povezivanje se odvija na nekoliko načina, a prva metoda uključuje rezanje podloge na horizontalnom dijelu stabla i rezanje reznice u obliku kliješta ili dijagonalno. Reznica se zatim umetne u prorez na podlozi i pričvrsti se elastičnom trakom ili vrtlarovom trakom kako bi se osigurala čvrsta veza. Drugom se metodom podloga reže na jednoj strani kako bi se stvorio kalem u obliku T, a reznica se reže u obliku kliješta ili dijagonalno s bočnom pupoljkom. Zatim se umetne u prorez na podlozi i pričvrsti elastičnom trakom ili vrtlarovom trakom. Treća metoda povezivanja uključuje uklanjanje kore na podlozi i umetanje reznice s pupoljkom ispod kore. Pupoljak se zatim čvrsto pričvrsti vrtlarovom trakom ili posebnom spojnom trakom.
Uzgoj u vrtu
Kada se sadi u vrtu važno je ostaviti dovoljno prostora između biljaka i okolnih struktura. Preporučuje se držati se udaljenosti od najmanje 1 m od kuće ili drugih građevinskih objekata kako bi se osigurala dobra cirkulacija zraka i olakšao pristup za održavanje biljaka.
Šimšir se često koristi kao rubna biljka u vrtovima zbog svoje gustoće i sposobnosti oblikovanja. Njegova sposobnost formiranja gustih živica čini ga idealnim za ogradne ili granice prostora u vrtu.
Međutim može se saditi i kao samostalna biljka ili u grupama za stvaranje ukrasnih oblika poput kugli ili stožaca. Važno je uzeti u obzir željeni izgled vrta i funkcionalnost biljke, a ako se želi stvoriti granica onda se sadi kao rubna biljka s utvrđenim razmakom između sadnica.
Uzgoj u stakleniku
Šimšir se može uzgajati u stakleniku posebno u hladnim ili nepovoljnim klimatskim uvjetima gdje mu se može osigurati stabilnija temperatura i zaštita od ekstremnih vremenskih uvjeta. Preferira umjereno hladne do blago tople uvjete, a idealna temperatura u stakleniku je između 15 - 25°C tijekom dana, dok noćna temperatura ne bi trebala biti niža od 10°C. Što se tiče vlažnosti zraka šimšir preferira umjerenu vlažnost točnije između 50 - 60%, jer previsoka vlažnost može uzrokovati razvoj gljivičnih bolesti dok preniska vlažnost može uzrokovati isušivanje lišća. Redovno provjetravanje staklenika i održavanje umjerene vlažnosti pomoći će u održavanju zdravih uvjeta za rast šimšira. Može dulje vrijeme boraviti u stakleniku posebno tijekom nepovoljnih vremenskih uvjeta.
Uzgoj u posudama
Nije neobično uzgajati šimšir u posudama koje se mogu držati na terasi, balkonu ili unutar kuće. Posuda mora biti dovoljno duboka kako bi se omogućio razvoj korijenskog sustava, a idealno je da ima drenažne rupe na dnu kako bi se osigurala dobra odvodnja nepotrebne količine vode. Često se može vidjeti posađen u posudu od terra cotte, keramike, drveta i plastike. Za sadnju pojedinačne sadnice posuda bi trebala biti široka i duboka barem 30 cm. Ako se sadi više sadnica u jednu posudu onda je potrebno osigurati dovoljno prostora između njih kako bi se izbjegla prekomjerna konkurencija za hranjive tvari i prostor za rast pa se savjetuje razmak 20 - 30 cm između sadnica.
Održavanje nasada
Održavanje nasada šimšira podrazumijeva redovno zalijevanje kao i prihranjivanje sadnica. Osim ovoga potrebno je i paziti da se drži određena međusobna udaljenost kao i da se vrši redovno pregledavanje nasada kako bi se pravovremeno uklonile zaražene sadnice odnosno kako ne bi došlo do međusobnog prijenosa bolesti s bolesne sadnice na zdrave u njenom okruženju.
Prilikom rezidbe i prorjeđivanja savjetuje se koristiti čisti i dezinficirani alat kao i vršiti rezove precizno jer u suprotnom može doći do uništavanja sadnica. Malčiranje oko korijenskog sustava u sloju debljine 5 - 8 cm pomaže u očuvanju vlage, sprečavanju rasta korova i poboljšanju zemljišta. Kao malč može se koristiti kompost, sjeckana kora ili trava.
Održavanje i njega
Šimšir preferira umjereno zalijevanje gdje se savjetuje da tlo treba biti vlažno, ali ne pretopljeno vodom. Redovna gnojidba pomaže u održavanju zdravog rasta šimšira posebice uravnoteženo granulirano gnojivo ili tekuće gnojivo. Orezivanje je važan dio njege šimšira kako bi se održao željeni oblik i gustoća, a provodi se u proljeće ili jesen uklanjanjem suhih, oštećenih ili nepoželjnih dijelova biljke kako bi se potaknuo zdrav rast. Ako su temperature izuzetno visoke ili niske ili ako je izložena jakom vjetru potrebno je koristiti dodatnu zaštitu poput zaštitnih prekrivača tijekom hladnih razdoblja ili premještanje na zaštićenije mjesto.
Zalijevanje
Ako je posađen u vrtu, onda se zalijeva dublje jednom ili dva puta tjedno. Pritom tlo ne treba ostati suho između zalijevanja ali prekomjerno zalijevanje može stvoriti previše vlažno okruženje koje dovodi do truljenja korijena. Ako je posađen u posudi, zalijevanje treba biti malo češće jer posuda ima ograničen volumen tla i brže se suši. Ako je gornji sloj 2 - 3 cm suh, onda je potrebno zalijevanje i to do dubine 15 - 20 cm. Potrebno je paziti da voda prođe kroz drenažne rupe na dnu posude kako bi se izbjeglo zadržavanje viška vode.
Gnojidba
Šimšir se obično prihranjuje u proljeće kada započinje aktivni rast biljke iako se može prihranjivati tijekom ljeta posebno ako zaostaje u rastu ili ima slabiji izgled. Ne treba ga prihranjivati tijekom zime i kasne jeseni kada ulazi u fazu mirovanja. Šimšir može biti dobro prihranjen organskim ili mineralnim gnojivima kako bi se osigurao zdrav rast i razvoj biljke.
Može se koristiti uravnoteženo granulirano gnojivo s kontroliranim otpuštanjem posebno formulirano za ukrasne biljke poput šimšira i to u omjeru 10 - 10 - 10. Osim toga, koriste se i organska gnojiva poput komposta, stajskog gnoja ili prirodnih biljnih gnojiva koja obogaćuju tlo i pružaju hranjive tvari. Kompost se može ravnomjerno rasporediti oko biljke kao sloj malča ili dodati u tlo prilikom sadnje. Biljni ekstrakti ili čajevi mogu se napraviti od koprive ili algi i koristiti za zalijevanje.
Razmnožavanje
Osim kalemljenja i uzgoja iz sjemena šimšir se može razmnožavati i na neke druge načine poput cijepljenja, divljenja kao i reznicama i iz izdanaka. Cijepljenje je metoda koja se jako rijetko koristi prilikom razmnožavanja šimšira iako je moguća, a radi se o spajanju vrha biljke s podlogom druge sadnice. Za cijepljenje se obično koriste mladi izdanci šimšira koji se presađuju na podlogu koja ima dobre karakteristike rasta.
Divljenje je prirodna metoda razmnožavanja kod koje se grane šimšira naginju i prekrivaju zemljom kako bi se formirali novi korijeni. Kada se korijenje razvije grana se može odvojiti od matične biljke i presaditi na željeno mjesto. Ovo je sporiji proces razmnožavanja, ali može biti dosta uspješan.
Razmnožavanje reznicama je jedan od najčešćih načina razmnožavanja šimšira prilikom čega se koriste reznice iz zdravih biljaka koje je potrebno ukorijeniti u prethodno pripremljenom supstratu. Reznice duljine 10 - 15 cm se obično uzimaju u proljeće ili ljeto gdje se uklanjaju donji listovi, a one se sade u supstrat do polovice duljine. Uz redovno održavanje vlažnosti tla trebale bi se ukorijeniti za nekoliko tjedana.
Šimšir ima sposobnost izbaciti nove izdanke iz podzemnih korijena ili podnožja biljke. Potrebno je pažljivo ih iskopati s odgovarajućim korijenjem i presaditi ih na željeno mjesto. Ovo je korisna metoda ako se žele razmnožiti biljke koje su već formirale gusto podnožje.
Presađivanje
Najbolje vrijeme za presađivanje je u rano proljeće ili kasnu jesen kada su temperature blaže i kada je biljka manje aktivna. Potrebno je izbjegavati presađivanje tijekom ljetnih vrućina ili zimskih mrazova. Prije presađivanja tlo je potrebno pripremiti dodavanjem komposta ili drugog organskog gnojiva kako bi se poboljšala plodnost i zaliti biljku nekoliko dana unaprijed kako bi se korijenje dobro hidriralo. Ako je sadnica biljke prevelika za presađivanje može se rezidbom smanjiti volumen kako bi se olakšalo rukovanje.
Prethodno se iskopa rupa odredišnom mjestu koja je nešto veća od korijenskog sustava biljke nakon čega se biljka vadi iz stare rupe pazeći da se ne oštetiti korijenje. Nakon toga stavlja se u novu rupu, poravna i lagano pritisnite tlo oko korijena. Obilno zalijevanje biljke nakon presađivanja ključno je u ovom procesu.
Pomlađivanje
Pomlađivanje je postupak kojim se potiče rast novih i mladih grana, a istovremeno se uklanjaju starije i oštećene dijelove biljke, što pomaže održavanju zdravog i bujnog rasta biljke što joj daje svježi izgled.
Najbolje vrijeme za pomlađivanje je tijekom rane proljetne sezone prilikom čega se koriste dvije osnovne tehnike pomlađivanja, a to je skraćivanje grana i provođenje obnavljajuće rezidbe. Skraćivanje grana omogućuje poticanje rasta novih izdanaka i grana. Grane se skraćuju za otprilike trećinu do polovine njihove duljine čime se potiče rast novih mladih grana, poboljšava gustoća biljke i daje svježi izgled.
Obnavljauća rezidba je agresivnija metoda pomlađivanja koja uključuje rezanje biljke natrag do niskog reznog mjesta ili čak do tla, a primjenjuje se na starije i deblje grane kako bi se potaknuo rast novih izdanaka iz bazalnih pupova. Obično se provodi na starijim biljkama ili biljkama koje su izgubile oblik ili gustoću.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanjem se uklanjaju nepotrebne grane i lišće kako bi se poboljšala ventilacija i opća struktura biljke, obično u rano proljeće ili kasnu jesen. Pomaže u održavanju zdravog rasta, sprječava pretrpanost biljke i poboljšava njen izgled. U nekim slučajevima može se koristiti tehnika izbjeljivanja grana kako bi se osvijetlila unutrašnjost biljke što uključuje uklanjanje nekoliko gornjih lišća s pojedinih grana kako bi se potaknuo rast novih grana prema unutra. Nakon prorjeđivanja, biljku treba redovito zalijevati i pružiti joj odgovarajuću njegu kako bi se oporavila, a također je važno izbjegavati izlaganje jakom suncu ili mrazu neposredno nakon prorjeđivanja.
Rezidba
Rezidba se vrši u kasnu zimu ili rano proljeće prije početka intenzivnog rasta dok se rezidba tijekom vrućih ljetnih mjeseci ne preporučuje jer to može uzrokovati stres biljke. Vrši se korištenjem odgovarajućih škara za rezidbu iako se može oblikovati žičanim okvirom. Kod rezidbe se obično skraćuju vrhovi grana kako bi se potakao grmoliki rast i gustoća biljke.
Može se rezati skraćivanjem vrhova ili metodom prorjeđivanja uklanjajući neke od srednjih grana kako bi se poboljšala prozračnost biljke. Kada se skraćuju grane važno je ostaviti nekoliko listova na svakoj skraćenoj grani kako bi biljka mogla nastaviti s fotosintezom. Skraćuju se za otprilike ⅓ njihove duljine. Tijekom rezidbe potrebno je provjeriti ima li biljka oštećene, bolesne ili mrtve grane koje se također uklanjaju kako bi se spriječilo širenje bolesti.
Zaštita od vjetra
Izgradnja ili postavljanje zaštitne ograde može pružiti fizičku barijeru koja će smanjiti snagu vjetra, a ograda može biti izrađena od drveta, metalne mreže ili drugog materijala koji je dovoljno čvrst. Montaža zavjesa ili mreža za vjetar može pomoći u smanjenju izloženosti vjetru što je uglavnom privremeno rješenje koje se postavlja tijekom perioda jakih vjetrova.
Prilikom sadnje potrebno je gledati da se sadi na mjestima kao što su uz zid kuće, ograde ili većeg drveća što će pružiti prirodnu zaštitu od jakih vjetrova. Ako biljka ima grane ili stabljike koje su sklone lomljenju ili savijanju zbog vjetra onda ih se može pažljivo povezati ili pričvrstiti za potporu kako bi bile stabilnije. Pravilna rezidba gotovo uvijek pomaže u održavanju ravnoteže i strukture smanjujući mogućnost oštećenja uslijed jakih vjetrova.
Zaštita preko zime
Šimšir je općenito otporan na hladnoću, ali u vrlo niskim temperaturama može doći do oštećenja ili smrzavanja. Kako bi se zadržala toplina i spriječila promjena temperature u tlu potrebno je vršiti malčiranje tla oko korijena. Ako šimšir prekrije snijeg njega ne treba skidati jer može djelovati kao prirodni izolator i zaštiti biljku od ekstremnih temperatura. U zimskim mjesecima kada su temperature niže potrebno je smanjiti zalijevanje jer može dovesti do smrzavanja korijena.
Bolesti
Najčešće bolesti od kojih strada ova vrsta zimzelene biljke su palež biljke i palež Volutella.
Palež biljke
Palež biljke koju izaziva gljiva Cylindrocladium buxicola je ozbiljna bolest koja može prouzročiti oštećenje i propadanje šimšira. Prvi uočljivi simptomi zaraze su pojava smeđih listova, njihovo sušenje i propadanje. Infekcija može utjecati na mlade izbojke uzrokujući sušenje i odumiranje. Također se može primijetiti pojava smeđih ili crnih crtica na korijenskom vratu ili deblu biljke, a infekcija može rezultirati usporenim ili ograničenim rastom biljke kao i općom slabosti i propadanjem.
Održavanje dobrog drenažnog sustava i provjetravanje pomaže u smanjenju povoljnih uvjeta za razvoj gljive. U slučaju ozbiljne infekcije koriste se fungicidi koji sadrže aktivne tvari kao što su azoksistrobin, propikonazol ili tebukonazol.
Volutella palež
Volutella palež je bolest uzrokovana gljivicom Pseudonectria buxi, a očituje se pojavom smeđih mrlja koje se šire po površini lista. Na zaraženim listovima i granama mogu se primijetiti ružičaste spore koje stvaraju karakterističan ružičasti premaz. Zaraženi izdanci postaju smeđi, suše se i odumiru. Potrebno je osigurati umjereno zalijevanje kako bi se smanjila vlažnost lišća i spriječio razvoj bolesti, a savjetuje se zalijevanje ujutro kako bi se lišće brže osušilo tijekom dana. Za liječenje zaraze ovom gljivicom savjetuje se korištenje fungicida koji su odgovarajući i kada je u pitanju liječenje paleži uzrokovano Cylindrocladium buxicola, a to su azoksistrobin, propikonazol ili tebukonazol.
Štetnici
Iako na prvu ova biljka djeluje jako otporna i imuna na napad raznih štetnika, ipak postoje neke vrste koje se unatoč prevencijama svake godine iznova pojavljuju na šimširu poput lisnog rudara, grinje i psilide.
Lisni rudar
Lisni rudar (lat. Liriomyza sativae) je štetnik koji konstantno napada šimšir, a simptomi uključuju bijele linije ili mjehuriće na površinama listova, prozirne tragove hrane unutar lisnog tkiva i rupice odnosno prozirne mrlje na lišću. Moguće ga je ručno ukloniti kako bi se spriječilo daljnje širenje, a zaraženo lišće se odlaže u vrećicu. Primjena insekticida poput spinosada, abamektina, piretroida i neonikotinoida pokazali su se djelotvornim u borbi protiv lisnog rudara.
Grinja
Grinja (lat. Eurytetranychus buxi) je vrsta koja je karakteristična za šimšir, a simptomi zaraze mogu varirati. Zaraženo lišće može razviti žute i smeđe mrlje dok boja lišća može postati manje intenzivna ili izblijedjeti. Zaraženo lišće može biti zakržljalo, deformirano ili manje razvijeno u usporedbi sa zdravim lišćem biljke. Grinje često stvaraju mrežasta tkanja između grančica i na površini lišća koja mogu biti manje vidljiva na početku ali se mogu povećavati napredovanjem infekcije, a teška infekcija može uzrokovati opadanje lišća. Među insekticidima koji se često koriste za suzbijanje grinja na biljkama posebno na šimširu, spadaju akaricidi.
Psilida
Psilida (lat. Psyllidae) je štetnik koji može uzrokovati da zaraženo lišće bude manje, zakržljalo ili deformirano. Može izgledati uvenulo ili manje razvijeno u usporedbi s ostalim dijelovima biljke. Psilida izlučuje slatku ljepljivu tvar poznatu kao medna rosa koja se može primijetiti na lišću i drugim dijelovima biljke, a može privući mrave i razviti crnu plijesan na površini lišća. Uklanjanje psilida može biti ručnim skidanjem ili upotrebom pesticida poput piretroida i azadirachtina.
Upotreba šimšira
Šimšir je popularan ukrasni grm koji se često koristi za oblikovanje živih ograda kao i za formiranje i uređivanje vrtnih površina. Njegova gusta zelena lišća i kompaktni rast čine ga privlačnim za uređenje vrta. Listovi se rijetko beru u kulinarstvu ili u medicinske svrhe stoga se ne provodi masovna berba kao kod nekih drugih biljnih kultura.
U slučaju da se želi koristiti lišće šimšira u kulinarstvu ili medicini preporučuje se izbor zdravih listova koje su dovoljno razvijene i koje se redovno njeguju. U tu svrhu moguće je ručno ubrati pojedine listove koji su potrebni ali je isto tako važno ne pretjerivati i ostaviti dovoljno lišća na biljci kako bi se održala vitalnost i estetska privlačnost.
Sušenje
Iako se rijetko suši u tradicionalnom smislu ono je moguće, a vrši se tako što prethodno ubrane zdrave listove postavimo na ravnu površinu poput papira ili rešetke tako da budu jedan do drugog bez međusobnog preklapanja. Stavljaju se na suho i dobro prozračeno mjesto s umjerenom temperaturom. Izlaganje direktnom suncu treba izbjegavati kako bi se sačuvala boja i tekstura listova. Vrijeme sušenja može varirati od nekoliko dana do nekoliko tjedana.
Skladištenje
Šimšir preferira hladne temperature pa je najbolje skladištiti ga na hladnom mjestu poput podruma, garaže ili hladnjaka. Idealna temperatura za skladištenje je između 2 - 5°C, a najbolje podnosi umjerenu vlažnost zraka koja je između 40 - 60%. Može se čuvati u plastičnim vrećicama kako bi se zaštitilo od isušivanja, a ako se očekuje niska temperatura ili mraz posebno tijekom zimskih mjeseci premješta se na zaštićeno mjesto ili se koriste materijali poput pokrivača ili slame.
Kozmetika
Koristi se u kozmetičkoj industriji zbog svojih ljekovitih svojstava i raznih prednosti za kožu i kosu. Ulje šimšira dobiveno iz lišća biljke koristi se kao sastojak u raznim kozmetičkim proizvodima kao što su kreme, losioni, sapuni, šamponi i balzami za kosu, a lišće i kora se koristi za izradu parfema. Smatra blagim antiseptikom i ima umirujuće i hidratantne svojstva. Koristi se za njegu suhe i osjetljive kože kao i za ublažavanje iritacija i upala.
Medicina
Iako nije posebno bogat vitaminima i mineralima, sadrži neke poput vitamina C i E, kalcij, kalij i bakar. Iako nema široko prihvaćenu uporabu u modernoj medicini, u tradicionalnoj se koristila za liječenje probavnih tegoba, kožnih oboljenja kao i za liječenje urinarnih infekcija dok su eterična ulja dobivena iz biljke služila za liječenje zubobolje.
Zanimljivosti
Šimšir se smatra jednom od najstarijih biljnih vrsta koje su uzgajane u vrtovima. Prvi zapisi o uzgoju šimšira datiraju još iz antičkog Rima i Grčke gdje su ga koristili za oblikovanje ukrasnih vrtova i uređenje pejzaža. Bio je popularan i u kulturi srednjovjekovne Europe gdje se koristio u vrtovima samostana i kao materijal za rezbarenje, odnosno za izradu glazbenih instrumenata, namještaja, šahovskih figura i kutija.
Foto: Alexas / Pixabay
Odgovori