Ivančica ili margareta

Ivančica ili margareta (lat. Leucanthemum vulgare), naziva se još i proljetna ivančica, je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae, Compositae) iz koje su najpoznatiji predstavnici maslačak, pelin, stolisnik, radič i artičoka. Neotporna je na mraz pa se u našim krajevima ipak najčešće uzgaja kao jednogodišnja biljka, iako se uz pravovremenu zaštitu za hladnijeg vremena može sačuvati i za sljedeću sezonu.

Na otvorenom živi na proplancima i livadama a uzgaja se i kao ukrasna biljka u vrtovima. Rasprostranjena je na području Europe, Azije i Sjeverne Amerike.

Raste u visinu do 80 cm i ima puzajući korijen cilindričnog oblika, koso položen u zemlji. Stabljika je uspravna i slabo razgranata. U fazi intenzivnog rasta može formirati cvjetne grmove. Stabljika je u donjem dijelu obrasla dlačicama a u gornjem dijelu je glatka. Donji listovi su veličine 4 - 15 cm i smješteni na dugim peteljkama, dok su gornji listovi manji i rastu do 7,5 cm. Donji listovi su nazubljeni, a gornji listovi nemaju peteljku i imaju duboke režnjeve.

Ivančica ima male bijele cvjetove veličine oko 5 cm, a cvate od travnja do rujna. Često se mijenja s tratinčicom zbog svog izgleda. U pravilu cvatu više puta tijekom jedne sezone, a prva cvatnja je tijekom svibnja. Bijele nježne latice omeđuju žuto središte biljke i rastu na pojedinačnim visokim stabljikama. Sjemenke su izduženog oblika i dužine oko 3 mm, a biljka se može spontano razmnožavati i širenjem korijena podzemnim putem.

Jedna biljka može proizvesti do 26.000 sjemenki koje mogu preživjeti i do 20 godina, pa je u nekim područjima tretiraju kao invazivnu vrstu. Ako se rast ivančice ne kontrolira, može izazvati eroziju tla i potiskivanje domaćih vrsta biljaka. Na pojedinim područjima gdje se ova biljka pretjerano razmnožila koriste se čak i herbicidi za njeno suzbijanje. Margareta ili ivančica je omiljeno cvijeće za uljepšavanje vrtova i aranžiranje buketa.

Neki ljudi osjetljivi su na biljke iz porodice glavočika, pa su tako često alergični na ambroziju, a manji postotak i na krizantemu, ivančicu i pelin.

Srodnici

• Afrička ivančica
• Ambrozija
• Arnika
• Artičoka
• Bidens (dvozub)
• Buhač
• Čičoka
• Cikorija
• Crni korijen
• Dalija
• Ehinacea
• Endivija
• Estragon
• Gerber
• Kadifa ili kadifica
• Kamilica
• Kanarska ivančica
• Krizantema
• Maslačak
• Neven
• Oman
• Pelin
• Radič
• Rudbekija
• Runolist
• Salata
• Sikavica
• Slatki pelin
• Smilje
• Stevia ili stevija
• Stolisnik ili hajdučka trava
• Suncokret
• Tratinčica

Vrste ivančica

U Hrvatskoj raste nekoliko vrsta, a biljka je jako zanimljiva i uzgajivačima koji su uzgojili zanimljive hibride. Najpoznatije vrste biljke u Hrvatskoj su proljetna ivančica, gorska ivančica, liburnijska ivančica, ljetna ivančica, rana ivančica i hrvatska ivančica.

Gorska ivančica

Gorska ivančica (lat. Leucanthemum montanum) poznata je još i pod narodnim nazivom voluje oko. Njezine dvije podvrste su Leucanthemum adustum subsp. adustum i Leucanthemum adustum subsp. margaritae. Raste na proplancima i brežuljcima te zajednicama planinskih rudina i vrlo je otporna biljka, Kao i obična ivančica odlikuju je lijepi bijeli cvjetovi na visokim stapkama, no znatno je izdržljivija na niže temperature.

Liburnijska ivančica

Liburnijska ivančica (lat. Leucanthemum liburnicum) je endemična biljka. Pronalazimo je na primorskim suhim pašnjacima i kamenjarskim travnjacima Istre i Kvarnera pa sve do Senja i Gorskog kotara.

Ljetna ivančica

Ljetna ivančica (lat. Leucanthemum leucolepis) saste do 45 - 60 cm i jako voli sunčane položaje i rahla tla s dodatkom vapna. Zbog ljepote svojih cvjetova omiljena je vrsta za dekoraciju vrtova i dobro uspijeva na povišenim gredicama.

Hrvatska ivančica

Hrvatska ivančica (lat. Leucanthemum croaticum) još jedna endemična biljka. Raste na kamenjarskim pašnjacima i suhim travnjacima i vrlo je otporna na sušne uvjete. Možemo je pronaći na otoku Pagu i Rabu te u podvelebitskom primorju.

Afrička ivančica

Afrička ivančica (lat. Osteospermum) također pripada porodici glavočika i, za razliku od obične, vrtne ivančice koja je isključivo bijele boje, afrička ivančica se sadi zbog raznih nijansi od žute i plave do bijele i ljubičaste. Ima jak i specifičan miris zbog čega se najčešće uzgaja radi estetskih razloga. Stabljika je slabo razgranata i uspravna, a u prosjeku može narasti 30 - 80 cm.

Kanarska ivančica

Kanarska ivančica (lat. Argyranthemum frutescens) ima slične cvjetove kao obična, vrtna ivančica s jedinom razlikom u veličini cvijeta (cvijet kanarske ivančice je sitniji). Stabljika je razgranata i može doseći visinu i do 80 cm. Cvate od svibnja do rujna i najčešće se uzgaja kao grm. Prirodno privlači pčele i ostale oprašivače zbog čega je rado uzgajana biljka uz kulture kojima su potrebni oprašivači za kvalitetan razvoj i rast plodova.

Uzgoj ivančice

Zbog svoje otpornosti i skromnih zahtjeva margareta je jedna od omiljenih ukrasnih biljaka za uzgoj u vrtovima i posudama. Nakon branja dugotrajna je i u vazama, a vrlo je omiljena za dekoraciju buketa. Uzgoj je jednostavan i uz malo truda tijekom cijele proljetne i ljetne sezone ivančica će uljepšati okolinu svojim cvjetovima. Jako je skromna što se tiče održavanja kao i izbora tla u koje se sadi.

Tlo

Ivančica nema velikih zahtjeva kada je riječ o vrsti tla, pa tako može uspješno rasti i u vapnenačkom, glinenom, pjeskovitom tlu, kao i u ilovači. Iako dobro podnosi sušu dobro će uspijevati i na vlažnim tlima uz uvjet da su drenirana. Najbolji odabir tla za ovu biljku je tlo bogato humusom, rahlo i drenirano.

Prije sadnje biljke na otvorenom dobro je provesti dublje prekopavanje tla za sunčanih razdoblja jer je to dobra prevencija protiv patogenih organizama koji žive u vlažnim tlima. Kada se margareta sadi u posude dobro je da budu glinene s otvorom na dnu. Donji sloj u lončanicama mogu biti izlomljene cigle ili šljunak što će osigurati dobru drenažu.

Klima

Ivančica dobro raste na područjima koja su izložena suncu ili su u blagoj polusjeni. U načelu potrebno joj je osigurati 6 - 8 sunčanih sati dnevno, jer na područjima gdje nema dovoljno sunčeve svjetlosti lišće postaje svijetlo i tanko, stabljike izduženo a cvjetanje rijetko.

Ne podnosi dobro hladnoće, pa je treba iznositi vani tek kada prođe proljetni mraz. Odrasle biljke ponekad mogu preživjeti temperature do -2°C. Prema nekim podacima ovoj biljci je potrebno 130 toplih dana tijekom godine, bez mraza i hladnih oborina, da bi uspješno rasle i razvijale se.

Vrijeme sadnje

Ivančice je najbolje sijati u kasnu zimu ili rano proljeće. Ako se radi o sadnji sadnica onda je najbolje vrijeme za njihovo presađivanje na otvoreno od travnja do lipnja. I u jednom i u drugom slučaju treba voditi računa da se vrijeme sadnje podesi tako da mlade biljke ne zahvati proljetni mraz. Kada je, pak, riječ o razmnožavanju biljke dijeljenjem korijena, to se obavlja tijekom faze mirovanja u jesen.

Slaganje kultura

Ivančica je privlačna brojnim korisnim kukcima, pčelama, bumbarima pa će od sadnje ove biljke korist imati i ostale biljke posađene u njenoj blizini. Ovo se posebno odnosi na razne povrtnice, pri čemu treba voditi računa o tome da se radi o kulturama koje vole sunčani položaj i nisu niže rastom od margarete. Stoga je dobro pored nje saditi patlidžane i tikvice te suncokret.

Osim toga ivančica je i prirodni mamac za biljne uši, pa ako se posadi u blizini boba, špinata, blitve, mahuna, velika je šansa da će ovaj štetnik umjesto ovih povrtnih kultura napasti margaretu.

Zbog ljepote svojih cvjetova, posebno kada je riječ o uzgoju u vrtu, dobro ju je kombinirati s drugim atraktivnim cvjetnim vrstama jer će tada stvoriti prekrasnu kompoziciju boja i oblika. Uz ivančicu se tako može saditi ukrasna prženica, mošusni sljez, zvončić, zečina, livadska pelargonija i svinđuša te dalije, tigrasti ljiljani, petunije, lupina, hortenzija, gladiola i drugi.

Sadnja lavande može imati korisni učinak na ivančicu jer je lavanda bujna i grmolika biljka koja odbija svojim mirisom cijeli niz štetnika, a isti koristan učinak imat će i sadnja ružmarina i kadulje.

Uz ivančicu ne bi trebalo saditi češnjak, luk, vlasac, krumpir, ciklu i rajčicu.

Faza mirovanja

Ivančica je biljka koja ima ciklični razvojni ciklus, što znači da ima period vegetacije i period mirovanja. Period mirovanja obično počinje krajem ljeta ili početkom jeseni kada biljka počinje usporavati rast i listovi počinju žutjeti i padati. Ova faza traje do proljeća, kada biljka počinje s novim rastom.

Točno vrijeme kada će se ivančica početi prebacivati u fazu mirovanja može varirati ovisno o klimi i uvjetima u kojima se biljka uzgaja. U nekim područjima, ivančica može imati kraći period mirovanja ili ga uopće nemati, dok u drugim područjima može imati duži period mirovanja. U svakom slučaju, kada biljka počne sa periodom mirovanja, potrebno joj je manje vode i hranjivih sastojaka te se preporučuje smanjiti zalijevanje.

Sadnja ivančica

Prilikom sadnje ivančica od najbitnijeg značaja je pravilan odabir mjesta za sadnju. Ono mora biti izloženo suncu tako da biljka ima dovoljnu količinu sunčanih sati tijekom dana. Osim toga radnje koje prethode sadnji a koje su potrebne da bi bila uspješna su prekopavanje tla, dodavanje šljunka ili pijeska u tlo da bi bilo rahlije te čišćenje mjesta sadnje od korova.

Sadnja sjemena

Prilikom sadnje biljke iz sjemena treba voditi računa o tome da kod ovakvog načina sadnje biljka neće cvasti prvu godinu. Sjeme se sije u vlažno, ali dobro drenirano humusno tlo. Mjesto sadnje mora biti izloženo suncu, a ako se sjeme sije u posude tada ih je potrebno staviti na prozorsku dasku gdje će imati dovoljnu količinu svjetlosti tijekom dana. Supstrat treba održavati vlažnim prskanjem vode iz prskalice. Ovako posijano sjeme niknut će u roku desetak dana i nakon toga treba mlade biljke razrijediti i presaditi u odvojene posude.

Sadnja sadnice

Kada je riječ o sadnji sadnica koje su prethodno uzgojene u kontejnerskim klijalištima, najbolje ih je presađivati na otvoreno nakon što prođe opasnost od zadnjeg proljetnog mraza tijekom travnja. Sadnice se sade u bogato humusno tlo i u početku, dok se biljka dovoljno ne zakorijeni, potrebno ih je redovito zalijevati pazeći pritom da se zemlja oko korijena ne natopi previše vodom. Također, područje oko sadnica treba redovito plijeviti i očistiti od korova koji bi u toj početnoj fazi rasta i razvoja biljke mogli štetno utjecati tako što crpe hranjive tvari iz tla.

Kalemljenje

Margareta se ne razmnožava cijepljenjem nego sjemenom i vegetativno reznicama ili diobom korijena. Brojni kultivari ove biljke rezultat su mašte uzgajivača i nastaju vještim kombiniranjima reznica raznih sorti.

Uzgoj u vrtu

Prilikom sadnje u vrtu dobro je da rupe u koje se biljke sade budu duboko 7 - 8 cm. Naime, preduboke rupe mogle bi dovesti do problema s klijavošću, a preplitko sađenje bi moglo dovesti do slabije otpornosti na sušna razdoblja. Na dno rupa za sadnju potrebno je staviti sloj komposta. Razmak između biljaka treba biti 30 - 50 cm. Biljke treba saditi na onom dijelu vrta koji je izložen sunčevoj svjetlosti barem 6 sati dnevno, jer će to potaknuti bujan rast i cvjetanje. Na područjima gdje tijekom zime pada snijeg potrebno je oko biljaka staviti organski malč od slame i piljevine jer će on pružiti solidnu zaštitu biljkama od mraza.

Uzgoj u stakleniku

U stakleniku se mogu uzgajati sadnice margarete uz uvjet da im je osigurana dovoljna količina svjetlosti, odgovarajuća temperatura i redovno navodnjavanje. S obzirom na to da su omiljene kao ukrasno cvijeće, najveće potrebe tržišta za ovom biljkom podmiruju se upravo njenim uzgojem u staklenicima.

Uzgoj u posudama

Ivančica je biljka koja je vrlo zahvalna za uzgoj u posudi. Najbolje ju je saditi u glinenim posudama dubine 30-ak cm. Tako uzgojenu biljku treba držati na sunčanoj strani, najbolje uz prozor ali može se tijekom toplih dana iznijeti i na otvoreno. Kao i kod biljaka koje su uzgojene na otvorenom,  i margaretu koja raste u posudi treba redovito prorjeđivati i uklanjati usahle grane i cvjetove. Ovako uzgojenu biljku može se prihranjivati tekućim gnojivom za sobno i balkonsko cvijeće.

Održavanje nasada

Održavanje nasada uključuje niz aktivnosti koje se provode kako bi se osigurao optimalan rast i razvoj biljaka, a to su redovno zalijevanje, hranjenje i gnojenje biljaka, kontrolu štetnika i bolesti, kao i redovno rezanje i oblikovanje biljaka.

Zalijevanje je važno za ivančicu, posebno u toplijim mjesecima kada biljka troši više vode. Ivančica treba redovito zalijevanje, ali ne prekomjerno kako se ne bi stvorili stagnirajući vodeni talozi u tlu. Hranjenje i gnojenje su također važni. Biljka treba redovito hranjenje kako bi se osiguralo da ima dovoljno hranjivih sastojaka za rast, a može se hraniti organskim i anorganskim gnojivima, kao što su kompost i mineralna gnojiva.

Održavanje i njega

Ivančica nije zahtjevna biljka pa stoga i nema puno posla oko njenog održavanja i njege. Osim osiguravanja dovoljno svijetlog položaja, potrebno je okolinu oko biljke redovito čistiti od korova, uklanjati ocvalo cvijeće i trošne grane i povremeno je orezivati. Kod zalijevanja treba paziti da se ne doda puno vode na područje oko korijena biljke jer to može dovesti do obolijevanja i propadanja korijena.

Zalijevanje

Samo u fazi klijanja potrebno je održavati supstrat neprekidno vlažnim. Bilo da se sadi u vrtu ili u posudama, zalijevanje treba obaviti prije 9 sati ujutro te nakon 20 sati navečer.  Kod odraslih biljaka potrebno je pustiti da se zemlja osuši između dva zalijevanja jer ivančica odlično podnosi sušna razdoblja. U proljeće bi je trebalo zalijevati jednom svakih 7 - 12 dana s odgovarajućom količinom vode. Tijekom ljeta i u sušnoj sezoni zalijevanje treba obaviti jednom u tjednu, a ako je riječ o lončanicama onda je najbolje zalijevati svaka tri dana i to nakon što se vanjski dio zemlje osuši. Treba izbjegavati pretjerano zalijevanje neposredno oko korijena, jer bi to moglo rezultirati bolestima i truljenjem biljke.

Gnojidba

S obzirom na to da u prirodnom habitusu margarete rastu uglavnom na neplodnim tlima, one nemaju velikih zahtjeva glede gnojidbe pa je stoga bolje ne pretjerivati s prihranom. Dovoljno će biti svaka tri mjeseca koristiti tekuće gnojivo s udjelom dušika ili obično stajsko gnojivo. Također ju je potrebno prihraniti u jesen i nakon poduzete rezidbe i to s malo stajskog gnojiva. Prevelika gnojidba može dovesti do izduženog, prekomjernog rasta grana i lišća.

Razmnožavanje

Ivančica se razmnožava sjemenom, reznicama i dijeljenjem korijena. Za razmnožavanje reznicama potrebno ih je uzeti s odrasle biljke tijekom prosinca ili siječnja. Reznice bi trebale biti dugačke barem 5 cm, s nekoliko razvijenih listova. Tako ubrane reznice potrebno je staviti u hormonski prah za ukorjenjivanje, a zatim ih se može saditi izravno u zemlju ili ih staviti u vodu dok ne puste korjenčiće. Do potpunog ukorjenjivanja treba ih držati na temperaturi od 18 - 20°C. Kad izrastu mladi bočni izbojci treba ih orezati na 3 - 4 cm i prihraniti.

Ipak, mnogo češći način razmnožavanja je dijeljenjem korijena. Sorte koje cvjetaju u proljeće i ljeto dijele se na ovaj način tijekom jeseni. Bitno je dijeljenje korijena poduzeti tijekom razdoblja kada biljka ne cvjeta, jer će tada biti potaknuta da koristi hranjive tvari za klijanje novog korijenja nakon provedene diobe.

Prije početka postupka biljku je potrebno odrezati na visinu od oko 15 cm da se tako spriječi pretjerani gubitak vode. Oštrim, steriliziranim nožićem podijeli se korijen iz izvađene biljke tako da svaki odvojeni dio ima dovoljno korijenskog sustava za daljnje ukorjenjivanje. Pri tome se biraju samo zdravi dijelovi korijena, a oni ostarjeli i oštećeni se uklanjaju.

Pomlađivanje

Redovno uklanjanje ocvalih cvjetova i osušenih grana s biljke pridonijet će njenom pomlađivanju. U tu svrhu najbolji rezultati postižu se rezidbom, ali i prorjeđivanjem biljaka koje pretjerano zgusnuto rastu. Svake 3 - 4 godine biljka može pokazivati znakove starenja i tada nerijetko dolazi do skupljanja korijenskog sustava i oskudnijeg cvjetanja i rasta biljke. Tada se pomlađivanje vrši diobom korijena i tako se potiče rast novih, mladih biljaka.

Prorjeđivanje

Kada je riječ o biljkama koje su posađene na otvorenom prostoru, potrebno je osigurati dovoljan razmak među njima od barem 30 cm te izvršiti prorjeđivanja ako biljke rastu odveć gusto. Osim toga ponekad se zna dogoditi da margareta, zbog svog grmolikog rasta, ima previše zbijene grane pa posljedično izostaje cirkulacija zraka u središtu biljke što dovodi do opasnosti od prevelike vlažnosti i obolijevanja. Stoga je dobro povremeno izvršiti prorjeđivanje onih grana koje su previše zbijene jedna uz drugu.

Rezidba

Ivančica ne treba učestalu rezidbu. Ponekad je dovoljno izvršiti uklanjanje vršnih pupoljaka nakon što biljke dosegnu u proljeće visinu od 15 cm. Kada cvjetovi uvenu treba odrezati cijelu stabljiku tako da se smanji suvišna potrošnja hranjivih tvari i osigura novo razdoblje cvatnje. Cvjetovi se podrezuju i nakon prve cvatnje zato što ivančica proizvodi mnogo sjemenja te se tako sprječava širenje sjemenja po zemljištu i njeno nekontrolirano razmnožavanje.

Osim toga ako biljka zbog svoje veličine polegne na zemlju, potrebno je odrezati one grane koje ometaju njenu stabilnost. Kada završi razdoblje cvjetanja biljka se podrezuje na visinu 8 - 10 cm.

Zaštita od vjetra

Ivančica je vrsta cvijeta koja je otporna na vjetar, pa u većini slučajeva ne treba nikakvu zaštitu. Međutim, ako je cvijet još u fazi rasta ili ako se uzgaja u području jakih vjetrova, korisno ju je zaštititi postavljanjem zaštitne ograde oko cvijeta ili okruživanjem cvijeta drugim biljkama.

Priprema za sljedeću sezonu

Priprema za sljedeću sezonu obuhvaća plijevljenje korova oko biljaka te površinsko prekopavanje zemljišta čime se osigurava njegovo rahljenje i drenaža. Ako biljke prezimljuju na otvorenom tada je područje oko biljke potrebno malčirati organskim malčem. Također, sve usahle dijelove biljaka treba podrezati tijekom faze mirovanja.

Bolesti

Ivančica je vrlo otporna biljka no ipak postoje određene bolesti koje se mogu razviti uslijed propusta u njezi i ugroziti je. To su pjegavost lišća, trulež korijena i zeleno uvenuće.

Pjegavost lišća

Ovu bolest mogu uzrokovati gljivice iz rodova Septoria, Phomopsis, Alternaria, Phylosticta, Cercospora itd. ali i pojedine bakterije poput vrsta iz rodova  Xanthomonas, Pseudomonas i Erwinia. Bolest se očituje u stvaranju manjih ili većih nekroza po površini listova koji uslijed toga naposljetku uvenu. Oko pjega se pojavljuju zone smeđe ili ljubičaste obojenosti. Kada se pojavi ova bolest odmah je potrebno ukloniti zahvaćene dijelove biljaka i tako bolest se može suzbiti u samom početku. Ako su bolest uzrokovale gljivice tada se primjenjuju odgovarajući fungicide najčešće na bazi bakra.

Trulež korijena

Trulež korijena je izazvana patološkim gljivicama koje se razvijaju u previse vlažnim tlima. Cijela biljka postupno propada, zaostaje u rastu i razvoju, a listovi mijenjaju boju i opadaju. Da bi se spriječila ova bolest, koju je praktički nemoguće izliječiti, potrebno je umjereno zalijevati biljku i to podalje od korijena.

Zeleno uvenuće

Zeleno uvenuće (lat. Verticillium albo-atrum) ima karakteristične simptome koji se očituju u tome što biljka postupno vene zadržavajući pritom zelenu boju. Kada se biljka iščupa i uzdužno razreže vidljiva je smeđa boja u unutarnjim dijelovima stabljike. Radi se o gljivičnom oboljenju koje se teško liječi pa je stoga najbolje rješenje ovakve biljke ukloniti. Na mjestima odakle su uklonjene biljke zahvaćene ovom bolešću ne treba saditi nove nasade ivančica nekoliko godina.

Štetnici

Najčešći štetnici koji napadaju ovu biljku su lisne uši, puževi i uholaže. Ovi štetnici se mogu uspješno suzbiti nekim prirodnim pripravcima, a iznimno se koriste i kemijska sredstva u borbi protiv štetnika.

Lisne uši

Lisne uši su najčešći štetnici koji napadaju mnoge vrtne biljke pa tako i margaretu. Iz porodice su Aphidoidea i hrane se tako što sišu biljne sokove napadnute biljke. U umjerenoj količini oni nisu opasni za biljku, no ako se pretjerano razmnože mogu je ugroziti i izazvati njeno uvenuće. Ovi štetnici se javljaju na licu ali i naličju lista, te iza sebe ostavljaju ljepljivi trag tzv. mednu rosu.

Biljka s vremenom klone, postaje slaba, a listovi gube boju, požute i uvenu. Problem se pogoršava ako se na biljku nastane mravi koji se hrane mednom rosom a zauzvrat lisnim ušima predstavljaju zaštitu od prirodnih predatora. Koristan prirodni recept za suzbijanje ovog štetnika je otopina od češnjaka i deterdženta koja se napravi tako da se dvije glavice češnjaka zgnječe i pomiješaju s dvije žlice tekućeg parafina. Nakon što smjesa odstoji jedan dan procijedi se, pomiješa sa ½ l vode i tome se doda jedna žlica deterdženta za suđe. Ovom smjesom prskaju se zaraženi dijelovi biljke.

Puževi

Puževi se hrane listovima, grančicama i cvjetovima biljke. Najčešće izlaze noću, za vlažnog vremena pa ih tada treba prikupiti i odstraniti. Dobar način borbe protiv ovog štetnika je postavljanje zamki s pivom, kvascem, mlijekom, ostacima voća. Mogu se postaviti i bakrene trake na koje puževi jako lose reagiraju. Postoje i biljke koje repelentno djeluju na puževe, npr. dragoljub, ružmarin, lavanda, pa ih je dobro saditi na mjestima gdje postoje problemi s puževima. Ako ni jedna od prirodnih metoda borbe ne pomogne, koriste se kemijska sredstva za suzbijanje ovih štetnika.

Uholaže

Uholaže ili štrige (lat. Forficula auricularia) su kukci kožokrilci iz porodice Dermaptera. Hrane se lišćem i cvijećem biljke i tako nanose štetu nasadima margareta. Aktivni su noću i tada se hrane. Uništavaju se tako da se pronađe njihovo stanište i tada se koriste odgovarajući insekticidi na bazi cipermetrina, piperonil butoksida ili tetrametrina.

Upotreba ivančice

Mladi listovi biljke sadrže oko 30 - 50 mg% vitamina C i oko 8 mg% karotina. Biljka se, stoga, može koristiti u prehrani, a poznata je i njena upotreba u narodnoj medicini. U današnje vrijeme je ipak uzgoj ove biljke motiviran prvenstveno razlozima estetske naravi, radi uljepšavanja vrtova i okućnica, ali i aranžiranja lijepih buketa u cvjećarstvu.

Berba

Biljka se bere tijekom razdoblja najintenzivnije vegetacije, u razdoblju od lipnja do rujna. Branje se može obavljati pojedinačno ručno ili uz pomoć škara. Bere se samo nadzemni dio i pri tome treba paziti da se biljku ne čupa iz korijena tako da  može rasti i sljedeću sezonu.

Skladištenje

Postupak nakon branja ivančica ovisi o tome za koju namjenu se bere. Ako se radi o prikupljanju dijelova biljke radi pripreme čajeva i ostalih ljekovitih pripravaka, tada je potrebno biljku dobro osušiti što se obavlja u prozračnim, suhim prostorijama dalje od izvora svjetlosti tako da se ubrane biljke polože na tkaninu ili papirnatu podlogu te ih se nakon toga povremeno razmiče da se spriječi eventualno nakupljanje vlage. Sušiti se mogu samo cvjetovi ili cijela biljka.

Po završetku sušenja biljka se skladišti u hermetički zatvorene posude. Biljke koje su ubrane radi dekoracije stavljaju se u vodu a zatim se obrezuju te umeću u cvjetne aranžmane i bukete.

Kulinarstvo

Za prehranu se mogu koristiti mladi listovi biljke koji se mogu konzumirati svježi u salatama ili ukiseljeni. Imaju poprilično aromatičan okus koji se dobro neutralizira tako što se kombiniraju s drugim namirnicama. Cvjetni pupoljci se također mogu kiseliti kao zimnica. Sirovi korijen je također jestiv i može se dodati u salate.

Medicina

U narodnoj medicini cijela biljka se tretirala kao ljekovita, a posebno cvjetovi. Čaj od suhih cvjetova nekada se koristio za liječenje konjunktivitisa i tretiranje oštećenja na koži. Kroz povijest se koristila kao diuretik, antispazmodik i dijaforetik. Ova biljka potiče znojenje i mokrenje i time detoksikaciju cjelokupnog organizma.

Zanimljivosti

Latinsko ime roda Leucanthemum potječe od starogrčkih riječi leukos i anthemos, što znači bijeli cvijet. Porijeklom je iz euroazijskog područja a diljem Europe počela se širiti tijekom 16. stoljeća. Naziv margareta vezan je uz povijesnu osobu Margaretu Anžuvinsku koja je nosila ivančice kao svoj ukras kada je napustila roditeljski dom da bi se udala za Henrika VI i postala kraljica Engleske. Tijekom povijesnih ratova ruža Margareta je predvodila trupe čiji je simbol bio upravo ovaj cvijet.

Margareta simbolizira zdravlje, optimizam i dugovječnost, pa je njena simbolika u cvjetnim buketima usmjerena na ozdravljenje ili čestitanje rođendana. U Austriji i Njemačkoj postojao je običaj da se cvijeće margarete vješa unutar kuće jer se vjerovalo da odbija munje. Ako se krave ili koze hrane ovim cvijećem, njihovo mlijeko poprima aromatičan ukus.

Foto: Goran Horvat / Pixabay