Grab (lat. Carpinus betulus) obuhvaća listopadno drveće i grmove iz porodice brezovki (Betulaceae), roda Carpinus i Ostrya, a gdje se također klasificiraju joha, breza i lijeska. Pripada im oko 20-tak vrsta, a rasprostranjeni su diljem Europe, u istočnom dijelu Azije i u Sjevernoj Americi. U Europi samoniklo rastu jedino obični grab, Carpinus betulus i bijeli grab Carpinus orientalis.
Osim što rastu kao stabla, grabovi su omiljena vrsta za formiranje ukrasne živice u vrtovima. Stablo graba može narasti do visine od 25 m i ima gustu i vrlo razgranatu krošnju koja je glavni ukras ovog drveta.
Korijenje je smješteno duboko pod zemljom i vrlo snažno, razgranato. Deblo graba je promjera oko 70 cm, kora je u mladosti glatka a kasnije postane ispucala. Listovi su dugi 5 - 15 cm, ovalnog oblika, oštro nazubljeni. Mlade grančice su vitke, dlakave i sjajne a na njima se nalaze pupoljci zaštićeni smećkastim ljuskama.
Cvate tijekom travnja i svibnja, cvjetovi su muški i ženski, a razlikuju se po tome što su muške rese duže od ženskih i dužine su 4 - 6 cm, dok su ženske dužine oko 3 cm. Plodovi su smeđi oraščići dužine 5 - 10 mm.
Kod nas obični grab u šumama dolazi u kombinacijama s hrastom lužnjakom i kitnjakom dok bijeli grab raste u submediteranskim krškim područjima stvarajući posebne tipove listopadnih šuma i šikara.
Srodnici
Vrste graba
Pored običnog graba i bijelog graba, treba spomenuti još i američki grab, srcolisni grab i japanski grab. Vrlo su omiljeni varijeteti običnog graba i to Albovariegata, Fastigiata, Pendula, Columnaris, Heterophylla, Pyramidalis, Incisa.
Obični grab
Obični grab (lat. Carpinus betulus) krasi bujna krošnja i jako deblo koje naraste u visinu i do 30 m. Prirodno je rasprostranjen na području srednje i južne Europe te zbog svog jakog korijenskog sustava može se uzgajati i kao živa ograda. Odgovaraju mu duboka, plodna i rahla tla, i ne može uspijevati na poplavljenim područjima. Voli sjenovita područja, pa ga zato pronalazimo u zajednicama s drugim stablima u dubokim šumama.
Njegovi najpoznatiji varijeteti su:
- Albovariegata - važno obilježje su listovi s bijelim mrljama
- Fastigiata - na jakom i razvijenom deblu formira krošnju valjkastog oblika koja se u kasnijoj fazi razvoja razgrana. Kora debla je maslinaste boje a listovi su srcoliki, dvostruko nazubljeni.
- Pendula - vrlo popularan kultivar s visećim granama, jako popularna pri dekoraciji parkova, aleja, groblja
- Columnaris - specifičnost ovog kultivara je da je njegova krošnja prvotno valjkastog oblika, a tek kasnije poprima jajoliki oblik
- Heterophylla - ima duboko urezane listove
- Pyramidalis - vrlo atraktivan kultivar koji formira piramidalnu krošnju
- Incisa - jedan od najstarijih varijeteta običnog graba, s listovima koji imaju urezane i šiljaste režnjeve
Bijeli grab
Bijeli grab (lat. Carpinus orientalis) je rasprostranjen na području jugoistočne Europe i jugozapadne Azije i to na mjestima gdje prevladava submediteranska i mediteranska klima. Sporog je rasta, može se uzgajati kao živica a vrlo je popularan i među ljubiteljima bonsai tehnike. Raste do 10 m visine, kora je kod mladih biljaka tamnosmeđa, a kasnije posivi. Ima minijaturne pupoljke duge 2 - 3 mm, a listovi su jajolikog oblika, dvostruko nazubljeni i dugački 3 - 6 cm. Plod je jednosjemeni, spljošteni oraščić smeđe boje smješten u nakupinama u listu dugačkom oko 2 cm.
Američki grab
Američki grab (lat. Carpinus caroliniana) je spororastuće malo do srednje veliko stablo koje naraste 10 - 12 m. Deblo ima glatku, sivu koru, a podjednako će se dobro prilagoditi rastu u sjeni kao i na području izravno izloženom sunčevoj svjetlosti. Krošnja je skladnog, simetričnog oblika, a cvjetovi su viseći klasići narančaste ili crvenkasto smeđe boje. Plodovi su mali ovalni oraščići koji vise s grana i izgledom podsjećaju na hmelj.
Srcolisni grab
Srcoliki grab (lat. Carpinus cordata) raste na područjima Kine, Japana i Koreje. Ima vrlo razgranatu krošnju atraktivnog zaobljenog oblika. Često se uzgaja kao grm ili kao živica, a zaštitno obilježje su krupni, srcoliki listovi s istaknutim žilama, veličine oko 13 cm. Cvjetovi su zelenkasti i nisu odveć atraktivni te su na granama ženski cvjetovi odvojeni od muških. Iz ženskih cvjetova razvijaju se plodovi.
Japanski grab
Japanski grab (lat. Carpinus japonica) ima jajolike, ovalne listove dužine 6 - 10 cm, sa vidljivo istaknutim žilama i dvostruko nazubljenim rubovima. Iako mu je matična domovina Japan uzgojem se proširio i na ostale dijelove svijeta. Može narasti 12 - 15 m, a najveći utjecaj na rast imaju klimatski uvjeti područja gdje je posađen, i odlično će uspijevati na sjenovitim mjestima iako se može prilagoditi i dobro sunčanim mjestima. Tolerira široki raspon vrsta tla.
Na istoj grani rastu muški i ženski cvjetovi, pri čemu su ženski cvjetovi tanji i iz njih se razvijaju plodovi u ranu jesen. Plod je smeđi mali, pomalo spljošteni oraščić. U jesen mu listovi poprimaju crvenu nijansu, što izgleda jako atraktivno u parkovima, alejama, šetalištima.
Uzgoj graba
Grab će dobro rasti na zasjenjenim područjima isto kao i na onim sunčanima. Preferira duboko, hranjivo humusno tlo, po mogućnosti vlažnije iako će uspijevati i na suhim tlima. Grab je potrebno redovito prihranjivati jer će u tlu obogaćenom hranjivim sastojcima do punog izražaja doći raskoš i ljepota ovog velebnog stabla. Pa ipak ako raste u prirodi, zahvaljujući svom dubokom korijenu biljka će sve potrebne hranjive sastojke crpiti iz zemlje i tada dodatna prihrana nije potrebna.
Tlo
Najbolje tlo za sadnju i uzgoj graba je umjereno kiselo do blago lužnato tlo, s pjeskovitom i ilovastom teksturom. Sve dok se grabu može osigurati dovoljna količina vlage, on može uspijevati i u čistom pjeskovitom i glinenom tlu. Druga pretpostavka koja mora biti zadovoljena je da je tlo u koje je grab posađen dobro drenirano.
Klima
Izdržljivo stablo graba dobro podnosi niske temperature i mraz kao i visoke. Ipak, grab neće dobro uspijevati na područjima gdje su sušni uvjeti jer mu je za razvoj neophodna dovoljna količina vlage. Određene vrste, poput bijelog graba, uspijevaju jedino u područjima submediteranske i mediteranske klime.
Vrijeme sadnje
S obzirom na to da grab spada u listopadno drveće, treba ga saditi u jesen, idealno tijekom listopada. Listopadna stabla tada ulaze u stanje mirovanja, što će mladom, tek posađenom stablu omogućiti da se do proljeća i novog vegetativnog ciklusa zakorijeni i ojača.
Slaganje kultura
Odličan susjed grabu bit će japanski dvornik, iako se radi o izuzetno invazivnoj biljci čiji snažni rizomi mogu uništiti čak i beton. Uz grab se može saditi i lijeska, livadna kadulja te šimšir. Kada biramo biljke koje su dobri susjedi grabu trebamo voditi o računa da im ne smeta sjena koju pruža bujna krošnja graba, stoga će ispod stabala graba najbolje rasti grmlje i trajnice kao što su zimzelene azaleje, nandina, šimšir, čempres, planinski lovor, žutika, forzicija, hortenzija i viburnum.
Faza mirovanja
Grab je listopadna biljka pa stoga mirovanje nastupa s jesenjim mjesecima. U tom periodu grab odbacuje lišće sa svojih grana i biljka tako skladišti energiju za novi vegetativni ciklus. Upravo stoga sadnju graba najbolje je poduzeti u tijeku faze mirovanja jer će biljka, umjesto na listanje, biti fokusirana na razvoj i jačanje korijena.
Sadnja graba
Da bi sadnja graba bila uspješna potrebno je pomno odabrati mjesto gdje će grab biti posađen tako da ima dovoljno prostora za rast i razvoj svoga bujnog korijenja. Treba prethodno iskopati rupu koja mora biti duplo veća od korijenove bale te pripremiti te područje oko rupe zaštiti ceradom na koju će se odvojiti posebno površinski sloj zemlje, a posebno dublji sloj zemlje.
Sadnja sjemena
Postupak sadnje graba iz sjemena je dugotrajan, jer sjeme prethodno mora proći kroz postupak stratifikacije koji traje nekoliko mjeseci. Sjeme se posije na površinu vlažnog komposta i zatvori u polietilensku vrećicu. Nakon toga tijekom 4 tjedna potrebno je održavati temperaturu od 18 - 21°C a zatim se sjeme stavlja u hladnjak gdje će provesti narednih 4 mjeseca. Nakon toga se sjeme izvadi iz hladnjaka i stavlja ponovno na temperaturu od 18 - 21°C kada će i doći do klijanja.
Sjeme zaštićeno u vrećici umjesto u hladnjak može se staviti i u vrt tijekom zimskih mjeseci pa će tako stratifikacija biti obavljena prirodnim putem. Tako dobivene sadnice se presađuju u manje posude kada su dovoljno velike za ručno manipuliranje, i u početku dok se ne razviju treba ih uzgajati u posudama i zaštiti od mraza.
Kada se grab sadi iz sjemena, sijanje je moguće poduzeti u svako doba godine uz poštivanje postupka vezanog uz stratifikaciju i odgovarajuću temperaturu potrebnu za klijanje.
Sadnja sadnice
Ako je sadnica uzgojena u tegli treba je posaditi u zemlju tako što se korijenova bala odmah polaže u iskopanu rupu i zatrpava zemljom, bez prethodnog razdvajanja bale. Na dno iskopane rupe treba staviti humus ili malo stajskog gnoja, no obavezno treba paziti da stajski gnoj nije u izravnom kontaktu s korijenom sadnice. Ostatak humusa treba pomiješati s iskopanom zemljom te se zatim površinska zemlja pomiješana s humusom stavlja u rupu u manjem sloju a na nju se stavlja sadnica.
Ako je korijen sadnice bio zamotan potrebno je ukloniti taj materijal s korijena. Ostatak površinske zemlje nasipa se oko korijena te nagazi da izađe suvišan zrak, a dobro je oko sadnice formirati uzdignuti dio zemlje kako bi se osiguralo zadržavanje vlažnosti oko sadnice. Mlade sadnice treba pričvrstiti za odgovarajući potporanj te ih redovito zalijevati dok ne puste korijenje.
Kalemljenje
Kod pojedinih varijeteta nižih rastom, kao što je na primjer pendula, podloga za sadnju se bira iz redova viših sorti graba. Najčešće korištena podloga za kalemljenje graba je obični grab. Prilikom kalemljenja potrebno je pripremiti odgovarajući alat, a to je dobar cjepilački nož, pribor za vezanje i vosak kojim će se biljka na mjestu cijepljenja zaštiti od isušivanja.
Uzgoj u vrtu
Grab se u vrtu može uzgajati kao stablo ali ipak se najčešće uzgaja kao ukrasna živica. Ako se sadi kao uobičajena živica, potrebno je osigurati razmak od 30 - 45 cm između posađenih sadnica, a za gušću živicu treba saditi s razmakom od 40 cm između redova. Uzgoj graba u vrtu bilo kao ukrasne živice ili kao stabla zahtijeva i redovnu rezidbu i oblikovanje.
Uzgoj u plasteniku
Grab nije prilagođen uzgoju u plasteniku. Ali ako se ipak pokušaju uzgojiti sadnice graba u plasteniku, potrebno im je omogućiti odgovarajuće uvjete koji podrazumijevaju visoki stupanj vlažnosti te svijetao do polusjenovit položaj.
Uzgoj u posudama
Kada je riječ o uzgoju u posudama, treba imati na umu da grab nije biljka koja trajno može opstati u posudi s obzirom na to da ima snažno i veliko korijenje. No, najučinkovitiji način sadnje grabove živice upravo je korištenje grabova koje se uzgajaju u posudama od 10 l zapremine. Grab koji se uzgaja kao stablo treba biti presađen iz posude na otvoreno nakon što bala ispuni posudu.
Održavanje nasada
Kada je riječ o mladim nasadima graba potrebno je biljke pričvrstiti za potpornje da se ne bi slomile pred naletima vjetra i da postignu uspravan rast. Kod mladih biljaka, gdje nije moguće redovito zalijevati, preporučuje se navodnjavanje kap po kap. Otpalo lišće graba nije potrebno uklanjati oko biljaka jer služi kao odlično prirodno gnojivo.
Održavanje i njega
Da bi grab što dulje bio zdrav i bujan, potrebno je redovito ga orezivati i zalijevati. Rezidba je najvažnija stavka u održavanju atraktivnog izgleda graba, posebno ako se uzgaja kao vrtna živica.
Zalijevanje
U razdobljima suše ili smanjene količine redovnih padalina, mlade posađene grabove treba redovito navodnjavati no kako rastu tako se i povećava njihova tolerancija na sušna razdoblja. U prvoj godini nakon sadnje, dok se mlada biljka još ukorjenjuje, potrebno je redovito zalijevati grab 1 - 2 puta tjedno. Nakon toga odrasla biljka bi trebala svu potrebnu vlagu dobivati prirodnim putem. No, ako je grab posađen na područjima suhe i tople klime, potrebno je zalijevanjem nadomještati padaline jednom tjedno, a dobro je i malčirati područje oko korijena radi prirodnog zadržavanja vlage u zemlji.
Gnojidba
Ako se grab uzgaja kao živica, najbolje gnojivo za tako uzgojeni grab je njegovo vlastito lišće koje je lako razgradivo i pretvara se u odličan humus. Grab, zapravo, treba gnojivo samo kad je mlad ili kada pokazuje neke očite nedostatke u rastu i razvoju. Gnojidbu je potrebno provoditi samo u proljeće, jer kasnija gnojidba može povećati opasnost štete od mraza u hladnom dijelu godine.
Glavni razlog zašto grab ne treba previše dodatno gnojiti je njegovo snažno korijenje koje prodire duboko u zemlju i skoro sve potrebne hranjive sastojke crpi upravo iz zemlje. Pravilo je da se kod gnojidbe graba prednost uvijek daje organskim gnojivima ispred mineralnih gnojiva koja nisu pogodna za ovu biljnu vrstu.
Razmnožavanje
Grab se može razmnožavati sjemenjem, reznicama i cijepljenjem. Razmnožavanje sjemenom je dugotrajan i težak proces, pa se najčešće primjenjuje razmnožavanje reznicama ili cijepljenjem. Kada se kao način razmnožavanja odabiru reznice, one se zakorjenjuju tijekom jeseni. Oštrim nožem ili škarama uzimaju se reznice sa zdravih, mladih izboja, dužine 7,5 - 15 cm. S donjeg dijela reznice uklone se svi listovi, a da bi održale dobru vitalnost treba ih odmah po rezanju staviti u plastične vrećice i tako ih čuvati sve do sadnje.
Pripremljene reznice se na svome odrezanom vrhu stave u prah za pospješivanje ukorjenjivanja a zatim u supstrat. Supstrat treba redovito održavati vlažnim orošavanjem i prskanjem a radi stvaranja efekta staklenika reznice se mogu zaštiti prozirnom folijom.
Presađivanje
Kad je riječ o grabu, ne preporučuje se presađivati stabla starija od 15 godina s obzirom na to da je njihov korijenski sustav vrlo razgranati i razvijen, i teško da bi tako velika biljka mogla biti presađena bez oštećenja korijena.
Manje grabove se presađuje u jesen kada je tlo dovoljno bogato vlagom pa da korijen biljke na novoj lokaciji može što uspješnije apsorbirati vodu iz zemlje i preživjeti presađivanje. Ako se grab presađuje u proljeće, tada je biljku potrebno često zalijevati dok god ne očvrsne na novoj lokaciji, najbolje jednom ujutro i jednom navečer.
Prilikom presađivanja potrebno je iskopati dovoljno široku rupu oko korijena tako da se stablo izvadi s cijelim korijenom. Nakon presađivanja treba izvršiti rezidbu graba tako da se ostavi samo glavno deblo i nekoliko glavnih grana.
Kada se presađuje grab koji raste u obliku živice za to će biti potrebno pribaviti odgovarajuću mehanizaciju poput malog bagera, jer je ručno iskopavanje korijena živice skoro pa nemoguće.
Pomlađivanje
Da bi grab što dulje zadržao svoju vitalnost potrebno ga je redovito orezivati, ponekad i prorjeđivati. Redovito zalijevanje graba u slučaju dužih sušnih perioda, kao i sadnja u tlo hranjivo potrebnim sastojcima, povoljno će utjecati na ovu biljku te će uz pravilnu njegu doživjeti mnogo godina i svojim atraktivnim izgledom uljepšati okolinu.
Prorjeđivanje
Ponekad je potrebno obaviti selektivno uklanjanje središnjih grana na stablu graba. To se obavlja zato da bi se smanjila gustoća krošnje te omogućilo da svjetlost, koja je neophodna za fotosintezu, dopre i do sredine guste krošnje. Krošnju je potrebno prorjeđivati svaki 4 - 5 godina. Kada je riječ o živici, najbolje ju je prorijediti u veljači te ukloniti sve usahle grane i one koje narušavaju željeni oblik, a nakon toga se prelazi na prorjeđivanje i uklanjanje onih grana koje su narasle previše gusto tijekom aktualne godine.
Rezidba
Potrebno je razlikovati rezidbu živice od rezidbe stabla graba. Kad je riječ o ukrasnoj živici, rezidba se obavlja u rujan, prije nego lišće promijeni boju i otpadne. Gornji dijelovi živice izloženi su više svjetlosti od donjih, što za posljedicu ima i bujniji rast. Stoga se rezidba provodi tako da se upravo gornji dijelovi živice orezuju više nego donji, niži slojevi. Rezidba se obavlja tako da se svaki izdanak obrezuje na udaljenosti dva ili tri lista od osnovne grane.
Smisao rezidbe živice je njeno oblikovanje te ju je potrebno obaviti ravnomjerno. Stoga se rezidba obavlja tako da ruka kojom se obrezuju stabljike bude pod pravim kutem u odnosu na tijelo. Tek kada je obavljena rezidba gornjeg dijela, prelazi se na bočne dijelove živice tako da se reže odozgo prema dolje pri čemu se vodi računa da donji dio biljke bude širi od vrha.
Rezidba stabla provodi se tako da se uklanjaju trošne ili bolesne grane kao i one koje mogu predstavljati opasnost za prolaznike, naročito ako se radi o biljkama posađenim u parkovima, vrtovima i perivojima. Također, uklanjaju se i izdanci koji rastu u unutrašnjost krošnje kao i oni koji rastu ispod krošnje, no pri tome treba paziti da se ne ošteti kora debla. Provodi se rezidba samo odraslih, zrelih biljaka i dovoljno ju je ponavljati svakih 4 - 5 godina.
Priprema za sljedeću sezonu
Bez obzira na to je li riječ o grabu koji se uzgaja kao stablo ili živica, povremeno je potrebno izvršiti grabljanje oko biljke čime će se omogućiti bolje kompostiranje otpalog lišća. Zalijevanje se svodi na minimum kao i gnojidba. Da bi biljka i sljedeću sezonu rasla i bila zdrava potrebno je obaviti rezidbu i prorjeđivanje prije novog vegetacijskog ciklusa te orezane dijelove biljke zaštiti voskom.
Bolesti
Grab je u načelu dosta otporna biljka, ali postoje i neke, iako malobrojne, bolesti koje ga napadaju. Dosta su ozbiljne i od nekih biljka može i odumrijeti. To su trulež korijena i srce stabla, pepelnica i rak stabla graba.
Trulež korijena
Prvi znak truleži korijena graba je promijenjena boja listova koji počinju opadati s grana. Pri vrhu krošnje grane mogu početi odumirati, a u blizini korijena debla, zbog pretjeranog stupnja vlažnosti, razvijaju se kolonije gljiva. Biljke najčešće podlegnu ovoj bolesti koja se može spriječiti jedino prevencijom i to sadnjom biljke u dobro drenirano tlo koje ne zadržava vlagu.
Trulež srca stabla
Ovo je gljivična bolest koja se razvija tako što gljivice iz roda Fistulina hepatica ulaze u deblo kroz oštećenja na njegovoj kori. S vremenom zaraženo deblo omekšava i trune. Biljke najčešće podlegnu ovoj bolesti pa je stoga, već pri pojavi prvih simptoma, potrebno izvršiti tretiranje fungicidima.
Pepelnica
Pepelnica je gljivična bolest koju je najlakše prepoznati po tome što su dijelovi biljke, njeni listovi i grane, prekriveni bjelkastom tvari koja se širi uz pomoć vjetra. Prekomjerna vlaga u kombinaciji sa zasjenjenim položajem odlični su preduvjeti za razvoj ove bolesti. Tretira se fungicidima na bazi bakra ili sumpora koji se apliciraju tijekom hladnog i mirnog dana bez vjetra.
Rak stabla graba
Ova bolest se manifestira kao udubljeno područje na deblu ili grani koje sadrži mrtvo tkivo. Zahvaćene dijelove biljke potrebno je ukloniti rezidbom prije nego se zarazi glavno, središnje deblo jer tada je biljku nemoguće spasiti.
Štetnici
Najčešći štetnici koji napadaju grab su grabova grinja, lisne uši i gusjenice. Čim se uoči da je neki štetnik ugrozio biljku potrebno je primijeniti sredstva koja će spriječiti njegovo daljnje množenje i ugrožavanje graba.
Grabova grinja
Grabova grinja (lat. Eotetranychus carpini) uzrokuje diskoloraciju listova graba koji postaju žućkaste boje. Ne ugrožava opstanak biljke nego u prvom redu djeluje na njezin izgled.
Lisne uši
Ovo su štetnici koji narastu 1 - 7 mm i stvaraju kolonije na lišću i granama. Hrane se sokovima biljke koja s vremenom na zaraženim dijelovima propada. Iza sebe ostavljaju trag poznat pod nazivom medna rosa. S obzirom na to da biljka slabi, lisne uši mogu biti podloga za nastanak nekih ozbiljnijih oboljenja, čak i virusne naravi. Ukloniti se mogu snažnim prskanjem vode po listovima, kao i ispiranjem listova sapunicom ili otopinom koprive, privlačenjem korisnih insekata i ptica kao što su npr. bubamare i stjenice, ili nekim od insekticida širokog spektra.
Gusjenice
Postoji mnogo vrsta gusjenica i mnoge od njih kao omiljenu hranu imaju i lišće graba. Šteta koju čine na biljci je vidljiva, a to su izgrizeni listovi i grane, naročito mladi izbojci. Ako fizičko uklanjanje nije moguće jer su se gusjenice previše razmnožile, koriste se pripravci na bazi benzoata.
Upotreba graba
Drvo graba je izuzetno tvrdo, žilavo, dosta teško se cijepa. Teže je i otpornije čak i od hrastovine, a zajedno sa hrastom, bukvom i bagremom spada u najgušća drva. Naime, što je gustoća drveta veća, veća je i njegova kaloričnost te je vrijeme gorenja duže, pa stoga drvo graba spada među najpoželjnija drva za ogrjev. Također, svoje je mjesto našlo i u drvnoj industriji kao i industriji proizvodnje ugljena.
U industriji drvo graba koristi se za dobivanje ugljena ali i kao vrlo kvalitetan materijal kako za pravljenje većih komada namještaja tako i za izradu alata. Nakon visokokvalitetnog sušenja drvo graba postaje tvrđe od hrastovine, ne podliježe iskrivljavanju i vrlo je zahvalno za obradu. Kvalitetan i skup namještaj izrađuje se od drveta graba.
Berba
Grab je biljka koja se prvenstveno koristi za ogrjev i drvnu industriju. Od listopada do ožujka obavlja se sječa drva za ogrjev, jer u tom razdoblju stabla u sebi imaju najmanje vlage. Sječa stabala za potrebe drvne industrije poduzima se tijekom cijele godine te se sijeku isključivo stabla koja su unaprijed označena za sječu.
Skladištenje
Osnovno pravilo kod čuvanja drva je da se slažu iznad površine zemlje, pri čemu se kao temelj za prvi red koriste cjepanice, palete ili cijevi. Drva se čuvaju na otvorenom ili u dobro provjetrenim prostorijama u kojima ne dolazi do zadržavanja vlage. Ako su namijenjena daljnjoj obradi pakiraju se u palete i predaju na daljnji transport.
Zanimljivosti
Grab je biljka poznata još od drevnih vremena. Latinski naziv roda Carpinus nastao je od keltskih riječi karr i penne što znači drvo i glava. Postoji mišljenje da je naziv nastao od grčke riječi karpinos što znači plodonosan. U drevna vremena koristio se za izradu alata, ali i oružja, o čemu svjedoče i brojni arheološki nalazi.
Bijeli grab se, zahvaljujući činjenici da mu je korijen izuzetno razgranat, koristi i za pošumljavanje iz razloga jer upravo njegov korijen štiti tlo od erozije. Iako se radi o zimzelenom stablu ono mnogo duže od ostalih vrsta u jesen zadržava svoje lišće na granama.
Bjelogorično drveće
Grab je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.
Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu.
Osim graba, vrste koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, topola, divlji kesten, bukva, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, breza, brijest, vrba te stabla raznih voćaka.
Foto: Martin Hetto / Pixabay
Odgovori