Čempres

Čempres (lat. Cupressus sempervirens) zimzelena je biljka koja se često koristi za dekorativne svrhe. Mnoge zimzelene biljke sličnih karakteristika, kao što je tuja, često se nazivaju čempresom, no čempres pripada porodici čempresovki. Ova porodica ima 30 priznatih rodova i oko 160 vrsta kojoj također pripadaju mamutovac, sekvoja i kleka. Čempres se još u narodu naziva i čempris, ćepris i cimpreš. Latinsko ima dobio je prema grčkoj mitologiji u kojoj Apolon mladića istog imena pretvara u čempres nakon što je ubio jelena kojeg mu je poklonio.

Čempres je zimzeleno uspravno drvo koje može narasti do 40 m visine tvoreći piramidalnu ili valjkastu krošnju. Postoje dvije vrste krošnje: jedna je horizontalna (ženska), dok je druga gusta i piramidalna (muška).

Korijen mu je razgranat i čvrst, prilagodljiv teškom terenu. Puno je širi od krošnje, a može doprijeti i do 2 m dubine. Deblo je uspravno i ravno, sive kore koja je isprva glatka, ali starenjem postaje popucana. Listovi su tamnozeleni i kožasti, kratki i tanki, smješteni poput crjepova po grančicama i imaju smolaste žlijezde koje ispuštaju aromatičan miris.

Cvate od ožujka do svibnja i cvjetovi su mali i dvospolni. Plod je kuglasti češer, velik do 4 cm s petnaestak drvenastih ljuska. Ispod svake ljuske nose sjemenku koja ne gubi klijavost narednih nekoliko godina. Nakon oprašivanja, sam češer može ostati na stablu par godina .

Čempres je biljka koja je autohtona za područje Sredozemlja i voli vruću i suhu klimu. Rjeđe ga se pronalazi u hladnijem i kontinentalnom području. Zahvaljujući ulju u lišću dobro se prilagođava suši. Raste jako brzo i ima lijepu krošnju zbog čega se često uzgaja kao dekorativno drvo. Također, ispušta bogat i aromatičan miris i popularan je u blizini terasa i prostora za boravak.

Lako se oblikuje, pa ne traži puno truda za postizanje privlačnog izgleda. Dugovječno je drvo, a procjenjuje se da može doživjeti  500 - 1.000 godina. Neke vrste u Dalmaciji, kao što je, na primjer hvarski čempres, su autohtone vrste.

Vrste čempresa

U svijetu postoji petnaestak vrsta čempresa koji su se prilagodili različitim klimama i područjima te se bitnije razlikuju po izgledu. Također, miješanjem je uzgojeno mnogo kultivara koji se koriste za uzgoj i dekorativne svrhe. U nastavku se nalaze neki od najpoznatijih.

Običan čempres

Običan čempres je najčešća vrsta koja se može naći na našim područjima. Ukrasna je biljka i može se naći kraj puteva, oko crkava ili na grobljima. Ima veoma aromatičan miris i lišće je na dodir ljepljivo. Češeri su mu mali i ostaju godinama na grani. Voli toplo područje i krošnja mu je piramidalna. Može se prilagoditi i kontinentalnoj klimi, ali gubi gustoću i intenzivan miris.

Zlatni čempres

Ovaj čempres jedan je od najatraktivnijih kultivara zbog svojih žućkastih listića i često se naziva i limun čempres. Voli sunčana i dobro drenirana mjesta, dok u hladu ne uspijeva. Lako se obrezuje i oblikuje, a zbog manjeg je rasta pogodan i za uzgoj u loncima ili teglama. Osjetljiv je na niske temperature i mora se unositi u zatvoren prostor. Zbog patuljastog rasta pogodan je i za uzgoj kao bonsai drvo.

Arizonski čempres

Arizonski čempres je ukrasno vazdazeleno drvo koje raste na području Sjeverne Amerike. Ima nekoliko kultivara koji se međusobno razlikuju po obliku krošnje. Popularan je zbog svjetlijih plavosivih listića i bogate krošnje. Voli sunčana područja i ne raste u sjeni. Dobro podnosi i gradska onečišćenja i niske temperature, pa može uspješno prezimiti hladnije zime na otvorenom.

Kašmirski čempres

Kašmirski čempres je rjeđa vrsta čempresa koja raste na području Kine i Butana. Zanimljiv je zbog toga što raste na visokim nadmorskim visinama (oko 2.000 m nadmorske visine). Oblikom često podsjeća na bor i može narasti i do 20 metara visine. Krošnja mu je piramidalna, a grane dugačke i spuštene.

Kineski čempres

Kineski se čempres još naziva i žalosni zbog izgleda grana koje vise prema tlu.  Porijeklom je iz Kine i Vijetnama. Visoko je drvo koje može narasti do 40 m visine. Tvori gustu krošnju promjera šireg od 2 metra. Dobro podnosi hladniju klimu, pa se često uzgaja kao ukrasno drvo u parkovima.

Kalifornijski čempres

Kalifornijski čempres se često naziva i sobni jer se lako uzgaja u teglama i na zatvorenom. Njegovo je deblo grbavo i nepravilno raste, pa je odličan kao dekorativno drvo. Potrebno mu je osigurati dobro drenirano tlo i osunčano mjesto, a u dobrim uvjetima može narasti i do 30 m visine.

Leylandov čempres

Leylandov čempres je najpoznatiji po upotrebi kao živa ograda. Ima gusto raspoređene listove i gustom sadnjom tvori živu ogradu kao obranu od pogleda i vjetra. Otporan je na onečišćenje i niske temperature.

Uzgoj čempresa

Uzgoj čempresa ne zahtijeva puno rada oko same biljke, ali za dobar izgled traži određene uvjete. U nastavku donosimo koje sve uvjete morate osigurati kako bi biljka dobila željeni izgled.

Slaganje kultura

Čempres je crnogorična biljka i ima tendenciju kiseljenja tla, pa nema problema za suživot s drugim biljkama, već druge biljke imaju problema s njim. Ne može uspjeti ispod drveća guste krošnje koje je više od njega, pa ga treba posaditi na samotno mjesto. Izbjegavajte sadnju drugih biljaka ispod njega ili u neposrednoj blizini jer ih može posušiti. Stvara kiseo humus koji se sporo razlaže i šteti biljkama.

Zalijevanje

Voda je jedan od najvećih neprijatelja čempresa jer u prevelikim količinama uzrokuje truljenje korijena i odumiranje biljke. Najvažnije je osigurati dobru dreniranost tla i omogućiti otjecanje vode. Biljka dobro podnosi sušu, pa nije zahtjevna za zalijevanje. Zalijevanje se vrši jednom u 3 ili 4 tjedna tijekom ljetnih mjeseci, a zimi se na otvorenom obustavlja. Najbolje ga je zaliti kišnicom i odstajalom vodom i to do 5 l po sadnici.

Gnojidba

Čempres jako brzo raste, ali ima i potrebu za dodavanjem mineralnih tvari kako bi se pospješio zdraviji izgled. Najvažnije ga je prihranjivati neposredno nakon sadnje sadnice i tijekom proljeća, kada je vegetativno najaktivniji. Kod prihranjivanja dobro reagira na mineralna gnojiva bogata dušikom i brzo tjera mladice. Ipak, potrebno je koristiti gnojiva namijenjena za crnogoricu ili posebno za gnojidbu čempresa koja sadrže optimalnu količinu hranjivih tvari i ne mijenjaju pH vrijednost tla.

Razmnožavanje

Čempres se razmnožava sjemenom, cijepljenjem, reznicama i izbojcima iz panja. Svaka tehnika razmnožavanja donosi brz rezultat. Sjeme ima veliku klijavost i nakon 10 godina, a nalazi se ispod drvenastih pokrova u češeru. Za uzgoj reznicama koriste se jednogodišnje reznice koje se režu steriliziranim škarama. Reznica se polaže u zemlju i nakon 3 tjedna pušta korijenje.

Važno ju je zaliti nakon polaganja i čekati da korijen pusti na suho. Čempres pušta i izbojke iz debla koji se također mogu koristiti kao reznice i za daljnje razmnožavanje. U divljini je samonikla biljka i razmnožava se samostalno iz sjemenja kojeg raznose ptice.

Presađivanje

Posebno je važno presađivati čempres koji se uzgaja u tegli kako bi se korijen biljke mogao pravilno nastaviti razvijati. Presađivanje se vrši svake dvije godine ili čak svake godine ako prosječni godišnji prirast bude 70 cm ili viši. Kod presađivanja se oprezno vadi cijeli busen korijena koji se seli u veću teglu. Zemlja s korijena se može i lagano otresti kako bi se korijen oslobodio. Polaže se u rahlu zemlju, a korijen se zatrpa novom zemljom i malčom, umjereno se zalije te se pognoji nakon 2 tjedna.

Pomlađivanje

Čempres se pomlađuje rezidbom starih ili bolesnih grana. Biljka se samostalno pomlađuje puštanjem izbojaka na deblu koje se može regulirati podvezivanjem.

Tlo

Čempres dobro podnosi i kisela i ilovasta tla. Nije jako osjetljiv na tla siromašna mineralnim tvarima, ali mogu smanjiti kvalitetu biljke. Dobro podnosi sušu, gradska onečišćenja i posolicu.

Klima

Čempres je biljka mediteranske i toplije klime. Jako dobro podnosi sušu i može izdržati i do 3 mjeseca bez vode, a kiša mu više odgovara tijekom zimskih mjeseci. Voli izravno sunce, ali u našim područjima iznimno može uspjeti i ispod sredozemnog bora koji ima rijetku krošnju. Minimalna temperatura u hladnim mjesecima je do -20°C. Prosječno raste do 1.700 metara nadmorske visine, iako postoje i vrste koje mogu rasti i na višim visinama.

Sadnja čempresa

Iako je za osobne potrebe najlakše kupiti već gotovu sadnicu čempresa u zasebnom kontejneru, nije ga teško ni samostalno uzgojiti. Donosimo nekoliko savjeta koji će vam pomoći u tome.

Vrijeme sadnje

Čempres nije dobro saditi za vrijeme vegetativnog razdoblja, nego u rano proljeće ili kasnu jesen. Za sadnju mu odgovara temperatura oko 6°C.

Odabir podloge za sadnju

Čempres se može uzgojiti i cijepljenjem. Tada se kao podloga odabire druga vrsta čempresa, tuja ili bilo koje drugo crnogorično drvo, a na taj se način postiže uzgoj kultivara. Koristi se jednogodišnji pup od 10 cm koji se umeće u zarez na stabljici. Rez se oblaže voćarskim voskom kako bi se zaštitio i poboljšalo primanje biljke.

Sadnja iz sjemena

Sjeme čempresa poznato je po tome da dugo zadržava klijavost. U 1 kg sjemena može se dobiti 150.000 sjemenki. Sjemenke su samooplodne, pa omogućuju rast u divljini. Sije se u kontejner u rahlu i humusnu zemlju te klija na 15°C. Zalijeva se tek kada se zemlja posuši do 5 cm dubine. Mlada biljka brzo raste i proklijat će za dva tjedna.  Sjetva se najčešće koristi kod pošumljavanja izgorenih područja i zato ga se naziva i pionirom vegetacije.

Sadnja sadnice

Sadnja sadnica na konačno mjesto je najsigurniji i najefikasniji način uzgoja. Sade u razmaku od 40 - 60 cm, a ako se uzgaja kao živa ograda može se saditi i na manjem razmaku. Najbolje je saditi zasebnu sadnicu staru godinu dana koja je dovoljno razvila korijen. Poželjno je da su sadnice tretirane i zdrave kako se ne bi širile bolesti. Rupa u koju se sadi treba biti za 10 cm dublja od one u kojoj je biljka rasla, a koristi se rahla i humusna zemlja. Za veću stabilnost, posađena se biljka može poduprijeti letvicama.

Uzgoj u vrtu

Čempres se na otvorenom uzgaja kao ukrasna biljka u privatnim vrtovima ili gradskim parkovima. Najčešće se sadi kao živa ograda ili u drvoredu. Voli jako i izravno sunce, iako može rasti i u djelomičnoj sjeni. Dobro podnosi vjetar, pa se sadi i kao obrana od vjetra. Brzorastuća je biljka i lako ispunjava estetske zahtjeve u formi stablašice ili visokog grma.

Uzgoj u stakleniku

Uzgoj čempresa u stakleniku se prakticira jedino u kontinentalnim dijelovima s hladnijim zimama. Iako čempres može podnijeti temperature do -20°C, potrebno ga je zaštiti unošenjem u toplije prostorije. Također, nanosi snijega mogu uzrokovati pucanje granja i oštetiti biljku. U stakleniku prezimljava na 15°C, a ako raste u tegli zalijeva se jednom mjesečno.

Uzgoj u posudama

Neke vrste čempresa su idealne za uzgoj u loncima kao dekorativna biljka na terasama ili u dvorištu. Biljka se sadi u 10 cm veću posudu od dosadašnje, a poželjno je da se koristi lončanica od terakote ili gline. Na dno posude potrebno je staviti veće kamenje koje se posipa sitnijim kamenčićima zbog drenaže. Potrebno je koristiti rahlo tlo koje se na vrhu posipa malčem. Važno je da voda u potpunosti otječe i ne zadržava se u blizini korijena. Biljka se zalijeva jednom u dva tjedna kišnicom. Poželjno ju je smjestiti na osunčani dio terase te zimi unositi u zatvoren prostor.

Održavanje i njega

Čempres je jako održiva i samostalna biljka koja ne zahtijeva zamorno održavanje. Osim oblikovanja prema želji, donosimo neke savjete kako još olakšati taj posao.

Faza mirovanja

Čempres miruje tijekom zimskih mjeseci i hladnijih temperatura. Ako se uzgaja u lončanici, tijekom faze mirovanja ga nije potrebno zalijevati više od jednom i unosi se u zatvoreni prostor, dok se na otvorenom zalijevanje obustavlja.

Održavanje nasada

Održavanje nasada čempresa uključuje kosidbu oko nasada. Ako je pravilno posađen, košnja se može izvršiti i mehanički. Kosidba treba biti redovita dok su biljke niske kako korov ne bi ugušio mladicu.

Priprema za sljedeću sezonu

U kontinentalnim krajevima se čempres koji raste na otvorenom priprema za sezonu zaštitama od mrazova. Mogu se koristiti agrotekstili koji zadržavaju mraz i ne zadržavaju snijeg. Tako se biljka štiti i od lomljenja grana pod težinom snijega.

Rezidba

Rezidbu čempresa može se izvršiti i tijekom ljetnih mjeseci. Čempres je biljka koja brzo raste te mladice mogu narušavati željeni izgled. Važno je da se grane režu steriliziranim škarama, a treba izbjegavati najveće vrućine kako se grana ne bi osušila. Obrezivati se moraju i bolesne grane koje mogu ugroziti cijelu biljku. Takve grane je nakon rezidbe potrebno udaljiti od nasada i spaliti.

Berba

Od čempresa se beru češeri dok su zeleni ili lišće za izradu ulja i pripravaka. U dekorativne svrhe možete brati i suhe češere, a beru se po potrebi, ručno ili škarama.

Skladištenje

Čempres se najčešće skladišti kao esencijalno ulje, pa se njegove grane destiliraju kako bi se izvukla aromatična ulja. Osim toga, češeri se skladište kao suhi ukras i mogu stajati godinama, ali i koristiti za potpaljivanje vatre, pa se skladište u suhim prostorijama.

Bolesti

Čempres, iako sadrži aromatična ulja, nije imun na bolesti. U nastavku se nalaze neke od najpoznatijih bolesti koje mogu naštetiti drvo.

Rak kore

Rak kore je najčešća bolest koja može uništiti biljku. Simptomi su sušenje izboja koje se može činiti kao šteta od jakog sunca. Kasnije se na kori pojavljuju pjege iz kojih curi smola. Konačni rezultat je sušenje cijele biljke. Bolest može spriječiti sadnjom zdrave mladice, korištenjem fungicida na bazi bakra ili uklanjanjem bolesnih jedinki.

Vještičja metla

Vještičja metla je gljivična bolest koja uzrokuje rast kvrga nalik metli. Bolesti se tretira tako da se bolesna grana ili dio drveta odstranjuju. Bolest uzrokuje deformaciju dijela ili cijele biljke.

Pjegavost mladice

Pjegavost mladice se pojavljuje na biljkama starim do dvije godine, a vidljiva je kao promjena pigmenata na kori. Bolest se može spriječiti korištenjem tretiranih mladica i upotrebom fungicida. Mlade biljke su posebno osjetljive na bolest zbog niskog rasta i blizine tla. Osim pjegavosti, mladicu može napasti i trulež korijena zbog zadržavanja vode.

Štetnici

Osim bolesti, čempresu mogu naštetiti i neki insekti. Najčešći insekti su karakteristični šumski nametnici koji se sele s jednog drveta na drugo.

Potkornjak

Potkornjak je najčešći štetnik na čempresu, ali i ostaloj crnogorici. Zbog slabe mobilnosti napada samo trajnice, ali se može preseliti s jedne vrste na drugu. Sitni je kornjaš koji ličinke polaže u deblo. Najčešće napada drvo oštećeno tučom ili mehaničkom silom. Ličinke buše rupe i hrane se sokovima što uzrokuje sušenje cijele biljke, pa se sele na drugu. Suzbija ih se upotrebom insekticida.

Moljac

Moljac se većinom zadržava na vanjskim grančicama i hrani se biljnim sokovima. Vidljiv je zbog sušenja vršaka grana. Biljku je potrebno zaštititi insekticidom ili ju prskati u vrijeme leta moljca. Veći naleti mogu izazvati sušenje biljaka u nasadu, pogotovo kod malog razmaka kao što je to u živoj ogradi.

Crveni pauk

Crveni pauk napada mnoge biljne vrste i ostavlja jajašca duboko uz deblo. Radi sitne i svilenkaste mreže koje se često ni ne primijete. Mlade ličinke se šire i hrane sokovima, pa veći broj može osušiti dijelove biljke. Teško ga se riješiti jer se zadržava u gustom dijelu, ali je potrebno dublje špricati kako bi insekticid djelovao.

Imelica

Imelica je poluparazitska biljka iz porodice imelovki koja najčešće parazitira na borovicama, čempresima i tujama.

Upotreba čempresa

Čempres je izgledom lijepo drvo koje se dugo koristi u dekorativne svrhe. Osim toga, ima svoju ljekovitu i aromatičnu vrijednost. Ipak, otrovan je i ne smije se konzumirati.

Gospodarstvo

Drvo čempresa ima velik gospodarski značaj. Deblo se suši brzo i bez teškoća i grešaka, a najčešće je ravno i zbog čega se koristi za kasniju preradu. Prirodno je trajno i nije sklono napadima insekata.

Koristi se za izgradnju brodova, izradu bačvi i glazbala jer je veoma je kompaktno i dobro drži čavle. Smatra se neuništivim pa se koristi i za izradu sarkofaga i lijesova. Dosta je tvrdo i može se koristiti i za izradu ukrasnih predmeta. Zanimljivo je zbog stvaranja grba koje daju vizualno privlačan izgled predmetu.

Kozmetika

Destilacijom ili parenjem grančica i listova čempresa dobiva se aromatično ulje intenzivnog mirisa koje se dodaje u kozmetiku. Ima umirujuća i antiseptička svojstva, pa se dodaje proizvodima za čišćenje lica. Osim toga, smanjuje znojenje, zbog čega se dodaje u dezodoranse.

Zbog limfotoničnog djelovanja stavlja se i u proizvode protiv celulita, a koristi se i u kremama protiv ispucalih kapilara. Također se koristi u kupkama, za inhalacije, masaže ili utrljavanje u kožu. Vjeruje se da njegov miris potiče energiju i razmišljanje, pa se koristi i kao ulje za meditaciju.

Medicina

Za medicinske svrhe se koriste češeri i listovi. Češeri se beru dok su zeleni i koriste za pripremu čaja ili napitaka za poboljšanje probave. Koristi se u problemima s venama, ali ne samo u estetske svrhe. Pomaže kod proširenja i bolnih vena te se konzumira kao čaj ili prah u tabletama. Mast s uljem čempresa se koristi i kod problema s hemeroidima

Tinktura čempresa se uzima kod problema s neredovitom menstruacijom ili krvarenjem maternice. Zbog oblika češer se koristio i kod različitih ženskih bolesti, kao što su problem s jajnicima. Inhaliranje ulja se koristi kod učestalog kašlja i sprječavanja plućnih bolesti. Može pomoći i kod učestalog mokrenja. Zbog jakog mirisa, ne preporučuje se trudnicama i dojiljama.

Povijest

Čempres je prirodno rasprostranjen na Mediteranu, ali su razne vrste bile poznate diljem svijeta. Oduvijek se koristi kao ukrasno drvo, a palio se i zbog ugodnog mirisa koristio za prinos žrtvama.

Poznat je i u Kini gdje su nedozrele češere žvakali za bolji dah i zaštitu zubi. Stari Grci su ga koristili kod unutrašnjeg krvarenja.

U povijesti se koristio zbog tvrdog drveta i imao je praktičnu svrhu. Danas više nije toliko čest materijal, ali se od njega rade skupe i trajne stvari, kao što su glazbeni instrumenti.

Zanimljivosti

Najpoznatiji predmet izrađen od čempresovine su bila vrata bazilike sv. Petra u Rimu koja je izradio car Konstantin, a koja su trajala oko 800 godina.

Čempres je i medonosna biljka te ga pčele oprašuju kao jednog od ranijih cvjetova.

Čempres se smatra simbolom smrti i podzemlja, što datira iz stare grčke mitologije. Prema mitologiji, povezan je s Hadom i podzemljem, a danas se često nalazi na grobljima. Povezuje se s vječnošću, pa označava stalnog čuvara groblja. Osim mediteranskih kultura, koristile su ga i druge civilizacije. Egipćani su ukrašavali ljesove, a Perzijanci vjerovali da je drvo raja. Vjeruje se i da je križ na kojem je bio razapet Isus napravljen od čempresa.

Čempresovom aromatičnom ulju se često pripisuju svojstva za mentalno i emocionalno zdravlje. Vjeruje se da potiče osjećaj sreće, veselja i pozitivnosti te usmjeruje i poboljšava koncentraciju. Pomaže kod tuge i žalovanja ili rješavanja emocionalnih problema. Potiče rad, kreativnost i koncentraciju kod intelektualnih napora. Osim toga, izrazito je aromatično ulje koje podiže energiju.

Foto:  Jeyaratnam Caniceus / Pixabay