Hrast (lat. Quercus) je naše gospodarski najvrjednije drvo iz roda drvenastih biljaka, a porodice bukvovki (Fagaceae) u kojoj se, osim ostalih manje poznatih, nalaze bukva i pitomi kesten. Najpoznatiji su hrast lužnjak (lat. Quercus pedunculata) i hrast kitnjak (lat. Quercus sessiliflora).
Postoji nekoliko stotina vrsta hrasta, rasprostranjenih u umjerenim i toplijim šumskim područjima Azije, Europe i Sjeverne Amerike. U Europi je rašireno oko 28 vrsta, a u Hrvatskoj najčešće rastu hrast lužnjak i hrast kitnjak koji su naša najpoznatija vrsta drveća uopće.
Cvjetovi biljke su jednodomni, jednospolni poredani u rese. Muške rese vise i cilindričnog su oblika te se razvijaju na vrhovima prošlogodišnjih izbojaka. S druge strane, ženske rese se razvijaju na novim izbojcima, manje su od muških cvjetova. Plod hrasta se naziva žir.
Većina hrastova su listopadna stabla, no postoje i zimzeleni poput hrasta crnike. Rastu na visinu do 15 m, kao hrast medunac, i mogu dosegnuti visinu do 40 metara, kao kitnjak i lužnjak.
Srodnici
Vrste hrasta
Hrastovi se mogu podijeliti u tri skupine, ponekad se nazivaju i podgeneracijama: bijeli hrastovi (lat. Leucobalanus) i crveni ili crni hrastovi (lat. Erythrobalanus) koji imaju spiralno raspoređene čašice od žira. U trećoj skupini (lat. Cyclobalanus) čašice se spajaju u koncentrične prstenove. Bijeli hrastovi imaju glatke listove bez čekinja. Njihov žir sazrijeva u jednoj sezoni, ima sjeme slatkog okusa i klija u roku nekoliko dana nakon pada. Crveni ili crni hrastovi imaju lišće na vrhu čekinje, dlakave ljuske žira i gorke plodove, koji sazrijevaju na kraju druge vegetacijske sezone.
Najvažnije i poznatije vrste hrasta su:
- Hrast kitnjak (Quercus petraea)
- Hrast lužnjak (Quercus robur)
- Hrast crnika ili česmina (Quercus ilex)
- Hrast medunac ili dub (Quercus pubescens)
- Hrast cer (Quercus cerris)
- Hrast plutnjak (Quercus suber)
Hrast lužnjak
Hrast lužnjak (Quercus robur), uobičajeno poznat kao obični hrast, hrast lužnjak, europski hrast ili engleski hrast vrsta je listopadnog drveta iz porodice bukvi. Vrsta naraste do 40 - 50 m visine i širine od oko 3 m. Stablo ima dobro razvijen, dubok korijenov sustav koji se sastoji od glavnog korijena i kasnije razvijenih bočnih žila. Krošnja drveta je vrlo razgranata, bujna, grane su debele i nepravilne. Kora drveta kod mladog hrasta je glatka, no sa starenjem ona popuca i dobije debljinu od 10 cm.
Pupovi su jajastog oblika, zaobljeni na kraju, prekriveni svjetlijim ljuskama i dlačicama. Listovi lužnjaka su tamnozelene boje, jaki, čvrsti, asimetričnog oblika poredani kao režnjevi. Cvjetovi su jednodomni, žutozeleni i cvatu u travnju i svibnju, s pojavom listova. Plod je svijetlosmeđe boje i naziva se žir. Veličine je od 2 - 5 cm i jajastog je oblika, vire iz kapice koja je prekrivena sitnim ljuskicama. Žirevi dozrijevaju u rujnu i listopadu. Pčele posjećuju stablo kako bi skupile nektar i pelud.
Rasprostranjen je od Europe do Kavkaza i Male Azije. Raste na plodnim, dubokim, vlažnim tlima bogatim vapnencem. U Hrvatskoj većinom raste u Slavoniji i Podravini. Pojedina stabla hrasta lužnjaka mogu živjeti do 1.500 godina.
Hrast kitnjak
Hrast kitnjak (Quercus petraea) je veliko, dugovječno listopadno drvo porijeklom iz velikog dijela Europe. Ova vrsta, zajedno s vrlo sličnim hrastom lužnjakom (Q. robur), jedna je od ekonomski i ekološki najznačajnijih listopadnih šumskih vrsta u Europi. Hrast je jednodoban i jednospolan, što znači da se na istom stablu nalaze i muški i ženski cvjetovi. Muški cvjetovi su zelene rese, a ženski cvjetovi su neprimjetne nakupine grozdova (modificirani listovi) koji nalikuju crvenim cvjetovima.
Nakon oprašivanja vjetrom, ženski cvjetovi razvijaju se u veliko sjajno sjeme koje se nalazi u ljuskavoj drvenoj čašici, obično poznatoj kao žir. Mladi žirevi su zelene boje, sazrijevaju do smeđe prije pada. Stablo naraste do 40 m u visinu, formirajući bujnu, razgranatu krošnju. Kora je debela do 2 cm, sivkasto smeđe boje i uzdužno ispucala. Listovi su naizmjenično poredani, veličine od 7 - 12 cm, nesimetričnih ureza i s obje strane su goli.
Hrast kitnjak možemo pronaći na području srednje i južne Europe i zapadne Azije. Raste na brdskoplaninskim području, od nizina do 1.300 m nadmorske visine. Ne zahtjeva puno od tla, ali ne uspijeva baš na kiselim tlima.
Hrast crnika
Hrast crnika ili česmina (Quercus ilex) je zimzeleni grm ili stablo koji naraste do 20 metara visine tvoreći široku, gustu krošnju okruglog oblika. Ima dobro razvijen glavni korijen, kao i bočne žile. Promjer debla varira od 30 cm do 2 metra. U mladosti kora je sivkasta i glatka, a kada biljka ostari ona postaje tamnosiva i uzdužno popuca. Listovi su vrlo promjenjivog oblika, najčešće usko ovalni, dugi 4-8 cm i zaobljeni ili široko suženi u dnu.
Kad su sasvim mladi, obje su površine prekrivene bjelkasto bojom, a ubrzo potpuno odmiče od gornje površine ostavljajući tamnu sjajnu zelenu boju. Na donjoj se površini poprimi siva ili tamnosiva boja i ostaje do pada lišća. Cvjetovi su jednodomni i jednospolni, muški su poredani u 7 cm dugim resama a ženski se pojavljuju pojedinačno ili u paru. Cvatu u travnu i svibnju. Plod ovog stabla je žir, koji dozrijeva u rujnu ili listopadu.
U Hrvatskoj raste na području Istre i Dalmacije, dok u svijetu na području oko Mediterana.
Uzgoj hrasta
Hrast je vrsta drveća koji ima jednu od najljepših krošnji pa ga često mnogi zemljovlasnici žele uzgojiti. Uzgoj hrasta iz žira nije jednostavan proces i traje više od godinu dana pa zahtjeva određenu strpljivost.
Tlo
Od svih stabala, hrast ima snažne sklonosti prema svom tlu. Hrastovi su razvili simbiotski odnos sa živim organizmom koji se zove korisne mikorizne gljivice. Mikorizne gljivice žive među korijenima biljaka i opskrbljuju biljke mineralima i vlagom u zamjenu za šećere koji izlučuju biljke. Zato nekada gradsko tlo neće biti dovoljno za hrast. Izmijenite tlo posebnim tvarima ili intenzivnom primjenom komposta i stajskog gnoja kako biste poboljšali količinu i kvalitetu prirodnih gljivica tla.
Temperatura
Hrastovi su drveće koje uspijeva u regijama s mediteranskom klimom - suha ljeta i vlažne zime - kao i sušnim pustinjskim regijama i suptropskim kišnim šumama. Hrast može rasti u širokom nizu uvjeta, od sunčeve svjetlosti do skoro potpune sjene. Međutim, pod punom sunčevom svjetlošću ne može rasti brzo kao ostala stabla, a u najdubljoj hladovini se zaista bori. Neki tvrde da je najbolji način da se hrastove sadnice i klice razmnože prirodnim putem stvoriti uvjete za djelomičnu hladovinu. To znači da tijekom dana, a gotovo u bilo kojem trenutku na postolju ima hlada i sunčeve svjetlosti.
Vrijeme sadnje
Žirevi iz skupine bijelog hrasta klijaju odmah u jesen, pa ih je potrebno odmah posaditi. Poslat će korijen (embrionalni korijen) ravno u tlo i na taj način provesti zimu. Zatim će se u proljeće mlada biljka dići prema suncu. Žirevi iz skupine crvenog hrasta čekaju da proljeće klijaju, pa se mogu čuvati preko zime s malo zemlje u zatvorenoj plastičnoj vrećici u hladnjaku.
U oba slučaja preporučuje se da svoje žireve zakrenete u duboke posude i zaštitite ih od miševa i vjeverica sve dok biljka ne bude iznad linije tla. Njegujte ih u njihovim loncima tijekom prvog ljeta, a zatim ih posadite u svoje dvorište početkom rujna. Obavezno ih zalijevajte dok se dobro ne utvrde.
Slaganje kultura
Sadnja biljaka u blizini hrasta može imati koristi za obje biljke, uključujući povećanje bioraznolikosti, zaštitu od vjetra i smanjenje erozije tla. Međutim, važno je odabrati prave biljke koje će funkcionirati dobro uz hrast i neće mu nanijeti štetu.
Neke od biljaka koje se mogu saditi uz hrast su grmovi i biljke niskog rasta, kao što su šaš i drugi niski grmovi koji će pomoći u zaštiti tla, smanjivanju erozije i pružanju skloništa za životinje. Također, dodat će boju i teksturu u vrt i poboljšati ukupnu estetiku okoliša.
Cvjetne biljke također su dobar izbor za sadnju uz hrast, posebno ako se žele dodati boje su iris, ljiljan i tulipan. Funkcionirat će dobro uz hrast i pomoći će u stvaranju privlačnog vrta.
Druge biljke koje se mogu saditi uz hrast su biljke otporne na sušu, kao što su lavanda, ružmarin i origano. Ove biljke će pomoći u zaštiti tla, smanjivanju erozije i pružanju skloništa za životinje. Također, pomoći će u održavanju zdrave okoline za hrast.
S obzirom na hrastove kulturne potrebe, postoje značajna ograničenja sadnje pod njim, pa se tako u obzir uzimaju biljne vrste koje ljeti ne trebaju vodu ili gnojivo, primjerice jasen, glog, kesten, grab i breza.
Sadnja određenih biljaka u blizini hrasta može nanijeti štetu stablu, tlu i okolišu, a uključuje biljke koje su invazivne, imaju jake korijene koji mogu uzrokovati oštećenje hrasta ili one koje zahtijevaju puno hranjivih tvari i vode, što može ugroziti zdravlje hrasta. Od takvih biljaka koje se ne preporučuju za sadnju u blizini hrasta su invazivne vrste, poput bršljana, abrozije, nedirka, čičoke i bagrema. Ove biljke imaju sposobnost brzog širenja i prekrivanja velikih područja, što može ugroziti hrast i druge biljke u okolici.
Druga vrsta biljaka koja se ne bi trebala saditi u blizini hrasta su one s jakim korijenjem, kao što su čempresi i borovi. Ove biljke imaju sposobnost prodiranja u hrastove korijene, što može dovesti do oštećenja hrasta i otežati mu opstanak u dugoročnom razdoblju. Također se ne preporučuje saditi ga uz biljke koje zahtijevaju drugačije uvjete tla i visoke temperature, primjerice liči.
Treća vrsta biljaka koja nije prikladna za sadnju u blizini hrasta je ona koje zahtijevaju puno hranjivih tvari i vode, poput niskih grmova i živica. Ove biljke će se natjecati za hranjivost, što može dovesti do oslabljivanja i smanjenja zdravlja hrasta dugoročno.
Uzgojni oblici
Postoji nekoliko uzgojnih oblika hrasta, uključujući:
Kružni oblik (normalno stablo) - najčešći oblik hrasta, gdje je stablo ravnomjerno raspoređeno s jednolikom granskom krošnjom i kružnom krošnjom.
Polukružni oblik - karakteriziraju grane koje se razvijaju u polukružnom obliku, obično na jednom dijelu stabla.
Trostruko kružni oblik - ima tri glavne grane koje se ravnomjerno raspoređuju oko stabla, dajući stablu simetričan izgled.
Centralno trostruko kružni oblik - karakteriziraju tri glavne grane koje se razvijaju iz središta stabla i ravnomjerno se raspoređuju.
Kandelabarski oblik - karakteriziraju grane koje se razvijaju s centralne točke u različitim smjerovima, što hrastu daje sličnost sa svijećnjakom.
Zvonasti oblik - karakteriziraju grane koje se razvijaju iz središta stabla u obliku zvona, što hrastu daje širok i ravnomjeran izgled.
Slobodno rastući oblik - karakterizira stablo bez ograničenja u rastu, dajući mu slobodan i nesmetan izgled. Ova vrsta uzgoja obično se koristi za šumske predjele ili za uzgoj u parkovima.
Faza mirovanja
Faza mirovanja hrasta je prirodni proces koji se događa u periodu od prosinca do veljače i koji predstavlja vrijeme odmora za drvo. Tijekom ovog razdoblja, hrast se priprema za novi ciklus rasta, obnavljanja i razmnožavanja. U ovoj fazi, brzi rast se usporava, a drvo prekida proces proizvodnje klorofila, što dovodi do promjene boje lišća.
U fazi mirovanja, hrast također značajno smanjuje svoju potrošnju vode i hranjivih tvari, što mu omogućuje da štedi energiju i resurse i da se zaštiti od štetnih učinaka klimatskih promjena, kao što su suša i mraz. Međutim, faza mirovanja nije potpuna kada su u pitanju sve funkcije drveća. Na primjer, drvo i dalje obavlja neke životne funkcije, kao što su apsorpcija vode i hranjivih tvari, procesi disanja i razmnožavanje.
Sadnja hrasta
Sadnja hrastovog drveća zahtijeva malo više pripreme tla nego kod ostalih stabala, pogotovo ako živite u urbanom ili prigradskom okruženju. Hrastovi stabla uspijevaju na specifičnim tlima. Lako možete ponovno stvoriti takvo tlo u krajoliku za sretne, zdrave hrastove.
Sadnja sjemena
Prije sadnje žira preporučuje se ispiranje toplom vodom kako bi se smanjila opasnost od ličinki štetnika i gljivica. Najjednostavniji način sadnje žira je na otvoreno tlo u vrtu jer se tako hrast i razmnožava u šumskim područjima. Žir se mora položiti horizontalno na dubinu 5-6 cm.
S obzirom na to da hrast voli sunčana mjesta, potrebno je odabrati mjesto sa što više sunčanih sati. Poželjno je sjeme posaditi najmanje 6 m od ostalih stabala i zgrada jer mu je korijenov sustav snažan. Također, preporučljivo je u rupu za sadnju dodati malo šumskog tla koje se nalazi u blizini istog stabla. Zato što ima slabu klijavost potrebno je saditi nekoliko žireva odjednom.
Sadnja sadnica
Hrast je poznat po tome što ga je teško presaditi. I to je istina ako tražite trenutačno zadovoljenje i pokušavate posaditi prevelik hrast ili stablo hrasta koje je prestaro. Hrastovi razvijaju masivne korijenske sustave koji brzo rastu u mlade - to je jedan od razloga što su hrastovi tako dobri u zaštiti naših vodostaja i gornjeg tla.
Da biste presadili hrast visok već nekoliko metara, morate ga korijeniti gotovo do smrti. Ako preživi od transplantacije, godinama će rasti vrlo malo nakon što pokušava razviti nove korijene. Veliki transplantirani hrastovi su skupi, često koštaju na desetke tisuća kuna, a šansa je 50% da umre u prvoj godini.
Kalemljenje
Kalemljenje ili cijepljenje hrasta je tehnika uzgoja kroz koju se omogućuje stvaranje novog stabla od dijelova postojećeg stabla. Cijepljenje se obično izvodi na hrastovoj stabljici ili grani, a cilj je stvoriti novu biljku s određenim svojstvima koje su željene u uzgoju.
Postoje dva glavna načina cijepljenja hrasta: plavo cijepljenje i pravo cijepljenje. Plavo cijepljenje se obično koristi za uzgoj novih biljaka, a podrazumijeva da se rezna rana na matičnoj biljci tretira posebnim kemijskim tvarima kako bi se stimulirala rast novog stabla. Pravo cijepljenje podrazumijeva da se dijelovi hrastove stabljike ili grančice, koje se nazivaju plemke, presađuju direktno u tlo, bez upotrebe kemijskih tvari.
Neki od hrastovih vrsta koje se često koriste za cijepljenje su: brijest, crni hrast, grmasta hrastova sorta i javor. Biljke se obično cijepe u proljeće ili rano ljeto kada su biljke aktivne i spremne za rast, dok su kalemi dovoljno mlad da se dobro ukorijene i razviju u nova stabla.
Uzgoj na otvorenom
Kada biljka dosegne visinu do 15 cm i izraste joj bar 5 jakih, zdravih listova, tada je vrijeme za sadnju na stalno mjesto na otvoreno. Mjesto na otvorenom koje je odabrano za sadnju mora biti dobro prirodno nahranjeno i ne previše suho. Poželjno je saditi na dubinu kao što je bilo u posudi. Kako bi zaštitili mjesto sadnje od isušivanja preporučuje se oko sadnice pobacati piljevinu ili mulch.
Uzgoj u kontejnerima
Jedan od osnovnih nedostataka kontejnerske sadnice je nepravilni razvoj korijena, posebno u tehnološki zastarjelim kontejnerima koji se najčešće upotrebljavaju u rasadnicima u Hrvatskoj.
Za uzgoj sadnica hrasta lužnjaka i kitnjaka, potrebno je odabrati odgovarajući kontejner što se tiče veličine i oblika. Sjeme ovih hrastova je krupno, i razvija veliki korijenov sustav. Zaključno je da su potrebni veći kontejneri za pravilan rast i razvoj.
Uzgoj u posudama
Hrast je također moguće zasaditi u tegli. Sadnju je potrebno obaviti na proljeće jer tijekom zime morate žireve staviti u stanje hibernacije. Hibernacija je priprema za sadnju u kojoj se žir stavi u posudu koja je napunjena piljevinom, mahovinom ili korom drveta. Bitno je posudu dobro zatvoriti. Posudu sa žirom potrebno je držati na hladnom mjestu, na temperaturi od 0°C. Sjeme u posudi bi trebalo držati 60 dana prije klijanja i redovito ga prskati i miješati. Tlo mora biti malo vlažno. Kada se pojave prvi korjenčići znači da je vrijeme za sadnju. U tegle je potrebno staviti mješavinu šumskog tla i supstrata za uzgoj presadnica.
Održavanje nasada
Održavanje nasada hrasta je važan proces kako bi se osiguralo zdrav i produktivan rast stabala, a uključuje redovito zalijevanje, gnojidbu, uklanjanje korova, orezivanje i zaštitu od bolesti i štetnika. Hrastovi se sastoje od debelih korijena, stoga im je potrebno dovoljno vode kako bi se osigurao zdrav rast. Biljke je potrebno redovito zalijevati, posebno u sušnim uvjetima ili tijekom perioda visokih temperatura.
Također ih je potrebno i redovito hraniti. Korištenje kvalitetnog organskog gnojiva koje sadrži dušik, fosfor i kalij pomoći će u održavanju dobrog zdravlja hrastova.Korovi uzrokuju da biljke troše više hranjivih tvari i vode i predstavljaju konkurenciju biljkama, stoga je potrebno redovito uklanjati korove iz blizine hrastova.
Održavanje i njega
Kad vam raste živi hrast, trebate razmišljati o njezi toga hrasta. To uključuje redovito navodnjavanje dok stablo uspostavlja svoj korijenski sustav.
Zalijevanje
Stari, zreli hrastovi svakodnevno mogu izvući gotovo 50 ili više litara vode kroz svoj korijenov sustav. Stoga, potrebno ih je dobro zalijevati i ne treba ih saditi na dobro isušenim mjestima. Hrastova stabla imaju vrlo opsežne kanale i mogu nadoknaditi bilo koji nedostatak vode tražeći vodu iz podzemnih izvora.
Gnojidba
Od druge godine moguće je primijeniti gnojiva na mladom hrastu. Najučinkovitiji načinu pružanja hrane za stablo su mineralne pelete. Takav aditiv osigurava uspješan rast korijenskog sustava i same sadnice. Sadrži potrebne mikroelemente za nju, održavajući normalan razvoj.
Razmnožavanje
Hrast se razmnožava spolnim putem, pomoću sjemena, i nespolnim putem, vegetativno. Biljka je jednodomna, znači da se na njoj nalazi i muški i ženski cvjetovi.
Presađivanje
Najbolje vrijeme za presađivanje hrasta je tijekom faze mirovanja, obično u jesen ili zimu kada biljka nije u fazi aktivnog rasta. Hrast se može presađivati, ali ovaj proces zahtijeva pažljivost i iskustvo kako bi se osiguralo da biljka preživi i nastavi rasti.
Prije presađivanja, važno je ispitati biljku kako bi se osiguralo da je zdrava i sposobna za presađivanje. Hrastovi s debelim korijenima i korijenskim sustavom teško će preživjeti presađivanje, stoga je važno znati kako biljka raste i kako joj izgleda korijenski sustav.
Nakon što se utvrdi da biljka može biti presađena, potrebno je odabrati odgovarajuću posudu ili novo mjesto, jer je hrastovima potreban velik prostor za korijenski sustav. Nakon odabira mjesta, važno je osigurati da se zemlja i tlo u kojem će se biljka presaditi pripremaju na odgovarajući način, a uključuje uzimanje u obzir kvalitete tla i hranjivost. Obavezno se dodaju gnojiva i zemlja vlači kako bi se osiguralo da biljka ima hranjivih tvari za nastavak rasta.
Pomlađivanje
Kao i kod presađivanja, najbolje vrijeme za pomlađivanje hrasta je u jesen ili zimu kada biljka nije u fazi aktivnog rasta. Hrast se može pomlađivati, ali proces zahtijeva pažljivost i iskustvo kako bi se osigurao njegov nastavak rasta.
Prije nego što se započne s procesom pomlađivanja, važno je ispitati biljku i osigurati da je zdrava. Također, kao i kod presađivanja, hrastovi s debelim korijenskim sustavom teško će preživjeti pomlađivanje, stoga je važno znati kako biljka raste i kako joj izgleda korijenski sustav.
Nakon što se utvrdi da je biljka zdrava, potrebno je odabrati odgovarajući način pomlađivanja. Postoje različiti načini, uključujući direktno cijepljenje, orezivanje stabljika i pomlađivanje uzdužnih rezova. Također je potrebno pažljivo osigurati da se ranije zaražene ili oštećene stabljike ne pomlađuju kako se ne bi unijela infekcija u biljku, nego ih je potrebno potpuno ukloniti.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje podrazumijeva uklanjanje nekoliko stabljika kako bi se povećala bolja cirkulacija zraka i svjetla te pomaže u održavanju zdrave i produktivne biljke i u sprječavanju širenja bolesti i štetočina, a najidealnije je hrast prorijeđivati za vrijeme faze mirovanja.
Prije nego što se započne s procesom prorjeđivanja, važno je ispitati nasad i odabrati koje stabljike treba ukloniti. Preporučuje se ukloniti manje zdrave ili mlađe stabljike te one koje su blizu jedna drugoj. Nakon što se odaberu stabljike za uklanjanje, važno je da se postupak obavlja na siguran način kako bi se spriječilo oštećenje preostalih stabljika. Uklonjene stabljike treba odmah odnijeti iz nasada kako bi se spriječilo moguće širenje bolesti.
Rezidba
U njegu uključujemo i obrezivanje. Za divovski hrasta presudno je razviti snažnu strukturu grana dok je još mlad. Obrežite više vodećih grana kako biste ostavili jedno deblo i uklonili grane koje tvore oštre kutove s deblom. Pravilno briga za žive hrastove znači obrezivanje stabala svake godine prve tri godine. Nikada ne obrezujte u rano proljeće ili prvi mjesec ljeta kako ne biste privukli kukce koji šire bolest hrastove vene.
Zaštita od vjetra
Iako odrasla stabla ne trebaju zaštitu od vjetra, mladice u razvoju treba zaštititi kako bi se smanjilo oštećenje i održalo zdravlje drveća. Vjetar može uzrokovati fizičko oštećenje, poput prijeloma grana i debla, što može povećati rizik od infekcije i širenja bolesti.
Postoje razne metode zaštite mladica hrasta od vjetra. Prva metoda je formiranje šikare, što znači da se drveće uzgaja u obliku šesterokuta, a što pomaže u smanjenju rizika od prijeloma grana i debla. Druga metoda je instaliranje zaštitne mreže ili zaštitne ograde. Ove zaštitne strukture su obično napravljene od čvrstih materijala, poput drvenih panela ili čelika, a pomažu u blokiranju vjetra i smanjenju oštećenja. Zaštitne mreže ili ograde treba postaviti oko nasada hrasta u početnoj fazi uzgoja, kako bi se smanjilo oštećenje i održalo zdravlje drveća tijekom cijelog njegovog životnog ciklusa.
Zaštita preko zime
Hrast može zahtijevati zaštitu preko zime kako bi se održalo njegovo zdravlje i spriječilo štetno oštećenje, a ono ovisi o vrsti hrasta, klimatskim uvjetima i okolišu.
Prva metoda zaštite hrasta preko zime je uklanjanje suhih i oštećenih grana. Ove grane su često podložnije štetama od vjetra i snijega, stoga je važno ih ukloniti kako bi se spriječilo daljnje širenje bolesti i štetnih utjecaja. Druga metoda je zaštita debla. Deblo može biti podložno štetama od mraza i vjetra, stoga je važno zaštititi ga za vrijeme hladnijih mjeseci što se može postići instaliranjem drvenih ograda oko debla.
Bolesti
Ključno je naučiti prepoznati simptome umirućeg stabla hrasta i njihove bolesti, kako biste mogli spriječiti infekciju i održavati hrastove što je moguće zdravijim.
Hrastova pepelnica
Najučestalija i najrasprostranjenija bolest hrastovih šuma u Hrvatskoj. Ova gljivična bolest napada sve vrste hrastova, a kod nas su kitnjak i lužnjak najugroženiji. Pepelnica je dobila ime po tome što stvara pepeljastu prevlaku preko lista. U normalnim uvjetima pepelnica ne čini veliku štetu starim hrastovima, ona se redovito nalazi na listovima hrastova. Šteta nastaje najviše na biljkama koje su izložene suncu, a to su biljke u rasadnicima, čiste sječine, progale i rubovi sastojina. Pepelnica se javlja i u starijim sastojinama, ali je u njima napad slabijeg intenziteta i ne pravi značajniju štetu.
Antraknoza
Antraktoza gljive (Apiognomonia quercinia) uzrokuje bolesti na lišću i grančicama hrasta. Na lišću koje se nalazi na donjem dijelu stabla tijekom vlažnih proljetnih mjeseci pojavljuju se sitne smeđe mrlje. Lišće će uvenuti i lišće će polako početi opadati. Gljivice će također uzrokovati pojavu gusjenica na novim grančicama koje rezultira umiranjem grančice. Preporučljiva obrana od antraknoze držanje stabala zdravim, orezivanjem i uništavanjem oboljelih grana i grabljenjem mrtvih listova i spaljivanjem istih. Fungicidi su uspješni u liječenju antraknoze.
Mjehurići hrastovog lista
Zbog gljivice Taphrina caerulescens, pojavljuje se mjehur na hrastovom lišću koji se očituje u svijetlozelenim mrljama. Oblik lista može se činiti izobličen, a na gornjoj površini lista vjerojatno ćete vidjeti uzdignuta područja poput blistera. Osjetljive su većine hrastovih vrsta, ali to se posebno odnosi na crveni hrast. Pojavljuje se u kasnim proljetnim ili ranim ljetnim mjesecima. Blisteri se smatraju više kozmetičkim problemom, ali ako stalno pati nekoliko sezona od bolesti, ono će ugroziti njegov rast. Tretira se fungicidima.
Štetnici
Hrvatska se može pohvaliti bogatim i zdravim šumama, no štetnici hrastovih šuma, poput strizibube, četnjaka i hrušta, ponekad izazovu velike ekonomske i gospodarske štete. Zbog promjene u šumskom ekosustavu, dolazi do najezde brojnih invazivnih vrsta. Osim štetnika, na hrastu se može razviti i poluparazitska biljka imela, koja se smatra jednom od najcjenjenijih imela, ako raste na hrastu.
Hrastova strizibuba
Hrastova strizibuba (Cerambyx cerdo) je kukac kornjaš rasprostranjen po cijelom svijetu, a u Hrvatskoj se nalazi na područjima šuma hrasta lužnjaka, crnike, medunca i kitnjaka u porječjima rijeke Save, Kupe, Dunava, Drave, u Banovini i na Kordunu. Odrasle jedinke možemo primijetiti tijekom proljeća ili početkom ljeta. Ženka uništava drvo polažući jajašca u šupljine u kori zdravih, starih i osunčanih hrastova. Ličinke se tada hrane tkivom drveta. Poslije 3 do 4 godine, ličinka prelazi u kukuljicu. Karakteristika ove štetočine je da u drvetu ostavlja hodnike ispunjene piljevinom. Posljedice su velike ekonomske štete te se ovaj kukac smatra primarnim neprijateljem šuma.
Hrastov četnjak
Hrastov četnjak (Thaumatoepoea processionea) je rasprostranjen po cijeloj Hrvatskoj, iako primarno šteti hrastu, također šteti ljudima i životinjama izazivajući alergijske reakcije. Kukac je naš autohtoni stanovnik hrastovih šuma. Gusjenica četnjaka hrani se hrastovim lišćem. Po sebi ima sitne dlačice koje u dodiru s ljudskom kožom stvaraju urtikarije na koži. Gusjenice se pojavljuju od travnja pa do lipnja isključivo na hrastovima.
Upotreba hrasta
Najviše upotrebljavamo hrastovinu lužnjaka i kitnjaka. Takva hrastovina je fine teksture, iznimno čvrsta, elastična i trajna. Hrast je izvrsno tehnološko i građevinsko drvo. Upotrebljava se za gradnju brodova, kanua, bačvi, dijelova alata, stola, za izradu parketa i namještaja.
Osim upotrebe za ljude, hrastovi pružaju utočište i hranu mnogim vrstama životinja. Hrastove šume pružaju stanište mnogim autohtonim vrstama i stoga su važne za ekosustave. Oni također pružaju domove mnogim insektima, koji zauzvrat predstavljaju izvor hrane za ptice. Jazavci i jeleni hrane se žirevima na drveću. Cvjetovi i pupoljci hrastovog drveta pružaju hranu gusjenicama, a beskralježnjaci žive na propadajućem leglu hrastovog lišća.
I sjeverni crveni i bijeli hrast pružaju hranu sisavcima i pticama. Jelen, plava šojka, purani, glodavci, rakuni, vjeverice i medvjedi koriste dijelove hrastova drveta za hranu. Ostale ptice poput sova i patki koriste šupljine u hrastovima za izradu gnijezda.
Insekti se hrane listovima, kore, tkivom drveta, žirevima i grančicama. Pčele prave košnice u nekim šupljim hrastovima. Životinje koje jedu žireve skrivaju ih da jedu i drugi put, a time u biti sade novu hrastovu šumu od bilo kojeg zaboravljenog žira.
Berba
Da biste postigli najbolje rezultate, prikupite žireve u jesen kada prvi put spadnu s drveta. Ako ih stavite unutar neke prostorije, gdje mogu ostati suhi, smanjit će se rizik od plijesni. Možda ćete uspjeti pronaći dobre žireve čak i na proljeće, ali vjerojatno ne bogate kao u jesen. Provjerite ima li plijesni. Ako je meso žira i dalje bijelo ili svijetlo obojeno, imate dobar žir. Čak i ako je žir počeo klijati, u redu je sve dok meso žira nije zeleno.
Skladištenje
Nakon berbe žireve je potrebno prosušiti i staviti na hladno mjesto na temperaturu 2°C. Može stajati u poroznim vrećicama do 2 godine na hladnom i suhom mjestu.
Kulinarstvo
U jesen se skuplja zreo žir kada sam otpadne sa stabla, zatim se oljušti i izreže na dijelove veličine zna kave i lagano prži na laganoj vatri. Skladišti se i čuva u tamnim i zatvorenim staklenim posudama. Nije preporučljivo prije prženja popariti žir kuhanom vodom da bi mu se na taj način oduzela gorčina, jer se pri tom gubi karakterističan okus te hranjive i ljekovite tvari.
Usitnjeni žir prži se kao i kava, ali do lagano smeđe boje, jer preprženi žir gubi okus i ljekovitost. Žir se ne melje nego se usitni u grubi prah. Usitnjavanje u mužaru je potrebno obaviti neposredno nakon prženja, jer žir brzo postaje žilav. Zatim se mljeveni žir stavi se u vruću vodu, kuha oko 10 minuta, procijedi i pomiješa sa šećerom, a tek na kraju s mlijekom. Kava od žira je poznata po svojoj dobrobiti, pomaže u liječenju rahitisa, bolesti mokraćnog mjehura i dijareje.
Medicina
Hrastova kora se, ne tako davno, koristila u pučkoj medicini u zamjenu za lijekove. Pripravljali su se čajevi i tople kupelji od kore.
U ljekovite svrhe koristi se i hrastova šišarka, priznata u službenoj medicini kao tvar za zaustavljanje krvarenja i kao protuotrov pri otrovanju teškim metalima.
Kora hrasta lužnjaka sadrži tanine i stoga se koristi kod odraslih osoba kada pate od proljeva ili se grglja kod tegoba usne šupljine. U tu svrhu priprema se čaj od hrastove kore.
Zanimljivosti
Naši su preci nosili žireve za sreću i odvraćanje od bolesti. Stari Grci, Rimljani, Kelti i Druidi svi su smatrali da je drvo čarobno. Rimski vojnici čak su nosili krošnje od hrastovog lišća kada su slavili pobjedu.
Najvažniji tekstovi zapadne povijesti - uključujući Magna Carta, Newtonove teorije i Mozartovu glazbu - napisani su hrastovom žučnom tintom.
Hrastovi su jedno od najstarijih i najrasprostranjenijih stabala na ovom planetu. Oni su postojali i prije nego što su ljudi bili ovdje.
Hrast se pojavio na našoj planeti prije otprilike 65 milijuna godina.
Smatraju se starima kada dosegnu dob od 700 godina.
Do te dobi stabla i dalje rastu i proizvode žir kako bi umnožili svoje potomstvo. Kad stabla nadmaše 1.000 godina, njihov rast usporava i neki dijelovi počinju umirati.
Bjelogorično drveće
Hrast je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.
Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu.
Osim hrasta, vrste koje su najzastupljenije na našim prostorima su topola, divlji kesten, grab, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, breza, brijest, vrba te stabla raznih voćaka.
Foto: Mabel Amber / Pixabay
Odgovori