Hortenzija

Hortenzija (lat. Hydrangea) rod je listopadnih grmolikih biljaka iz porodice kritosjemenjača (Angiospermae, Magnoliophyta, Magnoliophytina) u koju također spadaju paprati, borovica i pinija. Radi se o najvećoj skupini sjemenjača i cvjetnjača koja obuhvaća više od 405 porodica, a unutar nje se nalaze sve jestive biljke poznate čovjeku. Hortenzija je samo jedna od njih s oko 70 vrsta u svom rodu. Latinsko ime potječe od grčke fraze hydro aggeion što znači "posuda za vodu", a smatra se da je ime dobila ili zbog staništa ili sličnosti ploda s posudom za vodu.

Hortenzija je najčešće listopadna grmolika biljka, a rjeđe vazdazelena penjačica. Grmovi hortenzije mogu narasti od 1 do 2, pa čak i do 15 m. Ima razgranat korijenski sustav s jednim glavnim odrvenjelim korijenom. Stabljika joj je u početku zelena, ali kasnije odrveni, dok se kod nekoliko vrsta i ljušti. Grane su joj tanke i duguljaste, a kasnije starije grane također odrvene. Lišće je veliko i zelene do zelenkasto žućkaste boje s vidljivim žilicama. Smješteno je nasuprotno, lice je često prekriveno dlačicama, jajolikog oblika i nazubljenog ruba.

Cvjetovi su mali i nalaze se u okruglim ili plosnatim grozdastim cvatovima. Cvjeta od početka lipnja do listopada, a cvjetovi mogu biti svijetloružičaste, zelenkaste, bijele, ljubičaste ili plave boje. Plod su crne naborane sjemenke koje ostaju u grozdu nakon cvata, pa se relativno lako i samostalno razmnožava.

Hortenzija je prirodno rasprostranjena na području Azije te Južne i Sjeverne Amerike, a kasnije i Europe. Danas je zbog svoje dekorativnosti rasprostranjena diljem svijeta i često se uzgaja u vrtovima. Osim što se uzgaja kao ukrasna biljka, tvori guste grmove koji mogu poslužiti kao zaštita od pogleda ili živa ograda. Zbog svojeg jednostavnog uzgoja lako se širi i diljem svijeta.

Vrste hortenzija

U svijetu trenutno postoji osamdesetak vrsta hortenzija koje se, osim po boji cvijeta, razlikuju po obliku rasta. Ponekad ju mijenjaju s lantanom. Postoje grmolike i puzajuće vrste, a razlikuju se i po veličini i boji lišća. Posebnost hortenzija je da jedna vrsta može lako mijenjati boju cvijeta tijekom rasta, ovisno o kiselini tla. Donosimo neke od najpoznatijih vrsta u svijetu i na našim prostorima.

Hydrangea longipes

Ova je hortenzija porijeklom iz Kine, iako se danas uzgaja diljem svijeta. Raste kao grm i ima tamnozeleno veliko lišće. Posebna je zbog oblika cvjetova jer središnji dio čini grozd malih cvjetova dok ga okružuju veći cvjetovi. Najčešće je bijele boje.

Hydrangea radiate

Ova se hortenzija naziva i hortenzija srebrnih listova zbog velikih listova zeleno sivkaste boje. Popularna je zbog grmolikog rasta i velikih listova, a u prosjeku naraste do 3 metra. Cvate velikim i mirisnim, najčešće bijelim cvjetovima, a karakteristična je za područje Sjeverne Amerike.

Hydrangea paniculata

Metličasta hortenzija jedna je od najprilagodljivijih vrsta i iznimno je popularna zbog velikih i bogatih cvjetova koji tvore grozdaste cvjetove u obliku stošca s užim vrhom. Danas je jako popularna, pa postoje mnogi hibridi koji imaju gradaciju boja od ružičaste na dnu do bijele na vrhu. Osim što je popularna zbog ljepota, lako se uzgaja i održava.

Hydrangea macrophylla

Velelisna hortenzija je najčešća vrsta na našem području, iako je porijeklom iz Japana gdje obitava u divljini kao samonikla biljka. Također, iznimno je prilagodljiva i jednostavna za održavanje, a karakteriziraju je veliki okrugli grozdasti cvjetovi čija se boja može mijenjati kontrolom pH zemlje.

Hydrangea arborescens

Glatka hortenzija je po mnogočemu slična velelisnoj jer su obje listopadni grm i imaju slične cvjetove. Često se zove divlja jer je većinom samonikla, a poznata je po tome što joj se kora sa stabljike ljušti u nekoliko slojeva boja. Od grma se može oblikovati i manje stabalce pravilnom rezidbom.

Hydrangea quercifolia

Hrastolisna hortenzija ukrasna je vrsta koja raste kao listopadni grm, a najčešće se nalazi u listopadnim šumama Sjeverne Amerike. Specifična je zbog velikih listova sličnih hrastovima koji joj daju masovnost. Cvijet je sačinjen od mnogo većih bijelih cvjetova koji tvore uzak grozd.

Hydrangea petiolaris

Puzajuća hortenzija raste kao samonikla biljka na području Japana, a u Europi se uzgaja kao pokrivač tla ili ukrasna biljka u vrtovima. Penje se po ljestvama ili objektima i može doseći visinu i do 15 metara. Cvjetovi su najčešće bijele boje, plosnati i cvatu od lipnja do listopada. Za uzgoj joj pogoduje sjeverna strana.

Uzgoj hortenzija

Hortenzija je biljka koja traži relativno puno prostora za svoj rast, ali je jako prilagodljiva i lagana za uzgoj. U nastavku donosimo sve savjete kako dobiti njegovan i lijep grm.

Slaganje kultura

Hortenzija je višegodišnje biljka koja se može uzgajati u redovima ili kao živa ograda. Dobro podnosi druge listopadne biljke kao što su platana, topola, lipa, bukva, hrast, breza i divlji kesten, a blizina crnogoričnih biljaka kao što su ginko biloba, borovica, tuja, čempres, čuga, tisa, dugalazija, ariš, omorika, molika, planinski bor, smreka i jela može uzrokovati mijenjanje boje cvijeta, iako je jedna od rijetkih biljaka koja se sadi u podnožju. Može rasti i u gustim skupinama biljaka u vrtu, a ne smeta joj blizina drugih vrsta vlastite porodice. Kada se sadi u plodoredu, potrebno je svaku biljku posaditi na 3 m razmaka kako bi se pravilno razvila.

Zalijevanje

Hortenzija voli vlažno tlo, pa ju je potrebno redovito zalijevati tijekom ljetnih mjeseci ili u razdobljima duže suše. Zalijeva se pod korijen i potrebno je koristiti odstajalu vodu ili kišnicu. Ako se zalijeva navodnjavanjem, optimalno je koristiti kapalni sustav koji će ravnomjerno i tijekom čitavog dana distribuirati vodu. Tijekom jačih vrućina i suše, hortenziju se može zalijevati i dva puta dnevno. Tlo oko korijena se može pokriti malčem kako bi zadržavalo vlažnost.

Gnojidba

Hortenzija se prihranjuje u proljeće, prije vegetacije i cvjetanja. Tijekom razdoblja cvjetanja, poželjno ju je prihraniti barem jednom mjesečno gnojivom za cvjetnica na bazi dušika. Najčešće se koristi tekuće mineralno gnojivo koje se dodaje prilikom zalijevanja. Prije sadnje, zemlja se može obogatiti i kompostom, a za postizanje drugih boja koriste se borove iglice. Također, za uzgoj su poželjna i druga ekološka gnojiva, kao što je kopriva namočena u vodi (gnojivo od koprive).

Razmnožavanje

Hortenzija se razmnožava sjemenom i to najčešće kao samonikla biljka u prirodi. Najlakši i najpouzdaniji način je razmnožavanje reznicama i to na sljedeći način. Reznica se uzima tijekom cvatnje, sredinom ljeta. Važno je odabrati jednogodišnju zelenu grančicu s minimalno 4 - 5 listova. Reznica se odstranjuje ukoso oštrim škarama te se režu gornji, nerazvijeni listići. Ostavlja se 15 cm duga stabljika s 2 - 3 lista koji se skrate na pola. Rez iznad listova treba biti dugačak barem 1 cm i ravan. Reznica se stavlja u mješavinu humusne zemlje, treseta i pijeska, pošprica se vodom te se ostavi na toplijem mjestu da se zakorijeni. Optimalna temperature je 20°C, a preporučuje se supstrat održavati umjereno vlažnim.

Presađivanje

Hortenzija relativno brzo razvija korijen, pa ju je potrebno presaditi čim on probije dno. Presađivanje se vrši u proljeće u rahlu zemlju. Ako je biljka posađena u jesen, potrebno je pratiti njezin razvoj korijena kako bi se lakše primila.

Pomlađivanje

Hortenzija se pomlađuje rezidbom grana ili daljnjim razmnožavanjem reznicama. Kako bi se oblikovao izgled grma, mogu se uklanjati sve stare ili osušene grane koje će se u proljeće zamijeniti novima.

Tlo

Hortenzija voli kisela tla, bogata humusnom, vlažnija i teška. Odgovara joj i mješavina tla s pijeskom, tresetom ili šljunkom. Poželjno je da tlo bude reakcije od 4 do 6 pH. Dok je mlađa, hortenzija mora imati dobar protok vode kako bi se izbjeglo truljenje korijena. Kasnije lako podnosi i veće količine vode. Prilagodljiva je, pa može rasti i na siromašnijim tlima, ali i na uzbrdicama.

Klima

Hortenzija je biljka koja je prilagodljiva na različite klimatske uvjete, pa čak i nižim temperaturama. Teže uspijeva na izravnom suncu, više voli polusjenu ili potpunu sjenu, pa je idealna biljka za posaditi ispod drveća. Kako je najviše vrsta s područja Kini i Japana, odgovara im umjerena i vlažn te kontitnentalna klima. Ne podnose dobro posolicu i velike vrućine, pa se ne uzgaja na obali.

Sadnja hortenzija

Hortenzija je ukrasna biljka koja je dio skorosvakog vrta. Kako bi uspješno posadili svoj primjerak, donosimo nekoliko savjeta u nastavku.

Vrijeme sadnje

Za vrijeme nicanja ili puštanja korijena reznice, hortenzija voli više temperature, optimalno 20 - 25°C danju te nekoliko stupnjeva niže noću. Tijekom zime, ovisno o sorti, može podnijeti i temperature do -20°C. Lakše podnosi zime prekrivena snijegom.

Odabir podloge za sadnju

Hortenzija se često cijepi kod uzgoja hibrida ili kod želje za promjenom osobina neke vrste. Cijepljenje se obavlja u proljeće, a dugotrajan je proces koji zahtjeva trud i brigu o cijepljenoj biljci. Najčešće se cijepe srodne vrste kod kojih se želi promijeniti fizičke karakteristike jedne i ojačati korijenski sustav. U rez se umeće pup sa željenog grma te se zaštićuje trakom za kalemljenje. Potrebno je stalno uklanjati izbojke iz matične biljke kako bi se razvila nova krošnja koja se oblikuje po želji. Mjesto na kojem je kalemljena treba zaštititi od mraza zimi i od pucanja od opterećenja zbog cvjetova.

Sadnja iz sjemena

Hortenziju je moguće uzgojiti iz sjemena, za što se najčešće koristi prošlogodišnje sjeme. Sjeme se sije u proljeće u rahlu i humusnu zemlju te se pokrije rahlom zemljom. Posudu je potrebno navlažiti i prekriti folijom te čuvati na toplom i tamnom mjestu. Nakon tjedan dana biljka će niknuti te ju je potrebno umjereno zalijevati kako ne bi došlo do truljenja. Biljku je nakon 3 mjeseca moguće presaditi na otvoreno. Ako se sije direktno, poželjno je to učiniti u jesen kako bi se biljka dovoljno razvila do proljeća.

Sadnja sadnice

Najčešći oblik uzgoja je sadnja sadnice koja omogućuje prostorno planiranje pozicije biljke. Važno je odabrati zdrave i tretirane sadnice s razvijenim korijenskim sustavom. Sadnica se može presaditi u proljeće ili jesen te se iskopa rupa približne dubine na kojoj je bila. Važno ju je dobro zatrpati i tu zemlju prekriti mahovinom ili tresetom kako bi se održala vlažnost. Tijekom prve godine potrebno ju je svakodnevno zalijevati, a tijekom vrućih dana i dva puta dnevno.

Uzgoj u vrtu

Hortenzija se na otvorenom najčešće uzgaja kao ukrasni grm ili živa ograda. Dobro podnosi vanjske uvjete, ali je primjerenija za rast na sjenovitom mjestu. Kod uzgoja u vrtu, važno je prilagoditi uvjete vrsti hortenzije. Dok su grmovi prilagodljivi težim uvjetima, puzajuća hortenzija mora imati oslonac za razvoj i rast.

Uzgoj u stakleniku

Iako je hortenzija veoma otporna biljka, najbolji način za uzgoj sadnica je u stakleniku gdje će razviti korijen bez bojazni od smrzavanja. Tijekom uzgoja u stakleniku, potrebno je biljke držati na zasjenjenom mjestu i redovito ih zalijevati. Kod navodnjavanja se koristi kapalni sustav te odstajala i meka voda. Optimalna temperatura za uzgoj u stakleniku je 10°C.

Uzgoj u posudama

Ako se hortenzija ne može uzgojiti na otvorenom, moguć je uzgoj i u loncima. Sadnja hortenzije u teglu započinje već početkom ožujka, kako bi se biljka lakše ukorijenila. Sadi se u tešku i humusnu zemlju te ju je potrebno svakodnevno zalijevati i barem jednom mjesečno prihranjivati gnojivom. Biljku je najbolje staviti na sjenovito ili polusjenovito mjesto, a može se uzgajati i na sjevernoj strani terase. S obzirom na to da dobro podnosi niske temperature, nije ju potrebno unositi na zatvoreno. Preporučuje se uzgoj manjih vrsta u teglama koje imaju velike cvjetove, ali su manje rastom i ne zahtijevaju presađivanje ili stalno skraćivanje. Ako korijen viri iz dna, biljku je potrebno presaditi u veću zdjelu, najbolje u proljeće.

Održavanje i njega

S obzirom na to da je hortenzija prilično velika rastom, čini se kao da treba puno održavanja. Baš naprotiv, veoma je jednostavna za održavanje, a donosimo i najbolje savjete.

Faza mirovanja

Hortenzija miruje od prosinca do veljače i u tom razdoblju ne cvjeta  i ne raste. Ako je zima oštrija, potrebno ju je zaštititi agrotekstilom koji štiti od smrzavanja, ali i od pucanja grana pod teretom snijega. Malč, osim za zadržavanje vlage, zimi korijen štiti od smrzavanja. Hortenzija se od smrzavanja može zaštititi i lišćem. U jesen se makne suho lišće te se biljka mrežicom skupi u kompaktan grm.

Održavanje nasada

Održavanje nasada hortenzije uključuju kosidbu i podupiranje puzajuće hortenzije. Kosidbom se uklanja korov što je posebno značajno kod mlađih biljaka koje previsoka okolna trava i korov mogu zagušiti. Također, time se daje dovoljno kisika i smanjuje se mogućnost zaraze bolestima. Puzajuću hortenziju potrebno je poduprijeti ljestvama za penjanjem ili drugom biljkom ili objektom.

Prorjeđivanje

Kod sadnje sadnica hortenzije potrebno je ostaviti minimalno 3 m razmaka kako bi se biljka pravilno razvila. U slučaju da je pregusto posađeno ili posijano, biljke je potrebno prorijediti. Biljke se čupaju ručno, s korijenom, kako bi se preselile na drugo mjesto. Najbolje je prorjeđivanje obaviti prije treće godine u proljeće te ju odmah posaditi na konačno mjesto.

Rezidba

Hortenzija se orezuje kako bi se uklonile suhe i bolesne grane ili se oblikovao grm. Rezidbu je potrebno izbjegavati u jesen jer će biljka početi vegetativno razdoblje koji će prekinuti hladnoća, a rezultat je smanjeni broj cvjetova u proljeće. Biljku je najbolje orezati u proljeće kada pusti mlade izbojke. Režu se mlade, zelene grane koje se prepoznaju po pjegicama na grani, a po potrebi stare i odrvenjele kako bi se grm pomladio. Grane se mogu rezati do same osnove ili po potrebi. Ipak, ako biljka nije ispravno orezana, može doći do povijanja grana što uzrokuje gubljenje forme i pucanje te veća oštećenja. Ako je biljku oštetio mraz, potrebno je orezati grane do korijena i pustiti je da se oporavi.

Berba

Hortenzija cvjeta od lipnja do listopada i u tom se razdoblju mogu sakupljati njezini cvjetovi za ukras.

Bolesti

Hortenzija je biljka otporna na mnoge klimatske uvjete, ali ne i na sve bolesti. U nastavku donosimo neke najčešće i kako i se riješiti.

Kloroza

Kloroza je stanje u kojem zemlja ima manjak željeza te listovi žute i s vremenom otpadaju. Kako bi se spriječila kloroza, biljka se može zalijevati dodacima sa željezom ili se komad željeza, ako što je željezni čavao, stavlja ispod korijena. Također, treba izbjegavati polijevanje kloriranom vodom.

Pepelnica

Pepelnica je česta gljivična bolest koja se pojavljuje na svim vrstama hortenzije. Najčešći simptomi su žute ili ljubičaste mrlje i praškasti rast gljivica na lišću ili cvjetovima. Bolest se lako širi jer se biljka uzgaja na sjenovitim i vlažnim mjestima. Također, potrebno je redovito kontrolirati tlo i koristiti fungicide. Iako bolest ne može značajnije naštetiti biljci, poružnjuje ju.

Truljenje korijena

Gljivici koja uzrokuje truljenje korijena pogoduju slabo drenirana tla. Simptomi zaraženosti ljeti su sušenje mladih izbojaka i klonuće biljke koje se zalijevanjem ne poboljšava. Kasnije se na tlu uz korijen pojavljuju bijeli miceliji. Bolest je moguće izbjeći dobrom drenažom tla.

Štetnici

Osim bolesti, hortenziju mogu napasti i neki štetnici. Najčešće se radi o vrstama koje napadaju i druge biljke u vrtu. Donosimo savjete kako ih se riješiti.

Vinova pipa

Vinova pipa je čest nametnik na hortenziji jer polaže jaja na listovima i blizu korijenja. Odrasle jedinke hrane se noću lišćem, a ličinke sišu korijenje. Ako se radi o većoj koloniji, mogu uzrokovati sušenje dijelova biljka, a konačno i uginuće. Najbolje ih se riješiti kemijskim insekticidima.

Lisne uši

Lisne uši najčešće napadaju mlade biljke te sisanjem soka uzrokuju kovrčanje lišća. Također, ostavljaju medenu rosu koja radi prevlaku na lišću i smanjuje proces fotosinteze. Osim toga, ona pogoduje za rast crne plijesni i privlači druge insekte. Najbolje ih se riješiti špricanjem insekticidnim sapunom.

Četveropružna buba

Ovaj insekt uzrokuje smeđe mrlje i ulegnuća na mjestima na kojima se hrani. Također, odlaže jajašca iz kojih se razvijaju ličinke i hrane se sokovima biljke. Iako ne čine veću štetu i nije ih potrebno kemijski suzbijati, mogu uzrokovati manji broj cvjetova tijekom sljedeće godine. Najbolje je ručno sakupljati gusjenice ili ih uništiti biološki prihvatljivo.

Crveni pauk

Ovaj pauk se, poput lisnih uši, hrani sokovima i ostavlja smeđe pjege po lišću. Iako nije opasan za život cijele biljke, radi vizualno ružne pjege. Potrebno ga je tretirati insekticidnim sapunom, iako ima mnogo prirodnih neprijatelja koji manju količinu u biljci riješe prirodno.

Upotreba hortenzija

Hortenzija je prvenstveno biljka koja se koristi za hortikulturalne svrhe. Zbog svojih lijepih i velikih cvjetova koji cvatu cijelo ljeto i mogućnosti rasta u potpunoj sjeni privlačna je vrtlarima. Također, cvjetovi su veliki i lijepi te se često koriste u aranžmanima. Također, privlačni su mnogim kukcima i pčelama. Cvijet se u svakom trenutku cvjetanja može odrezati na dužoj peteljci te se posušiti u zatvorenom na sobnoj temperaturi čime se dobiva trajan ukras.

Konzumiranje dijelova hortenzije ili pretjerani doticajem sa sokom koji proizvode mogu dovesti do želučanih problema, glavobolje i nadraženosti kože. Općenito je otrovna za jelo, a od nekih se vrsta mogu raditi i opojna sredstva.

Konzumiranje lišća biljke za pripavak čaja dio je japanske kulture.  Čaj od hortenzije koristio se kao laksativ, ali i kod boli u bubrezima te rješavanju bubrežnog kamenca. Koristi se i korijen kao dijuretik, najčešće osušen i smrvljen za čaj. Osim ljekovite upotrebe, koristi se i za religijske potrebe. Slatki čaj ili ama-cha radi se za svetkovinu Budinog kupanja, ta što se vjeruje da je njegov rođendan. Listovi se savijaju i kuhaju te suše na pari te se dobije tamnosmeđa boja. Tim se čajem tijekom ceremonije polijeva Budin kip jer je prema legend tog dana njega polijevalo devet zmajeva tim čajem.

Povijest

Hortenzija je biljka koja je uzgojena u Japanu i dio je njihove kulture, iako postoje fosili koji pokazuju njezinu prapovijesnu prisutnost na području Sjeverne Amerike. Najviše je proširena diljem Azije gdje su se razvile i mnoge vrste. U Europu je dovoze kolonisti tijekom 18. stoljeća i ubrzo u Velikoj Britaniji postaje veoma popularna biljka za uzgoj. Hortenzija nosi puno simbolike, pa tako je prema legend car darovao plavu hortenziju djevojci koju je zanemarivao. Danas u Japanu predstavlja prijateljstvo, ali i traženje oprosta. S druge strane, u Europi ima negativnu simboliku i povezuje se s ohološću. Danas se uzgaja diljem svijeta, a autohtone vrste i dalje rastu na području Japana i Sjeverne Amerike.

Zanimljivosti

Zanimljivo je kako se boja hortenzije mijenja ovisno o kiselini tla. Postoji način na koji se može dobiti plava i roza boja, a bijela boja nije podložna promjenama. Neutralno tlo omogućuje dvobojne cvjetove. Za promjenu boje potrebno je nekoliko tjedana, a najbolji i najbrži rezultati su u tegli. Također, prije promjene pH vrijednosti tla ne smiju se zanemariti druge biljke u blizini.

Dobivanje plave boje cvijeta

Dobivanje plave boje moguće je u kiselom tlu i najčešće se u vodi pomiješa aluminijev sulfat čije se djelovanje pojača gnojivom na bazi kalija. Cvjetovi se bojaju plavo ispod 5.5 pH. Osim toga, tlo se može zakiseliti ljuskom jaja ili borovim iglicama, ali sporije.

Dobivanje roze boje cvijeta

Cvjetovi se pretvaraju u ružičaste ili čak crvene iznad 5.5 pH. Da se postigne alkalnost tla, dodaje se otopina dolomite koja se podupire gnojivom na bazi fosfora. Danas postoje i gnojiva za hortenzije koja su namijenjena promijeni boje.

Foto: S. Hermann & F. Richter /Pixabay