Ljiljan (lat. Lilium) je ukrasna trajnica poznata i pod nazivima lilijan i lijer. Pretpostavlja se da potječe iz Azije točnije s prostora Kine, Japana i Koreje. Uzgaja se već tisućama godina, a zbog svoje ljepote i mirisa postao je popularna biljka diljem svijeta. Pripada porodici ljiljana (Liliaceae), a neki od najpoznatijih predstavnika te porodice su tulipan, kockavica, pasji zub, kalohort i klintonija.
Popularni su ukrasni cvjetovi koji se mogu pronaći diljem Hrvatske posebno u vrtovima i parkovima. Neki od najčešćih tipova ljiljana koji se mogu naći u Hrvatskoj su azijski ljiljan, kraljevski ljiljan i orijentalni ljiljan. Koliku će ljiljan postići visinu ovisi o vrsti pa tako primjerice azijski ljiljan može narasti do visine od oko 60 cm, dok orijentalni ljiljan može narasti i do 2 m. Neke vrste ljiljana su ugrožene u Hrvatskoj poput bijelog ljiljana pa ih treba zaštititi od prekomjernog branja ili uništavanja njihovih staništa.
Ljiljan preferira umjerenu klimu s vlažnim tlima i dobrim drenažom s tim da tlo ne bi trebalo biti previše vlažno. Godišnja količina padalina koja je potrebna biljci ovisi o vrsti i mjestu sadnje dok se ona optimalna kreće 700 - 1.000 mm. Najbolje uspijeva na sunčanim ili polusjenovitim mjestima s minimalno 6 sati dnevnog sunca, a zahtijeva dovoljno vlage i hranjivih tvari. Prekomjerno sunce može biti štetno za ljiljane, posebno ako su posađeni na južnoj strani kuće ili zida. Neki ljiljani preferiraju niža područja rasta dok se drugi mogu naći i na znatno većim nadmorskim visinama.
Ljiljan se uzgaja iz gomolja koji je podzemni dio biljke, ima karakterističan oblik i sastoji se od nekoliko ljusaka koje obavijaju središnji dio koji sadrži hranjive tvari i pupove iz kojih rastu izdanci. Listovi ljiljana su uski i duguljasti i nalaze se na stabljici, a mogu biti različitih nijansi zelene boje ovisno o vrsti. Cvijet ima oblik trube i sastoji se od 6 latica koje su često vrlo široke i u nijansama bijele, žute, narančaste, ružičaste, crvene ili ljubičaste. Ljiljan može biti jednostavan, dvostruki, s puno cvjetova na jednoj stabljici ili s jednim cvijetom. Sezona cvjetanja obično počinje u lipnju i traje do kolovoza, ali neke vrste ljiljana mogu cvjetati u proljeće dok druge vrste cvjetaju u jesen.
Srodnici
Vrste ljiljana
Postoji preko 90 vrsta ljiljana, a broj se povećava jer se konstantno stvaraju nove sorte ukrasnih ljiljana križanjem postojećih vrsta. Životni vijek ljiljana može varirati ovisno o vrsti, ali općenito mogu živjeti i do 20 godina. Ljiljani se razlikuju po boji, obliku, veličini, visini i periodu cvjetanja. Ljiljani koji cvjetaju u proljeće su ljiljan zlatan, bijeli ljiljan i elegantni ljiljan dok vrste koje cvjetaju u jesen su jesenski ljiljan, azijski ljiljan i crni ljiljan. U Hrvatskoj se nalaze 4 samonikle vrste, a to su lukovičasti ljiljan, kranjski ljiljan, divlji ljiljan i bosanski ljiljan.
Ljiljan zlatan
Ljiljan zlatan (lat. Lilium martagon) ili divlji ljiljan je vrsta koja cvjeta u proljeće obično u svibnju i lipnju, a cvjetovi su mu tamnocrveni ili ljubičasti prekriveni crvenim mrljama i dugim uskim listovima. Podrijetlom je iz Europe i zapadne Azije, a raste u planinskim područjima na 300 - 2500 m n. v. i može doseći visinu 60 - 150 cm. Najbolje raste u hladnim klimatskim uvjetima i podnosi umjerene ljetne temperature koje ne prelaze 25°C, dok zimske temperature mogu pasti ispod 0°C. Ova vrsta ljiljana preferira humusna tla koja su dobro drenirana i vlažna, ali ne i preplavljena vodom.
Bijeli ljiljan
Bijeli ljiljan (lat. Lilium candidum) poznat je i pod nazivima gospin ili Marijin ljiljan, a podrijetlom je s prostora Libanona i Izraela. U Hrvatskoj raste na 200 - 1.200 m n. v., a može narasti do visine 60 - 100 cm. Bijeli cvjetovi rastu na dugim stabljikama, a svaki cvijet ima 6 latica i izrazito žuti središnji dio. Preferira dobro drenirana tla i sunčana područja ali dobro podnosi i djelomičnu sjenu. Izuzetno je otporan na sušu i zahtijeva redovitu zalijevanje tijekom vegetacijske sezone, a preferira temperature koje ne prelaze 25°C tijekom ljetnih mjeseci.
Važno je napomenuti da se može uzgajati iz sjemena ili gomolja, a sadi se na dubinu od oko 15 cm što je obično u periodu ranog proljeća ili jeseni dok tlo nije smrznuto i kada su temperature umjerene. Konkretno se u Hrvatskoj sadi krajem rujna ili početkom listopada kada je temperatura tla ispod 10°C, a prije prvog mraza.
Elegantni ljiljan
Elegantni ljiljan (lat. Lilium elegans) je vrsta podrijetlom s prostora Kine i Japana, a obično raste na 1.000 - 2.200 m n. v. Iako mu je uglavnom period cvjetanja u proljeće točnije u svibnju ponekad se može dogoditi da cvjeta i u jesen. Ima visoke uspravne stabljike koje mogu doseći visinu od 1 m ili više. Cvjetovi su veliki i lijepi obično ružičaste boje, a ponekad i bijele boje s crvenim točkicama. Preferira umjereno hladne klimatske uvjete i dobro drenirano tlo dok najbolje raste na temperaturama 18 - 24°C tijekom dana i 10 - 16°C noću. Može se saditi u proljeće ili jesen, a najbolje je saditi lukovice na dubini 15 - 20 cm.
Jesenski ljiljan
Jesenski ljiljan (lat. Lilium speciosum) je vrsta koja se nekad naziva i japanski ljiljan, a podrijetlom je iz južnog Japana i južne Kine. Obično raste na 600 - 900 m n. v., a može narasti do oko 1 m visine. Cvjeta u kasno ljeto ili ranu jesen, a cvjetovi su mu veliki, u obliku zvona obično u bojama bijele ili ružičaste dok neki cvjetovi imaju tamne točkice. Ispuštaju ugodan i slatkast miris koji privlači pčele i druge oprašivače. Optimalna temperatura za rast i cvatnju je 15 - 20°C jer previsoke temperature mogu uzrokovati probleme u rastu biljke i smanjiti broj cvjetova.
Azijski ljiljan
Azijski ljiljan (lat. Lilium asiaticum) je vrsta podrijetlom s prostora istočne Azije i Sibira, a često se sadi zbog šarenih cvjetova. Naraste 30 - 120 cm s uspravnim stabljikama koje nosi 5 - 12 cvjetova u obliku trube. Cvjetovi su u različitim bojama uključujući bijelu, žutu, narančastu, crvenu, ružičastu, ljubičastu ili kombinaciju nekoliko boja. Najbolje uspijeva na sunčanim do djelomično zasjenjenim mjestima. Raste na 0 - 3.000 m n. v. Ova vrsta se sadi u proljeće kada je tlo dovoljno zagrijano da se omogući brži rast i razvoj korijenja. Lukovice se sade na dubinu 10 - 15 cm, a razmak između njih treba biti 15 - 20 cm. Optimalna temperatura za rast i cvatnju je oko 20 - 25°C, ali može podnijeti i do 30°C međutim ako su temperature previsoke to može usporiti rast biljke i smanjiti broj cvjetova. Također može podnijeti temperature do -15°C.
Crni ljiljan
Crni ljiljan (lat. Lilium "Black Beauty") je hibridna vrsta dobivena križanjem nekoliko vrsta, a pretpostavlja se da se radi o vrstama Lilium speciosum, Lilium henryi i Lilium martagon. Prvi put je uzgojen u Nizozemskoj oko 1940. godine. Može doseći visinu 90 - 150 cm, ima velike tamnocrvene i ljubičaste cvjetove s crnim točkicama na laticama obično promjera oko 7 cm.
Iako mu je uglavnom period cvjetanja u jesen može cvjetati tijekom ljeta odnosno u srpnju i kolovozu, a sadi se i u proljeće i u jesen i to po 3 lukovice najmanje. Raste na 0 - 1.500 m n. v., a preferira umjerene temperature dok je optimalna za rast 20 - 25°C, a može podnijeti temperature do -10°C, ali se preporučuje da se biljka zaštiti od jakog mraza.
Lukovičasti ljiljan
Lukovičasti ili zvjezdasti ljiljan (lat. Lilium bulbiferum) je vrsta koja je raširena po cijeloj Europi uključujući i Hrvatsku, a raste na visini do 1.900 m n. v. Podrijetlom je s prostora Europe, sjeverne Afrike i Bliskog istoka i može narasti 30 - 100 cm. Na vrhu stabljike nalazi se 10 - 12 velikih cvjetova crvene, narančaste ili žute boje s crvenim točkicama u središtu. Ova vrsta ljiljana ima karakterističan lukovičasti gomolj koji se koristi za reprodukciju i širenje biljke, a sadi u jesen ili proljeće mjesec dana prije ili poslije prvog mraza. Cvjeta tijekom ljeta obično u srpnju i kolovozu.
Kranjski ljiljan
Kranjski ljiljan (lat. Lilium carniolicum) ili zlatna jabuka je vrsta podrijetlom s prostora Slovenije, Austrije i Italije, a ime je dobila po području Kranjske gdje se najčešće može vidjeti, a upravo je na prostoru Slovenije zaštićena od 1947. godine. Raste na sunčanim i polusjenovitim mjestima, u šumama, pašnjacima i na kamenitim obroncima i to na 500 - 1.800 m n. v. Može narasti do 90 cm, a na vrhu stabljike se nalaze veliki cvjetovi s crvenim, narančastim ili žutim laticama koje su prekrivene tamnim točkicama. Period cvjetanja je obično od lipnja do kolovoza. Iako najbolje podnosi temperature oko 20°C što je uglavnom karakteristično za sve vrste ljiljana, najniža temperatura koju može podnijeti je -10°C, a sve niže temperature mogu dovesti do oštećenja ili smrti biljke.
Bosanski ljiljan
Bosanski ljiljan (lat. Lilium bosniacum) ili žuti bosanski ljiljan je vrsta koja često raste na obroncima dinarskih planina, a obično naraste 30 - 90 cm, a na vrhu stabljike se nalazi jedan veliki mirisni cvijet sa 6 latica koje su bijele boje sa smeđim točkicama. Sezona cvjetanja je u svibnju i lipnju, a raste na 1.200 - 1.900 m n. v. dok se na prostoru Hrvatske se može naći u Lici, dalmatinskoj Zagori kao i na prostoru Dinare i Velebita.
Vrlo je otporna vrsta koja može podnijeti niske temperature do -20°C. Međutim kako bi se osiguralo uspješno prezimljavanje preporučuje se biljku pokriti slojem malča koji će pružiti zaštitu od niskih temperatura i vjetrova. U područjima s vrlo hladnom klimom, preporučuje se uzgoj u posudama koje se mogu premjestiti u zatvoreni prostor tijekom zime.
Mirni ljiljan
Mirni ljiljan (lat. Spathiphyllum wallisii) spatifil, spatifilum ili ženska sreća je otporna višegodišnja biljka porijeklom iz Srednje i Južne Amerike. Odlikuje se dugim, pomalo savijenim zelenim listovima i predivnim bijelim cvjetovima. Postoji vjerovanje da ovaj cvijet donosi sreću svojoj vlasnici. Postoje tvrdnje da ovaj cvijet posjeduje sposobnost upijanja elektrostatičke energije koju onda pretvara u kemijsku energiju pa se smatra "čistačem" od zračenja uređaja.
Mirni ljiljan nije zahtjevan za uzgoj i održavanje. Dovoljno je zalijevati ga jednom ili dva puta tjedno i ne traži puno svjetlosti. Kako bi se spriječio nedostatak vlage, potrebno je povremeno poprskati listove vodom.
Najbolje je smjestiti ga na polusjenovito mjesto, a pošto upija zračenje, idealno bi bilo pored nekog elektroničkog uređaja. Mirni ljiljan najbolje uspijeva na temperaturi 20 - 25°C.
Mirni ljiljan također smanjuje razinu vlage i plijesni pa je dobro držati ga u kupaonici. Treba znati da je sok ove biljke otrovan i zbog toga je treba držati što dalje od djece i kućnih ljubimaca.
Uzgoj ljiljana
Ljiljan je vrlo popularna biljka u vrtovima čiji uzgoj nije pretežak. Za kvalitetan rast potrebno je prvenstveno izabrati pravo mjesto jer ljiljani preferiraju sunčana ili polusjenovita mjesta gdje je tlo dobro drenirano. Obično se sadi u jesen ili rano proljeće kada je tlo još uvijek toplo i vlažno, a ako se sadi u proljeće to treba biti prije razdoblja vrućina. Sadi se u prethodno pripremljeno tlo, a bitno je naglasiti da ljiljan voli lagano i hranjivo tlo. Umjereno zalijevanje je ključno, a prihranjivanjem koje se odvija prije i poslije cvjetanja potiče se rast i razvoj biljke.
Tlo
Preferira tlo koje je dobro drenirano, vlažno i bogato hranjivim tvarima, a najbolje vrste tla za uzgoj ljiljana su duboka, bogata humusom i propusna tla koja zadržavaju vlagu, ali ne ostaju previše mokra. Ova tla su obično pjeskovita i ilovasta tla s dodatkom organskog materijala poput komposta, stajskog gnoja ili lisnatog humusa. Ako je tlo previše glinasto potrebno je dodati malo pijeska i komposta kako bi se poboljšala drenaža. Optimalna pH vrijednost tla za uzgoj ljiljana je u rasponu 6,5 - 7,0, odnosno ne smije biti niža od 6,0. Tlo s ovom pH vrijednosti omogućuje biljci da apsorbira potrebne hranjive tvari poput dušika, fosfora i kalija.
Ako je pH vrijednost tla ispod 6,0 može se povećati dodavanjem vapna ili pepela od drva, a ako je pH vrijednost tla iznad 7,0 smanjuje se dodavanjem sumpora ili aluminijskog sulfata u tlo.
Klima
Ljiljan preferira umjerenu klimu s toplim ljetima i hladnim zimama, a može preživjeti zimske temperature i do oko -10°C ako je pokriven dovoljno debelim slojem malča. Ne podnose ekstremno vruće ili hladne uvjete, a optimalna temperatura za rast ljiljana je između 20 - 29°C tijekom dana dok bi noćna temperatura trebala biti oko 10 - 19°C. Temperature iznad 30°C mogu također naštetiti biljci.
Rastu na različitim nadmorskim visinama što uglavnom ovisi o vrsti dok se generalno može reći da se radi o visinama 500 - 2.500 m n. v. Postoje izuzeci pa tako ima vrsta koje rastu na visinama do oko 4.000 m n. v. poput tibetanskog ljiljana (2.000 - 4.000 m n. v.), Davidovog ljiljana (1.000 - 4.000 m n. v.) i gracioznog ljiljana (3.000 - 4.000 m n. v.).
Vrijeme sadnje
Vrijeme sadnje ljiljana ovisi o vrsti i klimatskim uvjetima područja u kojem se uzgajaju. Većina vrsta ljiljana sadi se u jesen nakon što se zemlja ohladi, ali prije nego što tlo postane previše hladno i tvrdo za sadnju. U nekim toplijim područjima ljiljani se mogu saditi i u proljeće nakon što prođe opasnost od mraza. Sadi na dubinu koja ovisi o veličini gomolja, a to je uglavnom dubina koja je triput šira od gomolja.
Također je važno napomenuti da se sadi na mjesto gdje će mu se tijekom dana osigurati minimalno 6 sati izravnog sunca, a jako dobro uspijeva i u djelomičnoj sjeni. Idealna temperatura za sadnju ljiljana je općenito oko 10 - 15°C.
Slaganje kultura
Postoje neke biljke koje mogu poslužiti kao dobra predkultura za ljiljane. Krokusi su izvrsna opcija jer cvjetaju rano u proljeće i lako ih je ukloniti nakon što uvenu. Također se može ostaviti tlo neiskorišteno godinu dana nakon što sadnje ljiljana na tom području, što se naziva i neposredni prethodnik. Višegodišnje biljke poput astera i rudbekije mogu također poslužiti kao dobra predkultura. Jagode mogu pomoći u smanjenju prisutnosti štetnih insekata u tlu, a grahorice poput graška, leće, slanutka i graha mogu pomoći u poboljšanju kvalitete tla zbog sposobnosti da prikupljanja dušika iz zraka i dodavanja u tlo. Važno je izbjegavati sadnju ljiljana na istom mjestu iz godine u godinu jer to može dovesti do iscrpljivanja tla i smanjenja zdravlja biljaka.
Ljiljan je jako dobra prateća biljka, a zbog veliko spektra boja u kojim dolaze cvjetovi mogu se kombinirati s raznim vrstama koje podnose iste uvjete tla, količine vode i prihranjivanja. Upravo zahvaljujući ovome idealna je prateća biljka tulipanu, hostama, uresnici, karanfilu, kopru, pelargoniji, kadifi, maćuhici, zijevalici i ciniji. Također je moguća sadnja vrsta poput ruže, sikavice, veronike, rododendrona i kamelije. Ako se kombinira sadnja više lukovica ljiljana onda je potrebno paziti da ih je 3 - 5 i da se sade na udaljenosti 20 - 45 cm.
S obzirom na to da se radi o vrsti koja ne može podnijeti preveliku hladovinu ne preporučuje se saditi ispod drveća s velikom krošnjom jer to može usporiti rast biljke gdje biljka neće proizvoditi cvjetove ili će oni biti jako mali.
Biljke koje se ne preporučuju saditi u kombinaciji s ljiljanima su biljke koje vole puno vlage poput paprati i vrbe, a također nije preporučljivo saditi biljke koje imaju plitak korijen poput petunije i begonije. Također treba izbjegavati visoke biljke koje ih mogu zakloniti od sunca i utjecati na njihov rast i cvatnju, primjerice biljke poput visokih suncokreta, klasja ili kukuruza. Zatim agresivne biljke koje se brzo šire i često postaju invazivne mogu ugušiti ljiljane i smanjiti njihovu sposobnost rasta i cvjetanja. To uključuje biljke poput koprive, divlje jagode, korova poput maslačka, čička i neke vrste bambusa.
Biljke koje zahtijevaju drugačije uvjete rasta u odnosu na ljiljane mogu također utjecati na njihov rast i cvjetanje. Primjerice, biljke koje vole suha i sunčana mjesta, poput lavande ili kadulje, treba izbjegavati saditi s ljiljanima koji preferiraju vlažnije i hladnije tlo. Biljke s jakim i agresivnim korijenjem također se ne preporučuju saditi uz ljiljane, jer mogu konkurirati za hranjive tvari u tlu i ugušiti ih. To uključuje biljke poput hrasta, javora i drugih drvenastih biljaka.
Faza mirovanja
Ljiljan ima razdoblje mirovanja tijekom zime kada se gomolj odmara i priprema za novu sezonu rasta. Uobičajeno vrijeme mirovanja je od listopada ili studenog do veljače ili ožujka ovisno o klimi i uvjetima u kojima rastu. Tijekom ovog razdoblja biljka može izgledati neaktivno ili osušeno. U ovom periodu nije potrebno posebno zaštititi biljku osim ako se očekuje iznimno hladno vrijeme, a štiti se s malo suhe zemlje ili pokrivanjem ukrasnog sloja lišća ili slame. Kada se temperatura zraka počne povećavati ljiljan će početi rasti iz gomolja i obnoviti lišće.
Sadnja ljiljana
Sadi se u jesen kada se gomolj nalazi u fazi mirovanja, obično krajem rujna ili početkom listopada. Važno je napomenuti da se sadi na sunčano ili djelomično sjenovito mjesto koje ima dobru drenažu i nije sklono zadržavanju vode. Tlo treba biti bogato organskim tvarima poput komposta, a pjeskovito tlo dobro je za odvodnju. Može se kombinirati s navedenim biljkama, a nakon sadnje preporučuje se prihranjivanje kako bi osigurao optimalan rast biljke. Prihranjivati se može komercijalno dostupnim gnojivima za cvjetnice ili organskim dodacima poput komposta, gnoja ili biljnih ostataka.
Sadnja sjemena
Iako je uobičajena metoda razmnožavanja gomoljem, sadnja sjetvom sjemena je isto tako moguća. Najčešći način sjetve sjemena ljiljana je u posudu u kojoj je potrebno pripremiti zemlju s dodatkom komposta ili gnoja. Obično se radi o plitkim posudama, a posijano sjeme pokrije se tankim slojem zemlje gdje se klijanje očekuje za 6 - 8 tjedana. Za to vrijeme potrebno je održavati konstantnu vlažnost tla, a presađuje se u tlo kada naraste 10 - 15 cm.
Moguća je i sjetva izravno u tlo, ali se savjetuje da to bude u jesen kako bi se sjeme moglo prirodno stratificirati tijekom zime što će pomoći u poticanju klijanja u proljeće. Ovako posađen ljiljan vjerojatno neće cvjetati u prvoj godini. ali će cvjetati u drugoj ili trećoj godini nakon sjetve.
Ako se sjeme sije na otvorenom onda će udaljenost između sjemena biti 15 - 30 cm odnosno ako se radi o gredicama onda je to 30 - 45 cm, a dubina sijanja je 1 - 2 cm. Ako se siju dva sjemena ljiljana u istu posudu onda njihova međusobna udaljenost treba biti 5 - 7 cm.
Sadnja sadnice
Najbolje vrijeme za sadnju je jesen ili rano proljeće kada se tlo počinje zagrijavati, što će omogućiti korijenju ljiljana da se dobro ukorijeni prije ljetnih vrućina. Za sadnju ljiljana potrebno je izabrati sunčano ili djelomično sjenovito mjesto gdje će mu se omogućiti minimalno 6 sati sunca, a sadi se u dobro drenirano i bogato tlo.
Sadi se u rupu koja je dva puta dublja i šira od korijena sadnice prilikom čega se dodaje kompost ili neka druga organska tvar. Prije sadnje potrebno je pažljivo odstraniti višak zemlje s korijena i postaviti sadnicu u rupu, a zatim lagano pritisnuti tlo oko korijena. Lukovice koje se sade na otvoreno direktno u zemlju trebaju biti na međusobnom razmaku 20 - 45 cm. Biljka se potom zalijeva i malčira kako bi se spriječio rast i razvoj korova.
Uzgoj u vrtu
Ljiljan je popularna trajnica i čest je izbor za sadnju u vrtovima. Može stradati od jakog vjetra posebno ako je previsok i zato je važno odabrati dobro mjesto za sadnju kako bi se smanjio rizik od oštećenja od vjetra poput zidova kuća. Ako se planira sadnja na otvorenom, onda se preporučuje sadnja u skupinama i u smjeru koji će smanjiti izloženost vjetru.
U pravilu ljiljan treba biti udaljeni najmanje 30 cm od zida kuće kako bi se omogućilo dostatno osvjetljenje i provjetravanje ali ako su u pitanju veće vrste preporučuje se udaljenost veća od 50 cm od zida kuće. Nakon završene faze cvjetanja cvjetove je potrebno ukloniti, ali pustiti stabljiku da se prirodno osuši.
Uzgoj u stakleniku
Ljiljan se može saditi u stakleniku, ali je potrebno izabrati one vrste koje bolje uspijevaju u zatvorenom prostoru nego u otvorenom poput orijentalnog ljiljana i azijskog ljiljana. Sadnja se može odvijati tijekom cijele godine, a lukovica se sadi na dubinu koja treba biti dvostruko veća od visine lukovice.
Ako se sadi više lukovica u jednu posudu onda je preporučeni razmak 10 - 15 cm što će omogućiti biljkama dovoljno prostora za rast i smanjiti mogućnost natjecanja za hranjive tvari. Za rast i razvoj trebaju konstantnu temperaturu 20 - 29°C koja se može postići grijalicama.
Nakon sadnje savjetuje se redovno zalijevanje što je otprilike jednom tjedno u fazi aktivnog rasta. Prihranjivanje se odvija korištenjem tekućeg ili granuliranog gnojiva, a sama učestalost prihranjivanja ovisi o vrsti ljiljana kao i uvjetima rasta.
Uzgoj u posudama
Ljiljan se može uzgajati u posudama kao i većina drugih biljaka, a najbolje vrijeme za sadnju u posudu je tijekom proljeća, točnije kraj ožujka ili početak travnja. Posuda treba biti dovoljno duboka i prostrana kako bi se osigurao dovoljan prostor za rast korijena, a idealna veličina ovisi o veličini lukovica i željenoj veličini biljke, a preporučuje se da bude oko 30 cm duboka.
Važno je osigurati da posuda ima odvod za višak vode. S obzirom na to da preferira dobro drenirano tlo bogato hranjivim tvarima preporučuje se korištenje mješavine zemlje koja se sastoji od tresetnog supstrata, pijeska i komposta u omjeru 1 - 1 - 1. Vrste koje je moguće saditi u posudu u kombinaciji s ljiljanom su salvija, kadifa i zvončić.
Održavanje nasada
Održavanje nasada u kojem su posađeni ljiljani uključuje redovno zalijevanje posebno tijekom sušnog razdoblja. Za zalijevanje savjetuje se koristiti vodu na sobnoj temperaturi i izbjegavati direktno zalijevanje listova i cvjetova. Prihranjivanjem koje se odvija uglavnom jednom mjesečno potiče se rast i cvjetanje. Uklanjanje oštećenih dijelova sprječava širenje bolesti, a podrezivanjem nakon sušenja cvjetova i listova također potičemo daljnji rast. Važno je redovito čistiti bazu biljke od korova kako bi se spriječilo njegovo razvijanje što može dovesti do crpljenja hranjivih tvari koje su potrebne za biljku i tako uzrokovati neplanirano propadanje pa čak i smrt biljke.
Održavanje i njega
Kako bi se održalo zdravlje ljiljana potrebno mu je pružiti odgovarajuću njegu stvarajući uvjete za nesmetan i pravilan razvoj biljke. Prije svega potrebno je znati da ljiljan voli svjetlost, ali ne i direktnu i idealno bi bilo da bude smješten na mjestu gdje će dobiti minimalno 6 sati sunčeve svjetlosti.
Preferira sadnju u dobro drenirano tlo koje neće imati mogućnost zadržavanja nepotrebne količine vode, a ako se sadi, primjerice u glineno tlo onda se treba dodati pijesak što će potaknuti drenažu. S obzirom na to da se korijenski sustav može širiti u različitim smjerovima potrebno je vršiti redovno presađivanje koje je svake 2 - 3 godine ako se radi o sadnji u posudi.
Zalijevanje
Ljiljan preferira tlo koje je stalno vlažno pa je važno pratiti stanje tla prije zalijevanja. U suhim vrućim mjesecima ljiljan bi se trebao zalijevati 1 - 2 puta jedno dok bi u kišnim razdobljima zalijevanje moglo biti rjeđe ili čak nepotrebno. Važno je izbjegavati prelijevanje biljaka jer prekomjerna voda može dovesti do truljenja korijena. Ako ljiljan raste u posudi važno je da ima drenažne rupe na dnu kako bi se višak vode mogao slobodno odvoditi.
Idealno vrijeme za zalijevanje je u ranim jutarnjim satima jer je tada temperatura niska, a vlažnost zraka visoka što pomaže da se voda upije u tlo prije nego što ispari. Zalijevanje ljiljana u kasnim popodnevnim ili večernjim satima također je moguće, ali treba paziti da lišće ne ostane mokro preko noći. Preporučuje se zalijevanje do dubine 15 - 20 cm, a višak vode mora moći slobodno otjecati iz posude ili tla.
Gnojidba
Ljiljan se prihranjuje 1 - 2 puta godišnje, a najbolje vrijeme za prihranu je u rano proljeće kada počinje intenzivni rast biljke i nakon završetka cvatnje kada biljka treba hranjive tvari za obnovu. Također je moguće primijeniti gnojivo u malim količinama svaka 2 - 3 tjedna tijekom sezone rasta i cvjetanja. Koristi se gnojivo koje sadrži dušik, fosfor i kalij, a mogu se koristiti gnojiva u tekućem obliku ili granulirana gnojiva.
Za ljiljane se preporučuje primjena gnojiva s omjerom 20-20-20 ili 10-10-10. Tekuća gnojiva se obično primjenjuju raspršivanjem na lišće i tlo oko biljke dok se granulirano stavlja izravno u tlo oko korijena. Kada se koristi gnojivo bitno je paziti da biljka ima dovoljno vode što pomaže u apsorpciji hranjivih sastojaka iz tla.
Razmnožavanje
Iako se može razmnožavati iz sjemena daleko učestaliji način je lukovicom i reznicama. Podjela lukovica je najčešći način razmnožavanja ljiljana, a najbolje vrijeme je krajem ljeta ili početkom jeseni nakon što se biljka osuši. Potrebno je pažljivo iskopati lukovicu i podijeliti je na manje dijelove pri čemu svaki dio treba imati nekoliko listova i korijena. Nakon toga, podijeljene lukovice se sade u novi lonac ili vrt.
Razmnožavanje ljiljana reznicama može biti teže jer im je potrebno nekoliko godina da izrastu. Reznice biljke je potrebno odrezati tijekom rasta i posaditi ih u posudu s vlažnim supstratom nakon čega se drže na hladnom i tamnom mjestu dok ne počnu klijati, a zatim ih je potrebno presaditi u pojedinačne posude.
Presađivanje
Ljiljan je trajnica koja može rasti na istom mjestu dugi niz godina, a presađivanje je potrebno ako postane pretrpan ili ako se zemlja u kojoj raste počne isušivati ili tlo postalo previše zbijeno. Uobičajeno vrijeme za presađivanje ljiljana je krajem ljeta ili početkom jeseni nakon prestanka cvjetanja, a presađuje se sadnica koja je stara 2 - 3 godine jer ima dovoljno razvijen korijenski sustav dok bi visina sadnice trebala biti 15 - 20 cm i imati 2 - 3 stabljike koje su dobro razgranate.
Prilikom presađivanja važno je da korijenje biljke bude zdravo, bez suhih ili trulih dijelova, a treba paziti da se ne ošteti prilikom vađenja i presađivanja jer to može smanjiti šanse za uspješan rast i cvjetanje biljke. Također, ako se ljiljan premješta na drugo mjesto u vrtu vrijeme presađivanja ovisit će o klimatskim uvjetima.
Rezidba
Rezidba ljiljana obično se provodi kako bi se uklonili oštećeni ili mrtvi dijelovi biljke, ali i kako bi se poboljšao oblik ili veličina biljke. Uklanjanje mrtvih dijelova, odnosno onih koji su osušeni i oštećeni treba ukloniti škarama ili nožem, a nakon što cvjetovi ljiljana uvenu oni se uklanjaju kako bi se spriječilo crpljenje biljke i poboljšao izgled. Rezidbu je također moguće provesti ako se treba ograničiti veličina biljke rezanjem vrhove stabljike što će potaknuti grananje i stvaranje više cvjetnih stabljika.
Važno je napomenuti da biljka ne voli preveliku količinu podrezivanja, a provodi se nakon što biljka završi cvjetanje odnosno u kasno ljeto ili ranu jesen. To je idealno vrijeme jer biljka tada ulazi u period mirovanja pa će se lakše oporaviti od stresa.
Pomlađivanje
Pomlađivanje se obično provodi kada biljka postane prevelika ili kada se pojave znakovi starenja poput manjeg cvjetanja ili osušenih listova, a u tom će slučaju biti potrebno podijeliti korijenje kako bi se dobilo više biljaka koje će biti manje i zdravije. Uklanjanjem uvelih cvjetova potiče se biljka za rast i razvoj, a ujedno se podrezuju vrhovi biljke na trećinu visine što omogućuje grananje i stvaranje novih izdanaka.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje ljiljana treba obaviti u travnju ili početkom svibnja nakon što se biljka počne razvijati, a prije perioda cvatnje. Tada se mogu uočiti biljke koje su pretjerano guste ili se bore za prostor. Da bi prorijedili ljiljane potrebno je iskopati cijelu biljku iz tla pritom pazeći da se ne ošteti korijenje nakon čega se uklanjaju svi mrtvi ili oštećeni dijelovi. Zatim se biljka dijeli na manje dijelove, ovisno o veličini i gustoći pazeći da svaki dio ima dovoljno korijena i lišća za podršku novom rastu. Ljiljan je zatim potrebno ponovno posaditi u zemlju na istu dubinu. Prorjeđivanje će pomoći u održavanju zdravih i snažnih biljaka i omogućiti bolju kontrolu veličine i gustoće.
Zaštita od vjetra
Ljiljanima je potrebno neko zaštićeno mjesto gdje će biti zaštićeni od jakih vjetrova, posebno ako su vrlo visoki i osjetljivi na pucanje stabljika. Ako su izloženi jakim vjetrovima, trebat će im potpora u obliku štapova kako bi se spriječilo da se stabljike savijaju ili lome. Također, ako sadi u posudi ili loncu, može se premjestiti na mjesto zaštićeno od vjetra kako bi se spriječilo oštećenje cvijeta i stabljike.
Zaštita preko zime
Da bi se ljiljan na odgovarajući način pripremio za sljedeću sezonu potrebno je nakon sezone cvatnje ukloniti sve uvele cvjetove kako bi se biljka mogla koncentrirati na proizvodnju novih cvjetova. Uklanjanjem lišća koje je promijenilo boju u žutu ili smeđu sprječava se širenje bolesti. Dolasku hladnijeg vremena predstoji prihranjivanje biljke kako bi se mogao razviti korijenski sustav, a ujedno se i tlo treba zaštititi slojem malča poput borove kore, slame, drvene strugotine i kore čempresa kako bi se zaštitio korijenski sustav od smrzavanja.
Bolesti
Ljiljan je kao biljka jako osjetljiv na razne bolesti i štetnike pa je upravo radi pojave i lakoće širenja pojedine bolesti potrebno održavati redovitu njegu biljke kako bi se utjecaj raznih bolesti iskorijenio ili sveo na minimum. Neke od čestih bolesti kojim je sklon ljiljan uključuju sivu plijesan, trulež korijena, trulež plave plijesni i virus mozaika.
Siva plijesan
Siva plijesan je oboljenje koju uzrokuje gljivica Botrytis, a dovodi do truleži cvjetova i lišća. Na cvjetovima i listovima se pojavljuju male smeđe točkice koje se brzo šire i postaju smeđe ili sive što uzrokuje opadanje cvjetova i listova prije nego što se u potpunosti razviju. U težim slučajevima može dovesti do potpunog propadanja ljiljana.
Prevenirati se može uklanjanjem zaraženih dijelova i održavanjem dobre ventilacije. Postoje brojni fungicidi koji se mogu primijeniti poput primjerice bakrenog fungicida, fungicida na bazi propikonazola, ciprodinila i tebukonazola. Također postoje neke prirodne alternative koje se mogu primijeniti u borbi poput sumpora, octa, češnjaka i koprive.
Trulež korijena
Trulež korijena ljiljana uzrokovana gljivicom Rhizopus može se očitovati na nekoliko načina ovisno o težini infekcije. Prvi simptomi mogu biti blijedo žuti listovi i slab rast biljke i da korijeni biljke postanu mekani, tamni i počnu se raspadati. Infekcija se može proširiti na druge dijelove biljke uključujući stabljiku i lišće što može dovesti do potpunog propadanja biljke ako se ne liječi.
Upotrebom fungicida poput kaptana, mankozeba i bakrenog sulfata mogu suzbiti infekciju, a bijeli luk, ulje čajevca i soda bikarbona su samo od nekih prirodnih fungicida koji mogu poslužiti u borbi protiv ovog oboljenja.
Trulež plave plijesni
Trulež plave plijesni uzrokuje gljivica Penicillium, a bolest se očituje pojavom plavih i zelenih mrlja na stabljici, lišću i cvjetovima. Stabljika i cvjetovi mogu postati smeđi, omekšati i početi trunuti, a osim toga infekcija se može proširiti na druge dijelove biljke uključujući korijenje. Osim uklanjanja zaraženih dijelova bolest možemo pokušati suzbiti primjenom fungicida poput karbendazima i tiabendazola. Prirodni fungicidi poput bijelog luka mogu pomoći u suzbijanju širenja gljivice.
Virus mozaika
Virus mozaika ljiljana je bolest koja se može pojaviti na različitim vrstama ljiljana, a uzrokuje deformaciju lišća i cvjetova što može značajno smanjiti kvalitetu cvjetova. Simptomi uključuju pojavu svijetlih i tamnih mrlja na lišću, a cvjetovi također mogu biti deformirani, imati manju veličinu i u nekim slučajevima pokazivati promjene boje. Ljiljan zaražen virusom mozaika može pokazivati i druge simptome poput smanjenog rasta, smanjenog broja cvjetova i slabijeg općeg stanja biljke.
Važno je napomenuti da virus mozaika ljiljana ne može biti liječen nakon što se biljka zarazi zato je u slučaju sumnje na infekciju potrebno odmah ukloniti zaražene biljke kako bi se spriječilo daljnje širenje virusa.
Štetnici
Kako je osjetljiv na pojavu bolesti jednako je tako osjetljiv i na djelovanje brojnih štetnika uključujući grinje, ljiljanove lisne uši, ljiljanove zlatice i moljac stabljiku.
Grinja
Grinja (lat. Rhizoglyphus echinopus) je štetnik koji može uzrokovati oštećenja na listovima i lukovicama što se očituje u pojavi suhe biljke, žutih i izobličenih listova kao i u pojavi bijelih tragova s paučinastom prevlakom. Za suzbijanje grinja na ljiljanima se obično koriste insekticidi, a riječ je o akaricidima na bazi abamektina, spiromesifena i fenpiroksimata kao i insekticidi na bazi permetrina i lambda cihalotrina.
Ljiljanova lisna uš
Ljiljanova lisna uš (lat. Macrosiphum lili) je vrsta lisne uši koja se javlja na donjoj strani lišća i uzrokuje defolijaciju listova pa čak i smrt budući da se hrani sokom iz lišća i stabljike. Postoji nekoliko insekticida koji se koriste u suzbijanju ovog štetnika, ali ih je potrebno pravilno koristiti kako se ne bi izazvala još veća šteta. Neki od insekticida koji se koriste su neonikotinoidi i organofosfati. Od velike pomoći mogu biti i prirodni insekticidi poput sapuna ili biljnih ulja primjerice ulje neema, čajevca i mtvice / mente, a koriste se i predatori poput osa i bubamara.
Ljiljanova zlatica
Ljiljanova zlatica (lat. Lilioceris lili) je insekt koji napada ljiljane i može prouzrokovati značajnu štetu, a njegovi simptomi uključuju žućenje listova, rupice na listovima i cvjetovima, kao i žvakanje biljnih dijelova. Također jajašca i ličinke mogu se vidjeti na biljci kao male crvenkaste ili crne loptice. Mogu se primijeniti insekticidi koji sadrže aktivne tvari poput abamektina, imidakloprida, klorpirifosa i malationa ali i prirodni insekticidi poput ulja neema, ekstrakt češnjaka, luka i metvice / mente. Također se može primijeniti prirodni bakterijski insekticid poput bacillus thuringiensis.
Moljac stabljike
Moljac stabljike (lat. Papaipema nebris) koji se često naziva i bušilica je štetnik koji napada različite biljke uključujući kukuruz, duhan, rajčice i druge vrste povrća. Njegovi simptomi na biljci uključuju drobljenje, savijanje ili prekidanje stabljika i stvaranje rupa na njima. Moguće je primijetiti i ličinke koje su tamnosmeđe ili sive i imaju karakterističan izgled "gusjenice", sa šarolikom uzdužnom crtom na leđima. Kod suzbijanja zaraženosti mogu se primijeniti insekticidi poput malationa i klorpirifosa. Postoje i neki prirodni insekticidi koji su uspješni u borbi protiv moljca stabljike poput ekstrakta češnjaka ili paprene metvice.
Upotreba ljiljana
iako je ljiljan ukrasna vrsta biljke koja se ponajprije sadi zbog ljepote cvjeta i česta je dekoracija u buketima, ali i kao cvijet u vrtovima poznata je i njegova primjena u medicini posebno u Indiji i Aziji. Ekstrakt ljiljana se koristi i u kozmetičkoj industriji za njegu kože i kose.
Berba
Cvjetovi sa stabljikama se uglavnom beru radi dekorativnog karaktera, a preporučuje se branje ujutro kada cvijet još nije potpuno otvoren.
Skladištenje
Skladište se lukovice ljiljana i to na suhom i hladnom mjestu i to na temperaturi 1°C maksimalno 2 tjedna i na temperaturi 5°C maksimalno tjedan dana. Najbolje ih je pohraniti u papirne vrećice ili kartonske kutije s rupama za prozračivanje kako bi se spriječila kondenzacija i pojava plijesni. Prije pohrane važno je pregledati i ukloniti sve oštećene i bolesne dijelove kako bi se spriječilo širenje bolesti i truljenja. Lukovice se mogu čuvati tijekom zime ili rane proljetne sezone kako bi se kasnije posadile u vrt ili u posude.
Kulinarstvo
Pojedini dijelovi biljke su jestivi i koriste se u kulinarstvu u nekim kulturama. Primjerice u kineskoj kuhinji se koristi korijen i pupoljci nekih vrsta ljiljana kao što je tigrasti ljiljan. Korijenje ljiljana se može koristiti kao povrće, kuhano ili prženo, a pupoljci se mogu dodavati u salate ili juhe. Ljiljan zlatan ima bijele cvjetove s izrazito slatkim mirisom pa se koristi u nekim slasticama kao što su na primjer kolači ili marmelade.
Kozmetika
Ljiljan se često koristi u kozmetičkoj industriji posebice u obliku krema, maski, preparata za kosu i ulja. Ulje se koristi u proizvodima za njegu kože zbog svojih hidratantnih svojstava i sposobnosti da smiri nadraženu kožu. Također ekstrakti ljiljana se često koriste u serumima za pomlađivanje kože zbog svoje sposobnosti da ublaže bore i poboljšaju teksturu kože.
Medicina
Neki dijelovi ljiljana poput cvijeta i sjemena koriste se za ljekovite svrhe dok drugi dijelovi biljke poput lišća i korijena mogu biti otrovni ako se ne koriste pravilno. U tradicionalnoj kineskoj medicini korijen bijelog ljiljana se koristi za smanjenje upala i zacjeljivanje rana. Također ulje ljiljana se koristi u aromaterapiji zbog svog opuštajućeg i umirujućeg djelovanja. Lukovice divljeg ljiljana koristile su se za liječenje svih bolesti jetre, a u Indiji su se koristile kao diuretik, afrodizijak i antipiretik. Razni spojevi iz biljke uključuju steroidne saponine, polisaharide i flavonoide, a ekstrakti iz biljke imaju antitumorsko, protuupalno i antidepresivno svojstvo.
Zanimljivosti
Ljiljan se u Kini smatra simbolom plodnosti, u Japanu simbolom čistoće, a u Grčkoj simbolom majčinstva. U Americi se vjeruje da simboliziraju smrt odnosno predstavljaju trenutak kada duša napušta tijelo.
Ima važnu simboliku u kršćanstvu i predstavlja različite duhovne vrijednosti i vjerovanja uključujući čistoću, nevinost, žrtvu, uskrsnuće, spasenje i duhovni rast.
Nizozemska je najveći proizvođač lukovica ljiljana, a upravo je cvijet ljiljana nacionalni simbol Francuske.
Smatra se četvrtim najpopularnijim cvijetom na svijetu. Različite vrste ljiljana simboliziraju različita stanja pa tako bijeli ljiljan simbolizira skromnost i djevičanstvo, narančasti ljiljan strast, žuti ljiljan veselje, uskrsni ljiljan Djevicu Mariju i tigrasti ljiljan milosrđe i suosjećanje.
Postoji teorija da je ljiljan dobio ime po tome što se koristio za pranje odjeće u antici. Naime korijenje ljiljana bilo je snažno i vlaknasto pa se moglo koristiti za izradu četki koje bi se koristile za pranje odjeće.
Foto: Capri23auto / Pixabay
Odgovori