Topola (lat. Populus) je listopadno drvo koje je veoma rašireno na našem području. Jedan je od biljnih rodova iz porodice vrbovki (Salicaceae) čiji je glavni predstavnik vrba, a od 60 vrsta su još poznatije topola i abatija, dok su druge vrste relativno rijetke i rastu u tropskim šumama.
Latinsko ime populus znači narod te je odavna označavala topolu, a smatra se da je dobila ime prema sintagmi arbour populi ili drvo naroda. U hrvatskom se jeziku smatra da je naziv iskrivljena riječ od populi, ali se u drugim jezicima, kao što su engleski ili francuski, koriste slični nazivi koji korijen vuku iz riječi narod, pa je ona oduvijek bila simbol naroda i borbe za njihova prava.
Topola je listopadno stablo koje može narasti 20 - 35 m u visinu, a zbog brzog rasta se često naziva i brzorastuća topola. Krošnja joj je često vitka i uska, a rijetko piramidalna. Korijen je veoma žilav i brzo se širi, pa može uzrokovati štetu ili podizanje zemlje na okolnom području. Ispočetka joj je kora glatka, dok kasnije postaje izbrazdana i ispucala, sivkastosmeđe boje. Listovi su zelene boje sa svjetlijim naličjem, nazubljenih rubova. Peteljka je kratka te mu je donji dio širi, dok se gornji sužava i dobiva srcoliki oblik.
Cvjetovi su duguljaste rese crvenkaste boje koje cvjetaju rano, u ožujku i prije pupanja lišća, a oprašuju se vjetrom. Plod je čahura koja puca na par dijelova i sadrži dlakave sjemenke.
Topola je vrsta koja je rasprostranjena diljem svijeta, pa raste u Europi, Aziji, Sjevernoj Americi i dijelovima Afrike. Najviše joj odgovara područje uz potoke, močvare ili naplavne rijeke, a zbog komercijalnog se značaja uzgaja i plantažno.
Srodnici
Vrste topola
Na svijetu postoji više od 50 vrsta topole, ali se zbog njezinog značaja taj broj stalno mijenja i stvaraju se novi hibridi, pa neki izvori tvrde da postoji i stotinjak vrsta. S obzirom na to da je veoma raširena i prilagodljiva vrsta, značajnije razlike su zbog dijela svijeta u kojem raste, a u nastavku donosimo neke od najčešćih vrsta.
Bijela topola
Bijela topola je svoje ime dobila zbog bijele kora koja je u početku glatka, ali kasnije puca i sliči na koru drveta breze. Veoma je jednostavna za uzgoj, a raste u vlažnim područjima uz obale potoka ili rijeka i dobro podnosi izravno sunce. Njezin cvijet dozrijeva rano, tijekom ožujka, i privlači pčele.
Crna topola
Crna topola svoje ime također dobiva prema boji kore, koja je u početku tamnosiva, ali kasnije puca i postaje crna. Veoma je dugotrajna i visoka, a krošnja joj je jako uska. Raste uz obale potoka i rijeka te se sadi i u gradovima zbog iznimne otpornosti na onečišćenja. Koristi se u stolariji za dobivanje iverice.
Siva topola
Siva topola je prirodni hibrid između bijele topole i jasike. Kora je isprva svjetlije boje, ali kasnije puca i tamni. Veoma je rasprostranjena i lako se uzgaja, a koristi se za dobivanje celuloze. Ipak, za razliku od crne tople ima širu krošnju i snažniji korijen pa se ne uzgaja u urbanim područjima.
Jasika
Jasika ili trepetljika je topola bijelog debla i lišća tamnijeg na licu i svjetlijeg na naličju koje izgleda kao da stalno treperi. Veoma je izdržljiva i rasprostranjena biljka, a zbog izdržljivosti na onečišćenja je često uzgajana u gradovima. Drvo joj je iznimno meko, pa se koristi za izradu celuloze za papir ili šibica.
Jablan
Jablan je muška podvrsta crne topole, ali se vodi kao zasebna vrsta. Karakterističan je zbog visokog rasta i veoma uske krošnje, kao u čempresa. Grane su mu tanke i prate stablo, a vrhovi se savijaju prema unutra. Najčešće se uzgaja kao ukrasna biljka, iako se drvo koristi i u izradi namještaja.
Kanadska topola
Kanadska topola rasprostranjena je diljem sjeverne Amerike, veoma je otporna i visoka vrsta. Listovi su joj dvobojni i kora u početku glatka i svjetla, ali kasnije puca i tamni. Zbog uske krošnje se uzgaja u gradovima, ali se koristi i za izradu namještaja. Nakon dozrijevanja, iz ploda ispadaju bijele lepršave sjemenke koje se brzo rasprostranjuju.
Topola balzamova
Topola balzamova je ime dobila prema mirisu iz kore koji se koristi za izradu balzama. Potječe s područja sjeverne Amerike, a veoma je brzorastuća i uspijeva u gotovo svim područjima. Lišće joj je uže od drugih vrsta i glatkih rubova.
Uskolisna topola
Uskolisna topola najviše je rasprostranjena na području Sjeverne Amerike, ali i Europe. Razlikuje se zbog tankih i povijenih grana te uskih i duguljastih listova. Njezini su se izdanci koristili kao žvakaće gume, a upotrebljava se i za izradu košara i namještaja. Često se koristi za miješanje s drugim vrstama, a vjeruje se kako je i sama prirodni hibrid vrbe i topole balzamova.
Uzgoj topole
Uzgoj topole je veoma gospodarski značajan, a ne traži puno truda ili kompleksnih radnji. U nastavku donosimo savjete što sve trebate poštovati kako bi dobili zadovoljavajuć rezultat.
Tlo
Topola je iznimno tolerantna prema svim vrstama tla, pa ju se može naći i u humusnim i dubokim tlima, ali joj odgovaraju i pjeskovita, močvarna, glinasta ili siromašna tla. Važno je prilikom sadnje tlo ispravno obraditi i duboko zaorati te ukloniti sve prijašnje biljke. Također, pogoduje joj tlo niske kiselosti ili neutralne vrijednosti.
Klima
Topola je veoma rasprostranjena i općenito je biljka umjereno kontinentalne klime. Ne smeta joj izravno sunce, iako može rasti u hladu drugog drveća ili polusjeni. Također, otporna je na jak vjetar i niske temperature. Može rasti do 1.000 m nadmorske visine, a posebno je značajna zbog otpornosti na gradsko onečišćenje. Voli kišovita i topla ljeta tijekom kojih najviše raste, a zimi joj je dovoljna pokrivenost snijegom.
Vrijeme sadnje
Topola se sadi u rano proljeće, već od veljače ili početka ožujka ako je tlo otopljeno. Veoma je otporna na niske temperature, pa može izdržati i do -15°C. Važno je da je tijekom klijanja temperatura nekoliko stupnjeva iznad nule kako bi brzo proklijala.
Slaganje kultura
Topola je kultura koja može trajati jako dugo, pa je prilikom sadnje poželjno voditi računa o njezinoj dugovječnosti. Ako se uzgaja za drvnu građu, potrebno ju je saditi u redove s 3 m međurednog razmaka i barem 2 m razmaka između svake biljke. Pravilan plodored smanjuje mogućnost razvijanja bolesti i omogućava lakše održavanje. Topola je izrazito prilagodljiva biljka, pa se prilikom sadnje s drugim vrstama u parkovima slaže sa svim listopadnim stablima.
Faza mirovanja
Topola miruje tijekom zime, što započinje u studenom otpadanjem lišća. Tijekom tog perioda ima smanjenu potrebu za zalijevanjem i prihranjivanjem. Mlade biljke se mogu zaštititi malčem od smrzavanja korijena i agrotekstilom od posljedica težine snijega.
Sadnja topole
Tijekom sadnje topole, potrebno je shvaćati njezinu veličinu te se prilagoditi njezinim potrebama kako bi dobili zdravu biljku. Ipak, zbog svog brzog rasta, ova je biljka veoma popularna za sadnju.
Sadnja sjemena
Iako to nije često, ali topolu je moguće uzgojiti iz sjemena. Sjeme je veoma sitno, lagano i dlakavo, a veoma se lako rasprostranjuje vjetrom i to na velike udaljenosti što osigurava široku rasprostranjenost. kod sadnje sjemena, potrebno je više komada staviti u jedan kontejner kako bi se osigurala veća klijavost. Sjeme se sije u rahlu i humusnu zemlju te ga je potrebno redovito vlažiti kako bi proklijalo. Klija i na nižim temperaturama, ali ga je potrebno zaštititi od smrzavanja. Nakon razvitka korijena, biljku je moguće presaditi na otvoreno.
Sadnja sadnice
Sadnja sadnice je najpouzdaniji i najlakši način uzgoja topole. Kod sadnje je važno odabrati ispravno mjesto ovisno o širini krošnje i položaju korijena. Potrebno je izbjegavati sadnju uz objekt jer korijen može podignuti zemlju i raditi štetu. Važno je koristiti zdrave i tretirane mladice koje je potrebno redovito zalijevati i prihranjivati. Mladicama je potreban oslonac kako bi se ispravno razvile. Sadnja mladica omogućuje bolju prostornu organizaciju, ali i plansku sadnju kakvu zahtjeva npr. drvored.
Kalemljenje
Neke vrste topole su prirodni hibridi, ali se cijepljenjem vrsta širi i rade se novi hibridi koji su izgledom ili komercijalnim značajem pogodniji za neko područje. Cijepljenjem je omogućeno i da sorte koje su rasle na južnom području sad podnose hladniju zimu. Kao podloga za cijepljenje uvijek se uzima druga vrsta topole na kojoj se radi rez i u njega se umeće pup. Takav način cijepljenja je dugotrajniji, ali je pokazao najbolje rezultate. Kod cijepljenja je potrebno postepeno ići prema značajnijim promjenama, pa je uvijek dobro odabrati vrste koje su slične i dodatno ih kasnije udaljavati.
Uzgoj u vrtu
Kada se topola uzgaja u vrtu, potrebno je osigurati dovoljno zraka svakoj biljci za rast te sunčeve svjetlosti kako bi pravilnije rasle. Biljke su otporne na vjetar, ali voli vlažan supstrat, pa je poželjno saditi ih uz vodu. Dobro se slažu s drugim biljkama, a pravilnim orezivanjem se od njih mogu dobiti lijepa ukrasna drvca. Kod uzgoja u vrtu je potrebno osigurati oslonac kako ju vjetar ne bi prelomio.
Uzgoj u stakleniku
Topola se uzgaja u stakleniku za potrebe daljnjeg razmnožavanja kako bi se dobile zdrave i ožiljene mladice. Uzgoj u stakleniku započinje sjetvom sjemena ili sadnjom reznice. Potrebno je osigurati sustav navodnjavanja koji bi ravnomjerno održavao supstrat vlažnim kako bi se biljka ispravno razvila. Također, u ljetnim mjesecima ga je potrebno redovito provjetravati, a u zimskim mjesecima održavati konstantnu temperature koja će ih osigurati od smrzavanja.
Održavanje nasada
Održavanje nasada topole uključuje smanjenje korova, košnju i razbijanje pokorice. Uklanjanje korova je ključno tijekom razvoja mladica kako bi se korijen ispravno i u potpunosti razvio. Košnja se može raditi mehanički ako je ostavljen potreban razmak. Također, zbog razbijanja pokorice drljačama je optimalno ostaviti prostor za strojeve. Razbijanje pokorice je važno kod naglog zatopljenja kako ne bi došlo do pucanja kore. Okopavanje je potrebno obavljati tijekom prve 3 godine rasta sadnice na dubini od 5 do 8 cm.
Održavanje i njega
Održavanje topole je veoma jednostavno, pa je česta vrsta za plantažni uzgoj ili uzgoj u gradovima. U nastavku donosimo nekoliko savjeta važnih za njezinu njegu.
Zalijevanje
Zalijevanje topole ovisi o vremenski uvjetima u kojima živi, ali s obzirom na to da je to hidrološka vrsta, ona ima velike potrebe za vodom. U prirodi najčešće raste uz obale tekućica ili u močvarnom području koje ima stalni dotok vode. Kod planskog uzgoja je potrebno planirati navodnjavanje kako bi biljke imale optimalne količine vode potrebne za rast. Navodnjavanje se vrši sistemom kap po kap ali sa širokomlaznim polijevanjem ili naplavljivanjem površine. Tijekom proljeća biljka crni vodu ostalu od topljenja snijega ili obilnijih kiša, ali ju je ljeti u sušnim razdobljima potrebno redovito zalijevati. Najviše vode joj treba u kasno proljeće i početkom ljeta za vrijeme izbijanja pupova i rasta, pa je važno tada zemlju održavati vlažnom.
Gnojidba
Pravilnom gnojidbom se može potaknuti i ubrzati rast topole, pa je gnojivo važno redovito i pravilno dodavati. Prije gnojenje potrebno je napraviti analizu tla, pa osiromašena tla treba pognojiti u predobradi. Za to se koristi organsko stajsko gnojivo koje se zaore kako bi se zemlja razrahlila i upila dovoljnu količinu hranjivih tvari. Mineralna gnojiva se dodaju početkom cvatnje, a posebno je važno kod sanje mladice kada gnojiva na bazi fosfora pospješuju razvoj korijena. Gnojivo je najbolje dodati tekuće, tijekom zalijevanja, iako se može koristiti i u obliku peleta. Tijekom sezone rasta se gnoji dva puta mjesečno gnojivom na bazi dušika.
Razmnožavanje
Topola se razmnožava sjemenom ili reznicama. Najbrži način je vegetativno ili reznicama, a one se uzimaju u veljači ili ožujku. Najbolje je odabrati prošlogodišnje izdane te is oštrim nožem odstraniti. S mladice se skida sav višak te se dno po mogućnosti umače u hormone rasta. Biljku je potrebno posaditi u humusnu zemlju i redovito zalijevati dok se ne pojave prvi listovi, što je znak da se primila. Mlade biljke je potrebno dodatno osigurati osloncem.
Presađivanje
Kod presađivanja topole, važno je izvući cijeli korijen kako bi se biljka mogla nesmetano razmnožavati. Presađivanje je potrebno obaviti do dvije godine starosti jer je kasnije korijen prejak i uzrokuje probleme kod važenja. Biljka se presađuje na konačno mjesto u rupu od barem 50 cm te se zatrpava zemljom do visine na kojoj je i trenutno bila. Nakon presađivanja ju je potrebno dobro zaliti, a presađivanje vršiti početkom proljeća.
Pomlađivanje
Topola je iznimno visoko stablo, pa ju je posebno u gradskim sredinama potrebno pomladiti. Biljka se pomlađuje iz mladica za daljnji rast ili uklanjanjem starih i bolesnih grana.
Rezidba
Rezidba grana u jesen je potrebno samo ako se na biljci pojavljuju bolesne ili oštećene grane. Također, time se može održavati oblik ili se smanjiti rast biljke. Ipak, orezivanje izbojaka je važno tijekom uzgoja mlade sadnice. Na jednogodišnjoj i dvogodišnjoj mladici je potrebno glavnu granu koja će se pretvoriti u deblo. Mlade grane trebaju oblikovati buduću krošnju, ali grane koje narastu previše i mijenjaju izgled drveta potrebno je ukloniti u lipnju, dok ne odrvene. Micanjem nepotrebnih grana smanjuje se mogućnost od krivog rasta ili pregustog pošumljavanja.
Bolesti
Topola je biljka koja živi u vlažnim uvjetima, pa je velika mogućnost razviti i česte bolesti. U nastavku donosimo koje su to i na koji način ih se riješiti.
Gljivična bolest kore
Gljivične zaraze kore mogu uzrokovati nekoliko vrsta gljivica, a radi se o bolesti koja se veoma lako širi u vlažnim uvjetima. Prvi simptomi su pucanje kore i smolaste nakupine koje iz njih izlaze. Riješiti je se može sadnjom zdravih mladica, ali i preventivnim prskanjem fungicida. Također, važno je ostaviti dovoljno razmaka između biljaka kako bi se spriječilo daljnje širenje zaraze.
Rak topole
Rak topole je veoma agresivna bolest koja se očituje pukotinama s uzdignutim rubovima. Iz rane najčešće curi bjelkasta tekućina ili smola koja privlači daljnja oboljenja. Zbog teškog stadija u kojem se biljka tada nalazi, najčešće dolazi do sušenja i odumiranja. Zaraženu biljke je po pojavi prvih simptoma potrebno ukloniti iz nasada.
Nekroza kore
Nekroza kore je česta gljivična bolest čijem širenju pogoduju vlažni uvjeti i prenosi se dodirivanjem grana. Bolest napada koru debla ili grana i uzrokuje ljuštenje koje dovodi do daljnjih oštećenja i konačnog sušenja. Biljke je zato potrebno saditi s dovoljnim razmakom i izbjegavati mehanička oštećenja koja pogoduju zarazi biljke. Biljke je potrebno tretirati fungicidom kako bi se spriječila zaraza i propadanje.
Rđa topolovog lišća
Rđa lista pojavljuje se kao crvenkasti jastučići na lišću koji polako inficiraju i suše cijeli list. Zbog svog konstantnog širenja, bolest napreduje i ljeti te uzrokuje prerano otpadanje lišća i slabljenje stable. Kako bi se riješili bolesti, potrebno je redovito obavljati špricanja kemijskim sredstvima.
Štetnici
Topola nije imuna ni na štetnike koji se hrane lišćem i osim što ostavljaju neugledne tragove, mogu naštetiti zdravlju lišća. U nastavku donosimo koji su to i kako ih se riješiti.
Topolin gubar
Topolin gubar je vrsta leptira koji svoje ličinke liježe na topoli. One se hrane lišćem ostavljajući velike rupe koje su pogodne za daljnje širenje bakterije. Manja količina u nasadu ne može napraviti značajniju štetu, ali veći napadi trebaju biti tretirani insekticidom.
Johina šarena pipa
Ovo je još jedan nametnik koji se često pojavljuje na topoli, a veoma lako prelazi s drugog drveća. Veliku šteti čini kori bušeći kanale, što može dovesti do pucanja dijelova kore i otpadanja, a to dovodi biljku do opasnosti od smrzavanja. napad je potrebno tretirati insekticidima.
Topolin cigaraš
Topolin cigaraš je insekt veoma karakterističan za topolu jer na njoj ostavlja svoja jajašca. Ime je dobio zbog izgleda lišća koje podsjeća na cigaretu i u koje ženka stavlja svoje jajašce. Ženka za to koristi zdrave listove, a trganjem lišća uzrokuje smanjenu mogućnost drveta za fotosintezom, što može usporiti njegov rast i natjerati ga na prerani gubitak lišća. Riješiti je se može primjenom insekticida.
Topolina cvilidreta
Topolina cvilidreta postoji velika i mala, a radi se o nametniku koji napada sve vrste topola. Ženka napada biljku bušeći kanal od korijena prema vrhu i tu polaže jajašca iz kojih se rađaju ličinke. Ličinke nastavljaju dalje bušiti kanale u potrazi za hranom, a hrane se i mladim lišće. Osim estetskih problema, oslabljuje čitavo drvo i može dovesti do truljenja. Teško ih se riješiti kemijskim putem, pa je najučinkovitija metoda mehaničko prikupljanje.
Vrbina muha šiškarica
Vrbina muha šiškarica često napada topolu zbog blizine i staništa u kojem žive. Pojavljuje se u proljeće i ženka odlaže jaja u kori, koja dozrijevaju tijekom ljeta. U kori tvore komorice iz kojih kasnije izlaze ličinke radeći sve veća oštećenja. Proces polaganja jajašca ponavlja se svake godine, pa se posljedično rupa širi što uzrokuje otpadanje kore i sušenje oštećenog mjesta.
Upotreba topole
Topola ima značajnu upotrebu u drvnoj industriji, ali i za proizvodnju biomase i pošumljavanje golih predjela. Zbog svog brzog rasta, često se koristi za pošumljavanje golih obronaka kako bi se spriječila klizišta, ali i za smanjenje naplavnih voda kraj rijeka, jer joj je potrebno puno tekućine za rast. Posebno su važne i za pročišćavanje zraka te je dokazano da smanjuju utjecaj negativnih čestica u zraku te se masovno sade u zagađenim područjima gradova. Imaju i snažan korijenski sustav koji pročišćava tlo. U nastavku donosimo još neke načine na koje se koristi.
Berba
Topole se ruše kako bi se obradilo drvo za proizvodnju papira ili drvenu masu. Biljka se može iskoristiti čim se deblo ojača i odrveni, a za optimalne rezultate je to nakon 6 godina rasta. Drvo se ruši motornim pilama te se u pilanama obrađuje u željene oblike.
Skladištenje
Odrezano drvo potrebno je ispravno obraditi i skladištiti na suhom kako bi se čim duže održalo i bilo upotrebljivo.
Gospodarstvo
Topola je mekano i lako obradio drvo, a primjenjuje se u nekoliko industrija. Značajna je za izradu celuloze i papira, ali i malih drvenih stvari, kao što su šibice. Koristi se za izradu šperploča i iverice, a kao drvo za namještaj se koristi neobrađeno jer loše reagira na lakiranje. Često se koristi i za proizvodnju gajbi za prijenos voća i povrća. Može se koristiti i kao biomasa, a posebno je važna njezina sposobnost brzog rasta i stalnog dobivanja sirovine za ekološko dobivanje energije.
Pošumljavanje
Kako su požari u Europi postali sve učestaliji u posljednjim desetljećima, topola se pokazala kao izvrsna opcija za obnovu oštećene vegetacije pošumljavanjem područja nakon požara.
Brzorastuća stabla u Hrvatskoj i regiji dobra za pošumljavanje: paulovnija, divlji kesten, breza, vrba, bagrem, jorgovan, javor, platana, jasika, bor, smreka, jela, duglazija.
S obzirom na to da navedene vrste stabala uspijevaju u različitim klimama i imaju drugačije uvjete uzgoja, savjetuje se odabrati vrstu koja odgovara području na kojem se sadi.
Zanimljivosti
Topola je povijesno cijenjena i prepoznata biljka, a posebno je poznata u područjima sjevernijih krajeva, kao što je sjever Europe. Zbog svoje dostupnosti i lagane obradivosti, njezino se drvo koristilo za izradu mačeva, štitova i škrinja. Također, kultivacijom se uzgajala za obranu od poplava i prevelike količine vode. Topola se brzo proširila po svijetu i prilagodila novim uvjetima rasta. Zbog gospodarskog značaja i činjenice da brzo raste, danas je jedna od najuzgajivanijih drvnih vrsta.
Zanimljivo je kako se topola koristila za izradu platna, pogotovo za crtanje u renesansi, pa su neka od najpoznatijih djela, uključujući Mona Lisu Leonarda da Vincija, napravljene upravo na topolinom platnu. Kultura izrade topolinih platna se održala i do danas, a cijenjena je zbog izrazite učinkovitosti i dugotrajnosti boja.
Bjelogorično drveće
Topola je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.
Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu.
Osim topole, vrste koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, bukva, grab, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, kesten, javor, joha, breza, brijest, vrba te stabla raznih voćaka.
Foto: Sergio Fumich / Pixabay
Odgovori