Klementina (lat. Citrus x clementina) je citrusno voće koje je dobiveno križanjem mandarine i naranče. Predstavnik je agruma (lat. Citrus), jednog od rodova unutar porodice rutovki (lat. Rutaceae). U hrvatskom se jeziku, osim naziva agrum, može koristiti i naziv grozničarka. Klementina ima brojne poznate srodne biljke, a neke su od najpoznatijih mandarina, naranča, pomelo, kumkvat, grejp, limun i limeta.
Postoji više vjerovanja o podrijetlu mandarina, ali najvjerojatnije ona potječe iz Alžira. Danas se, osim u Africi, uzgaja i u Aziji, Europi, Južnoj Americi i SAD-u. Zemlje s najvećom zabilježenom proizvodnjom klementina su Kina, Španjolska, Turska, Maroko, Egipat i Brazil.
Stablo mandarine ima široku razgranatu krošnju i raste do 7 m visine. Lišće je tamno zelene boje, a sitno cvijeće bijele boje. Plod je okruglog oblika, a kora narančasta i sjajna.
Srodnici
Vrste klementina
Postoje dvije vrste klementina - klementina bez sjemenki i Monreal klementina čiji plod sadrži sjemenke. Najpoznatije su sorte Alžirska klementina, Arrufatina, Caffin, Carte Noir, Ain Taoujdate, Fina, Marisol, Nour, Klemenula i Clementine del Golfo di Taranto. U Hrvatskoj se najčešće uzgaja Neretvanska klementina, ali su dostupne i sadnice sorti Hernandina, Spinoso, Comune ISA i Corsica 2.
Klementina bez sjemenki
Kad govorimo o klementini, najčešće govorimo o klementini bez sjemenki ili s izrazito malo sjemenki (manje od deset). S obzirom da plodovi ne sadrže sjemenke, ova se vrsta klementine ne može razmnožavati pomoću sjemenki, već samo iz reznica. Većina sorti klementina pripada vrsti klementina bez sjemenki, stoga se ova vrsta uzgaja širom svijeta.
Monreal
Monreal klementina je vrsta klementine čiji plod sadrži sjemenke. S obzirom da se u plodu ove vrste nalazi više od 10 sjemenki, Monreal klementina se, osim reznicama, može razmnožavati i iz sjemena. Ova vrsta je nastala 1940. godine u Oranu i njezino se stablo izgledom bitno ne razlikuje od stabala klementine bez sjemenki. Jedina morfološka razlika je u tome što Monreal klementine imaju sitniji cvijet i veći plod od klementina bez sjemenki. Sorte Monreal vrste najviše se uzgajaju u Alžiru, Kaliforniji i Španjolskoj.
Alžirska klementina
Alžirska klementina smatra se najstarijom sortom klementina od koje su nastale sve ostale sorte. Ova sorta poprilično rano zrije, u razdoblju od listopada do prosinca, a njezini su plodovi manji. Vjeruje se kako je Alžirska klementina uvezena u Španjolsku i preimenovana u Fina, odnosno da su Alžirska klementina i Fina zapravo identične sorte.
Arrufatina
Arrufatina je španjolska sorta klementine koja je nastala u Villarealu. Smatra se ranom sortom jer se berba plodova vrši od listopada do prosinca. Plodovi su srednje veličine, a balans slatkoće i kiselosti je u potpunosti postignut pa je njezin okus srednje sladak u odnosu na ostale sorte.
Caffin
Caffin je rana marokanska sorta klementine čiji su plodovi zreli od listopada do prosinca. Boja plodova je intenzivno narančasta, a kora je deblja zbog čega ovi plodovi bolje podnose transport. Međutim, okus plodova je neutralan i stabla sporije rastu u odnosu na druge sorte. Također, zbog veće podložnosti štetnicima i veće osjetljivosti na pH tla, ne može se uzgajati u svim područjima.
Carte Noir
Carte Noir je rana marokanska sorta klementine čiji plodovi imaju koru blijedo narančaste boje. Također, plodovi imaju izrazito neutralan okus zbog manjka kiseline, stoga se ova sorta sve manje uzgaja.
Ain Taoujdate
Ain Taoujdate je izrazito rana marokanska sorta klementine čiji plodovi zriju u listopadu i studenom. Odlikuje ju visoki prinos i veliki plodovi, a kora plodova je intenzivno narančasta i debela zbog čega ova sorta dobro podnosi transport.
Fina
Fina je španjolska sorta klementine koja ima manje, tamno narančaste plodove koji su izrazito sočni i slatkog okusa. Zbog velike podložnosti bolestima ova sorta se sad rijetko uzgaja, ali je unaprijeđena u brojne druge sorte i smatra se kako su sve španjolske sorte klementina nastale od Fine.
Marisol
Marisol je rana španjolska sorta klementine čiji su plodovi zreli već početkom listopada. Ne uzgaja se često jer zreli plodovi vrlo brzo počnu trunuti na stablu, stoga je berbu potrebno izvršiti odmah po zriobi.
Nour
Nour je jedna od najpoznatijih marokanskih sorti klementina. Zrije poprilično kasno - krajem siječnja i početkom veljače. Krošnja stabala ove sorte je izrazito razgranata i karakterizira ju visok prinos plodova koji su srednje veličine.
Klemenula
Klemenula je jedna od najpoznatijih španjolskih sorti mandarina koja je nastala unaprjeđivanjem sorte Fina. Plodovi ove sorte nemaju sjemenki, njihova je kora tanka i lako se guli, a okus karakterizira visoka slatkoća. Osim u Španjolskoj, popularnost ove sorte raste i u Kaliforniji.
Clementine del Golfo di Taranto
Clementine del Golfo di Taranto je najpoznatija talijanska sorta klementine koja ima status zaštićene sorte prema geografskoj osnovi od strane Europske Unije. Karakterizira je izrazito aromatičan i sladak okus ploda, a plod ne sadrži sjemenke.
Neretvanska klementina
Neretvanska klementina je autohtona hrvatska sorta klementine koja je dobivena križanjem Washington naranče i Okitsu mandarine. Kora ploda je tamno narančaste do crvenkaste boje, a plod ne sadrži sjemenke. Karakterizira ju intenzivan sladak okus, ali i izrazito intenzivan citrusni miris.
Hernandina
Hernandina je poznata španjolska sorta klementine nastala u Picassentu. Njezini plodovi zriju nešto kasnije, a berba se vrši tijekom siječnja. Plodovi ne sadrže sjemenke, ali njihova kora ponekad ne poprimi narančastu boju u potpunosti ni kad su plodovi zreli.
Spinoso
Spinoso klementina je rana sorta klementine koja dozrijeva u listopadu. Njezini su plodovi intenzivne narančaste boje, ali plosnatiji u odnosu na plodove drugih sorti. Također, plodovi ne sadrže sjemenke, a karakterizira ih izrazita sočnost.
Comune ISA
Comune ISA je sorta klementine čiji plodovi dozrijevaju početkom prosinca. Plodovi su pravilno okruglog oblika, a kora je intenzivno narančasta. Također, plodovi ne sadrže sjemenke, ali su vrlo veliki.
Corsica 2
Corsica 2 je rana sorta klementine koja dozrijeva krajem listopada. Plodovi ove sorte ne sadrže sjemenke, a karakterizira ih izrazita sočnost i slatkoća.
Uzgoj klementina
Klementine su agrumi visokog prirasta koje je vrlo lako uzgajati. Jedini problem kod njihova uzgoja predstavlja velika količina vode kojom ih je potrebno redovito zalijevati ili navodnjavati.
Tlo
Najpogodnije tlo za uzgoj klementine je pjeskovito-ilovasto tlo koje je lagano, rahlo i dobro drenirano, a ne podnosi tla koja su glinasta. Optimalno je da su pH vrijednosti tla u rasponu od 6-7, odnosno da je tlo blago kiselo.
Klima
Klementina najbolje uspijeva u tropskim i suptropskim područjima. Odgovaraju joj više temperature zraka, odnosno područja s prosječnom temperaturom zraka od 15 do 20°C. Dobro podnosi i niže temperature, ali ako se temperatura spusti ispod -10°C velika je vjerojatnost da će oštetiti stablo.
Vrijeme sadnje
Klementine se, kao i većina voćki, mogu saditi ili u proljeće ili u jesen. U proljeće se sade nakon što prođe opasnost od mraza, krajem ožujka ili početkom travnja. Jesenska sadnja vrši se u rujnu - dok su temperature još uvijek visoke, a pada i dovoljna količina kiše.
Slaganje kultura
Klementine se mogu saditi nakon gotovo svih pretkultura, ali ne preporučuje se da pretkulture budu drugi agrumi. Mogu rasti uz sve druge biljne vrste, a najbolje je oko njih zasaditi čemprese koji će služiti kao zaštita od naleta vjetra.
Preporučuje se uz njih saditi i kadife, petunije i boražine jer miris njihova cvijeta odbija štetnike. Stolisnik i kopar također su dobre kulture koje privlače bubamare i mrežokrilce koji se hrane lisnim ušima. Također, dobro je uz klementine saditi i biljke poput ljekovitog matičnjaka i peršina koji svojim mirisom privlače prirodne neprijatelje gusjenica - ose i muhe gusjeničarke.
Za zelenu gnojidbu odlično je uz klementine saditi grašak i lucernu koje procesom mikorize obogaćuju tlo dušikom. Preporučena međusobna udaljenost stabala klementina i udaljenost stabla klementine od drugih stabala je minimalno tri metra. Ako je to moguće, preporučuje se saditi ih na međusobnoj udaljenosti i do 7 m.
Sadnja klementina
Klementina se sadi na isti način kao i drugi agrumi. Jedina je bitna razlika to što većina sorti klementine ne sadrži sjemenke, stoga je te sorte moguće saditi jedino reznicama.
Sadnja sjemena
Sorte klementina koje sadrže sjemenke mogu se saditi iz sjemena. Sjemenke je potrebno izvaditi iz ploda i dobro ih očistiti i isprati kako bi se s njih uklonila pulpa. Sjemenke je zatim potrebno dobro osušiti i čuvati na hladnom mjestu. Prije sadnje ih je potrebno namakati 24 sata u mlakoj vodi. Nakon toga se sade na dubinu od jednog centimetra, a zatim je zemlju potrebno obilno zaliti i održavati vlažnom.
Sadnja sadnice
Nakon što se sadnica izvadi iz posude, potrebno je lagano razdvojiti korjenčiće. U tlu se iskopa rupa koja je malo veća od korijenske kuglice i u tu se rupu stavlja sadnica. Sadnicu je nakon sadnje potrebno obilno zaliti i zalijevanje ponavljati jednom tjedno. Sadnica se veže uz kolac i na nju je potrebno staviti kartonsku ili plastičnu zaštitu kako bi se mlado stablo zaštitilo od štetnih utjecaja hladnoće.
Osim gotovim sadnicama, moguće je zasaditi i reznice klementine. Sa željenog odraslog stabla potrebno je odrezati reznicu duljine 75 do 150 mm. Kraj reznice je zatim potrebno umočiti u preparat za zakorjenjivanje i posaditi u posudu s pjeskovitom zemljom. Reznicu je potrebno držati na osvijetljenom mjestu i održavati temperaturu zraka u rasponu od 20 do 25°C. Kad se reznica zakorijeni i na njezinu vrhu izraste novi izboj, sprema je za presađivanje u veću posudu ili u vrt.
Kalemljenje
Različite sorte klementine mogu se međusobno križati kako bi se dobile sorte poželjnijih svojstava. Međutim, još nije poznato mogu li se klementine križati s drugim vrstama agruma kao neke druge vrste poput mandarine.
Uzgoj u vrtu
Prije sadnje je potrebno duboko zaorati tlo, do dubine između 40 i 50 cm kako bi se uklonili ostaci pretkultura. Klementine se uzgajaju na otvorenom prostoru, a potrebno je voditi računa o tome da ih se sadi na mjestima do kojih dopire velika količina sunčeve svjetlosti. Stabla je, posebice dok su mlada, potrebno zaštititi od izravnih naleta vjetra. Uz biljku je potrebno postaviti kolac i svezati ju za kolac kako bi ona pravilno rasla i visinu. Na tlo se može postaviti tanji sloj malča (ne deblji od 10 cm) koji će zadržavati vlagu i čuvati korijen od smrzavanja tijekom hladnih mjeseci.
Uzgoj u stakleniku
Klementine se uobičajeno ne sade u staklenike i plastenike, ali u staklenicima se uzgajaju sadnice klementina. Temperaturu je u stakleniku potrebno održavati visokom (oko 25°C), relativna vlažnost zraka ne smije biti ispod 30% te je potrebno osigurati dopiranje sunčeve svjetlosti do biljke. Ukoliko se klementine uzgajaju u stakleniku, sade se u posude koje tijekom hladnijeg vremena bivaju smještene u stakleniku što pridonosi intenzivnijoj boji kore plodova. Međutim, tijekom toplijih i sunčanijih perioda, posude s klementinama se iznose na otvoreno.
Uzgoj u posudama
Klementine se mogu vrlo lako uzgajati u posudama i držati na balkonu ili u dvorištu. Na dno posude je potrebno staviti sloj pijeska ili kamenčića kako bi se osigurala drenaža zemlje. Na drenažni sloj se stavlja zemlja i supstrat. Oko sadnice se može staviti i tanak sloj malča koji služi za očuvanje vlage. Posudu je preko zime potrebno držati u zatvorenom prostoru kako ne bi došlo do smrzavanja, ali ju se ne smije stavljati u blizinu radijatora. U sunčanim i toplim mjesecima, posudu s biljkom je potrebno iznijeti na balkon ili u dvorište na neko mjesto do kojeg dopire veća količina sunčeve svjetlosti.
Održavanje nasada
Tlo na kojem rastu klementine je potrebno redovito rahliti, a preporučuje se i izoravanje tla plugom nakon berbe.
Održavanje i njega
Klementine ne zahtijevaju nikakvu posebnu njegu niti oblikovanje, stoga su pogodne za uzgoj.
Zalijevanje
Klementine je potrebno redovito zalijevati, odrasla stabla jednom tjedno s oko 15 litara vode po stablu, a mlada stabla i dvaput tjedno. Mandarine je moguće i navodnjavati, a od svibnja do listopada ih se preporučuje navodnjavati s čak tri do pet tisuća litara vode po hektaru.
Gnojidba
Prije sadnje je potrebno tlo zagnojiti i organskim i mineralnim gnojivima, a važna je i redovita prihrana koja se vrši najčešće jednom godišnje. Najbolja količina prihrane je dodavanje 300 g dušika, 200 g kalija i 140 g fosfora svakom stablu, odnosno može se koristiti gnojivo NPK. 13-7-13 Početkom ožujka je potrebna i gnojidba stajskim gnojivom koje se zaorava. Biljke se mogu i jednom u dva mjeseca zaliti tekućim gnojivima namijenjenima za agrume.
Razmnožavanje
Sorte sa sjemenkama mogu se razmnožavati uz pomoć sjemenki ili reznicama i cijepljenjem. One sorte čiji plodovi ne sadrže sjemenke mogu se razmnožavati samo reznicama ili cijepljenjem.
Rezidba
Rezidbu klementina potrebno je obavljati jednom godišnje, a najbolje ju je vršiti u proljeće. Potrebno je ukloniti sve suhe i uvenule grane i one grane koje se križaju s drugim granama na više mjesta. Na klementinama se često mogu pronaći i takozvane vodopije, grančice koje rastu okomito iz drugih grana i iscrpljuju biljku pa je posebno važno obratiti pažnju na njih i ukloniti ih.
Priprema za sljedeću sezonu
Nasade klementina je nakon berbe potrebno dobro izorati plugom kako bi se izrahlila zemlja koja je ugažena tijekom berbe.
Bolesti
Najčešće bolesti klementine su gumoza ili smeđa trulež korjenova vrata, čađavica i antraknoza.
Gumoza
Gumoza ili smeđa trulež korjenova vrata (lat. Phytophthora citrophthora) je gljivična bolest klementine koja napada grane i deblo. Prepoznaje se po pojavi gumaste tamno smeđe smole na kori stabla. Uzrokuje postupno slabljenje, a naposljetku i sušenje stabla.
Suzbija se tako da se uklone zaraženi dijelovi kore i ta mjesta se zatim premazuju tripostotnom bordoškom juhom ili vapnom, a učinkovitim se pokazao i preparat Ridomil.
Čađavica
Čađavica (lat. Capnodium citri) je gljivična bolest agruma koja se javlja na agrumima koji su prekriveni mednom rosom. Prekriva organe biljke i time smanjuje fotosintezu što oslabljuje biljku.
Suzbija se tako da se unište štetnici koji su uzrokovali prekrivanje biljke mednom rosom, a zatim se biljka premazuje bakrenim preparatima, primjerice crvenim uljem.
Antraknoza
Antraknoza (lat. Colletotrichum gloeosporioides) je gljivično oboljenje agruma koje se očituje u sitnim crnim pjegama na lišću i plodovima. Lišće i plodovi se uslijed ove bolesti deformiraju, a zatim se suše i otpadaju.
Suzbijati se može prskanjem stabla pripravcima na bazi cineba.
Štetnici
Štetnici koji napadaju su mediteranska voćna muha, štitaste uši, lisni mineri i zelena lisna uš agruma.
Mediteranska voćna muha
Mediteranska voćna muha (lat. Ceratitis capitata) je voćna mušica veličine 4-5 mm, a tijelo joj je žuto-smeđe boje. Napada plodove koji su nakon napada podložni truleži i otpadaju sa stabala.
Suzbijaju se prskanjem pripravcima koji sadrže dimetoat ili atraktant (primjerice Bluminal). Mogu se suzbijati i ispuštanjem sterilnih mužjaka u omjeru 25:1 prema normalnim mužjacima.
Štitaste uši
Štitaste uši (lat. Cocoidea) su maleni bijeli kukci koji imaju dugačko rilo pomoću kojega sišu sokove iz biljke. Na taj način iscrpljuju biljku, a mlade biljke mogu i uvenuti.
Suzbijaju se prskanjem bijelim uljem dva do tri puta u razmaku od 15 dana.
Zelena lisna uš agruma
Zelena lisna uš agruma (lat. Aphis citricola) je sitan štetnik zelene boje koji napada lišće, cvjetove, pupove pa čak i mlade plodove agruma te iz njih siše sokove i iscrpljuje stablo.
Suzbijati se mogu prskanjem brojnim insekticidima, primjerice preparatom Boxer 200 SL. Mogu se napraviti i učinkoviti preparati kod kuće, primjerice na bazi pepela, alkohola ili koprive (gnojivo od koprive).
Lisni mineri
Lisni mineri (lat. Phyllocnistis citrela) je sitan leptir koji polaže brojna jajašca na mlade izboje i listove agruma. Gusjenice koje se izlegu iz tih jajašaca napadaju listove u koje se uvlače i hrane epidermom lista i uzrokuje njihovo propadanje.
Suzbijaju se prskanjem insekticidima, a najpotrebnije je klementine protiv ovih štetnika tretirati u srpnju. Jedan od najpoznatijih insekticida kojim se suzbijaju lisni mineri je NeemAzal TS.
Upotreba klementina
Klementine su voće izrazito male kalorijske vrijednosti (47 kcal / 100 g), a sadrže brojne sastojke važne za podizanje imuniteta i očuvanje zdravlja. Lako se čiste i slatkog su okusa, stoga su omiljeno voće brojnim ljudima i njihova upotreba je zaista široka.
Berba
Berba mandarina se, ovisno o sorti, obavlja u razdoblju od listopada do veljače. Zreli plodovi prepoznaju se prema intenzivno narančastoj boji kore na kojoj više nema zelenih dijelova. Beru se ručno otkidanjem plodova rukom ili rezanjem plodova sa stabla.
Mogu se i sušiti, na način da se ogule i odvoje se svi komadi. Komadi se zatim poslažu na lim za pečenje u jednom sloju. Nakon toga se stave u pećnicu koja je zagrijana do 50°C i suše se u pećnici 10 do 12 sati. Kad se u potpunosti ohlade, spremaju se u plastične vrećice sa zatvaračem.
Skladištenje
Svježe klementine mogu se skladištiti do tjedan dana nakon branja, a preporučuje ih se skladištiti u sanducima sa slobodnim protokom zraka.
Mogu se smrzavati, tako da se ogule i da se svi dijelovi razdvoje i stave na lim. Kad se u potpunosti smrznu, treba ih staviti u vrećicu za zamrzavanje i vratiti u zamrzivač.
Kad ih se odmrzava, potrebno ih je prvo staviti u hladnjak pa tek kasnije izvaditi iz hladnjaka i staviti na sobnu temperaturu kako bi se osiguralo postupno odmrzavanje.
Osim zamrzavanjem, mogu se i preraditi u marmeladu ili u sok.
Kulinarstvo
Klementine je najbolje jesti svježe jer tada sadrže najveće količine vitamina C. S obzirom da se svježe mogu skladištiti samo tjedan dana, može ih se sušiti ili zamrznuti.
Osim što se mogu jesti same za sebe, odličan su sastojak brojnih kolača i umaka. Njihovom se preradom mogu napraviti sokovi ili pak marmelade.
Osim pulpe, može se jesti i kora klementine (ako je iz domaćeg uzgoja pa smo sigurni da nije prskana prevelikim količinama pesticida). Kora se jede u kandiranom obliku, a priprema se tako da se nareže na kocke i stoji u hladnoj vodi tri dana (tu je vodu potrebno redovito mijenjati, barem šest puta u tijeku procesa). Nakon namakanja u hladnoj vodi, kuha se u kipućoj vodi od 15 do 20 minuta. U 1 l vode prokuha se 600 g šećera i taj se sirup prelije preko kore i to sve zajedno odstoji jedan dan. Sljedeći se dan taj sirup odlije i u njega se doda još 250 g šećera i ponovno prelije preko kore, a taj se postupak ponavlja četiri puta. Nakon što je kandiranje završeno, kora se treba dobro prosušiti i takva se može čuvati u staklenci i dva do tri mjeseca.
Medicina
Plodovi klementine sadrže velike količine folne kiseline koja je izrazito dobra za očuvanje zdravlja mozga jer je odlična za neutraliziranje štetnih učinaka svakodnevnog stresa.
Također su i bogat izvor kalija zbog čega su dobri saveznici u sprečavanju upalnih procesa i očuvanju zdravlja usne šupljine.
Sadrže jako velike količine vitamina C zbog čega su jako dobre za podizanje općeg imuniteta organizma, a vitamin C je jako važan i kod liječenja prehlade i gripe. Sadrže i B vitamin kolin koji je važan za održavanje zdravlja jetre.
Jako su dobar antioksidans jer njihova kora sadrži ulja koja su izrazito snažna antioksidativna i analgetska sredstva.
Zanimljivosti
Povijest klementina predmet je brojnih rasprava jer postoji više verzija priča o tome kako klementina nastala i dobila ime. Genomskom je analizom klementine otkriveno kako je ona hibridna vrsta nastala križanjem naranče i alžirske autohtone sorte mandarine, stoga je utvrđeno da je zemlja podrijetla klementine Alžir. Neki tvrde kako ona podrijetlo vuče iz katoličkog sirotišta u Alžiru i kako je ime dobila po francuskom misionaru i katoličkom svećeniku Clementu Rodieru 1902. godine.
Jedna verzija priče o ovom podrijetlu govori kako ju je Rodier namjerno uzgojio križanjem mandarine i naranče 1890. godine, a druga pak verzija govori da je do križanja došlo spontano u njegovu vrtu te kako je on tu hibridnu voćku otkrio 1912. godine.
S obzirom na vrijeme sazrijevanja plodova mandarine (ovisno o sorti dozrijevaju u periodu od studenog do veljače), ona se u engleskom jeziku često nazivaju "Christmas orange" odnosno Božićna naranča.
Kora klementine može se koristiti kao prirodni repelent koji će spriječiti ljubimce od kopanja zemlje iz tegli s kućnim biljkama. Dovoljno je samo rasporediti koru oko biljke i ljubimci više neće kopati.
Klementine imaju više vitamina C, a manje kalorija nego mandarine. Njihova energetska vrijednost iznosi 47 kcal u 100 g.
Foto: SaintMary / Pixabay
Odgovori