Biljke penjačice nude mnogobrojne načine da se poveća visina i raznolikost biljaka, a da se pritom potroši vrlo malo prostora. Prema tradiciji, penjačice su idealne za uzgoj na balkonima, po zidovima, sjenicama i ogradama ili po samostojećim potpornjima te pergolama. Također, penjačice mogu rasti i preko drugih biljaka. Tako primjerice možete pustiti ruže da rastu preko drugih biljaka. Jedna od najelegantnijih penjačica, glicinija, jednako je zastupljena u vrtovima, ali i na balkonima i terasama, gdje početkom ljeta, kada je prepuna cvatova, širi izniman i ugodan miris.
Drvenaste i zeljaste penjačice ubrajaju se u jednu od najsvestranijih skupina biljaka koje pružaju brojne mogućnosti i maštovito oblikovanje prostora. Bez obzira na to rastu li uz stupove kuće, uz zidove na balkonu ili preko pergola, u vrtni prostor unose snažnu vertikalnu sastavnicu. Ako ih pustimo da rastu bez potpore one se šire uz tlo, tvoreći raskošno obojene vodoravne površine, pa neke mogu služiti i kao odlični pokrivači tla.
Ipak, penjačice se na balkonima i terasama, ali i u vrtovima najčešće upotrebljavaju kako bi se prekrili neugledni elementi poput zidova, panjeva, spremišta ili drugih građevina. Bitno je spomenuti kako mnoge penjačice imaju izrazito bogat cvat, a one koje se najčešće uzgajaju imaju i cvjetove jakog mirisa.
Savjeti za uzgoj penjačica
U nastavku slijede savjeti za održavanje penjačica na balkonu, ali i popis najboljih biljaka penjačica koje su idealne za uzgoj na balkonu.
Održavanje penjačica
Biljke penjačice koriste se različitim tehnikama prianjanja. One koje su najlakše za uzgoj i odlične za površine na koje možete pričvrstiti podupirače su one koje se same pričvrste poput bršljana. Razlog zašto se one same pričvršćuju za podlogu su njihove prianjalke i sitno korijenje. Tu postoje još i pločice za penjanje koje su idealne za peterolisnu loziku. Pritom morate pripaziti kako ne bi oštetile fasadu ili stare cigle, a sigurnije je na dio zida pričvrstiti okaste vijke, kroz njih provući galvaniziranu žicu po kojoj ćete dalje voditi penjačice kojima je potreban potporanj.
Neke penjačice, poput glicinije, prepliću se i uvijaju preko grana, konopa ili štapova, a mirisne grahorice pričvršćuju se za nosač malim viticama. Primjerice peteljka poznate biljke penjačice pavitine također se omota oko konopa, grančice ili žice, a biljke koje imaju trnje, poput ruža penju se vješajući se na podlogu.
Ovaj način je djelotvoran kada se bore s drugim biljkama penjačicama, a ako ih želite voditi po stupovima ili zidu morate ih povezati. Prekrivanje zida ili balkonske ograde odozdo prema gore ima dužu tradiciju, ali je i znatno sporije. Samostojeći grmovi i penjačice poput kozje krvi, pavitine i vatrenog grma, jednako su zadovoljni u velikim i prostranim posudama isto kao i da rastu u zemlji.
Prije nego što se biljku postavi uza zid potrebno je postaviti podupirače. Preporučuje se biranje dovoljno velikih ali i trajnih tegla i posuda za penjačice kako bi štitile korijenje biljaka od smrzavanja ili od velikih vrućina, a i kako bi u budućnosti potpuno uklonili potrebu za presađivanjem.
Presađivanje penjačica
Presađivanje odrasle biljke koja se čvrsto uhvatila za zid ili podupirače nije nimalo lagan posao. Najbrži rezultat postiže se postavljanjem biljaka penjačica od vrha zida prema dolje, uz pomoć većeg broja visećih košara u kojima su zasađene puzajuće biljke i koje su obješene na nosače koje ste prethodno pričvrstili na zid. Jedna skladno zasađena biljka u posudi uvijek može biti lijepa, no puno je ljepša skupina od najmanje tri tegle, naravno, ako to prostor na vašem balkonu to podnosi.
Nosači se postavljaju tako da biljka u gornjem redu ima dovoljno mjesta za rast i razvoj, pa potom nosače rasporedite cik-cak, tako da kada se biljke iz gornjeg reda počnu prelijevati prema dolje ne prekriju biljke koje se nalaze u nižem dijelu zida. Kako bi postigli najbolji dojam i izbjegli mogući neuredan izgled, najsigurnije je odlučiti se za izbor sličnih skupina biljaka u svakoj od posuda. Viseće košare idealan su način uljepšavanja vašeg balkona ili terase na kreativan način.
U proljeće i početkom ljeta korisno je izdvojiti malo vremena, jer tada penjačice vrlo brzo rastu, a vama to daje mogućnost da ih po vlastitoj želji navedete duž njihova potpornja. Za mnoge biljke poput ruža, vršni pupovi daju cvijet dok postrani izboji daju samo listove. Prilikom navođenja grane u gotovo vodoravan položaj, svi izboji koji su po strani počet će rasti uspravno i poput spomenutih vršnih pupova, također će davati cvjetove.
Takvim načinom vezanja grana na rešetku i navodeći ih vodoravno umjesto uspravno, postiže se znatno jače cvjetanje, a time i mnogo cvjetova koji su u visini očiju.
Nemojte rabiti plastične ili metalne vezice jer će se one zasigurno urezati u drvo kako grane budu postajale deblje i rasle. Tako se prekida protok sokova i nastat će stanjenja i slaba mjesta na biljki penjačici. Na kraju će prirodna vlakna istrunuti i puknuti te osloboditi granu kada odeblja. Do tada biljka je obično već pričvršćena negdje više gdje će ostati na mjestu, a dalje se savjetuje redovito pregledavanje biljke, privezivanje novih izboja i otpuštanje previše čvrstih vezova. Što je izboj mlađi to je savitljiviji i lakše se da formirati.
Biljke penjačice koje ne zahtijevaju orezivanje
Ako puštate penjačicu da se penje dosta visoko, onda pazite da odaberete vrstu kojoj nije potrebno puno orezivanja kako bi uspjela. U nastavku se nalaze najpopularnije vrste penjačica koje ne zahtijevaju orezivanje.
Brdska pavitina
Jedna je od najsnažnijih pavitina (lat. Clematis montana) koje cvatu u proljeće. Ima tamnozeleno lišće koje se odlično slaže s njezinim ružičastim cvjetovima koji se pojavljuju na kraju proljeća. Iako ne voli orezivanje njeno snažno tijelo povremeno ipak zahtijeva skraćivanje koje treba obaviti nakon cvatnje. Ako se drži u tegli na terasi ili balkonu potrebno ju je zaštiti od mrazeva zimi uz pomoć termofolije, a zemlju je potrebno prekriti suhim lišćem.
Hortenzija penjačica
Hortenzija penjačica (lat. Hydrangea petiolaris) će se uspješno će se penjati uza zid koji je okrenut na sjever, čime postaje idealna za prekrivanje ružnih zidova i neuglednih građevina. Potrebno joj je nekoliko godina da očvrsne a njezina pahuljasta i hrđavo-smeđa stabljika očarat će vas čim stvori svježe zelene listiće u proljeće nakon čega vrlo brzo nastaju bijele cvjetne glave koje imaju profinjeni miris.
Petolisna lozica
Petolisna lozica (lat. Parthenocissus henryana) je listopadna penjačica koja se sama pričvršćuje za podlogu, ima lijepo lišće u divnim jesenskim tonovima i bojama. Njezina snaga čini je idealnom za prekrivanje fasada ili penjanje uz visoki bor, gdje njeno jesensko lišće ima vrlo privlačan kontrast.
Biljke penjačice koje zahtijevaju orezivanje
Neke najpopularnije vrste penjačica koje zahtijevaju orezivanje su ruže penjačice, glicinija i bršljan.
Primorska pavitina
Primorska pavitina (lat. Clematis viticella) je penjačica koja ima mnoge hibride i kultivare, cvate ljeti i vrlo dobro podnosi jako orezivanje a može ju se skratiti i na samo 30 cm. Takav način orezivanja izaziva snažan rast novih izboja koji uz oprezno navođenje daju cvjetove koji mogu biti u razini očiju.
Ruže penjačice
Treba ih orezivati jedanput na godinu, pri čemu se odstranjuju stabljike sa starim cvjetovima i prorjeđuju starije biljke kako bi se potaknuo novi rast u podnožju. Cvjetne stabljike treba odrezati odmah uz glavnu stabljiku, pritom ostavljajući oko 2 pupa, a kada izrastu novi izboji, treba ih opet privezati, ako je to moguće u vodoravnom položaju. Vrste ruža koje su penjačice i puzavice su "Alberic barbier", "Climbing Cecile Brunner", "Felicite Perpetue", "Maigold", "Paul's Himalayan Musk", "Sander's White Rambler".
Glicinija
Glicinija (lat. Wisteria sinesis) orezuje se u dva koraka. U ljeto kada je glavna sezona rasta završila novi izboji se skrate na polovicu. Zimi se ti izboji ponovno skraćuju ali sada na dva pupa. To može djelovati kao pretjerano skraćivanje ali sljedeće proljeće donijeti će vam mnogo užitka kada se pojave teški mirisni cvatovi koji su nježne ljubičaste boje.
Bršljan
Bršljan je biljka tamnozelene boje koja je idealna za svjetlije pozadine, no ako dolazi u svjetlijim nijansama, može se dobro uklopiti u bilo koji interijer. Raste gotovo posvuda, ali je zasigurno treba imati pod kontrolom redovitim obrezivanjem jer može izrasti oko cijele kuće i to do 30 metara.
Da bi se penjačice pokazale u punom sjaju i postigle svoj najljepši izgled, brojne od njih će tražiti sunčano mjesto s korijenjem u hladu, ali postoje i one koje vole hladniji položaj. Mnoge druge nisu tako izbirljive, pa iako više vole sunčano mjesto dobro će podnositi i sjenovite uvjete poput lozike.
U hladnijim klimatskim uvjetima osjetljivije penjačice je potrebno zaštiti i uzgajati ih uza zidove okrenute prema jugu. Međutim postoje dovoljno otporne penjačice koje će odlično uspijevati bez ikakve zaštite.
Za odabir pravih oslonaca za biljku penjačicu potrebno je poznavati različite "alate" za penjanje. Zračno korijenje imaju hortenzija, bršljan i lozika te se ove biljke mogu same priljubiti uza zid te im nije potreban oslonac. Lozika osim toga ima i vitičaste izdanke. Biljke s viticama obavijaju se oko šipki i živa a u njih se ubrajaju ukrasna pavitina i vinova loza.
Penjačice poput kozje krvi, glicinije, hmelja i ukrasnog hmelja obavijaju se oko podupiruće konstrukcije, a neke kao dodatnu pomoć imaju spiralne izbojke. Grmolike penjačice pružaju duge izdanke koje traže oslonac no moraju se privezati ili provesti kroz rešetke. U ovakvu skupinu ubraja se jasmin te kupine penjačice.
Foto: ftanuki/Pixabay
Odgovori