Endivija

Endivija (lat. Cichorium endivia) je povrtna biljka koja pripada porodici glavočika (Asteraceae, Compositae), kojoj pripadaju i artičoka, estragon, krizantema i još mnoštvo poznatih biljaka. Iako je dvogodišnja kultura, najčešće se uzgaja kao jednogodišnja biljka.

Ova zeljasta biljka ima šuplju stabljiku koja je u početku kratka, a kasnije se u gornjem dijelu razgrana. Uzgaja se zbog listova koji, ovisno o vrsti, mogu biti glatki, jače ili slabije nazubljeni i naborani te različitih boja. Sjeme endivije je rebrasti jednosjemeni plod sivožute boje. Ima dobro klijavost, koju zadržava 4-6 godina.

Srodnici

• Afrička ivančica
• Ambrozija
• Arnika
• Artičoka
• Bidens (dvozub)
• Buhač
• Čičoka
• Cikorija
• Crni korijen
• Dalija
• Ehinacea
• Estragon
• Gerber
• Ivančica ili margareta
• Kadifa ili kadifica
• Kamilica
• Kanarska ivančica
• Krizantema
• Maslačak
• Neven
• Oman
• Pelin
• Radič
• Rudbekija
• Runolist
• Salata
• Sikavica
• Slatki pelin
• Smilje
• Stevia ili stevija
• Stolisnik ili hajdučka trava
• Suncokret
• Tratinčica

Sorte endivije

Uzgoj endivije je najzastupljeniji u južnoj Europi, a poznate su sljedeće sorte:

Bossa - srednje rana sorta glatkih zelenih listova

Aragos - srednje rana sorta žutih listova sa svijetlim dijelom u sredini

Eros - brzorastuća sorta širokog lišća i žutog središnjeg dijela

Eskariol - sorta s velikom i blago zdjelastom zelenom rozetom

Natascha - sorta primjerena za sadnju od proljeća do kasne jeseni

Dječja glavica - srednje rana sorta s kraćom, poluuspravnom glavom i dobro popunjenom rozetom širokih listova. Ima zelene vanjske listove i žuti središnji dio

Dalmatinska kopica - otpornija sorta s duljim razdobljem vegetacije

Sadnja endivije

Za uzgoj endivije najbolja su zemljišta na kojima su se uzgajale kulture poput krumpira, graška, graha mahunara, ranog kupusa, proljetne salate i špinata. Uglavnom dobro uspijeva na svim tipovima tla, može podnijeti čak i ona blago zaslanjena, ali za uspješan uzgoj najpogodnije je srednje teško do teško tlo (pod uvjetom da je duboko obrađeno i pognojeno).

Tlo bi trebalo biti neutralne pH reakcije 6,5 do 7,2, dobro propusno i bogato humusom. Osnovna obrada tla obavlja se u jesen, a uz nju se vrši i gnojidba tla, kako bi se gnojivo do proljeća potpuno razgradilo. U proljeće se prije sadnje obavlja površinska priprema tla.

Endivija se može izravno sijati na otvorenom, a to se na većim površinama obavlja preciznim sijačicama. Za sjetvu na jednom hektaru zemljišta potrebno je 1,5 do 2,5 kilograma sjemena. Međutim, ovakav način sjetve se rijetko primjenjuje jer je teško postići jednolično nicanje.

Bolja opcija je uzgoj iz presadnica, a one se uzgajaju u kontejnerima sa supstratom ili na otvorenim gredicama. Sjeme endivije obično proklija za 6 do 8 dana, a biljke se mogu presađivati nakon što razviju barem 5-6 listova, što se obično dogodi 4 - 6 tjedana nakon sjetve. Presadnice se na stalno mjesto sade krajem srpnja ili u kolovozu. Kako bi rozete endivije imale dovoljno prostora za razvoj, između biljaka treba ostavljati razmak od 30-40 cm.

Vanjske listove prilikom presađivanja treba prikratiti i paziti da endiviju ne sadimo preduboko. Vegetativni vrh bi se trebao nalaziti iznad tla.

Za uzgoj endivije u vrtu, ako je tlo slabije plodnosti, prije sjetve dodajte 70g/m2 mineralnih gnojiva s većim udjelom fosfora i kalija. Kada lišće endivije krene intenzivno rasti, biljke prihranite mineralnim gnojivima s većim udjelom dušika u količini od 20g/m2. Ako tlo sadrži malo dušika i nije ranije pognojeno stajskim gnojem, prije sjetve ga dodatno treba pognojiti ureom.

U kontinentalnom području je zastupljeniji jesenski uzgoj, a sjetva sjemena endivije se u ovom slučaju obavlja od sredine srpnja do početka kolovoza. Gredica u kojoj se proizvode presadnice mora se održavati vlažnom sve do nicanja biljaka. Presađuju se sredinom kolovoza, u redove koji su međusobno udaljeni 30 do 50 cm, dok među biljkama treba biti 20 do 30 cm prostora.

Kada se radi o uzgoju endivije u zaštićenom prostoru, uzgoj presadnica obavlja se na isti način kao i na otvorenom. Tlo prije sadnje presadnica treba dezinficirati, a sadnja se vrši u plodno i strukturno tlo, puno organskih i mineralnih tvari. Presadnice se proizvode u siječnju i veljači, a presađuju se u ožujku.

Od sjetve do nicanja temperaturu treba održavati na 15 - 18°C, a nakon toga se smanjuje na 10-12°C. Temperatura tijekom sunčanih ne bi smjela prelaziti 15°C. Relativna vlažnost zraka održava između 60 i 70%, a to se postiže natapanjem tla. Ako vlažnost zraka prijeđe preporučenu vrijednost, smanjuje se prozračivanjem prostora tijekom toplijeg dana.

Nakon što presadnice razviju 5-6 listova, sade na razmak od 23 x 20 cm, kako bi sve biljke imale jednak sklop.

Uzgoj endivije

Endiviju u fazi vegetacije treba redovito zalijevati i okopavati, sve dok listovi u potpunosti ne prekriju tlo. Potrebno joj je puno kalija, a ako ga nema dovoljno, bit će manje otporna na niske temperature. Za brži rast treba dušik, a on pomaže i u tome da lišće bude manje gorko. Stoga je endiviju najbolje saditi nakon kultura koje iza sebe ostavljaju veću zalihu dušika u tlu i onih koje su gnojene organskim gnojivima.

Najviše hranjivih tvari treba u drugoj polovici vegetacije, a prihranu treba obaviti prije nego biljke zatvore redove.

Budući da je endivija zimsko povrće, osjetljivija je na više temperature pa je uzgoj uspješniji u područjima s blagom klimom. Temperature iznad 25°C smanjuju klijavost sjemena, a endivija za rast treba temperature od 15  - 18°C. Minimalna temperatura koju može podnijeti u toj fazi je 7°C.

Pred branje podnosi temperature i do -3°C, ali ako je duže vrijeme izložena tako niskim temperaturama može doći do oštećenja na lišću. Biljka se pri temperaturi od -6°C smrzava.

Endivija za dobar rast i razvoj treba dosta vode, a nasad je najbolje navodnjavati sustavom kap po kap. Odgovara joj umjerena vlažnost tla i relativna vlažnost zraka od 70%. Vlaga joj je posebno potrebna pred berbu, jer ako se temperatura zraka tada poveća, a vlažnost se smanji, listovi endivije će postati gorči i tvrđi. Navodnjavanje nasada se provodi odmah nakon sadnje i u vrijeme vegetativnog rasta.

Kako bi sredina glavice izblijedila, zelene sorte endivije se dva do tri tjedna prije berbe mogu povezati špagom i prekriti kartonskom kutijom ili loncem za cvijeće. Ovo se obavlja isključivo tijekom suhog razdoblja, i to po nekoliko glavica tjedno. Glavice se prije povezivanja ne smiju zalijevati kako ne bi ostalo nakupljene vode.

Bolesti i štetnici

Bolesti i štetnici koji se javljaju u uzgoju endivije jednaki su onima koji se javljaju i u uzgoju drugih salata, a to su bijela trulež, korjenove kvržice i plamenjača.

Nasad endivije od bolesti i štetnika možemo štititi preventivno ili kurativno. Pod preventivne mjere ubraja se odabir dobrog tla i klimatskih uvjeta za sadnju, optimalna gnojidba i dobar odabir sadnog materijala.

Ako dođe do zaraze biljaka nekom bolešću, zaraženi dijelovi biljaka se uklanjaju i uništavaju. Uz to se mogu koristiti i sredstva za zaštitu bilja, ali samo u najtežim slučajevima i u kontroliranim uvjetima.

Upotrba endivije

Berba

Uz pravilan izbor kultivara i uzgoj na najpovoljnijim lokacijama, endivija se može brati od sredine prosinca do sredine travnja. Dovoljnu veličinu za branje postigne otprilike tri mjeseca nakon sadnje. Glavice endivije tada su teške oko 1 kg, a beru se tako da se reže rozeta u području vrata korijena.

Kada postigne odgovarajuću veličinu rozete, endivija u jesenskom i zimskom uzgoju može još dosta dugo ostati u tlu, ali što se berba više odlaže, nastaje više otpada. Glavice se nakon berbe čiste od starih, žutih i oštećenih listova, a ovisno o sezoni, moguće je ostvariti prinose od 20 do 40 t/ha.

Skladištenje

Endivija se nakon berbe pakira u letvarice ili kartonske kutije. Glavice se prije toga sortiraju po veličini i nekim drugim značajkama. Slaže se samo jedan red glavica, i to tako da je lišće okrenuto prema gore.

Tako zapakirane glavice mogu se odmah slati na tržište ili skladištiti na temperaturi od 0°C, uz relativnu vlažnost zraka od 90 do 95%, s tim da je potrebno osigurati obilno strujanje zraka.

Kulinarstvo

Endivija se konzumira kao i svaka druga salata. Prije toga je treba oprati, odstraniti sve suhe i oštećene dijelove, a zatim narezati i dalje pripremati. Može se jesti sama ili miješati s drugim salatama, što je i preporučljivo, jer će u tom slučaju biti ublažen njen gorak okus.

Uvijek se priprema i začinjava neposredno prije konzumacije, a začiniti je možemo samo uljem i octom ili raznim dresinzima. Od začina endiviji možemo dodati bosiljak, peršin, korijander i različite sjemenke, poput sezama ili suncokreta.

Endivija se odlično slaže s drugim svježim povrćem kao što je grah, mrkva, rotkvica i maslina. Može poslužiti i kao dodatak hladnim salatama od tjestenine, krumpira ili riže, a izvrsno se slaže s tunjevinom i sirevima poput mozzarelle ili feta sira.

Medicina

Poput većine drugih salata, endivija sadrži veliki udio vodi i malo kalorija, a ipak je vrlo nutritivno vrlo vrijedna namirnica. Bogata je beta karotenom i vitaminom C koji su sprječavaju oksidaciju kolesterola koji se nakuplja u krvnim žilama.

Endivija sadrži i vlakna koja su odlična za zdravlje debelog crijeva jer pomažu u izbacivanju žučne soli iz tijela. Vlakna su odlična za održavanje optimalne težine tijela jer nas dugo drže sitima, a korisna su i za prevenciju dijabetesa tipa 2.

Folna kiselina koju sadrži endivija odlična je za bolji razvoj živčanog sustava kod fetusa i djece, pa se preporučuje trudnicama, dojiljama i starijoj djeci. Folna kiselina kod odraslih održava kosti zdravima i smanjuje rizik od mentalnih oboljenja.

Zanimljivosti

Endivija je porijeklom sa Sredozemlja, a kod nas samoniklo raste na otoku Hvaru. Još su stari Egipćani prije više od 3.000 godina spoznali prehrambenu vrijednost ove biljke pa su je, poput Grka i Rimljana, uzgajali u vlastitim vrtovima.

Foto: Elsemargriet/Pixabay