Glicinija (lat. Wisteria) je bogato cvatuća drvenasta biljka penjačica koja svoje porijeklo vuče iz Kine, Japana, Koreje te istočnog dijela Sjedinjenih Američkih Država. To je listopadna biljka koja se zbog svoje ljepote i cvjetova zamamnog mirisa koristi kako u vrtovima, tako i na terasama i vanjskim prostorima, a uz to je vrlo prilagodljiva i lagana za održavanje. Svoje ime dobila je po Casparu Wistaru koji je bio američki liječnik.
Glicinija je, zapravo, visoka penjačica iz roda mahunarki (Fabaceae), poput bagrema i albicije, koja veličanstveno cvjeta u proljeće i ljeto. Sadnja glicinije u vrtu odličan je način da se vizualno ukrasi vanjski prostor, jer viseće grane glicinije s predivnim ljubičastim cvjetovima opojna mirisa, stvaraju nevjerojatan vizualni učinak.
Međutim, glicinija je poznata i po tome što jako brzo raste i zauzima prostor, pa bismo je stoga mogli svrstati i među invazivne biljke. Može narasti i do 15 m u visinu te 8 m u širinu, a da bi dostigla svoju punu veličinu potrebno joj je čak 20 godina. Ako se njezin rast ne kontrolira redovitim obrezivanjem, može uništiti metalnu armaturu kao i neka druga drveća i biljke. Glicinija je biljka koja će vješto iskoristiti svaku pukotinu za svoj daljnji rast, pa se stoga ne preporučuje saditi je u blizini kuća jer ako, primjerice, dosegne svojim rastom krov može uzrokovati štetu na infrastrukturi.
Najveći dio ove biljke je otrovan i sadrži tvar poznatu kao lectin te spoj koji se naziva wisterin. Koncentracije ovih otrovnih tvari najveće su u mahunama i sjemenu biljke, a otrovna je i kora stabla te njihova konzumacija štetno djeluje kako na ljude tako i na kućne ljubimce, tako da izaziva teške proljeve i mučninu, a može dovesti i do smrti.
Kineske i japanske vrste glicinije cvatu tek nakon 5 - 7 godina nakon sadnje, dok američke vrste mogu početi cvjetati već u drugoj godini. Biljka može cvjetati 2 - 3 puta tijekom godine i to sredinom ljeta i krajem jeseni. Kod kineske glicinije, koja je kod nas omiljena i najčešća vrsta, najprije se pojave cvjetovi, a tek nakon toga započinje i rast lišća.
Srodnici
Vrste glicinija
Skoro sve vrste glicinije su izdržljive i dugovječne te se vrlo lako prilagođavaju izuzetno niskim temperaturama. Ovisno o tome o kojoj se vrsti radi, neke glicinije su prikladnije za ukrasiti pergole, dok su druge mnogo bolji izbor za dekoriranje zidova. Tako je, primjerice, Wisteria floribunda omiljeni izbor za ukrašavanje pergola i nadstrešnica, dok se cvjetni grozdovi Wisterie sinensis savijaju u smjeru suprotnom od kazaljke na satu pa su jako efektni kao ukras zidova i pročelja. Wisteria frutescens je, pak, jako dobar izbor ako ovu biljku želite uzgojiti u velikoj posudi.
Wisteria frutescens
Ova vrsta glicinije poznata je i pod nazivom WIsteria Americana te voli toplinu i može narasti do 15 m. Cvjetni grozdovi su srednje veličine, cvjetovi veliki, ružičasti, bez mirisa. Korijenov sustav je dugačak lanac gomolja koji se nalazi blizu površine tla. Ovo je vrlo invazivna vrsta pa bi stoga trebalo mjesto rasta zaštiti krovnim materijalom ili odgovarajućim plastičnim trakama koje sprječavaju širenje biljke. Nije je potrebno orezivati.
Floribunda wisteria
Poznata je još pod nazivom japanska glicinija te može narasti do 30 m visine i daje najveće cvjetne grozdove od svih poznatih vrsta. Može živjeti više od 50 godina i podnosi temperature do -18°C. Za razliku od kineske glicinije, na ovoj biljci cvjetanje i listanje biljke događa se istovremeno.
Wisteria x Formosa
Ova biljka je hibrid Wisteria chinensis i Wisteria floribunda. Može narasti i više od 20 m, s penjajućim stabljikama na kojima niču cvjetni grozdovi ljubičaste ili ružičaste boje. Njezine mahunarke često su bez sjemenki jer se ova biljka razmnožava isključivo reznicama. Otporna je na niske temperature do -18°C.
Wisteria sinensis
Poznata je i pod nazivom kineska glicinija te doseže 20 - 30 m visine. Ima poprilično gusto lišće, a cvjetni grozdovi su dugi 15 - 20 cm, bijele, ljubičaste i plave boje. Listovi su veliki, isprva dlakavi, a kasnije postanu glatki. Cvate potkraj travnja i početkom svibnja i cvjetovi se pojavljuju prije listova. Očekivani životni vijek je 100 godina i također podnosi izuzetno niske temperature. Podvrste ove glicinije su Wisteria Alba, s bijelim cvjetovima i Wisteria Plena s dvostrukim cvjetovima.
Wisteria brachybotrys
Porijeklom je iz Japana i poznata je i pod nazivom bijela glicinija i svilena glicinija. Dostiže i 10 m visine, listovi su joj dugi do 35 cm, a cvjetovi grupirani u viseće grozdove dugačke 15 cm. Plod je otrovna mahunarka. Otporna je na temperature do -20°C .
Wisteria macrostachya
Poznata je i pod nazivom Kentucky wisteria i Blue Moon wisteria i izvorno je američka vrsta. Potrebna joj je čvrsta potporna konstrukcija na kojoj će rasti i dosta je invazivna. Počinje cvasti tek drugu do treću godinu nakon sadnje i zahtijeva izuzetno sunčani položaj. Krase je dugi grozdovi ljubičasto-plavih cvjetova a plod joj je baršunasta mahuna nalik grahu.
Uzgoj glicinije
Glicinija voli sunčevu svjetlost, pa ju je stoga potrebno smjestiti na dobro osvijetljeno mjesto. Minimum koji mora biti zadovoljen je 5 - 6 sati izravne svjetlosti jer bi u suprotnom biljka mogla dati jako malo cvjetova, a lišće će postupno gubiti svoju boju i vitalnost. Upravo zahvaljujući ustrajnosti uzgajivača s vremenom su stvorene sorte koje su izuzetno otporne na niske temperature.
Gliciniji je potrebno osigurati i redovno navodnjavanje. Uz poštivanje svih ovih parametara bit će dugovječno i snažno stablo koje će desetljećima uljepšavati okolinu svojim divnim cvjetovima. No, unatoč dobroj otpornosti na niske temperature, koja raste što je biljka starija, preporučuje se biljke zaštiti zimi odgovarajućim pokrivačima za biljke.
Tlo
Glicinija je vrlo otporna i prilagodljiva biljka, pa se tako može prilagoditi i na razne vrste tla. Ipak, potrebno je izbjegavati sadnju u glineno ili previše pjeskovito tlo i ako je izbor pao na takve vrste tla onda ih prije sadnje glicinije treba obogatiti hranjivim supstratom. Idealan pH tla za uzgoj i rast glicinije kreće se od 6 - 7, dakle, neutralno do blago kiselo tlo. Rahlo tlo siromašno vapno za gliciniju je najidealniji izbor.
Klima
S obzirom na veliku otpornosti i prilagodljivost, glicinija jako dobro uspijeva na svim klimatskim područjima s velikim rasponima temperatura. Većina vrsta ove biljke podnose niske temperature i do -15°C te ujedno vole izloženost jakom suncu u ljetnim razdobljima, pa se stoga ova biljka može uzgajati kako na područjima s oštrijom klimom, tako i u onima s toplom mediteranskom klimom.
Vrijeme sadnje
Ako se radi o sadnji pomoću reznica tad je najbolje vrijeme za sadnju glicinije je proljeće kada prođe zadnji mraz. Sve vrste glicinija su otporne na hladnoću, ali se ipak ne preporučuje izlagati mlade biljke opasnosti od smrzavanja. U područjima koja odlikuje blaga klima glicinija se može saditi i u jesen. Kada se glicinija razmnožava sjemenkama, onda je prikladno vrijeme sadnje krajem studenog ili početkom prosinca.
Slaganje kultura
Jako se dobro slaže s biljkom pavitinom ili klematisom koja je, isto kao i glicinija, snažna penjačica idealna za zid, ogradu, pergolu ili obelisk. Također, obje vrste biljaka imaju iste zahtjeve kod uzgoja, zbog čega se jako dobro mogu slagati.
Osim klematisa, glicinija će ubiti druge biljke jer je agresivna biljka koji će crpiti sunčevu svjetlost, prostor i hranjive tvari. Posadite li je u blizini stabla ili drugih biljaka, loza glicinije će rasti i ugušiti okolne biljke. Gliciniju možete kontrolirati orezivanjem ili potpunim uklanjanjem.
Faza mirovanja
Razdoblje mirovanja glicinije započinje u jesen. U tom razdoblju potrebno je smanjiti zalijevanje biljke i njenu prihranu. U razdoblju mirovanja na gliciniji rastu novi izbojci čime se biljka priprema za novi vegetativni ciklus.
Nakon što glicinija dođe u fazu mirovanja potrebno je ukloniti sve eventualno zaražene dijelove biljke. Oko korijena biljke treba izvršiti malčiranje koje će omogućiti zadržavanje vlage u dovoljnoj količini, jer tijekom zimskih mjeseci zalijevanje glicinije treba smanjiti na minimum.
Sadnja glicinije
Pripreme za sadnju glicinije ovise o tome na koji način ste biljku odlučili razmnožiti. Ako se radi o razmnožavanju iz sjemena, tada je sjeme prethodno potrebno prikupiti i obraditi, dok za razmnožavanje uz pomoću reznica valja odabrati mlade i zdrave izdanke.
Također, ako gliciniju sadite u tlo s velikim udjelom gline ili u pješčano tlo, potrebno je pripremiti i odgovarajuće gnojivo i prihraniti biljku odmah nakon sadnje. Također, potrebno je i izabrati odgovarajuće mjesto za sadnju glicinije pri čemu treba voditi računa da se radi o biljci koja se invazivno širi i postiže veliki i snažan rast.
Sadnja sjemena
Sjeme glicinije dobiva se iz mahuna biljke koje rastu na mjestu cvijeta. Prilikom sadnje iz sjemena, potrebno je sjeme raspršiti po zemlji te ga posuti tankim slojem zemlje i redovito prskati vodom iz raspršivača. Tako posijano sjeme treba staviti na toplije mjesto (22 - 25°C) i tlo neprestano održavati vlažnim. Glicinija će iz ovako posijanog sjemena niknuti za 3 - 4 tjedna, a nakon još tjedan dana bit će moguće presaditi je.
Sadnja reznice
Kod sadnje uz pomoć reznica potrebno je izabrati zdrav i mlad izdanak koji se odreže na dužinu od 15 cm. Zatim je s reznice potrebno odstraniti sve listove i ostaviti samo prva dva lista koja se nalaze pri samome vrhu. Reznicu zatim treba staviti u hormonski prašak koji potiče bolje puštanja korijena i koji se može nabaviti u specijaliziranim biljnim ljekarnama. Tek nakon toga reznica se sadi u kompost i redovito prska vodom.
Reznice koje su se ukorijenile u proljeće može se posaditi na vanjski prostor u jesen, dok one koje se uzimaju na jesen treba čuvati preko zime u zatvorenom prostoru, pa ih tek na proljeće presaditi van.
Kalemljenje
Najbolja kombinacija tla za sadnju glicinije jeste mješavina tla koja se sastoji od busenaste zemlje, pijeska, i obične zemlje. Podloga u koju se glicinija sadi mora biti dobro drenirana, jer ova biljka ne podnosi višak vlage. Rupe za sadnju bi trebale biti dubine i širine oko 60 cm, a na njihovo dno položeni drenažni sloj od sitnog kamenja, šljunka ili slomljene cigle.
Uzgoj u vrtu
Glicinija se može uzgajati u vrtovima, ali pri tome pažljivo treba planirati mjesto na kojemu će biti posađena jer zbog svog snažnog i korpulentnog rasta može predstavljati problem za slabije biljke i stabla. S obzirom na to da jako dobro podnosi niske temperature nema nikakve zapreke da prezimi u vrtu, no preporučuje se kod niskih temperatura ipak zaštiti ju i prekriti.
Uzgoj u plasteniku
Prilikom razmnožavanja glicinije sjemenom ili reznicama, moguće je dok se biljka ne ukorijeni uzgajati je u plasteniku. Pri tome joj je potrebno osigurati toplinu i vlagu, a dolaskom prvih toplih dana treba je presaditi na otvoreno.
Uzgoj u posudama
Kada se glicinija uzgaja u posudama, biljku je najprije potrebno posaditi u manju posudu. U posudi će glicinija narasti i razgranati se u zaobljenom obliku i tada ju je potrebno presaditi u veću posudu. Mnogi uzgajivači ovaj način uzgoja koriste za formiranje bonsai stabalaca glicinije. Uzgoj glicinije u posudi zahtijeva redovito prihranjivanje biljke i redovno zalijevanje.
Održavanje i njega
Da bi glicinija bila dugovječna i obdarena lijepim cvjetnim grozdovima, potrebno ju je redovito održavati što se obavlja orezivanjem biljke kao i njenim prorjeđivanjem te je ove radnje potrebno ponavljati dva puta godišnje. Pored toga gliciniji treba osigurati dovoljno svjetlosti i vode, a u ranijoj fazi rasta i razvoja redovito je prskati i navlaživati.
Zalijevanje
Na laganom i pjeskovitom tlu biljke će brzo dehidrirati, pa ih je stoga potrebno dobro zalijevati osobito kada su tek posađene i u sušnim razdobljima. Redovito prskanje vodom, osobito u fazi puštanja korijena, obavezno je, a sama količina zalijevanja zavisi o stupnju razvoja biljke. U rano proljeće zalijevanje treba biti učestalo i obilno, nakon stvaranja pupova postupno se smanjuje, a počevši od listopada zalijevanje treba svesti na minimum.
Gnojenje
Gliciniju se preporučuje gnojiti u proljeće gnojivom za ruže ili cvatuće grmove. Biljka se gnoji do završetka ljeta. Ako je biljka posađena u pjeskovito tlo, tada je prihranu potrebno obogatiti pripravcima kalijevog sulfata, u količini 20 g/m2. Glicinija se može gnojiti i organskim gnojivom (infuzijom divizme u omjeru 1:20) koje će doprinijeti tome da cvjetovi budu bujniji i dugotrajniji.
Razmnožavanje
Glicinije se mogu razmnožavati sjemenom, cijepljenjem, reznicama i grebeničenjem. Ako kao metodu razmnožavanja odaberete uzgoj iz sjemena koje se nalazi u mahuni, morate znati da do prve cvatnje može proći i više od 10 godina. Najčešći način razmnožavanja glicinije je reznicama, pri čemu treba izabrati zdravi izdanak koji će biti valjana osnova za daljnji razvoj biljke i njeno ukorjenjivanje.
Presađivanje
Glicinija ne voli učestala presađivanja, pa će presađivanje svake 4 godine u kasnijoj fazi razvoja biti dovoljno. Presađivanje kod ove biljke se prvenstveno odnosi na presađivanje uzgojenih izdanaka pri čemu treba voditi računa da se izdanci presađuju na onoj istoj dubini na kojoj su izvorno narasli. Da bi se uspješno presadila odrasla glicinija potrebno je napraviti veliki iskop i pri tome treba zahvatiti što više korijena s izvornim tlom, jer što je manje korijenja zahvaćeno presađivanjem, to je manja šansa da će tako presađena biljka opstati.
Pomlađivanje
Pomlađivanje glicinije se obavlja njezinim obrezivanjem i razrjeđivanjem. Iako gliciniju prati reputacija da ju je teško obrezivati, jednom kada se pronađe najbolji način obrezivanja biljka će to izdašno nagraditi bujnim i dugotrajnim cvjetanjem. Ako se glicinija ne orezuje redovito, doći do stagniranja cvjetanja, ali i do nekontroliranog širenja nadzemnog dijela biljke na okolinu.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje glicinije obavlja se zato da se oblikuje rast biljke, ali i da se potakne na bolju cvatnju. To se obavlja tako da se u jesen uklanjaju grane koje su suhe i odlomljene koje na sebi sadrže spljoštene lisne pupoljke i ostavljaju one grane na kojima postoje cvjetni pupoljci. Prorjeđivanjem krošnje glicinije postiže se da stablo u razdoblju vegetacije ima željeni oblik, kao i da unutrašnje grane imaju dosta svjetlosti.
Rezidba
Drugi način na koji se potiče bujno cvjetanje glicinije jeste orezivanje. S orezivanjem glicinije treba započeti 2 - 3 godine od njene sadnje. Orezivanje glicinije se obavlja u dvije faze, najprije se u kasno ljeto režu izbojci u dužini 15 cm, uz ostavljanje 4 - 6 listova te se ujedno skrate i izbojci koji rastu sa strana. Smisao ostavljanja listova na izbojcima je da se potakne kasniji rast pupova.
Izbojke koji su u ljeto orezani, ponovno se u zimu skraćuju na 8 - 10 cm duljine tako da na njima ostane nekoliko pupova. Također sve grane koje su se razvile nakon ljetnog orezivanja potrebno je skratiti na 15 cm. Rezanje treba obaviti oštrim škarama, a zarezane dijelove zaštiti voskom.
Ako rezanje nije poduzeto zimi, ono se tada može izvršiti u kasno proljeće, no važno je da glicinija bude obrezana dva puta godišnje. Rezidba ljeti usporava rast biljke, dok rezidba zimi potiče njeno cvjetanje, uz uvjet da je pravilno obavljena.
Iako je rezidba nužna da se potakne pravilan rast i cvjetanje biljke, s njom treba biti i pažljiv jer pretjerana i neoprezna rezidba učinjena tijekom zime može dovesti do druge krajnosti - da izostane toliko željena cvatnja.
Priprema za sljedeću sezonu
Prilikom pripreme glicinije za sljedeću sezonu treba voditi računa o tome da se radi o relativno skromnoj biljci koja nema velike prohtjeve. No, potrebno je izvršiti čišćenje tla oko korijena glicinije, ukloniti eventualni korov ali i stare i uginule dijelove biljke ili drugih biljaka, koji mogu biti pogodno mjesto za razvoj oboljenja ili množenje štetnika. Također, treba obaviti i rezidbu glicinije kako bi u idućoj sezoni mogla i dalje raskošno cvasti.
Bolesti
Iako je glicinija vrlo otporna biljka, postoje određene bolesti koje je mogu ugroziti. Uslijed pretjeranog zalijevanja biljka može oboljeti od gljivičnog truljenja korijena, a može je napasti i pepelnica. Glicinije koje rastu na vapnenastim tlima mogu patiti od kloroze.
Gljivično truljenje korijena
Kada je glicinija u pitanju tada gljivično truljenje korijena može biti uzrokovano dvjema vrstama gljiva - Armillaria mellea koja je još poznata i pod nazivom medonosna gljiva ili puza i Phytophthora gljivama. S obzirom na to da obje vrste ovih gljivica vole toplo i vlažno vrijeme, najčešće se bolest pojavljuje u proljeće ili u jesen ako je blaga. Primjenom odgovarajućih fungicida poput Fundazola bolest se može držati pod kontrolom, a da bi se bolest prevenirala potrebno je umjereno zalijevati biljku.
Pepelnica
Uzročnik ove bolesti je gljivica iz reda Erysiphales čije spore mogu prezimiti u kori grana i debla kao i u okolišu oko stabla. Na lišću se pojavljuje bijeli sloj koji, zapravo, predstavlja micelij ovog parazitskog nametnika te s vremenom poprima smeđu boju. Pepelnica napada čitavu biljku te postupno dovodi do gubitka cvjetova, listova i uginuća biljke. Liječi se fungicidima, a dobra prevencija u borbi protiv ove bolesti jeste i redovno orezivanje biljke i uklanjanje zaraženih grana i izbojaka.
Kloroza
Kloroza je pojava žućenja listova te je uzrokovana kemijsko-fizikalnim svojstvima tla. Naime, pojedine vrste tla pospješuju pojavu kloroze, primjerice vapnenasta ili teška i zbijena glinena tla. Do kloroze može doći i tijekom previše sušnih ili vlažnih razdoblja kada u metabolizmu biljke dolazi do međusobne blokade mikroelemenata. Kloroza se najčešće javlja na glicinijama koje su posađene u vapnenastim tlima, pa je jedini način da se bolest prevenira obogaćivanje tla folijarnim gnojivom.
Štetnici
Najčešći štetnici koji napadaju gliciniju su lisne uši, svrdlaš i gusjenice. Kao i kod oboljenja, najvažnija je prevencija koja u prvom redu obuhvaća uklanjanje zahvaćenih dijelova biljke i mehaničko sprječavanje širenja nametnika.
Lisne uši
Lisne uši se hrane s mekim dijelovima biljke, pa se stoga često naseljavaju na donjem dijelu lista. Ostavljaju ljepljive izlučevine koje mogu pospješiti rast gljivica i plijesni. Ako je biljka u manjoj mjeri zahvaćena lisnim ušima pomoći će pranje zahvaćenih grana i listova u vodi. Ako je, pak, nametnik zahvatio veći dio glicinije, tada ga treba tretirati odgovarajućim insekticidima iz skupine organofosfornih insekticida poput klorpirifosa i cipermetrina.
Svrdlaš
Svrdlaš je nametnik koji svoja jaja polaže unutar debla stabla te se njegove ličinke hrane sadržajem unutrašnjosti debla. Biljka s vremenom slabi, a ugrožene grane postaju krhke i lome se pod pritiskom. Najočitiji pokazatelj da je biljka zaražena ovim nametnikom su rupice u kori grana i debla. Zahvaćene dijelove biljke treba ukloniti, a korištenje herbicida na bazi karbarila i klorpirifosa ima u prvom redu značaj prevencije. Od pomoći mogu biti i ljepljive zamke s feromonskim mamcima.
Gusjenice
Gusjenice jedu lišće raznih biljaka pa tako i glicinija. Ako ih ima previše pa nije moguće njihovo fizičko odstranjivanje, tada je potrebno upotrijebiti insekticid na bazi pyrethroid.
Upotreba glicinije
Glicinija se prvenstveno koristi kao ukrasna biljka zahvaljujući ljepoti i raskoši svojih cvjetova. Zbog opojnog mirisa cvijeta koji krasi veći broj vrsta glicinije esencija glicinije pronašla je svoje mjesto i u kozmetičkoj industriji, posebno u proizvodnji parfema. Iako su kora, mahuna i sjemenke glicinije izuzetno otrovni, cvjetove glicinije moguće je koristiti za čaj uz obaveznu propisanu termičku obradu.
Berba
Berba se prvenstveno odnosi na cvjetove, s obzirom na to da su ostali dijelovi biljke uglavnom otrovni. Berba glicinije obavlja se u drugoj polovici svibnja kada glicinija i cvate i tada se beru oni cvjetovi koji su na svome vrhuncu cvatnje. Treba izbjegavati branje cvjetova koji su već u fazi odumiranja.
Prilikom berbe potrebno je pažljivo odrezati stapke cvjetnih grozdova, te s obzirom na to da se radi o vrlo delikatnim i nježnim cvjetovima, potrebno ih je na odgovarajući način zbrinuti, najbolje u drvene posude promjera 1 m. Treba izbjegavati njihovo dulje držanje na suncu te ovisno o namjeni za koju će se koristiti, potrebno ih je što prije smjestiti što dalje od izravne svjetlosti u dobro ohlađen prostor.
Skladištenje
Od cvjetova glicinije mogu se raditi čajevi ili se mogu pripremati mirisne esencije u proizvodnji parfema i kozmetike. Ako su cvjetovi namijenjeni korištenju za čaj potrebno ih je prethodno osušiti, a to se može napraviti na tri načina - sušenjem na zraku, prešanjem ili uz određenim kemijskim sredstvima kao što je, na primjer silicijev dioksid. Osušene cvjetove se sprema u odgovarajuće kartonske vrećice ili staklenke uz povremeno provjetravanje.
Cvijeće namijenjeno proizvodnji mirisnih esencija koje se koriste u izradi parfema i drugih kozmetičkih proizvoda najprije se potapa u vodi koja se drži na osunčanom položaju, a nakon toga se tako dobivena otopina filtrira te pomiješa s alkoholom u određenim omjerima, ovisno o tome koliki intenzitet mirisa se želi postići. Tako dobivena esencija čuva se na hladnom, tamnom mjestu, podalje od intenzivnih mirisa poput onih kuhinjskih, na primjer.
Zanimljivosti
Sve do kasnog 18. stoljeća Japan i Kina bili su zemlje zatvorene i nepristupačne putnicima sa Zapada. Prvi zapadni trgovci su tamo došli početkom 19. stoljeća te je prva glicinija s kojom su znanstvenici upoznali zapad 1830. godine bila Wisteria floribunda. U početku se iz Japana i Kine na zapad izvozilo samo sjeme glicinije, što je rezultiralo time da tako uzgojene biljke ili nisu cvale ili bi procvale s velikim vremenskim odmakom.
Godinama nakon što prve glicinije uzgojene iz sjemenki na Zapadu nisu dale željene rezultate, posebno u odnosu na cvjetanje, uzgajivači i znanstvenici su se ponovno vratili na Istok odakle su donijeli ukorijenjene reznice glicinija. Tek je tada došlo do masovnog uzgoja glicinija, ali i njihova međusobnog križanja i stvaranja brojnih hibrida koji oduševljavaju ljepotom i mirisom svojih cvjetova.
Najpoznatija i najveća glicinija na svijetu nalazi se u Sierra Madre u Kaliforniji , zauzima 0,40 ha i teška je oko 250 t.
Junakinje poznate američke tv serije "Kućanice" živjele su u ulici koja je nosila naziv Wisteria Lane upravo po ovoj lijepoj penjačici. U japanskoj kulturi glicinija simbolizira ljubav i dugovječnost, i često se koristi kao motiv u umjetnosti.
Prema Feng Shui cvjetovi glicinije, zbog svoje oblikovanosti u padajuće grozdove, vizualni su pokazatelj naklon i izražavanja poštovanja.
Foto: Luster / Pixabay
Odgovori