Limeta

Limeta (lat. Citrus x aurantifolia) je citrusno voće ili agrum iz roda Citrus, porodice Rutaceae. Limeta također predstavlja bilo koju od nekoliko vrsta i hibrida drveća i grmova rasprostranjenih u tropskim i suptropskim područjima. U rod Citrus spada i limun, naranča, mandarina, klementina, grejp, kumkvat i pomelo. Za limetu se smatra da je nastala križanjem limuna i cedra.

Stablo limete je vazdazelena drvenasta biljka koja može narasti do 4-5 metara, no u slučaju sadnje u loncu narastu do svega 2 m. U slučaju da se biljka ne orezuje, postaje grmolika. Stabla su vrlo dugovječna, gdje neka dožive čak i 150 godina. Listovi su ovalni i blago nazubljeni, kožasti i aromatični.

Cvjetovi su u početku blage ružičaste boje, a zatim postaju bijeli. Biljka je samooplodna, odnosno muški i ženski cvjetovi se nalaze na istom stablu. Cvjetovi se na stablu nalaze pojedinačno ili u skupinama od 2-7 cvjetova, a kao i limun može cvjetati više puta godišnje.

Plod limete je uglavnom promjera 3-4 centimetra, ovalnog do gotovo kuglastog oblika. Kožica ploda je tanka i zelena kada je plod zreo. Pulpa ploda je svijetlo zelene boje, mekana, sočna i kisela. Limete su slađe i kiselije od limuna, no imaju manju količinu vitamina C (30 mg na 100g ploda).

Sorte limete

Postoji mnogo različitih vrsta limete, a svaka od njih se može uzgajati u obliku stabla ili živice. Najčešće uzgajane su manje, žuće Meksičke limete (lat. Citrus × aurantifolia) te veće i zelenije Perzijske limete (lat. Citrus × latifolia). Komercijalnija sorta je Perzijska limeta.

Najpoznatije sorte su:

• tahićanska ili perzijska limeta
• prava ili meksička limeta
• Kaffir ili kvrgava limeta
• australska limeta

Sadnja limete

S obzirom na to da je limeta dugoživuće stablo, bitno je izabrati adekvatno mjesto za sadnju. Nadalje, limete su jako osjetljive na hladnoću, ali treba biti oprezan i kod predugog izlaganja Suncu jer to može dovesti do opeklina kako na listovima, tako i na kori biljke.

Tlo

Tlo za sadnju limete bi trebalo biti dovoljno drenirano. Naime, korijen biljke slabo podnosi prevelike količine vode koje bi mogle dovesti do truljenja. Duboka tla s pH vrijednošću od 5,5 do 7,5 smatraju se pogodnima. Nakon drenaže, treba iskopati rupu 60 × 60 centimetara, a zatim dodati nekoliko lopata organskog gnojiva te 20 dkg NPK u omjeru 7:14:21. U slučaju da je tlo teško i nepropusno te postoji opasnost od nakupljanja viška vode, može se dodati pijesak i organske tvari.

Temperatura

Tropska i suptropska područja optimalna su za uzgoj ove biljke. Najpovoljniji su suhi uvjeti u kombinaciji s ljetima s malo oborina (od 75 do 250 centimetara). Zbog izrazite vlažnosti mogu se raširiti mnoge bolesti, a hladnoća je također pogubna. Kada se limete uzgajaju u tropskim područjima, sve do zrelosti zadržavaju zelenu boju, ali ako je limeta ostavljena na nezaštićenom i hladnom području, plodovi poprimaju žutu boju. Upravo zbog toga se uzgoj u hladnijim područjima ne preporučuje.

Cijepljenje limete

Limeta se može uzgajati pomoću sjemena s obzirom na to da u visokom postotku reproducira osobine matične stanice, ali se svakako preporučuje cijepljenje. U našem podneblju, cijepljenje se obavlja na podlozi Poncirus trifoliata jer na taj način limeta dobiva povećanu otpornost na niske temperature.

Gnojidba limete

Gnojidba se tijekom vegetacije obavlja tekućim gnojivima za agrume zbog uravnoteženih mikro i makro elemenata. Također bi se trebala koristiti uravnotežena i slabo opuštajuća gnojiva, a gnojenje se može obavljati folijarno ili zajedno s vodom.

Navodnjavanje limete

U periodu kada su biljke mlade, dakle prve dvije godine, potrebno ih je nešto češće zalijevati, primjerice jednom tjedno. Svakako sa zalijevanjem treba biti iznimno oprezan jer prevelike količine vode doslovno mogu uništiti biljku. Uzimajući u obzir da je limeta tropska i suptropska biljka, lakše će podnijeti nedostatak vode, nego pretjerivanje u zalijevanju.

Uzgoj limete u loncima

Kao i kod klasičnog uzgoja, sadnja u loncima bi se trebala obavljati u proljeće. U loncu bi trebala biti sadržana jedna trećina zrelog organskog gnojiva, jedna trećina plodnog vrtnog tla te jedna trećina sitnog pijeska. Tijekom vegetacije potrebno je da se biljka nalazi na sunčanom mjestu, a svakako treba biti zaštićena od vjetra. Također ju treba prihranjivati gnojivima za agrume što se može obaviti folijarno ili zajedno s vodom. Nužno je prihranjivanje obavljati od proljeća do jeseni i to svakih petnaest dana.

Kada dođe hladnije vrijeme, biljka se unosi u osvijetljenu prostoriju koja se ne grije, a temperatura u njoj se kreće od 5°C do 12°C. U slučaju nižih temperatura od 5°C, lonac se omota agrotekstilom i postavi na izolacijski materijal.

Na proljeće se limeta ponovno iznosi van, ali na sjenovito mjesto, nikako na direktnu Sunčevu svjetlost. S vremenom se sve češće iznosi na svjetlost.

Rezidba limete

Orezivanje limete se obavlja samo kako bi se uklonile mrtve grane, grane ili lišće koje dodiruje zemlju te nove izrasline biljke oko debla. Može se orezivati i kako bi se ograničio rast stabla ili kako bi voćka odgovarala obrascima rasta drugih voćki. Orezivanje je poželjno obavljati u rano proljeće. Nikako se ne bi smjelo orezivati u hladnim mjesecima jer limete slabo podnose niske temperature no treba izbjegavati i kasno proljetno orezivanje. Biljka krošnju koristi kao zaštitu od visokih temperatura pa bi kasno orezivanje moglo imati pogubne učinke.

Bolesti i štetnici

Limetu pogađaju slične bolesti i štetnici kao i ostale agrume. Oboljenja mogu biti gljivična (gumoza i antraknoza), virusna ili bakterijska, a od štetnika limetu najčešće pogađaju lisne i štitaste uši te grinje, skakavci, nematode i kornjaši.

Gumoza ili trulež korjenova vrata (lat. Phytophthora citrophthora i P. nicotianae)

Jedna od najopasnijih bolesti kada su u pitanju agrumi. Najčešće se javlja za kišnih godina, a prisutna je u čitavom svijetu. Kada gumoza zahvati biljku dolazi do truleža i odumiranja u zoni korjenova vrata, tj. na prijelazu iz podzemnog u nadzemni dio biljke.

Preporučuje se korištenje podloge za razmnožavanje kako bi se bolest prevenirala. Optimalna je podloga Poncirus trifoliata ili podloga od gorke naranče. Što se tiče kemijske zaštite, preporučuju se fungicidi.

Antraknoza (lat. Colletotrichum gloeosporioides)

Osim što pogađa agrume, od ove bolesti pate i lubenice, jagode, paprike, krastavci i mnogo drugo voće i povrće.

Bolest se najčešće javlja za proljeća s produženim vlažnim razdobljima i kada se u sezoni pojave značajnije kiše od uobičajenih. Tijekom vlažnog i maglovitog vremena, spore bolesti kapaju na plodove, zaraze koru te ostavljaju crvenkaste do zelene pruge na nezrelom voću i smeđe do crne pruge na zrelim plodovima.

Ova bolest se također odstranjuje fungicidima. Biljka se zaštićuje u jesen, a zaštita se nanosi na čitavo stablo. Jako je bitna potpuna pokrivenost.

Štitaste uši

Štitasta uš ili Limunov crvac (lat. Planococcus citri Riso) je insekt žutosmeđe boje eliptičnoga oblika. Napada zelene dijelove biljke tako da siše biljne sokove na taj način iscrpljujući biljku. Kako bi se riješili ovog štetnika, potrebno je ukloniti koru, a u vrijeme vegetacije primijeniti insekticide.

Lisne uši

Crna uš agruma (lat. Toxoptera aurantii) i zelena uš agruma (lat. Aphis citricola) u vrijeme vegetacije napadaju sve dijelove biljke. Najlakše ih se može uočiti na naličju lista koji se počne kovrčati te po deformiranošću ploda. Za otklanjanje štetnika koriste se različiti preparati na prirodnoj bazi.

Grinje

Grinje su vrsta štetnika koji napadaju biljku na način da svoja jajašca polože na mlade listove i plodove biljke nakon čega izlegnute ličinke sišu biljne sokove. Za suzbijanje grinja se koriste insekticidi u rano proljeće ili nakon berbe.

Berba limete

Plodovi biljke se beru dok su zeleni, netom prije zrelosti, jer ako ih se predugo ostavi na stablu, poprimaju žutu do narančastu boju. Tada su vrlo gorke i nisu ukusne. Također, kada su plodovi zeleni sadržavaju najviše korisnih tvari. Kao što je prije spomenuto, limeta može cvjetati više puta godišnje pa se i plodovi mogu ubirati nekoliko puta u godini.

Kako bi bili sigurni da je limeta spremna za branje, dovoljno je ubrati jednu te vidjeti da li je sočna iznutra. Ako nije, treba još sačekati do berbe. Za razliku od nekih listopadnih plodova, nakon berbe limete ne sazrijevaju niti poboljšavaju kvalitetu.

Upotreba limete

Agrumi poput limete i limuna rijetko se konzumiraju sami. Najčešće se od njih radi limunada tako što se sok agruma iscijedi, a može se dodati i šećer. Limeta može poslužiti i kao ukras ledenog čaja ili nekog drugog bezalkoholnog pića. Također se često koristi i u alkoholnim pićima, pogotovo koktelima kao što su mojito, margarita, gin i tonik ili Cuba libre. Uobičajena konzumacija tekile uključuje krišku limete i sol, a u Meksiku limetu dobijete i uz pivo.

Limeta se koristi i kao sastojak u raznim jelima. Sok od limete obično možemo pronaći u preljevima za salate ili iscijeđenog preko kuhanog mesa i povrća. U kuhanju je limeta cijenjena zbog svoje kiselosti, kao i zbog cvjetne arome kožice. Koristi se u pitama od limete (tradicionalni desert na Floridi), tacosima, ali i drugim autentičnim meksičkim i jugozapadnim američkim jelima (ceviche i guacamole).

Koristi se i u južnoazijskoj kuhinji, a sušene limete (zvane crne limete ili loomi) česte su kao začin u perzijskoj kuhinji.

Ekstrakti limete i esencijalna ulja se koriste u parfemima i aromaterapiji, ali i u proizvodima za čišćenje.

Limeta i zdravlje

Jedna limeta (otprilike 67 grama) sadrži svega 20 kalorija, no skoro 2 grama vlakana. Limeta također ima niski glikemijski indeks pa se preporuča dijabetičarima. Bogate su vitaminom C i B6, folnom kiselinom te kalijem.

Limeta poboljšava probavu, a da bi se utjecaj ostvario, dovoljno je popiti šalicu vruće vode s limetom i malo meda.

Prirodni citrat u limeti može spriječiti nastanak bubrežnog kamenca. Preporuča se piti napitak od vode i limete, ali bez dodanog šećera. Limete također pojačavaju imunitet, smanjuju rizik od infarkta, poboljšavaju rad dišnog sustava, pojačavaju apsorpciju željeza, a dobre su i za zdravu kožu.

Povijest limete

Jedna od tvrdnji je da postoje samo tri primarne vrste citrusa - limun, pomelo i mandarina, a da su svi ostali citrusi nastali križanjem ovih vrsta, pa tako i limeta. Druga pretpostavka navodi da je originalna sorta Prava ili Meksička limeta (lat. Citrus × aurantifolia) te nedavno otkriveni Planinski citrus (lat. Citrus halimii).

Divlje limete vjerojatno potječu iz Indonezijskog arhipelaga ili obližnjeg kopna Azije. Oko 1000. godine nove ere, arapski su trgovci donijeli limetu iz Indije sve do Afrike i istočnih zemalja Mediterana. U zapadne su zemlje dovedene nakon Križarskih ratova u 12. i 13. stoljeću. Nakon toga je Kristofor Kolumbo sjemena citrusa donio u Ameriku na njegovom drugom putu. Danas se uzgajaju u ograničenoj mjeri praktički na svim područjima uzgoja agruma.

Kako bi spriječili skorbut tijekom devetnaestog stoljeća, britanski mornari su na dnevnoj bazi izdavali agrume poput limete (vjerojatno Meksičku limetu). Ovo je tada bila dobro čuvana tajna u vojsci koja je Britancima dala prednost jer su mornarice mnogih nacija patile od ove bolesti. Kasnije je otkriveno da ovaj blagotvorni učinak proizlazi iz vitamina C kojeg voće sadrži.

Foto: RDLH/Pixabay