Sikavica (lat. Silybum marianum) je višegodišnja trnovita biljka koja pripada porodici glavočika (Asteraceae, Compositae). Poznata je pod nazivima ošljebad, čičak biljka, gujina trava, bijeli stričak i gospin trn, a podrijetlom je s prostora Mediterana, južne Europe, Bliskog Istoka i sjeverne Afrike. Unesena je u sjevernu Ameriku u kolonijalno doba odakle se proširila ostatkom Amerike.
Smatra se invazivnom vrstom i najbolje raste na kamenitim i suhim mjestima gdje će joj se tijekom dana osigurati najviše sunčeve svjetlosti. Raste kao gusta biljka koja ugrožava druge biljke u svom okruženju uskraćujući im vodu.
Zbog svoje prilagodljivosti raste u širokom rasponu staništa, otporna je na hladnoću i teško ju je iskorijeniti zahvaljujući dubokom glavnom korijenu i gustom lišću. Uspijeva na različitim vrstama tla, uključujući glinasta i pjeskovita tla. Jako se brzo širi i poznato je da jedna biljka proizvede tisuću sjemenki koje mogu ostati u tlu najmanje 9 godina. Temperatura na kojoj sikavica najbolje uspijeva je između 0 - 30°C.
Stabljika je uspravna i može narasti do 2 m, prekrivena je mramorno zelenim listovima dužine oko 50 cm s bodljikavim rubovima. Cijela stabljika je prekrivena sitnim bodljikavim dlačicama što uzrokuje teško rukovanje i preporučuje se nositi rukavice. Na vrhu stabljike nalazi se bodljikavi ljubičasti cvijet promjera oko 5 cm unutar kojeg se nalazi tamnosmeđe sjeme. Nakon formiranja sjemena biljka propada. Svi dijelovi biljke, uključujući i sjeme su neotrovni i mogu se konzumirati bez problema.
Srodnici
- Afrička ivančica
- Ambrozija
- Arnika
- Artičoka
- Bidens (dvozub)
- Buhač
- Čičoka
- Cikorija
- Crni korijen
- Dalija
- Ehinacea
- Endivija
- Estragon
- Gerber
- Ivančica ili margareta
- Kadifa ili kadifica
- Kamilica
- Kanarska ivančica
- Krizantema
- Maslačak
- Neven
- Oman
- Pelin
- Radič
- Rudbekija
- Runolist
- Salata
- Slatki pelin
- Smilje
- Stevia ili stevija
- Stolisnik ili hajdučka trava
- Suncokret
- Tratinčica
Vrste sikavice
Sikavica se sadi na osunčanim mjestima, a razmnožava se vrlo jednostavno sjemenom ili reznicama. Izuzetno je prilagodljiva vrsta i podnosi gotovo sve vrste tla. Sjeme biljke će klijati u jesen i zimu, a intenzivni rast biljke se očekuje u proljeće. Cvjetovi su čupavi i javljaju se u periodu između travnja i listopada. Biljka ima jako dubok korijen što joj omogućuje rast na suhom tlu. Pored obične sikavice, koja je najrasprostranjenija, postoji još srebrna sikavica, a najpoznatije vrste slične sikavici koje pripadaju porodici glavočika su globus čičak, obični kravačac i bodljasti stričak.
Srebrna sikavica
Srebrna sikavica (lat. Silybum eburneum) je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka koja cvjeta u kasno proljeće i ljeto i može narasti do 150 cm. Najrasprostranjenija je u Španjolskoj i na prostoru Maroka, Tunisa i Alžira. Može se naći na zapuštenim područjima, u blizini mora, a osobito na suhom i kamenitom tlu. Naziva se još slonov čičak i željezni čičak i izgledom je vrlo sličan običnoj sikavici.
Stabljika je visoka i nije prekrivena bodljama za razliku od listova koji su prekriveni trnjem. Ispod kruga cvijeta nalaze se izdužene bodlje koje okružuju glavu cvijeta i to najčešće u više redova.
Globus čičak
Globus čičak (lat. Echinops ritro) je vrsta iz porodice glavočika (Asteraceae) koja naraste između 90 - 150 cm. Trajnica je koja preferira dobro drenirano tlo i može podnijeti niske temperature do -10°C. Cvjetovi su okrugli ljubičasto plave boje i cvjetaju u periodu između sredine ljeta i rane jeseni. Listovi su s donje strane sivi i prekriveni sitnim dlačicama, a vrhovi su sivo zeleni. Dvije najpopularnije vrste ovog čička su Echinops bannaticus i Echinops humilis.
Obični kravačac
Obični kravačac (lat. Onopordum acanthium) ili magareći trn je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka koja može narasti otprilike 180 cm i nacionalni je cvijet Škotske više od 500 godina. Razmnožava se putem sjemenki koje mogu biti u tlu više od 30 godina. Ima dubok korijen, a listovi su ovalni i prekriveni sitnim dlačicama, obično su dužine 15 - 30 cm. Cvjetovi su tamno ružičasti ili svijetlo crveni i cvjetaju tek u drugoj godini života i to u periodu između srpnja i kolovoza. Moguće ga je vidjeti kako raste uz cestu ili zapuštene staze.
Bodljasti stričak
Bodljasti stričak (lat. Carduus acanthoides) je dvogodišnja biljka također iz porodice glavočika poznat i pod nazivima klimajući čičak i sitnoglavičasti stričak. Najvjerojatnije je podrijetlom s prostora sjeverne Afrike i može narasti oko 80 cm. Stabljika je uspravna i prekrivena sitnim dlačicama, a na vrhu ima formirane cvjetne kugle svijetlo ljubičaste boje. Ljekovita je biljka koja cvjeta u periodu između srpnja i rujna. Rasprostranjena je i na prostoru Hrvatske gdje najčešće raste na smetlištima, travnjacima, uz putove od nizina do planinskih područja.
Uzgoj sikavice
Sikavica raste na područjima s mediteranskom klimom i temperaturama između 0 - 30°C. Ima dubok korijenski sustav zbog čega se često smatra korovskom biljkom. Zbog takvog korijena često je se može vidjeti kako raste na suhom tlu. S obzirom na to da je biljka koja vrlo brzo raste i istom brzinom se širi, sadi se na međusobnoj udaljenosti 30 - 40 cm.
Vrlo je otporna na sušu i preferira suhe uvjete zbog čega rijetko zahtijeva prihranjivanje, a zalijevanje je potrebno samo u slučaju ekstremne suše. U jesen kada cvijeće propadne počinje period skupljanja sjemena za sijanje novih sadnica. Sjeme se skuplja iz cvjetnih glavica biljke koje su prethodno osušene.
Tlo
Sikavica je otporna biljka koja dobro raste u različitim okruženjima, voli visoke temperature i suhe uvjete. Može rasti u siromašnom tlu kao i u drugim svim vrstama tla, a ako raste u ilovastim ili glinastim tlima potrebno je omogućiti dobru drenažu pomoću pijeska. Najčešće je se može vidjeti kako raste uz rubove cesta, starih zidova ili u kamenjarima. Podnosi alkalnu, bazičnu i neutralnu sredinu, a Ph vrijednost mora biti između 5,5 - 7,3.
Klima
Sikavica je dvogodišnja trajnica koja vjerojatno neće cvjetati prvu godinu sadnje, a sljedeću godinu se cvjetanje može očekivati u periodu od sredine proljeća do rane jeseni odnosno od travnja do listopada. Biljka preferira mediteransku klimu s blagim zimama. Najbolje raste pri temperaturi između 0 - 30°C iako može podnijeti i niske zimske temperature do primjerice -7°C.
Ako su uvjeti tla i temperature odgovarajući za biljku ona u kratkom periodu može narasti do 2 m i isto se tako brzo širiti pa se nerijetko smatra korovskom biljkom koju je radi dubine njenog korijena nekada teško iskorijeniti.
Vrijeme sadnje
Općenito se sadnja sikavice preporučuje u rano proljeće ili kasnu jesen kada su i temperature optimalne za taj proces. Važno je da tlo nije smrznuto iako je biljka koja podnosi niže temperature. Ako se sadi sjeme, onda se preporučuje sadnja po 4 sjemena na 30 cm. Nakon toga sjeme se lagano prekrije tankim slojem zemlje i zalije jer je za klijanje sjemena važno sunce.
Period klijanja je otprilike 3 tjedna, a kada postignu odgovarajuću veličinu sadnice se prorjeđuju i sade na veću međusobnu udaljenost. Reznice se uzimaju zimi kada je biljka u stanju mirovanja i čeka se puštanje korijena nakon čega se sade u prethodno iskopanu rupu koja je otprilike 60 cm duboka što omogućuje kompletno prekrivanje korijena biljke zemljom.
Nakon toga biljka se zalijeva i svakodnevno se provjerava vlažnost. Ako su reznice posađene u posude onda je najbolje pričekati kasno ljeto za sadnju na otvoreno. U hladnijim zimama ili na velikim nadmorskim visinama preporučuje se sadnja biljke u posudama, a u kratkotrajnim hladnim fazama biljka se također može prekriti grmljem ili malčom.
Slaganje kultura
Ne preporučuje se kombiniranje sikavice s bilo kojom drugom vrstom biljke zbog njenog invazivnog širenja što može dovesti do gušenja drugih biljaka u njenom okruženju. Upravo radi toga se sadi kao samostalna biljka.
Faza mirovanja
Biljka je u fazi mirovanja kada ne cvjeta odnosno u periodu između kasne jeseni i ranog proljeća. Nakon cvjetanja odbacuje svoje cvjetove i priprema se za sljedeću sezonu cvjetanja. Iako glasi za dvogodišnju biljku, ona je višegodišnja biljka koja prvu godinu sadnje ne cvjeta. S obzirom na to da ne podnosi ekstremno niske temperature potrebna joj je zaštita u vidu malčiranja tla kako bi se spriječilo propadanje biljke.
Sadnja sikavice
Prethodna priprema tla za sadnju sikavice je potrebna u smislu stavljanja drenažnog materijala poput pijeska ako se sadi u glinovitom tlu. Pijesak će pomoći u dreniranju sprječavajući zadržavanje vode koja uzrokuje propadanje cijele biljke uslijed truljenja korijena. Sadi se na prostoru gdje će imati dovoljno količinu sunca u danu što je otprilike 6 h. Zbog toga što se jako brzo širi, preporučuje se saditi ju samu bez ikakvih kompatibilnih biljaka oko nje jer ih može jednostavno ugušiti.
Ako se biljka sadi iz sjemena potrebno je sjeme staviti u rupu na dubinu od 5 mm, a rupu u koju se sadi reznica sikavice je potrebno prilagoditi veličini reznice kao i njenom korijenu osiguravajući da cijeli korijen stane u rupu i nesmetano se širi. Biljke sikavice se sade na međusobnoj udaljenosti od 30 - 40 cm dok neki savjetuju da ta udaljenost bude i veća primjerice 50 - 100 cm. S obzirom na to da podnosi suhe uvjete, nije potrebno zalijevati ju tako često, dovoljno je nekada zaliti ju, a u periodu ekstremnih suša zalijevanje je nešto češće.
Sadnja sjemena
Sadnja sikavice putem sjemena rezultira cvjetanjem tek sljedeću godinu. Najbolje vrijeme za sadnju sjemena je rano proljeće ili kasno ljeto kada se sadi na dubinu od 5 mm. U veljači ili ožujku sadi se sjeme i to u mješavinu organskog materijala nakon čega je potrebno dobro drenirati korištenjem pijeska koji će pomoći u procesu klijanja i rasta biljke.
Za proces klijanja temperatura mora biti oko 21°C i osigurana izravna sunčeva svjetlost. Mlade sadnice trebaju dodatnu njegu prve godine, a sade se na otvoreno čim prođe zadnji datum mraza kako se njihovo dugo korijenje ne bi previše omotalo oko stanica sadnica.
Sadnja sadnice
Sadnice se mogu saditi u proljeće ili ljeto na osunčano mjesto ili eventualno polusjenovito. Ne smiju biti u hladu jer će to usporiti rast, biljka neće cvjetati i na kraju može potpuno propasti. Nakon sadnje, sikavicu je potrebno zaliti kako bi se osigurala dovoljna vlažnost. Iako je izuzetno prilagodljiva na sve vrste tla savjetuje se izbjegavati močvarna tla koja jednako uništavaju biljku.
U zimskom periodu tlo je potrebno zaštititi slojem malča kako bi se zadržala dovoljna količina vlage potrebna za cvjetanje biljke u ljeti. Potrebno je iskopati rupu duboku otprilike 60 cm koja je prethodno napunjena mješavinom pijeska i zemlje i zatim posaditi biljku. Određena udaljenost između biljaka osigurava cirkulaciju zraka koja sprječava truljenje biljke i smanjuje mogućnost ispreplitanja korijenja.
Uzgoj u vrtu
Sikavica posađena u vrtu ne zahtijeva pretjeranu njegu, jer se lako prilagođava svim uvjetima tla pa neko pretjerano tretiranje nije potrebno. S obzirom na to da se često smatra korovskom biljkom zbog izuzetno razvijenog korijenskog sustava, preporučuje se izbjegavati saditi ju u kombinaciji s nekim drugim biljkama. Sadi se na izravno sunce, a temperatura ne bi trebala prelaziti preko 30°C. Ne podnosi hladovinu stoga se ne sadi ispod drveća ili na mjestima koja stvaraju hlad.
Uzgoj u plasteniku
Sjetva sjemena sikavice u stakleniku je predviđena za proljeće u periodu između ožujka i travnja. S obzirom na to da se sjetva sjemena odvija u stakleniku, temperaturne promjene neće utjecati na klijanje, a nakon klijanja posude se stavljaju na prozorsku dasku okrenutu prema jugu ili se iznose izvan staklenika svaki put kada su temperature iznad smrzavanja. Kada temperature padnu ispod smrzavanja posuda sa sadnicom se unosi unutar staklenika. Biljka će prve godine mirovati, a tek sljedeće cvjetati. Optimalna temperatura u stakleniku mora biti oko 21°C.
Uzgoj u posudama
Ako se sadi sjeme sikavice ono se stavlja u prethodno ispunjenu posudu na dubinu od 5 mm. Sjeme je crno-smeđe boje i počet će klijati za otprilike 3 tjedna nakon sijanja, a temperatura pri kojoj klija je između 18 - 23°C. Za klijanje je optimalno da se osigura najmanje 16 sati hladnog razdoblja gdje će temperatura biti 2 - 15°C i najmanje 8 sati toplog razdoblja s temperaturom 10 - 30°C.
Ako se sikavica uzgaja iz reznica onda je taj proces potrebno početi u zimu kada je biljka još u fazi mirovanja. Biljka se prethodno mora zaliti nakon čega se posuda promjera 30 cm puni mješavinom pijeska i zemlje za posude. Reznica se sadi u prethodno pripremljenu posudu na dubinu od 5 cm. Rupa mora biti dovoljno velika kako bi stao cijeli korijenski sustav.
Nakon proces sadnje, biljka se do vrha napuni zemljom i stavi se na mjesto gdje će imati dovoljno sunca, ali i istovremeno laganu sjenu tijekom najtoplijeg dijela dana kako bi se spriječilo prebrzo isušivanje tla.
Održavanje nasada
Nasade održavamo redovnim čišćenjem prostora ispod i oko biljke, odnosno redova u kojima su posađene biljke. Savjetuje se ne kombinirati ovu biljku s drugim biljkama zbog svog invazivnog širenja koji može dovesti do gušenja drugih slabijih biljaka. Nasade održavamo tijekom cijele godine, ali je to intenzivnije za vrijeme odbacivanja cvijeta kada ih je moguće ručno uklanjati radi sprječavanja nekontroliranog širenja sjemena. Zalijevamo po potrebi da se tlo ne bi osušilo, a malo češće zalijevanje biljka zahtijeva u periodu ekstremnih suša.
Održavanje i njega
Sikavica može rasti na svakoj vrsti tla osim na močvarnom tlu, a idealno je da je sredina alkalna, bazična ili neutralna. Sadi se na polusjenovitom mjestu ili direktnom suncu, a tlo oko biljke se štiti malčiranjem posebice u zimskom periodu kako bi se spriječilo prodiranje prevelike količine vode u korijenje. Preporučuje se ručno uklanjanje cvjetova kako bi se padanjem cvijeta spriječilo nekontrolirano širenje sjemena ionako invazivne biljke.
Ne zahtijeva prihranjivanje ali je moguće ako se želi povećati proizvodnja sjemena. Za prihranjivanje je najbolje koristiti organski kompost, ali može i gnojivo sa sporim otpuštanjem dušika.
Zalijevanje
Sikavica je biljka koja raste na mjestu gdje će imati minimalno 6 h sunčeve svjetlosti. Raste na smetlištima, na farmama i uz ceste, a jako dobro podnosi suho i siromašno tlo i kao takva ne zahtijeva uredno zalijevanje. Samo u slučaju ekstremnih suša biljku je potrebno zaliti barem svaki drugi dan. Jedino je važno paziti da se tlo ne isuši na dubini od 10 cm. Treba napomenuti da prevelika količina vode može dovesti do oštećenja biljke i na koncu truljenja korijena.
Gnojidba
Prihranjivanje biljke nije potrebno i odvija se jako rijetko. Ako se želi povećati proizvodnja sjemena onda se koristi gnojivo sa sporim otpuštanjem dušika ili kompost. Preporučuje se koristiti kuglice goveđeg gnojiva, a tla koja su bogatija ne treba prihranjivati u prvoj godini. Sikavica posađena u posudi zahtijeva češće i zalijevanje i prihranjivanje jer se zemlja iz posude brže troši. Za prihranjivanje se koristi biljno gnojivo svakih 6 tjedana dok biljka ne postigne visinu od oko 40 cm.
Razmnožavanje
Sikavica se razmnožava sijanjem ili reznicama. Iako neki savjetuju da se sa sijanjem sjemena pričeka svibanj, generalno se sjeme sikavice može sijati u proljeće nakon zadnjeg mraza na dubinu od 5 mm i to na osunčano mjesto. Nakon toga ih je potrebno pažljivo i temeljito zaliti. Ako se sjeme sikavice sije u posude koje će se držati u zatvorenom prostoru poput staklenika, onda se sije u periodu od ožujka do travnja nakon čega se stavlja na prozorsku dasku gdje će biti izložena suncu, a njeno klijanje se može očekivati za 3 tjedna. Tako posađena sikavica će cvjetati tek sljedeće godine.
Razmnožavanje reznicama se odvija tako da biljku odrežemo oštrim škarama ili nožem 5 - 10 cm nakon čega joj se skidaju listovi i stavlja se u posudu s perlitom, a površinu je potrebno navlažiti. Reznica se pokriva plastičnom vrećicom koja pomaže stvaranju vlažnih uvjeta, a formiranje korijena se može očekivati za otprilike 4 tjedna. Nakon toga reznice se premještaju u druge posude odgovarajuće dubine koje će omogućiti nesmetano razvijanje korijenskog sustava.
Presađivanje
Presađivanje sikavice odvija se u rano proljeće nakon što prođe opasnost od mrazova. Biljka se presađuje nakon klijanja ili nakon stvaranja korijena ako je posađena putem reznica. Iako je biljka koja može opstati na relativno siromašnom tlu i kojoj odgovara minimalno 6 h sunčeve svjetlosti za rast, tlo u koje se sadi je potrebno prethodno drenirati. Najbolja kombinacija za ispunjavanje rupe prije sadnje sikavice je pijesak i organski kompost.
Sikavica je biljka koja je izuzetno prilagodljiva, može podnijeti temperature do -7°C, ali tlo oko biljke je potrebno malčirati kao i tla većine biljaka, jer niske temperature na koje biljka nije navikla mogu dovesti do oštećenja biljke, a uslijed primanja velike količine vode može nastati truljenje korijena. Zbog brzog rasta i još bržeg širenja biljka se sadi na međusobnoj udaljenosti od oko 40 cm.
Pomlađivanje
Sikavica je vrsta biljke koja ne zahtijeva pomlađivanje. Prilagodila se suhim uvjetima, rastu na siromašnom tlu i kao takva opstaje u gotovo svim klimatskim prilikama. Kada dođe period propadanja cvijeta ona se sama pomlađuje tako što odbacuje uvele cvjetove praveći prostora za one koji će se formirati sljedeću sezonu.
Jedini postupak pomlađivanja koji možemo napraviti je uklanjanje prethodno uvelih cvjetova kako ne bi došlo do nekontroliranog širenja sjemena uslijed padanja na okolno tlo. Potrebno je osigurati odgovarajući pribor poput škara i rukavica jer je sikavica prekrivena sitnim bodljikavim dlačicama koji otežavaju rukovanje.
Prorjeđivanje
Biljka ne zahtijeva prorjeđivanje nego kako je prethodno spomenuto moguće je uklanjanje cvjetova radi sprječavanja nekontroliranog širenja sjemena. Jedino prorjeđivanje koje se može spomenuti je u smislu presađivanja nekih sadnica iz plodoreda na drugo mjesto kako bi se sadnicama omogućilo nesmetano širenje korijena i cirkuliranje zraka.
Priprema za sljedeću sezonu
Pravilnom rezidbom i malčiranjem osigurat ćemo da biljka u sljedećoj sezoni cvjetanja ima više cvjetova. Svaka biljka, pa tako i ova, ima određene uvjete tla, temperature i dnevne svjetlosti koji se moraju poštivati kako bi bili sigurni da ćemo imati zdraviju biljku. U ljetnom periodu kada cvjeta potrebno je osigurati više sunčeve svjetlosti nego u periodu vegetacije. Sadnice posađene u posude unose se unutar staklenika kada je temperatura ispod točke smrzavanja i iznose se u proljeće kada temperature iznad točke smrzavanja.
Bolesti
Generalno je sikavica slobodna od bilo kakvih bolesti upravo zbog poštivanja smjernica i sadnje na određenoj međusobnoj udaljenosti. Ne postoje značajne bolesti koje utječu na sikavicu, a u jako rijetkim slučajevima biljku može napasti pepelnica (lat. Golovinomyces orontii) i siva plijesan (lat. Botrytis cinerea) koje uzrokuju sprječavanje nastajanja sjemena i stvaranje sivih i žućkastih prevlaka na lišću.
Štetnici
Iako se navodi da je sikavica biljka koja je pošteđena napada raznih bolesti i štetnika, jedan od čestih predatora sikavice su puževi svih vrsta koji jedu lišće biljke.
Puževi su štetnici koji pored lišća uništavaju i cvijeće ostavljajući sluzavi trag, a riješiti ih se možemo ručnim skidanjem. Posebno vole mlado lišće na kojima uslijed napada ostavljaju velike rupe ali i sluzav trag. Vole umjerenu klimu, a najčešće napadaju biljku noću i po vlažnom vremenu. Da bi spriječili napade puževa potrebno je lišće sikavice održavati relativno suhim. Nakon što ručno uklonimo puževe možemo ih staviti u staklenku ispunjenu sapunastom vodom ili napuniti plitke posude pivom i uroniti ih u tlo kako bi uhvatili puževe.
Upotreba sikavice
Sigurna je i neotrovna biljka koja ima jako veliki spektar primjene i ima blagotvorno djelovanje na čovjeka i na organizam. Iako se primjenjuje u kulinarstvu i kozmetičkoj industriji, ipak najpoznatiji je u medicini i to kao pripravak u vidu čaja.
Berba
Berba sikavice se odvija u rano ljeto dok cvjetne glavice još imaju bijele vlasi. Idealno vrijeme za berbu je u jutarnjim satima prije nego se cvjetovi otvore. Za rezanje cvjetova potrebno je koristiti rukavice zbog sitnih bodljikavih dlačica koje prekrivaju kako stabljiku tako i cvijet. Radi lakšeg rukovanja cvijet sikavice se bere sa stabljikom koja mora biti duga otprilike 15 cm.
Ubrane cvjetove sikavice je potrebno staviti na ručnik ili krpu i ostaviti da dozru u prozračnoj prostoriji. Nakon što se potpuno osuše kreće postupak izbacivanja sjemena. Zrelo sjeme je idealno zbog visoke razine silimarina. Sjeme je najzrelije kada postane smeđe i kada je zaštićeno krugom dlačica.
Skladištenje
Cvjetove sikavice je nakon branja potrebno sušiti otprilike 14 dana na sobnoj temperaturi. Nakon vađenja, sjeme je potrebno čuvati još 7 - 10 dana prije pohranjivanja na hladno i tamno mjesto. Čuvanje sjemena je moguće oko 3 godine u hermetički zatvorenoj posudi. Najčešće se sjeme sikavice suši i usitnjava u prah nakon čega se otapa u 95% etilnom alkoholu kako bi se dobila tinktura koja ima žutu boju zbog prisutnosti silimarina.
Kulinarstvo
Cvjetovi sikavice mogu se kuhati i pripremati slično kao artičoke, a u prošlosti se biljka nazivala divljom artičokom. Poznato je i korištenje ulja sikavice koje treba biti hladno prešano i relativno je neutralnog okusa, a može se koristiti kao sastojak preljeva za salatu. Lišće se može jesti kao špinat, a korijen se kuha i jede poput mrkve. Pored osnovnih dijelova sikavice jestive su i sjemenke koje imaju najveću količinu silimarina. Sikavica se primjenjuje kao dodatak u pripremi sireva, salata, juha, začina i jela od povrća.
Kozmetika
Za njegu kože popularno je ulje sikavice koje je bogato omega-3 i omega-6 masnim kiselinama kao i oleinskom i linolenskom masnom kiselinom. Sadrži i vitamin E koji je značajan za zdravlje kože. Štiti kožu od vanjskih štetnih utjecaja poput UV zračenja i djeluje protiv bora, jača čvrstoću i elastičnost kože. Ulje sikavice se koristi kod dermatitisa, ekcema i kao anticelulitno sredstvo. Zbog svog blagotvornog djelovanja pogodan je i za najosjetljiviju kožu novorođenčadi i beba.
Medicina
Sikavica je jako važna u današnjoj medicini kao i u biljnoj medicini. Smatra se učinkovitim lijekom za zatvor, probleme s mokrenjem, zubobolju i probavne tegobe. Izvori navode da se davala infuzija korijena sikavice za čišćenje bubrega i liječenje zatvora. Danas se sikavica koristi u obliku tableta i kapsula, a preporučeno dnevno doziranje je 200 - 400 mg.
Čaj od ploda sikavice se preporučuje za probleme s jetrom i u prevenciji nastanka žučnih kamenaca. Tinktura od sikavice se koristi za liječenje jetre i to 3 puta dnevno po 30 kapi. Pored ovoga sikavica jača krvne žile, liječi migrene, psorijazu, upalu slijepog crijeva i slično.
Zanimljivosti
Sikavica se koristi kao jedini lijek kod trovanja smrtonosnom gljivom zelenom pupavkom (Amanita phalloides). Smatra se invazivnom biljkom i uvrštena je na popis štetnih korova u nekoliko država. Na nekim mjestima kao što je država Washington prodaja ili kupnja sikavice je nezakonita i postojeće biljke moraju se ukloniti.
Koristila za proizvodnju mlijeka kod žena što se danas odražava i u engleskom nazivu biljke milk thistle. U starim zapisima sikavica se spominje kao sredstvo za liječenje zmijskog ugriza i njena je upotreba kao zaštitnika jetre bila veoma popularna kod starih Grka, a Plinije Stariji je preporučio uzimanje soka biljke pomiješanog s medom za "uklanjanje viška žuči". Najvažniji sastojci su silimarin, tiramin i histamin, a bogata je lipidima i flavonoidima.
Foto: annca / Pixabay
Odgovori