Crni korijen (lat. Scorzonera hispanica) je višegodišnja zeljasta biljka koja pripada redu zvjezdanolika (Asterales) te porodici glavočika (Asteraceae, Compositae). Ova biljka pripada kategoriji povrća i samoniklog bilja. Kod nas je slabo poznato povrće pa se većinom može pronaći kao samonikla biljka.
Korijen je vretenastog valjkastog oblika vrlo dobro razvijen te može biti dug do 30 cm i širok od 3 do 4 cm. Kao što ime kaže korijen je kora izvana crne boje dok je unutrašnjost odnosno meso bjelkaste mliječne boje te je vrlo sočno. Ima uspravnu dobro razvijenu stabljiku koja može biti duga od 60 do 120 cm, no nekada doseže čak i do 2 m u visinu. Prizemni listovi su lancetastog ušiljenog oblika skupljeni u rozetu, a mogu biti dugi do 30 cm. Prema građi listova pripada među mezomorfne biljke koje se razvijaju u sjeni i skleromorfne biljke čija je epiderma debela s kutikulom te se prilagodila na dobru opskrbu vodom. Cvatne glavice promjera su 3 cm, a nalaze se na vrhovima cvjetnih stapki. Cvjetovi su žute boje, dvospolni, nepravilni i jezičasti. Plodnica je podrasla i ima pet prašnika. Plod nazivamo roška s papusom i do 15 mm je dug.
S. hispanica podrijetlom je iz Španjolske te upravo ime roda dolazi od španjolske riječi escorza negra što znači crna kora i upućuje nam na izgled korijena te riječi escorzon što znači zmija otrovnica. Narodno vjerovanje kaže da korijen biljke ima svojstva koja liječe ugriz zmije otrovnice te zbog toga dobija takvo ime. Zbog podrijetla imena u narodu ga još nazivaju španjolski zmijak, zmijak, zmijina trava i ostala narodna imena su mliječni korijen, zeljasta trava i crni turovac.
Među srodne biljke možemo spomenuti Austrijski zmijak (lat. Scorzonera austriaca), Vrtni turovac (lat. Tragopogon porrifolius) te Ružičasti zmijak (lat. Scorzonera purpurea) koji je uvršten na crvenu listu ugroženih vrsta.
Srodnici
- Afrička ivančica
- Ambrozija
- Arnika
- Artičoka
- Bidens (dvozub)
- Buhač
- Čičoka
- Cikorija
- Dalija
- Ehinacea
- Endivija
- Estragon
- Gerber
- Ivančica ili margareta
- Kadifa ili kadifica
- Kamilica
- Kanarska ivančica
- Krizantema
- Maslačak
- Neven
- Oman
- Pelin
- Radič
- Rudbekija
- Runolist
- Salata
- Sikavica
- Slatki pelin
- Smilje
- Stevia ili stevija
- Stolisnik ili hajdučka trava
- Suncokret
- Tratinčica
Vrste crnog korijena
S. hispanica izrazito je promjenjiva vrsta, njezine sorte se posebno razlikuju u obliku lišća. Prepoznate botaničke sorte su S. crispatula, koja je vrlo raširena, i S. pinnatifida, koja je relativno rijetko raširena. Te vrste se u osnovi razlikuju po morfologiji lista. Već postoje brojni komercijalni uzgajivači pa su tako nastale i brojne sorte kao što su Gigante de Rusia, Lange Jan koja je dobre kvalitete, Elite Stamm, Schwarze Pfahl, Pronora, Vulcan, Duplex i Pilotis te sorte Hoffman 83, Flandrija, Nero, Duro i Habil.
Gigante de Rusia
Ova sorta ima korijen pravilnog i cilindričnog oblika koji je vrlo dug i ima izrazito crnu koru.Iz te sorte proizlaze različite selekcije, poput Gigante negra de Rusia, Gigante anual, Godišnja divovska bomba, Russisk Kaempe, itd.
Elite Stamm
Ova sorta vrlo je produktivna daje stabilan prinos a visokim prinosom korijena koji je vrhunske veličine. Vrlo slična sorta ovoj je Schwarze Pfahl.
Pronora
Ova sorta ima dobro oblikovane korijene, glatku koru i prilikom konzervacije dobiva dobru boju i okus zbog toga je posebno pogodna za industrijsku preradu.
Vulcan, Duplex i Pilotis
Ovo su sorte koje su najviše pogodne za industriju smrznute hrane. Duplex se odlikuje po ujednačenoj i velikoj rodnosti te se široko uzgaja u kontinentalnoj Europi, a većinom je zastupljena među malim vrtlarima.
Među sortama crnog korijena koje su popularne kod uzgajivača može se izdvojiti jedna od vrjednijih, a to je Hoffmanova crna batina odnosno Hoffmanov Schwarze Pfahl.
Hoffmanov Schwarze Pfahl
Ova sorta poznata je po dobroj veličini, obliku, konzistenciji i okusu. To je sorta koju široko koriste komercijalni proizvođači. Sjemenke se izravno sijaju u duboko prekopano tlo u proljeće jer je potrebno 100 do 120 dana kako bi korijen postigao svoju maksimalnu veličinu. Klijanje bi trebalo nastupiti za 8 do 10 dana nakon sjetve. Nakon uzgajanja i njege u listopad se može provjeriti korijenje te je moguće ostaviti još jednu sezonu ako nije postignuta zadovoljena veličina korijena.Ova sorta traži umjerenu plodnost tla i lagano tlo. Nikako joj ne odgovara teško tlo i gnojidba svježim stajskim gnojem jer može prouzrokovati rastvor korijena.
Također, postoje zbirke lokalnih sorti i starih sorti u Rijksstation voor Plantenveredling de Merelbeke (Belgija), u genskoj banci Nordic Gene Bank u Alnarpu (Švedska) i na institutu za industrijske biljke Vavilov Institute of Industrial Plants u St. Petersburgu.
Uzgoj crnog korijena
Ova biljka je višegodišnja ali može se uzgajati i kao jednogodišnje ili višegodišnje povrće. U prvoj vegetacijskoj godini razvija korijen i lisnu rozetu, dok u drugoj godini razgranatu stabljiku s cvjetnim stapkama. S. hispanica po zahtjevima za uzgoj slična je mrkvi i pastrnjaku.
Tlo
Crnom korijenu kao biljci u uzgoju pogoduju strukturna tla bez skeleta, dobrog kapaciteta za vodu i tla neutralne ili blago alkalične reakcije. Najbolje se uzgaja u laganim pjeskovitim tlima jer takva tla potiču formiranje dugih i glatkih korijena. Može rasti u polusjeni ili bez sjene, jedino prema čemu je malo zahtjevnija je voda pa prema tome preferira vlažno tlo.
Kao samonikla biljka pojavljuje se na staništima siromašnim dušikom te je pretežno rasprostranjena na humoznim tlima. Također, najčešće je prisutna na tlima s bogatim kalcijem. Tla na kojima se rasprostranjuje su skeletom siromašna, uglavnom fino pjeskovita do praškasta te više manje dobro prozračna tla.
Klima
Ovoj biljci najbolje pogoduju staništa s mediteranskom, suptropskom ili umjerenom klimom. Optimalna temperatura koja je potrebna za klijanje je od 20 do 25°C, a na temperaturi oko 10°C nicanje je izrazito sporo i traje čak do 3 tjedna. Tlu tijekom sjetve i klijanja trebamo osigurati dovoljnu vlažnost te ne smijemo dozvoliti da se tlo osuši. Tijekom vegetativnog rasta najviše pogoduju blage temperature od 15 do 22°C te u toj fazi biljka dobro podnosi niske temperature i zbog toga u kontinentalnim područjima uspijeva prezimiti bez posebne zaštite nasada.
Vrijeme sadnje
Sjetva sjemena može biti u jesen, zimi ili rano u proljeće. Najbolje vrijeme za sjetvu je mjesec travanj, no ako se odlučite za jesensku sjetvu tada biljka prezimljuje i tek se vađenje provodi u proljeće. Mjeseci pogodni za sjetvu u proljeće su ožujak i travanj, a za jesen su rujan i listopad. Minimalna temperatura za sjetvu trebala bi biti 5°C dok je optimalna 20°C. Pri sjetvi u proljeće moramo pripaziti da ne sijemo prerano jer postoje mogućnosti pojavljivanja mraza.
Slaganje kultura
Nikako nije poželjno uzgajati u monokulturi te zahtjeva plodored koji će spriječiti iscrpljivanje hraniva iz tla, razmnožavanje uzročnika bolesti, štetnika i korova. Preporučuje se uzgoj kulture koja ne dijeli iste štetnike i uzročnike bolesti kako bi se spriječilo daljnje širenje. Najmanje 3 do 4 godine ne bi se trebala provoditi sjetva na istu površinu. Među najbolje pretkulture uvrštavaju se žitarice ili krumpir, a loša pretkultura je rajčica. Dobri susjedi u uzgoju su niski grah, visoki grah, korabica, poriluk, salata te lubenice.
Sadnja crnog korijena
Za sjetvu odgovarajuća optimalna dubina je 3 do 4 cm na međuredni razmak oko 30 cm, a između biljaka od 8 do 10 cm. U tlu moramo pripazi na prisutnost kamenja i ostalih stranih predmeta koji bi mogli biti mehaničke prepreke i spriječiti nesmetan i normalan rast i razvoj korijena. Tlo bi trebalo biti dobro drenirano i bogato kako bi prinos bio zadovoljavajući. Preporučena gustoća biljaka je 66.000 biljaka po ha, a prinos koji se može postići je 8 t po ha.
Održavanje i njega
Kako bi provodili određenu njegu nasada trebamo izvršavati kultivaciju. Na početku u fazi sporog rasta ne preporučava se međuredna obrada jer su biljke u to vrijeme slabe i osjetljive. Kasnije kada se biljke bolje razviju i očvrsnu potrebno je odraditi dvije kultivacije uz prihranu.
Zalijevanje
U početnim fazama rasta preporučuje se zalijevanje kako bi što prije proklijalo sjeme. A u ostalim fazama razvoja, iako podnosi sušu, potrebno je redovito zalijevanje kako ne bi došlo do vlaknaste strukture te da bi se postigla što veća sočnost korijena. No, u zalijevanju treba biti umjeren jer biljka ne podnosi stagnirajuću vodu te može doći do negativnih posljedica kao što je odbacivanje lišća i ulazak u stanje mirovanja. Kako bi se postigao što bolji i veći prinos potrebno je provesti navodnjavanje tijekom ljetnih mjeseci, a bolje uspijeva i veći prinos daje tijekom hladnijih ljeta.
Gnojidba
Gnojidba se može provoditi u predsjetvenoj pripremi ili u jesenskoj obradi. Tada se provodi aplikacija kalijevim i fosfornim gnojivima. Aplikacija dušikom provodi se kroz prihranu kada počne intenzivniji rast i drugi puta početkom kolovoza.
Razmnožavanje
Scorzonera hispanica razmnožava se sjemenom. Biljka ima samooplodne cvjetove te cvate u drugoj godine vegetacije. Svaka glava sjemena sazrijeva odjednom i može se raznijeti vjetrom već nakon dan dva nakon sazrijevanja. Sjemenske glavice sazrijevaju tijekom cijele sezone i zbog toga je sjeme potrebno redovito sakupljati, najbolje bi bilo svako jutro. Nakon sakupljanja sjeme se stavlja na dodatno sušenje na nekoj platinastoj podlozi. Za sušenje je dovoljno nekoliko dana te se može spremiti za sljedeću sjetvu.
Bolesti
Bolesti S. hispanicae koje se pojavljuju su bijela hrđa i obična hrđa dok ostale još nisu toliko poznate i istraživane.
Bijela hrđa
Bijela hrđa je najčešća i bajvažnija bolest na crnom korijenu. Ovaj patogen zaražava i usko povezane divlje i ukrasne vrste kao što su gerberi i suncokreti. Karakteristični mali bijeli mjehurići pojavljuju se na lišću i stabljikama i razvijaju se nakon početnih klorotičnih pjega. Teška infekcija može uzrokovati potpunom uništenju nasada.
Obična hrđa
Ponekad se javljaju problemi s autohtonom hrđom Puccinia hysterium koja inficira crni korijen. Prema izvorima ta gljiva formira tijelo puno ecidiospora koje deformiraju novi rast.
Za zaštitu nasada ovim bolestima mogu se upotrijebiti dozvoljeni i registrirani fungicidi za određenu vrstu hrđe.
Štetnici
Ova kultura još uvijek nije dosta istraživana pa brojnost utvrđenih štetnika ove kulture nije velika. Od štetnika koji se pojavljuju na S. hispanicae su nematode koje pripadaju zemljišnim štetnicima. Upravo zbog toga što su zemljišni štetnici izrazito vole prouzročiti štete na kulturama čiji je cilj uzgoja upravo korijen.
Nematode su mali organizmi uskih, crvolikih prozirnih tijela. Za ljudsko oko su teško uočljive jer njihova duljina tijela je manja od 1 mm. Pojava nematoda u tlu je zapravo normalna, no problem nastaje kada se populacija poveća nego što je to normalna te tada postaje prijetnja kultiviranim biljkama.
Nematode se mogu pojaviti u predklijanju. Nadzemne simptome je teško razlikovati, no hranjenjem korijena dovode do nekroze lišća i sitnih smeđih mrlja, a zaraženi korijen ima izbočine odnosno zadebljanja na površini kore. Biljci štete tako što onemogućavaju protok vode i hranjivih tvari te daljnji rast i razvoj biljke. Isto tako oštećuju kutikulu korijena što dodatno stvara mogućnost naseljavanja različitih patogena. Upravo zbog toga biljka zaražena nematodama s vremenom brzo propada jer se pojavljuju gljivice, virusi i bakterije.
Gledajući na prinos, velika prisutnost nematoda čak potpuno može uništiti usjev te su prinosi izraženo mali i kvaliteta smanjena.
Kod kontrole ovog štetnika nije cilj potpuno ih ukloniti iz tla već je smanjiti brojnost na minimum kako ne bi imali prevelik utjecaj na biljke koje uzgajamo.
Preventivno suzbijanje ovog štetnika uključuje plodored, sjetva zdravog sadnog materijala, sjetva otpornih sorti, obrada tla i suzbijanje korova.
Kada dođe do velike brojnosti osim pesticida i bioloških preparata koji su određeni za suzbijanje nematoda, možemo koristiti i neke biljne pripravke. Od biljnih pripravaka preporučuje se češnjak zbog ekstrakta koji ima jako djelovanje. Količina češnjaka za pripremu pripravka na 5 l vode je 100 g dobro izdrobljenog češnjaka. Pripremljenu suspenziju potrebno je ostaviti 3 do 4 dana te je nakon toga spremna za upotrebu. Zalijevanje s ovim pripravkom provodi se bez razrjeđivanja svaka dva tjedna.
Također, kao preventivno suzbijanje preporučuje se sadnja biljaka iz roda Tagetes odnosno kadifica, između povrća koje uzgajamo, jer su to biljke koje svojim svojstvima odbijaju nematode. Uz kadife tu je i neven, njegov korijen ima spojeve koji imaju toksično djelovanje za nematode.
Kako bi smanjili razmnožavanje nematoda i zaraze sljedeće godine potrebno je sve oštećene odnosno zaražene biljne dijelove uništiti.
Upotreba crnog korijena
Crni korijen zbog svojih jestivih izrazito hranjivih dijelova može se koristiti u kulinarstvo, a zbog svojih ljekovitih svojstva u medicini. Sastav korijena na 100 g jestivog dijela sadrži 83,3 g vode, 113 kJ energije, 1,3 g bjelančevina, 0,3 g masnoće, 10,2 ugljikohidrata, 42 mg kalcija, 42 mg fosfora, 0,9 mg magnezija, 0,9 mg željeza, 0,06 mg tiamina, 0,01 mg riboflavina, 0,2 mg nikotinske kiseline, 57 μg folne kiseline te 3 mg askorbinske kiseline.
Berba
Berba odnosno vađenje crnog korijena je kasno u jesen, rano u proljeće ili zimi ako uvjeti dopuštaju to, no sve zavisi o vremenu sjetve. Ako smo sjetvu izvršili u proljeće vađenje će se obavljati u rujnu i listopadu, a ako smo sjetvu imali u jesen, biljka prezimljava i vadi se tek u proljeće iduće godine. Kod većih nasada crni korijen vadi se kombajnom, no kako su većinom manji proizvođači koji tek imaju nešto malo uzgojenog crnog korijena u povrtnjaku oni ga vade ručno raznim pomagalima. Tijekom vađenja ručno preporučuje se imati rukavice jer crnina korijena ostavlja mrlje koje se teško uklanjaju. Prije vađenja lišće se može pokositi ili nakon što se izvadi odsijeca se 2 do 3 cm iznad glave.
Skladištenje
Na zraku bijela unutrašnjost korijena poprima smeđu boju te je zbog toga potrebno dobro skladištenje korijena na hladno i tamno mjesto. Skladištenje korijena može biti u podrumima, trapovima ili u hladnjači. Ako se skladišti u podrumima i trapovima oni trebaju biti prekriveni s pijeskom dok u hladnjači za dobro čuvanje temperaturu treba regulirati od 0 do 1°C i treba relativnu vlagu zraka održavati od 95 do 97% do 6 mjeseci. U podrumima dobro čuvanje je moguće sve do proljeća.
Pakiranje za prodaju na tržištu vrši se u manje drvene kutije ili kutije po 5 do 12 kg.
Za osobnu potrebu odnosno konzumaciju crni korijen možemo sačuvati u hladnjaku, u plastičnim vrećicama ili posudama, čak tjedan dana.
Kulinarstvo
Scorzonera hispanica uzgaja se radi korijena koji postiže jestivost otprilike šest mjeseci nakon sjetve, ali ako u tlu ostaje i duže od toga još uvijek zadržava svoju kulinarsku kvalitetu. Obično se upotrebljava u prehrani na kraju prve godine rasta, no može se uzgajati i drugu godinu, a da ne postane žilav.
Kuhanje korijena potrebno je kako bi otklonuli gorak okus te onda dobivamo slatkasto ugodan okus. Crna kora korijena smatra se ne jestivom pa se može oguliti prije ili poslije kuhanja. Kuhanjem korijenje se koristi u pripravljanju raznih juha, variva i pirea, a može se korijenje i peći te se tako koristi kao zamjena za kavu.
Osim korijena kod S. hispanica jestivo je i lišće te cvjetni pupoljci i latice. Listovi odnosno mladi izdanci obično se jedu sirovi u proljeće te se od njih pripravljaju salate. Također, cvjetni pupoljci i latice, koje imaju karakterističan okus, konzumiraju se sirovi kao dodatak salatama.
Po okusu uspoređuje se sa šparogama jer dijeli velike sličnosti, a po hranjivim vrijednostima dijeli sličnosti s krumpirom te je specifičnog mirisa i arome.
Medicina
U medicini crni korijen koristi se zbog sadržaja vitamina B1, B2 i C, veće količine limunske i jabučne kiseline te inulina. Zbog sadržaja inulina dobra je namirnica koju mogu uvrstiti dijabetičari u prehranu. Osim što sadrži inulin sadrži i druge glukozide koji djeluju na smanjenje šećera u krvi.
Zbog svoje iznimne probavljivosti preporučena je u dijetama osobama s probavnim tegobama. Prema narodnoj medicini koristi se kod bubrežnih bolesti i bolesti prostate kao diuretik, kod trovanja kao detoksikant te kod zmijskih ugriza i ostalih otrovnih ugriza kao protuotrov.
Za poremećaje dišnog sustava na primjer bronhitisa služi kao tvar koja olakšava iskašljavanje, a kod poremećaja metabolizma služi kao dijaforetik odnosno sredstvo koje povećava sekreciju žlijezda znojnica. Koristi se i kao lijek za liječenje mentalnih poremećaja kao trankvilizator odnosno sredstvo za smirenje.
Zanimljivosti
Crni korijen već od davnina smatraju ljekovitom samoniklom biljkom. No, tek od 16. stoljeća botaničari su se počeli baviti s ovom vrstom, opisujući je kao divlju, iako ponekad unesenu u botaničke vrtove. Kao kultivirana biljke ne navodi se sve do par stoljeća kasnije.
S vremenom svoju popularnost je morala steknuti da bi se počela uzgajati radi svojih blagodati. Tako se Louisu XIV. iz Francuske jako dojmila ta vrsta. Iako se S. hispanica počinje prvi puta uzgajati u Španjolskoj, njezin uzgoj nije nikad bio važan u zemlji.
Tada su komentirali kako se Scorzonera obično sije na rubovima napuštenih parcela, a prazne prostore ovaj ukusni korijen profitabilno koristi pokazujući time marginalni, a ne glavni usjev.
Belgija, Nizozemska i Njemačka su značajniji svjetski proizvođači crnog korijena. Crni korijen kao samonikla biljke je u Austriji i Njemačkoj ugrožena do jako ugrožena vrsta što zavisi od mjesta staništa.
Foto: MariaGutebring / Pixabay
Odgovori