Obična bukva (lat. Fagus sylvatica L.) najrasprostranjenija je vrsta listopadnog drveća u Hrvatskoj. Dolazi iz porodice bukovki (Fagaceae) i raste na brdski i planinskim područjima diljem srednje, zapadne i jugoistočne Europe. Dobro uspijeva u svim vegetacijskim područjima. Može narasti do 40 m, a debljina debla može biti i do 2 m promjera.
Ovo je dugovječno stablo čiji životni vijek iznosi 100 - 200 godina. Najljepši ukras na bukvi je njena razgranata krošnja bujno obdarena listovima koji su naizmjenični, dugi 4 - 10 cm, široki do 7 cm s valovitim obrubom prekrivenim sitnim dlačicama.
Mladi listovi su svijetlo zelene boje, prekriveni dlačicama koje tijekom sazrijevanja nestanu i list postane gladak. Krošnja bukve je toliko gusta da sunčeva svjetlost ne dopire do donjih grana uslijed čega one s vremenom odumiru i otpadaju, pa je najveći dio debla gol.
Cvjetovi bukve su jednodomni i jednospolni te se nalaze u resastim cvatovima. Muški cvjetovi se nalaze u okruglim resama na dugoj stapci, a ženski po dva cvijeta u kupuli koja nastaje bujanjem cvjetne osi i predstavlja resasti ovoj. Muški cvjetovi su sitni, s 8 - 12 prašnika, dok su ženski cvjetovi okruglasti i uspravni, s jednim tučkom i plodnicom. Cvjetovi cvatu usporedo s listanjem bukve, u travnju i svibnju, a oprašuju se vjetrom.
U kupuli u rujnu i početkom listopada dozrijevaju po dva ploda koji se nazivaju bukvice. To su smeđe, trobridne sjemenke duge 1 - 1,5 cm, a smještene su u drvenastoj ljusci. Samo bukve stare od 40 - 80 godina stvaraju sjemenke.
Bukva često raste u skupinama i tako tvori bukove šume, a u nekim krajevima možemo je pronaći čak i iznad pojasa četinarskih šuma na visinama od 1.800 - 2.000 m. U Hrvatskoj bukva raste na Papuku, Gorskom kotaru, Žumberku, Medvednici, Ivanščici, Velebiti, Dinari, Bilogori, Kalniku, Macelju.
Sadrži fagin, cijanovodičnu i oksalnu kiselinu, pa je nije dobro konzumirati u velikim količinama jer može biti otrovna.
Srodnici
Vrste bukve
Osim obične bukve Fagus sylvatica L., postoje i druge vrste bukvi koje osvajaju svojom ljepotom i veličinom. Vrste bukve su Pendula, Fastigiata, Atropunicea, Lacinata, Quercifolia i Quercoides.
Pendula
Visina ove bukve je do 15 m, a širina krošnje oko 8 m. Vrlo je atraktivno stablo koje često susrećemo po vrtovima, atrijima i parkovima. Listovi su jajoliki, u jesen postanu žuti.
Fastigiata
Fastigiata ili Fagus sylvatica Dawyck ima tamnozelene, jajolike listove, a kora debla je glatka i siva. Cvjetići su dosta neugledni, dok plodovi sazrijevaju u jesen. Podvrste ove bukve su Fagus Dawyck Gold, koja ima zlatnožuto lišće u proljeće te ono mijenja boju ljeti u blijedo zelenu, a na jesen postaje zlatno žute boje, i Fagus Dawyck Purple, čije je proljetno lišće intenzivno crveno, ljeti poprimi ljubičastu nijansu te postane smeđe u jesen.
Atropunicea
Ovo je drvo raširene ovalne ili okrugle krošnje koje naraste 25 - 30 m. Jajoliki list je tamnocrvene boje i poprimi smeđe nijanse u jesen. Plodovi su veličine 10 - 20 cm, ali ova vrsta bukve stvara plodove tek kad dostigne zrelu dob. Vrlo atraktivno stablo, koje krasi mnoge perivoje, a zbog svog izgleda često nosi i naziv "kraljica šume".
Lacinata
Vrlo lijepo stablo koje ima glatku, sivu koru i sjajno zeleno lišće koje u jesen poprima bakrenu boju. Zahtijeva bogato tlo s dosta vlage. Raste i više od 18 m u visinu, s krošnjom širine oko 14 m.
Quercifolia
Ova bukva vizualno podsjeća na stablo hrasta. Može narasti do 20 m visine, listovi su jajoliki, uvrnuti na vrhu i sjajno zeleni, smješteni na kratkoj peteljci.
Quercoides
Raste do 20 m u visinu. Specifičnost ove vrste bukve je da je kora starih grana i debla jako ispucala.
Uzgoj bukve
Stablo bukve nije zahtjevno za uzgoj, ali ipak određene pretpostavke moraju biti zadovoljene da bi se pravilno razvijalo i raslo. Bukva ne podnosi sušu i treba je redovito zalijevati, a može podnijeti i rast na sjenovitim područjima. Potrebno ih je zaštiti od udara vjetra. Dosta je osjetljiva na mraz, i može se uzgojiti kao ukras vrtova, perivoja, grobalja, parkova.
Tlo
Stablo bukve dobro uspijeva na bogatom, rahlom, ilovastom tlu s blago kiselim do neutralnim pH. Tlo mora biti dobro drenirano kako bi se spriječilo nakupljanje vlage oko korijenja. Ako je ispunjen uvjet dobre drenaže tla, bukva može uspješno rasti na brojnim vrstama tla i prilagoditi se uvjetima. Radi što bolje propusnosti tla može se pomiješati glineno tlo s pijeskom.
Klima
U stručnoj literaturi često se koristi pojam "klima bukve" za ona područja za koja su karakteristične guste šume ovoga stabla. Radi se o klimi s izraženim razlikama između godišnjih doba, a dobar primjer za to u Hrvatskoj je Medvednica. Bukva dobro uspijeva u rasponima temperature od -19°C zimi pa do 29°C ljeti, u područjima s dovoljnom prosječnom količinom godišnjih oborina (1267,5 mm). Mlada stabla bukve nešto lošije podnose proljetne mrazove o čemu treba voditi računa prilikom sadnje.
Vrijeme sadnje
Bukva se sadi od sredine listopada do početka prosinca ili tijekom proljeća. Bukve se ne sade ljeti, posebno ne u sušnim razdobljima. U oba slučaja treba sadnju isplanirati prije, odnosno, nakon mrazova, jer mlade bukve teško podnose i hladnoću uzrokovanu mrazom.
Slaganje kultura
Odličan susjed za bukvu jeste stablo graba. Također, uz bukvu je dobro saditi zimzeleni šimšir buxus sempervirens, biserni proso i lombardijsku lijesku. U šumama bukva najčešće raste u društvu sa jelom, smrekom i pitomim kestenom.
S obzirom na to da bukva voli sjenu, odgovarat će mu geranij, kao i javor, paprat i jorgovan koji imaju slične uvjete sadnje. A kako ima jak korijen, ne preporučuje se sadnja uz nježne narcise, gladiole, ljiljane, frezije, begonije, kao i druge biljke kojima se sade lukovice.
Faza mirovanja
Bukva je listopadno stablo koje zimi odbacuje svoje lišće. Faza mirovanja bukve traje tijekom zime sve do proljeća, kada usporedno počinje listati i cvasti i time se pokreće novi vegetativni ciklus.
Sadnja bukve
S obzirom na to da je bukva izuzetno dugovječno stablo kojeg karakterizira impozantna veličina, prilikom sadnje bukve potrebno je pažljivo utvrditi mjesto sadnje, jer je odraslo stablo skoro pa nemoguće presađivati. Dakle, bukva mora imati dovoljno mjesta za širenje kako svog korijenja tako i bujne krošnje. Prilikom sadnje potrebno je iskopati dovoljno duboke rupe u dobro dreniranom tlu i voditi računa da udaljenost od najbliže prepreke (zida, kuće, ograde) bude barem 10 - 15 m.
Sadnja sjemena
Najbolje vrijeme sadnju iz sjemena je rano proljeće. U toplo umjerenoj klimi, s blagim mrazevima, dobro je prikupljeno sjeme bukve najprije stratificirati što se obavlja tako da se plastična posuda napuni vermikulitom, u nju stavi sjeme i malo poprska vermikulitom te doda prstohvat sumpora da se spriječi razvoj gljivica.
Tako pripremljeno sjeme treba držati na hladnom do 3 mjeseca, pri čemu je idealna temperatura od 0 - 3°C . Za ovu namjenu može poslužiti i hladnjak. U proljeće se ovako pripremljeno sjeme sije u dobro drenirano tlo od crnog treseta s dodatkom perlita.
Sjeme se, naravno, može posijati i bez provedbe postupka stratifikacije, i to u područjima gdje su klime oštrije, na način da se posije u hranjivi treset i prekrije s toliko podloge da ga vjetar ne može otpuhati. Potrebno je izbjegavati stavljanje velike količine zemlje na sjeme jer to može dovesti do smanjene klijavosti. Tako posijano sjeme bukve treba zaliti i staviti na mjesto gdje će imati dovoljno svjetlosti.
Sadnja reznice
Mnogo rjeđi način razmnožavanja bukve je iz reznica. Potrebno je odrezati oko 12 cm dugačke reznice s kojim treba ukloniti u donjem dijelu lišće. Na dno posude u koju reznicu planiramo posaditi potrebno je staviti krupni pijesak ili šljunak radi drenaže, a zatim preko toga zemlju u koju sadimo reznice. Tako posađena biljka trebala bi se zakorijeniti za otprilike 2 mjeseca.
Kalemljenje
Podloga za uzgoj kultivara bukve je obična bukva Fagus sylvatica L. uzgojena iz sjemena.
Odličan odabir zemljišta za sadnju je hranjivo, ali ne odveć kiselo niti rastresito tlo. Ako se sadi u zemlju koja u sebi ima visoki udio gline potrebno je dodati pijeska, jer se tako pospješuje bolja dreniranost tla, a posude u koje se bukva sade obavezno moraju imati otvore za drenažu.
Uzgoj u vrtu
Prilikom odabira mjesta sadnje u vrtu potrebno je uzeti u obzir da se radi o velikom stablu s razgranatim korijenjem. Mjesto sadnje treba biti sunčano ili djelomično zasjenjeno. Potrebno je iskopati rupu dvostruko veću od promjera korijena u koju se zatim presađuje sadnica.
Prilikom zatrpavanja korijena zemljom potrebno je formirati uzdignuti pojas zemlje oko vanjskog ruba korijena bukve, jer to pomaže zadržavanje vode. Također, područje oko korijena treba prekriti malčom od komadića sijena, kore stabala, ali voditi pri tome računa da malč ne bude izravno naslonjen na stablo. Ovisno o vremenskim uvjetima potrebno je tako posađenu biljku zalijevati 1 - 2 puta tjedno.
Određeni kultivari bukve kao na primjer Atropunicea, odlični su za formiranje živice u vrtu. U tom slučaju se sadnja obavlja u jednom ili dva reda, prije sadnje izbojci se skraćuju na trećinu dužine te se u zemlju umeću klinovi povezani nizom preko kojih će rasti bukova živica.
Uzgoj u stakleniku
Bukva nije prilagođena uzgoju u stakleniku ili plasteniku. No, ako se ipak odlučite na sadnju ovoga stabla u plasteniku, potrebno je osigurati optimalne uvjete, koji podrazumijevaju dosta vlažnosti, zaštitu od izravnog sunca i vjetra.
Uzgoj u posudama
Prosječna dubina korijenja bukve je 60 cm a pojedini primjerci su zabilježeni s dubinom korijena od čak 2 m. Stoga bukva nije prikladna za uzgoj u posudama te ju je potrebno presaditi na vanjski prostor čim korijenje ispuni posudu. Međutim, zbog svoje ljepote, poglavito guste krošnje, bukva je omiljena među ljubiteljima bonsai tehnike u kojem slučaju je moguće uzgajati je u posudi.
Održavanje nasada
Mlada stabla koja su tek posađena valja redovito zalijevati i zaštiti od udara vjetra, a područje oko njih potrebno je malčirati kako bi se pospješio razvoj korijena. Kod starijih stabala dobro je povremeno izvršiti površinsko prekopavanje zemlje te temeljito uklanjanje zatečenih korova. Ne treba pretjerivati sa zalijevanjem, jer previše vode može opteretiti korijen i dovesti do njegova truljenja.
Održavanje i njega
Osim redovitog zalijevanja njega i održavanje bukve obuhvaća i povremeno orezivanje. Uklanjanjem starih i osušenih grana, kao i onih koje rastu previse gusto, osigurava se daljnji rast i razvoj stable.
Zalijevanje
Mlada stabla bukve trebaju dosta vlage pa ih je stoga potrebno zalijevati jednom tjedno, pri čemu zalijevanje u tim intervalima nije potrebno ako je pala obilna kiša. Odrasla stabla mogu podnijeti umjerenu sušu, ali ih je također potrebno dobro zaliti uvijek čim se tlo oko korijena počne sušiti. Također, potrebno je i malčirati područje preko korijena kako bi zemlja zadržala što više vlage.
Gnojidba
Najbolji odabir za gnojenje bukve je neko od sporo otpuštajućih gnojiva s dušikom koje se koristi svakog proljeća oko nasada bukve. Gnojivo treba raširiti barem pola metra izvan opsega krošnje stabla, kako bi cijelo područje korijena bilo dobro zagnojeno. Također, jako je dobro umiješati gnojivo i prilikom pripreme zemljišta za sadnju bukve.
Razmnožavanje
Bukva se razmnožava sjemenom, dok se ukrasni kultivari bukve razmnožavaju vegetativno cijepljenjem i reznicama u proljeće. Također, može se razmnožavati i iz mladih izbojaka koji narastu na deblu.
Presađivanje
Presađivanje bukve odnosi se prvenstveno na mlada stabla bukve. Kada bukva naraste nju je praktički više nemoguće presađivati na drugo mjesto, pa je stoga potrebno jako pažljivo isplanirati mjesto gdje će biti posađena. Kada se presađuju mlada stabla potrebno je pažljivo iskopati sve korijenje iz zemlje, u suprotnom se stablo neće moći ponovo ukorijeniti i preživjeti.
Pomlađivanje
Bukva je stablo relativno skromnih prohtjeva, a njezino pomlađivanje se obavlja povremenom rezidbom grana i uklanjanjem starih i osušenih grana. S obzirom na to da je krošnja bukve izuzetno gusta, s vremenom dolazi do odumiranja donjih grana koje je potrebno ukloniti da ne crpe suvišno energiju stabla.
Prorjeđivanje
S obzirom na to da je bukva stablo izuzetno bujne krošnje, povremeno je potrebno prorijediti određene grane koje rastu previse gusto jedna pored druge. Tako se osigurava dovoljna količina zraka i svjetlosti unutar krošnje stable, a time i potiče rast i vitalnost.
Rezidba
Prilikom rezidbe bukve treba biti vrlo oprezan i obavljati je stručno, jer pretjerana rezidba može dovesti do zaostajanja stable u rastu. Ako je cilj rezidbe estetske naravi, potrebno ju je raditi proporcionalno te tako oblikovati krošnju. Prilikom rezidbe potrebno je ukloniti sve stare i osušene grane kao i one koje su napali štetnici.
Bukva se orezuje tijekom faze mirovanja, dakle u kasnu zimu ili u rano proljeće jer je rezidba lakše provediva dok ne nastupi listanje stabla. Rezidba bukve namijenjene za ukrasnu živicu u vrtovima skoro uvijek je isključivo estetske naravi.
Bolesti
Skoro svi dijelovi bukve mogu biti zaraženi određenim bolestima, pa tako razlikujemo bolesti mladih izdanaka, bolesti lišća, bolesti korijena i bolesti kore debla i grana. Uglavnom su uzrokovane gljivicama. Najčešće bolesti bukve su antraknoza, pepelnica, trulež korijena, rak bukve, tintana bolest korijena.
Antraknoza
Antraknoza ili pjegavost lišća očituje se u nepravilnim nekrozama listova koji s vremenom budu u cijelosti prekriveni oštećenjima, a ponekad dolazi i do odumiranja sasvim mladih izbojaka. Najčešće je uzrokuje gljivica iz roda Discula ubrinella te ova bolest može uzrokovati defolijaciju stabala.
Pepelnica
Kada se pojavi ova bolest tada listovi i stabljike bukve budu prekriveni bjelkastim slojem nalik na paučinu. Pri vjetrovitom vremenu bolest se širi na susjedne listove i grane. Potrebno je upotrijebiti neki od fungicida širokog spectra radi sprječavanja širenja ove bolesti na cijelo stablo i na okolna.
Trulež korijena
Gljivice iz roda Armillaria najčešći su uzročnici ove bolesti. Prognoze nisu povoljne jer gljivice napadaju korijen, odakle se šire i dalje u deblo, a prvi znaci ove bolesti su često nespecifični pa je teško odmah je dijagnosticirati. Najprije najčešće dolazi do sušenja grana i tek kada se stabla sijeku vidljiva je trulež na području korijena i u panju. S vremenom se stvaraju otvori na deblu i pojavljuje bijela, vlažna trulež.
Dobre rezultate u liječenju ove bolesti pokazali su fungicidi poput cinkovog klorida, tretiranja ureom ili natrijevim tetraboratom, a u slučaju da je bolest nemoguće izliječiti kemijskim sredstvima, tada je zahvaćena stabla potrebno ukloniti.
Rak bukve
Gljivica Nectria ditissima Tul. je uzročnik ove bolesti koja se manifestira deformiranjem kore stable brojnim tvorevinama nepravilna oblika. Kora se raspucava i stvaraju se "rak rane" debla. Tretiranje raznim kemijskim preparatima u pravilu ne daje zadovoljavajuće rezultate pa je stoga zaražena stable potrebno ukloniti.
Tintana bolest korijena
Ovu bolest izaziva gljivica Phytophthora cambivora koja, osim stabala bukve, napada i stabla kestena. Napadnuti dio korijena potamni, a s daljnjim širenjem bolesti dolazi i do pojavljivanja tamnih pjega na kori debla. Daljnjim odumiranjem stable iz njega izlazi tekućina boje tinte, a kada veći dio korijena odumre počinje propadati i lišće na granama. Najčešće se za sprječavanje širenja bolesti primjenjuje sječa zahvaćenih stabala.
Štetnici
Postoji nekoliko vrsta štetnika koji napadaju stablo bukve. S obzirom na to da su bukvine šume od velike gospodarske važnosti potrebno ih je na vrijeme prepoznati i prevenirati njihovo daljnje razmnožavanje I širenje. Najčešći štetnici su lisne uši, svrdlaš, bukova skočipipa, gusjenice, hruštevi.
Lisne uši
Lisne uši kada su u malom broju ne nanose veliku štetu stablu, no problem nastaje ako se namnože. Isisavaju sokove iz lišća koje postaje žuto, smežurano i deformirano a naposljetku i opada s grana. Ostavljaju ljepljivi trag na lišću koji se još naziva i medna rosa. Ako se radi o mlađim stablima koja su još niska rastom od pomoći može biti pranje listova u sapunici, a u slučaju da se radi o velikim stablima ili ako se ovaj štetnik previse namnožio, potrebno je koristiti odgovarajuća kemijska sredstva iz skupine organofosfornih insekticida.
Svrdlaš
Svrrdlaš Synanthedon scitula radi štete na različitom grmlju i drveću pa tako i na stablima bukve. Polaže ličinke ispod površine kore debla ili korijenja koje se hrane unutrašnjošću debla što postupno dovodi do propadanja cijelog stabla. Najbolji pokazatelj prisutnosti svrdlaša je stanjivanje krošnje bukve te stablo odumire prosječno tri godine nakon što ga je svrdlaš napao.
Bukova skočipipa
Bukova skočipipa ili Rhynchaenus fagi je stalno prisutna u bukovim šumama. Štetu nanosi kao ličinka, ali i kao odrastao insekt, a oštećenja koja radi na listu dovode do toga da stablo izgleda kao da ima oštećenja od mraza. Ovaj štetnik se hrani sve do kraja vegetativnog ciklusa kada odlazi na prezimljavanje.
Gusjenice
Brojne su vrste gusjenica te mnoge od njih napadaju lišće bukve i hrane se njime. Lišće je nagrizeno, a gusjenice s vremenom prelaze i na peteljke te mlade izbojke i grane. Potrebno ih je suzbiti insekticidima koji sadrže djelatnu tvar indoksakarb.
Upotreba bukve
Velika je gospodarska važnost bukve, posebno u drvnoj industriji. Njezin drugi veliki značaj je kao krajobrazna biljka kojom se uljepšavaju parkovi, groblja, vrtovi. Danas mnogo rjeđe nego prije, može se koristiti i u gastronomiji.
Berba
Sjemenke bukve skupljaju se tijekom rujna i listopada. Mlade listove i pupoljke treba brati u proljeće, tijekom travnja i svibnja.
Ako se bukva koristi kao ogrjevno drvo, njena sječa se obavlja od listopada do ožujka jer je to vrijeme mirovanja kada drvo ima najmanje vlage u svom deblu.
Skladištenje
Sjemenke bukve potrebno je čuvati na suhom i hladnom mjestu te ih je najbolje pohraniti u kartonske vrećice. Ako se, pak, radi o drvu bukve, ono se skladi na suhim podlogama i stavlja na sunčana mjesta izložena vjetru, a između drveta i tla treba osigurati barem 20 cm razmaka da se spriječi prelazak vlage iz tla u drvo.
Drvna industrija
Bukva ima vrlo kvalitetno drvo te je jedna od najzastupljenijih vrsta stabala koji se koriste u drvnoj industriji. Od bukve se izrađuje kvalitetan namještaj, parketi, stolovi, stolice, drvene ploče.
Kulinarstvo
Mladi listovi i pupoljci bukve su jestivi te su u prošlosti u uvjetima nestašice hrane i gladi mnogim generacijama služili kao ukusna salata. S konzumiranjem plodova treba biti jako oprezan, jer u većim količinama zbog prisutnosti fagina, cijanovodične i oksalne kiseline mogu biti vrlo otrovni.
Zanimljivosti
Latinski naziv roda Fagus nastao je od grčke riječi phagein što znači "jesti", a naziv vrste sylvatica nastao je od latinske riječi silva što znači "šuma". Smatra se da su još neolitska plemena donijela na europski kontinent ovo stablo koje su uzgajali zbog jestivih orašastih plodova.
Neka istraživanja ukazuju na to da su prvi poljoprivrednici na području Europe također sadili bukove šume. Danas se drevne bukove šume nalaze na području Karpata i kao takve ušle su na popis svjetske baštine UNESCO-a.
Bukva je kod starih Slavena bila sveto drvo i vjerovali su da kući kraj koje bukva raste ne mogu naštetiti nikakvi uroci. Smatra se da su samljeveni plodovi bukve u vrijeme feudalizma siromašnim kmetovima služili umjesto brašna.
Na području Nacionalnog parka Plitvice nalazi se stablo bukve staro čak 569 godina i predstavlja jedno od najstarijih stabala ove vrste u Europi.
Bjelogorično drveće
Bukva je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.
Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu.
Osim bukve, vrste koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, topola, divlji kesten, grab, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, breza, brijest, vrba te stabla raznih voćaka.
Foto: PaToWi / Pixabay
Odgovori