Obična Borovica (lat. Juniperus communis) je biljka iz porodice čempresovki (Cupressaceae) i pripada rodu borovica (Juniperus) koji obuhvaća oko 60-ak vrsta koje rastu rasprostranjene na širokom području Europe, Azije, Sjeverne Amerike i Sjeverne Afrike. Kod nas raste na brojnim područjima gdje prevladavaju hrastove i bukove šume, na vrištinama, kršu, goletima te na kiselim tlima. Ovo je dugovječna biljka koja može živjeti i do 170 godina.
Borovica raste kao grm ili kao manje stablo stupastog oblika. Kod nas je poznata još i pod nazivom kleka, brinje, smrič, šmrika. Kao drvo može narasti do 11 m visine, rjeđe do 15 m, a kao grm može narasti do 4 m. Ima jako dobro razgranat korijenov sustav sa žilom srčanicom, a grane joj mogu biti polegnute, viseće ili uzdignute. Kora debla je tanka i ljušti se. Na granama se nalaze uske i bodljikave iglice široke oko 2 mm, na licu imaju bijelu prugu, a s naličja su zelene boje. Iglice ostaju na biljci 4 godine i smještene su u gustim nizovima.
Iako je najčešće dvodomna biljka, postoje i jednodomne. Muški cvjetovi su žućkaste boje i rastu prema gore, dok su ženski cvjetovi zeleni, uspravni, dužine 3 - 4 mm. Biljka cvate u travnju i svibnju.
Plodovi borovice su okrugle bobice kojima treba čak dvije godine da sazru. U procesu sazrijevanja prelaze iz zelene u tamno plavu boju, veličine su 6 - 9 mm i unutra imaju 3 sjemenke pomalo aromatičnog okusa.
Kao varijetet borovice smatra se patuljasta kleka ili planinska česmina (lat. Juniperus communis L. Ssp.nana) koja može narasti tek 20 - 50 cm visine i odličan je pokrov za teren i razna područja.
Srodnici
Vrste borovica
Rod Juniperus se u stručnoj literaturi općenito dijeli na 3 velike skupine:
- Caryocedrus - obuhvaća sorte s velikim drvenastim češerima
- Juniperus - obuhvaća sorte s plavim ili crvenkastim bobicama koje u sebi sadrže tri sjemenke
- Sabina - buhvaća 60-ak vrsta s različito obojenim bobicama koje u sebi sadrže 1 - 3 sjemenke
Najpoznatije vrste iz ovog velikog roda su, pored veće navedene obične borovice, istočni crveni cedar, kineska borovica, puzeća himalajska borovica, španjolska borovica, fenička borovica i šmrika.
Najpoznatiji kultivari obične borovice su hibernica, repanda, suecica i hornibrookii.
Istočni crveni cedar
Istočni crveni cedar (lat. Juniperus virginiana) je vrlo invazivna vrsta koja se brzo širi po proplancima, pašnjacima i drugim otvorenim travnatim područjima zbog čega je mnogi stočari smatraju korovom. Poznata je i pod nazivom virginijska borovica, rasprostranjena je u istočnom dijelu Sjeverne Amerike, a njeni kultivari su Glauca s plavkastozelenim listovima, Pendula za koju su karakteristične povijene grane, Hillii koja je valjkastog oblika i čiji igličasti listovi u jesen dobiju lijepu ljubičastu boju, Reptans, nizak kultivar koji naraste do 40 cm visine, Skyrocket kultivar visok do 4 m visine, Schotti, valjkasti kultivar koji naraste do 3 m visine.
Smrdljiva borovica
Smrdljiva borovica (lat. Juniperus sabina), poznata pod nazivom i planinska somina je zaštićena vrsta kojaraste u središnjoj i južnoj Europi i zapadnoj i srednjoj Aziji. Raste oko 1 - 1,5 m u visinu, najčešće se u puzavoj formi širi po tlu, a pojedini primjerci su zabilježeni rastom do 6 m visine. Deblo joj je kvrgavo, grane uspravne, iglice su ljuskave i zelene boje i neugodno mirišu kada se smrve među prstima. Najčešće je dvodomna, iako postoje i jednodomne biljke iz ove sorte. Njezini najpoznatiji kultivari su Cupressifolia, uzgojena kao nizak grm s uzdignutim granama i Tamariscifolia, koja naraste do svega 1 m visine i također ima uspravne grane.
Kineska borovica
Kineska borovica (lat. Juniperus chinensis) može narasti do impozantnih 20 m visine i ima lijepu piramidalnu krošnju. Listići su najprije igličasti, a kasnije postanu ljuskasti, dužine oko 1,5 mm. Plodovi su zelene, tamnosive ili crne nijanse, okrugli, i u sebi sadrže 2 - 3 sjemenke. Njeni kultivari su: Keteleeri koji naraste do 10 m visine i ima plodove s plavkasto bijelim prugicama, Obelisk koji raste do 3 m visine, Pfitzeriana raste do 3 m s time da kod ove vrste rastu samo muški primjerci, Plumosa, patuljasti varijetet koji raste od 1,5 m u visinu.
Puzeća himalajska borovica
Puzeća himalajska borovica (lat. Juniperus horizontalis) se koristi u vrtovima kao pokrovna biljka čije grane dosežu dužnu od 3 metra. Jako dobro podnosi i sušu i mraz, a zahvaljujući sporom rastu i atraktivnom izgledu vrlo je omiljen i kao bonsai biljka među uzgajivačima.
Španjolska borovica
Španjolska borovica (lat. Juniperus thurifera) može narasti kao grm ili kao veliko stablo visine i do 20 m s deblom promjera oko 2 m. Mlada stabla imaju piramidalnu krošnju koja sa starenjem poprima nepravilan oblik. Kora je tanka i smeđe boje, a sa starenjem postaje sivo-smeđa, listići su ljuskave strukture. Bobice sazrijevaju kroz dvije sezone, sastoje se od 2 - 3 para raširenih i zakrivljenih brakteja s po tri sjemenke prosječno.
Gluhač
Gluhač (lat. Juniperus phoenicea) je poznata još i pod nazivima primorska somina, gluhaćuša. Raste do 6 m visine, ima zaobljenu i nepravilnu krošnju te plodove narančasto-smeđe boje i trpkog okusa. Mladi listovi su igličasti, a zreli su ljuskasti. Kod nas raste nas raste samo na priobalnom području, kamenjaru, neplodnim područjima. Razmnožava se sjemenom kojeg najčešće raznose ptice, a muški češeri u proljeće ispuštaju pelud kojeg raznosi vjetar.
Šmrika
Šmrika (at. Juniperus oxycedrus) raste i do 8 m visine te ima okruglastu i nepravilnu krošnju. Listovi su bodljikave iglice dužine 1,2 - 2 cm, s dvije uzdužne bijele pruge na licu. Plodovi su promjera 6 - 10 mm i na vrhu im se nalazi trokraka brazda. Mladi plodovi su zeleni, a drugu godinu dobiju crvenkastosmeđu boju, dok se unutar njih nalaze 2 - 3 sjemenke. Šmrika je rasprostranjena u mediteranskim i submediteranskim krajevima, na kamenjaru, kršu, proplancima. Od borovice se razlikuje upravo po boji plodova koji su kod borovice tamnoplavi.
Juniperus communis hibernica
Ovo je stupasti kultivar visok 3 - 5 m, grana usmjerenih prema vrhu. Za razliku od izvorne vrste iglice nisu tako bodljikave, duge su 5 - 7 mm.
Juniperus communis Suecica Aurea
Ovo je usko zimzeleno drvce s gustim i kompaktnim uspravnim granama. Vrlo je omiljen kao dekorativna biljka u vrtovima i perivojima.
Juniperus communis Repanda
Zimzelena biljka koja pokriva tlo, srednjeg rasta koja se polako širi. Vrlo je otporna, podnosi kako lošija tla tako i ekstremnije klimatske uvjete što uključuje niske temperature i sušna razdoblja. Njezini listići u formi iglica nisu tako oštri kao u izvorne biljke i dugački su 5 - 8 mm.
Juniperus communis Hornibrookii
Ovo je grmoliki kultivar koji može narasti do 50 cm visine i do 2 m širine. Mlađe biljke imaju grane koje su prilegnute uz zemlju, a sa starenjem one se blago podižu. Iglice su duge do 6 mm i nisu bodljikave.
Uzgoj borovice
Borovica je dosta otporna biljka, no da bi pravilno rasla i razvijala se potrebno je ipak ispuniti određene uvjete. Voli otvoren, osunčani položaj i neće dobro uspijevati u sjeni. Što je područje na kojem se uzgaja toplije, to su i bobice aromatičnije i ukusnije.
Slaganje kultura
Patuljasti bambus, odličan je izbor za sadnju pored borovica nižeg rasta, dok se obični visoki bambus sadi pored borovica višeg rasta.
U načelu, skoro svaka biljka koja voli uvjete kao i borovica, može dobro uspijevati pored ove biljke. Kada je važna estetika, tada kombinacija borovice s biljkama koje imaju plave cvjetove ili plave bobice djeluje vrlo atraktivno. Dobar izbor su i biljke euphorbia, sedum i različiti varijeteti agave, zatim juka, srebrni pelin, lavanda i obični vratić.
Zalijevanje
Kada je riječ o borovici, previše zalijevanja može uzrokovati više štete nego premalo zalijevanja. Mlade biljke treba zalijevati dva puta tjedno prva dva mjeseca nakon sadnje, zatim jednom tjedno tijekom godinu dana, a kasnije čak i rjeđe.
Gnojidba
Najbolje razdoblje za gnojidbu borovica je rano proljeće. Prvih nekoliko godina nakon sadnje borovicu je potrebno prihranjivati svakih šest mjeseci, no treba izbjegavati gnojidbu dva mjeseca prije očekivanog jesenjeg mraza. Najbolji odabir za gnojidbu borovice je sporootpuštajuće NPK gnojivo, a nakon što se biljka dovoljno ukorijeni i ojača gnojenje treba smanjiti na minimum.
Razmnožavanje
Četiri su načina razmnožavanja borovica - iz sjemena, reznicama, cijepljenjem i povaljenicama. Najčešće se ipak razmnožava reznicama, a u prirodi raznošenjem sjemena.
Razmnožavanje povaljenicama obavlja se tako da se odaberu grane koje rastu blizu tla, a glavni mu je nedostatak što ponekad treba i 1 - 2 godine da tako povaljena grana pusti korijenje. U iskopanu rupu spusti se grana koja se zatim zatrpa zemljom te se iduće godine odreže od matične biljke. Ponekad to i nije potrebno, jer će tako polegnuta grana i sama se raspuknuti na mjestu gdje je spojena s matičnom biljkom i odvojiti se. Korijenje se razvija u polegnutom dijelom pod zemljom.
Presađivanje
Što je stablo ili grm mlađi, to ih je lakše presaditi s većim uspjehom. Starije biljke je izuzetno teško presaditi jer imaju vrlo razvijen dubok i razgranat korijenski sustav.
Najbolje vrijeme za presađivanje borovice je rana jesen, prije prvog mraza. Na mjestu gdje je želimo presaditi potrebno je iskopati duplo veću rupu od promjera korijenske bale u koju se može dodati mahovina i treset. Borovicu treba saditi u dobro drenirano tlo jer višak vlage šteti njenom korijenu.
Pomlađivanje
Pomlađivanje borovice obavlja se prvenstveno njenom rezidbom i prorjeđivanjem. Potrebno je ukloniti stare i usahle grane kao i one dijelove eventualno zahvaćene štetnicima i bolestima.
Tlo
Borovica će tolerirati široki raspon pH vrijednosti tla, a najbolje uspijeva na blago kiselim tlima gdje je pH vrijednost 5,0 - 7,0 pH. Od vitalne je važnosti i to da je tlo dobro drenirano, pa ako je taj uvjet ispunjen dobro će uspijevati i na pjeskovitim i suhim tlima. U tlima gdje je udio gline visok, velika je vjerojatnost da neće dobro uspijevati zato što je za takva tla karakteristično zadržavanje vode pored korijenja. Tlo u kojem je borovica potrebno je dodatno obogatiti humusom jer će to jako pozitivno utjecati na njezin rast. Ako je tlo previše pjeskovito ili ima previše gline tada će od pomoći biti dodavanje običnog komercijalnog komposta opće namjene.
Klima
Borovica traži otvoreni položaj, s dovoljnim brojem sunčanih sati i ne može uspjeti u sjenovitim područjima. Klimatološki je vrlo prilagodljiva te se rasprostranila kako u priobalnim područjima mediteranske klime tako i u planinskim i gorskim područjima. Dobro podnosi suše i niske temperature. Oprez je potreban kod mladih biljaka koje se sade tijekom proljeća i ljeta, a prije jesenjeg mraza.
Sadnja borovice
Prilikom sadnje borovice važno je odabrati mjesto na kojemu će imati dovoljno svjetlosti tijekom dana. Također, potrebno je osigurati o dobru dreniranost tla jer ne podnosi previše vlage.
Vrijeme sadnje
Najbolje vrijeme za sadnju je proljeće i sve do sredine ljeta. Brzina rasta ovisi o tome o kojoj vrsti i hibridu je riječ, no prosječno u godini borovica može narasti do 16 cm. Ako se uzgaja sjeme, postupak stratifikacije sjemena potrebno je započeti tijekom prosinca i siječnja.
Odabir podloge za sadnju
Podloga za sadnju može biti bilo koja vrsta borovice, ali najbolje rezultate daje kultivar Skyrocket. Podloga mora biti stara barem 3 - 4 godine. Debljina grane podloge mora biti barem 1,30 cm pri čemu je reznice koje će služiti kao plemka dobro ubrati krajem zime. I podloga i plemka moraju biti očišćene od iglica pri donjem dijelu te je na oboje potrebno ukloniti gornji sloj kore. Plemke se pričvrste na podlogu, omotaju odgovarajućim materijalom, a izrezani dijelovi zaštite voskom.
Sadnja sjemena
Sjeme je najbolje skupljati u jesen i nakon toga osušiti. Potrebno ga je čuvati u suhoj papirnatoj kutiji ili vrećici, na suhom i hladnom prostoru, primjerice u garaži. Redovito treba provjeravati da se nije upljesnivilo. Sjetva se obavlja u rano proljeće u rastresito i drenirano tlo u posude tako, a sjeme se rasije po površini i prekrije tankim slojem zemlje, pri čemu treba voditi računa da je razmak između sjemenki 2,5 cm. U prvoj godini se tako iznikle biljke ne presađuju nego tek u drugoj, kada ih se može izložiti vanjskim uvjetima.
Sadnja sadnice
Kod uzgajivača i u specijaliziranim centrima moguće je nabaviti sadnice brojnih vrsta i varijeteta borovice. Najbolje je kada se sadnice nalaze u posudama volumena 3 - 5 l te je prije sadnje potrebno korijen biljke umočiti u vodu na 2 sata. Za sadnju sadnica potrebno je iskopati rupu koja je 2 - 3 puta veća od veličine korijena i zatim biljku dobro zaliti. Na dno rupe potrebno je staviti drenažni sloj od mješavine opeke i pijeska. Kako bi se što bolje prilagodila potrebno ju je nastaviti zalijevati dva puta tjedno prvih mjesec dana.
Uzgoj u vrtu
Ovisno o veličini vrta i mjesta za sadnju, borovica se može uzgajati kao živica, zaklon, kao dekorativna biljka koja pokriva tlo ili samostalno kao grm. Prilikom odabira mjesta u vrtu gdje ćete posaditi borovicu, treba odabrati sunčano mjesto te osigurati dovoljno mjesta za njeno širenje. Koliki razmak će se ostaviti između borovice i drugih biljaka ovisi prvenstveno o kojoj vrsti borovice je riječ. Borovica se sadi u iskopanu rupu koja je dvostruko veća od korijena i koja na dnu ima pijeska. Tako posađenu biljku treba redovito zalijevati dok se ne ukorijeni, a po potrebi je i privezati za potporanj.
Uzgoj u stakleniku
Staklenik se koristi za ukorjenjivanje reznica borovice. Da bi ukorjenjivanje bilo uspješno temperatura u stakleniku mora biti 20°C, a vlažnost u rasponu 80 - 100%. Kod uzgoja borovice iz reznica posađenih u stakleniku za otprilike mjesec dana pojavljuju se mladi izdanci dok se korijenski sustav formira u sljedećih 1 - 2 mjeseca. No, ponekad su i moguće iznimke te se korijenje može formirati tek godinu dana nakon sadnje reznica u stakleniku.
Uzgoj u posudama
U posudama se mogu uzgajati manje vrste borovice, prvenstveno kultivari obične borovice. Također, borovica je omiljena među ljubiteljima bonsai tehnike. Kada se borovica sadi u posudu na dno iskopane rupe potrebno je staviti komadiće gline da se osigura drenaža. Za sadnju je najbolje koristiti višenamjenski kompost. Borovice posađene u posudama potrebno je presađivati svakih nekoliko godina.
Održavanje i njega
Kako bi borovica rasla i razvijala se potrebno ju je njegovati na odgovarajući način što se prvenstveno odnosi na njenu rezidbu i oblikovanje, posebno ako smo je posadili kao ukrasnu biljku u vrtu ili u posudi.
Faza mirovanja
Faza mirovanja smreke nastupa tijekom zime. Zalijevanje se tada smanjuje na minimum, a ako se radi o biljkama posađenim u posudama dobro ih je zaštiti omotačem od jute. Mlade biljke posađene na vanjskom prostoru treba zaštiti slojem malča.
Održavanje nasada
S obzirom na to da se borovica dobro nosi sa sušom, odrasle biljke nema potrebe pretjerano zalijevati. Samo mlade, tek posađene biljke potrebno je redovito zalijevati prvih nekoliko mjeseci dok ne puste korijenje.
Ako je borovica posađena na prikladnom tlu s dosta hranjivih sastojaka, tad ne postoji ni velika potreba za dodatnim prihranjivanjem. Samo borovice koje su posađene na odveć pjeskovitim tlima ili u posudama zahtijevaju prihranu. Iz svega navedenog proizlazi da je održavanje nasada borovice poprilično jednostavno jer se radi o biljci s dosta skromnim prohtjevima.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje puzavih i poluuspravnih vrsta borovice obavlja se tako što se uklanjaju središnje grane biljke i to one najstarije. Smisao ovog prorjeđivanja je da se spriječi njihov ponovni rast. Ovakvo prorjeđivanje smanjuje opasnost od obolijevanja biljke i omogućuje da više svjetla dopre do središnjih dijelova biljke. Nakon ovog inicijalnog prorjeđivanja, daljnje rezidbe se poduzimaju na uobičajene načine.
Rezidba
Borovica dobro podnosi rezidbu te je smisao rezidbe kod ove biljke da se potakne rast i razvoj novih grana. Stare biljke treba minimalno orezivati iz razloga jer teže stvaraju nove izdanke od mladih te je dovoljno uklanjati osušene grane i lagano ih podrezivati. Najbolje vrijeme za rezidbu je zima ili rano proljeće. No, ako se radi o grmovima koji su podrezani u proljeće, pa u ljeto nakon toga rastu pretjerano brzo tako da biljka gubi estetsku formu, moguće ih je orezivati i ljeti. Pri tome treba paziti da se ne obrezuju novi izdanci.
Ako bočne grane strše iz forme tada ih je potrebno orezati za ¼ njihove dužine pri čemu se koriste odgovarajuće škare za orezivanje kao i rukavice, ako se radi o vrstama s bodljikavih iglicama.
Berba
Beru se prvenstveno bobice borovice i to u razdoblju od kraja ljeta do zime, no točno vrijeme branja ipak najviše ovisi o tome na kojoj nadmorskoj visini borovica raste. S obzirom na to da su grane borovice prepune oštrih iglica branje je dosta otežano te je ručna berba dugotrajna i zahtjevna. Stoga se berba obavlja tako da se štapom udaraju grane s kojih tako otpadaju plodovi na prostirku stavljenu oko biljke. Treba paziti da se ne udara odveć jako i ne oštećuje biljka pri tome.
Skladištenje
Bobice se nakon berbe suše na suhom i prozračnom mjestu. Kada je riječ o plodovima borovice, tada u obzir ne dolazi sušenje pomoću umjetnih izvora topline ili izlaganjem suncu. Prilikom sušenja bobice treba povremeno prevrtati ručno te ih sušiti položene u tankom sloju na podlozi. Nakon sušenja treba ih čuvati na suhom i hladnom mjestu, u staklenkama ili drvenim posudama.
Priprema za sljedeću sezonu
Zemlju oko biljke treba očistiti od korova i otpalih dijelova biljke te ju je poželjno i površinski prekopati. S obzirom na to da borovica ne podnosi višak vlage, posebno ne u fazi mirovanja tijekom hladnijih mjeseci, dobro je malčirati zemlju oko biljke jer će tako biljka dobiti svu potrebnu vlagu ali i hranjive sastojke u optimalnim količinama.
Bolesti
Iako je borovica vrlo otporna biljka, ipak postoje određene bolesti koje je mogu ugroziti. To su palež borovice, hrđa borovice , sušenje grana uzrokovano gljivicom Kabatina i trulež korijena.
Palež borovice
Ova bolest u prvom redu napada mlade biljke, a osim borovica podliježu joj i čempresi i tuje. Biljke se mogu u potpunosti osušiti, a uzrokuje je patogena gljivica iz roda Phomopsis. Najbolji rezultati u liječenju ove bolesti su primijećeni nakon uporabe fungicida na bazi benomila.
Hrđa borovice
Ovo je bolest koja se vrlo brzo širi, a uzrokuje je gljivica Gymnosporangium. U mediteranskim područjima naročito joj podliježe sorta Juniperus oxycedrus, a u kontinentalnim ukrasni hibridi Juniperusa. Ovo je bolest koja se može proširiti i na druge kulture, na primjer kruške. Uzrokuje sušenje cijele biljke te je zaražene biljke potrebno ukloniti. U suzbijanju se koriste bakreni fungicidi i fungicidi na bazi bitertanola.
Sušenje grana
Ova bolest ima slične simptome kao i palež borovice. Međutim, razlika je u tome što napada starije biljke i rjeđe cijela biljka ugiba. Koriste se fungicid na bazi benzimidazola ili bakreni fungicidi.
Trulež korijena
Ovo je jedna od najozbiljnijih bolesti koja može pogoditi borovicu. Uzrokuje je plijesan iz tla Phytophthora cinnamomi, a simptom je polagano propadanje cijele biljke. Iglice na biljci se prorjeđuju, grane odumiru postupno, a s vremenom dolazi i do propasti korijena i odumiranja cijele biljke. Uzrokuje je pretjerana vlažnost tla koja dovodi do prekomjerne količine plijesni. Ova se bolest ne može izliječiti pa je od velike važnosti prevencija - sadnja biljke u dobro drenirano tlo i na podignute gredice, izbjegavanje pretjeranog zalijevanja.
Štetnici
Štetnici koji najčešće napadaju borovicu su vrećasti crv, paukova grinja i ljuskari. Potrebno je pozorno pratiti simptome koje pokazuje zaražena biljka da bi se znalo na koji učinkoviti način je treba početi liječiti.
Vrećasti crv
Blaga zaraza ovim štetnikom usporava rast biljke, a velika zaraza je može uništiti. Kod ovog nametnika odrastao mužjak je moljac, dok je ženka oblika nalik crvu. Ličinke se hrane biljkom te se izlegu tijekom svibnja. Ova vrsta štetnika može prezimiti na biljci tako što polaže jaja u tuljke koji se nalaze na biljci. Na tržištu postoje određeni insekticidi koji sadrže bakterije Bacillus thuringiensis koje uništavaju ličinke ovog štetnika.
Paukova grinja
Grinje su vrlo male i teško ih je primijetiti te se hrane sokovima biljke. S vremenom iglice postaju pjegave, žute i otpadaju, a na biljci se može primijetiti i mreža nalik paukovoj. Grinje se mogu ukloniti jakim prskanjem vode, ali i naseljavanjem prirodnih predatora poput bubamara. Ako su se previse namnožile koristi se miticid za njihovo uklanjanje.
Carulaspis juniper
Kod napada ovog štetnika dolazi do postupnog propadanja biljke, tako što iglice požute i otpadnu a s vremenom i grane. Ako se zanemari, za 2 - 3 godine cijela biljka može uginuti. Na biljci su vidljive izbočine i ljuskice na iglicama. U suzbijanju se koriste ljepljive trake te insekticidi koji sadrže ciflutrin, cihalotrin i bifentrin.
Imelica
Imelica je poluparazitska biljka iz porodice imelovki koja najčešće parazitira na borovicama, čempresima i tujama.
Upotreba borovice
Borovica se najviše koristi u kulinarstvu i medicini. Plodovi borovica sadrže eterično ulje, flavonoidne glikozide, vitamin C i razne aromatične smole. Iako je drvo jako čvrsto i dugotrajno nema uporabnu vrijednost u industriji.
Kulinarstvo
Borovica se često koristi za popravljanje okusa hrane zbog svoje aromatičnosti, pa je tako nalazimo kao sastojak pašteta, alkoholnih pića, nadjeva. Prilikom kiseljenja kupusa također se dodaju borovice.
U Švicarskoj je nacionalni recept pravljenje džema od borovice tako što se plodovi prethodno prokuhaju a zatim prešaju.
Rakije koje se proizvode od borovice zovu se klekovače, no mnogo je poznatije piće koje se proizvodi od borovica je gin.
Medicina
Ekstrakt plodova borovice ima snažno antioksidativno djelovanje, a svi dijelovi biljke mogu se koristiti u proizvodnji eteričnog ulja. Eterično ulje ima protuupalno djelovanje i vrlo je korisno kod upala zglobova i ekcema. Od borovice se može raditi i tinktura tako da se 2 - 3 šake zdrobljenih bobica moče u 7,5 dl rakije 3 tjedna. Tako dobivena tinktura može se koristiti oralno ili za masažu.
Čaj od bobica poznati je diuretik, no s njegovom konzumacijom treba biti umjeren jer u pretjeranoj količini uzrokuje oštećenje bubrega, a i ne smiju ga koristiti bolesnici s upalom bubrega i trudnice.
Zanimljivosti
Borovica se kao ljekovita biljka koristila još u starom Egiptu, a kasnije su je u iste svrhe, ali i u gastronomske koristili i stari Grci i Rimljani. Hieronymus Bock je u svojoj knjizi o ljekovitom bilju opisao i borovicu te dobrobiti njene uporabe. Par stoljeća kasnije u djelu Flore medicale Francois - Pierra Chaumetona ističe se ljekovito djelovanje borovice posebice za želudac, crijevni trakt i cijeli imuni sustav.
Prema biblijskoj predaji starozavjetni prorok Ilija je spavao pod stablom borovice za vrijeme svojih duhovnih kušnji. Ime borovice potječe od latinske riječi juniperus, što je kombinacija riječi junio, što znači mlado, i parere što bi značilo zimzeleno.
Borovica simbolizira mudrost, snagu i ljepotu zbog svoje sposobnosti da se razvije i raste i na škrtom terenu, uz malo vode, u teškim uvjetima. U SAD-u postoji borovica čija se starost procjenjuje na 6.000 godina.
Foto: Kehl Mack / Pixabay
Odgovori