Klematis (lat. Clematis) ili pavitina je višegodišnja listopadna biljka koja pripada porodici žabnjakovki (Ranunculaceae) u kojoj se nalaze i crni kim, kukurijek, kumin, cimet, šumarica i ranunkula. Poznat je i pod imenima skrobutina, bijela loza, vinjuga i gožvica. Nazivaju ga i kraljicom vinove loze, a krase ga veliki i jednostavni cvjetovi obično različitih nijansi ali uglavnom je ljubičaste boje.
Može rasti kao grm, kao penjačica ili kao travnata biljka u upravo o tome ovisi hoće li se saditi uz zid, ogradu ili rešetku. Izvorni klematis je podrijetlom s prostora Amerike, Azije i Europe. Raste pretežito po planinskim predjelima na oko 2.000 m. n. v., a visina koju može dosegnuti je 2 - 8 m sa širinom od najmanje 1,5 m.
Klematis ima pojedinačne cvjetove ili cvjetove formirane u grozdove, a najbolje uspijeva u tlu koje je dobro drenirano i ima sposobnost zadržavanja vlage. Raste u širokom spektru boja, a sama boja ovisi o vremenu, tlu, klimi i količini svjetlosti. Izdanci biljke su tanki, zeleni i okrugli, a listovi su jednostavni i složeni, parni i zelene boje. Biljku je potrebno zalijevati redovito tijekom sušnog perioda prvih nekoliko sezona nakon sadnje. Sadi se u rastresito tlo s neutralno pH vrijednošću između 5,5 - 7.
Period rasta klematisa je rano proljeće kada su temperature iznad 6°C, točnije između 18 - 20°C, a sadi se u toplom periodu kada su temperature više, ali ne i u ljeto što može oštetiti biljku. Sadi se na osunčanom mjestu gdje će imati najmanje 6 sati izravne sunčeve svjetlosti. Korijen biljke treba dosta vlage pa se nakon zalijevanja koje se preferira svakih 5 dana tlo malčira. Period u kojem se sadi klematis u posudu je poslije zadnjeg proljetnog mraza i prije prvog jesenjeg mraza. Prva prihrana je u proljeće kada imaju intenzivan rast i to tekućom vrstom gnojiva.
Srodnici
Vrste klematisa
Klematis je jedna od rijetkih vrsta biljaka koje se dijele u grupe ovisno o veličini cvijeta i vremenu cvatnje. Tako za klematis postoje tri grupe:
Period cvjetanja od sredine do kasnog proljeća
Odlikuju ga sitni cvjetovi, a zahtjeva minimalno orezivanje odmah nakon perioda cvjetanja uklanjanjem samo onih grana koje smetaju. Nove grane se formiraju u periodu ljeta i jeseni, a na njima će se kasnije razviti cvjetovi koji će biti spremni za cvjetanje sljedeću sezonu. Vrste koje sporije rastu ne zahtijevaju orezivanje za razliku od brzorastućih koji orezivanjem zadržavaju veličinu. Važno je naglasiti da, ako se zakasni s orezivanjem, ne može se očekivati cvjetanje sljedeću godinu. Vrste klematisa koje spadaju u ovu grupu su planinski klematis (lat. Clematis montana), alpski klematis (lat. Clematis alpina), zimzeleni klematis (lat. Clematis armandii) i puhasti klematis (lat. Clematis macropetala).
Cvjetovi koji cvjetaju dva puta
U ovu grupu spadaju vrste koje imaju rani period cvjetanja i odlikuju ih krupni cvjetovi, a sastoji se i od dosta hibrida. Orezuje se dva puta i to prvi put krajem veljače na polovinu svoje visine, a drugi put nakon prvog bujnog cvjetanja krajem proljeća ili početkom ljeta. Proljetno cvjetanje događa se na stabljici od prošle sezone, a ljetno cvjetanje na novim izdancima. Način orezivanja je uklanjanje grana iznad zdravih pupova ili jednostavnim obrezivanjem cijele stabljike dva 2 - 3 godine ostavljajući ga na visini od oko 60 cm od tla. U prvoj godini orezivanja biljka cvjeta samo jednom. Vrste koje spadaju u ovu grupu su vunasti klematis (lat. Clematis lanuginosa) i hibridi Nelly Moser, Miss Bateman, Duchess of Edinburgh i Mrs. Cholmondeley.
Period cvjetanja kasno ljeto ili ranu jesen
Klematisi koji čine ovu grupu cvjetaju kasno velikim cvjetovima na mladim jednogodišnjim granama. Prakticira se rezidba krajem veljače na visinu 30 - 40 cm od zemlje, a ako se ne orezuje, klematis će nastaviti rasti na mjestu gdje je stao prethodnu sezonu. Takav način cvjetanja uzrokuje da biljka bude teža i da se formiranje cvjetova koncentrira samo na vrhove ostavljajući bazu stabljike praznom. Ovo grupi pripadaju vrste primorski klematis (lat. Clematis viticella), Jackmanov klematis (lat. Clematis jackmanii), cjelolisni klematis (lat. Clematis integrifolia) i slatki jesenji klematis (lat. Clematis terniflora).
U svijetu postoji oko 380 vrsta koji su rašireni po svim kontinentima. U Hrvatskoj se nalaze sljedeće vrste: planinski klematis, plameniti klematis, cjelolisni klematis, uspravni klematis, obični klematis i primorski klematis.
Planinski klematis
Planinski klematis (lat. Clematis alpina) je listopadna penjačica podrijetlom s prostora europskih Alpa pa se nerijetko naziva i austrijski klematis. Može narasti 150 - 300 cm sa širinom 75 - 150 cm, a čine je svijetlo plavi cvjetovi koji imaju period cvjetanja od sredine do kasnog proljeća. Njegovo korijenje je vlaknasto i ne zahtijeva previše prostora pa može rasti i u posudi. Izuzetno je prilagodljiva biljka koja preferira gotovo svako tlo i raste na punom suncu ili djelomičnoj sjeni. Da postigne punu visinu trebat će mu 2 - 5 godina ovisno o uvjetima u kojima raste, a najčešće ga se može vidjeti posađenog kao prateća biljka ružama ili uz visoke zidove i drveće.
Plameniti klematis
Plameniti klematis (lat. Clematis flammula) je vrsta poznata i pod nazivom plamenita pavitina ili mirisna djevica. Podrijetlom je s prostora južne Europe i sjeverne Afrike, a rasprostranjena je širom svijeta kao ukrasna biljka u vrtovima. Cvjeta od lipnja do kolovoza bijelim cvjetovima u obliku zvijezda koji imaju male zelene sjemenke, a čine je i tamnozeleni listovi dužine 2 - 4 cm i plodovi koji se pojavljuju u jesen. Raste uz drvo, kao grm u vrtu ili kao prekrivač stijena i kamenja, a miris koji podsjeća na glog i vaniliju najintenzivniji je poslije kiše. Može narasti do 4,5 m sa širinom od oko 90 cm, a sadi se na dobro dreniranom tlu s puno sunca. Privlačan je pticama kao materijal za gniježđenje, a može biti otrovan za pse, mačke i konje.
Cjelolisni klematis
Cjelolisni klematis (lat. Clematis integrifolia) ili soliterni klematis je podrijetlom s prostora Europe i Azije. Vrsta je koja naraste svega 90 cm, a čine ju izraženi plavi cvjetovi širine oko 4 cm. Zahtijeva dobru drenažu, a raste na humusnim i tresetnim ilovačama na punom suncu do djelomične sjene kada obično i najbolje cvjeta. Korijenje treba držati na hladnom tlu, a stabljike odumiru do drvenaste baze svake godine u jesen nakon mraza. Ova vrsta nije penjačica pa ju je zato najbolje saditi kao grm u velikim skupinama u kamenjarima ili uz rubove zidova. Cvjeta u periodu od svibnja do srpnja dok slabije cvjetanje ima u rujnu. Zeleni listovi koji prekrivaju stabljiku su jajoliki i dugi oko 14 cm.
Uspravni klematis
Uspravni klematis (lat. Clematis recta) je neobična vrsta klematisa podrijetlom s prostora istočne, južne i srednje Europe koja raste uz rubove šuma. Zeljasta je trajnica koju čine tamnozeleni listovi i mirisni bijeli cvjetovi u obliku zvijezde. Može narasti do 150 cm sa širinom od oko 50 cm, a cvjeta u ljeto dok listovi prekrivaju stabljiku od proljeća do jeseni. Sadi se u vlažno i dobro drenirano tlo čija pH vrijednost može varirati od kisele do neutralne. Tijekom zimskog perioda tlo oko biljke je potrebno malčirati vrtnim kompostom, a orezuje se isključivo do razine tla.
Obični klematis
Obični klematis (lat. Clematis vitalba) je listopadna samonikla trajnica koja se obično penje uz ograde ili po stablima i može narasti prilično visoko 4 - 12 m. Poznat je i pod nazivima putnička radost ili staračka brada. Cvjeta u grozdovima bijelim cvjetovima širokim oko 2 cm. Listovi su u obliku elipse dužine 4 - 6 cm, a sjemenke promjera oko 2 cm nalaze se unutar cvjetova i sivkaste su boje koji izgledom podsjećaju na perje. Period cvjetanja biljke je od srpnja do rujna. Zanimljiva je činjenica da se koristila za izradu konopa, za pletenje košara, za vezanje snopova žita, a najzanimljivije je da se u Italiji klice beru u svrhu izrade omleta.
Primorski klematis
Primorski klematis (lat. Clematis viticella) je listopadna penjačica koja preferira sjenovito mjesto i raste uz zidove, sjenice i ograde. Poznat je i pod imenima talijanski klematis, djevičanski luk i ljubičasti klematis. Podrijetlom je s prostora južne Europe i Azije. Otporan je na mraz i sadi se u dobro dreniranom tlu čija je pH alkalna do neutralna. Savjetuje se sadnja na međusobnom razmaku između 1,5 - 3 m. Može narasti do oko 5 m visine često s istom širinom, a period listanja je od svibnja do listopada nakon čega se listovi ručno uklanjaju rezidbom na 20 - 100 cm iznad tla. Cvjetovi koji cvjetaju od srpnja do rujna su ljubičaste boje promjera oko 4 cm, a period razmnožavanja je kasna zima ili rano proljeće.
Uzgoj klematisa
Klematis je biljka koja spada u penjačice s predivnim sitnim ili krupnim cvjetovima koji cvjetaju u proljeće ili ljeto ovisno o vrsti. Sadi se na sunčanom mjestu ili polusjeni odnosno na mjesto gdje će mu biti osigurano najmanje 6 sati sunčeve svjetlost. Iako je prilagodljiv i podnosi sve vrste tla idealno bi bilo da se sadi u glinovitom ili ilovastom tlu. Važno je da je tlo dobro drenirano, a potrebnu količinu vode će se zadržati malčiranjem tla slamom ili lišćem. Tako se ujedno i štiti korijen biljke od smrzavanja.
Orezivanje se vrši redovno svake godine poslije perioda cvjetanja, a prve cvjetove nakon sadnje će dati tek za 2 - 3 godine. Tijekom sušnog perioda zahtijeva redovito zalijevanje dok se prihranjivanje preporučuje 2 - 3 puta u sezoni.
Tlo
Klematis podnosi gotovo sve vrste tla, a pH vrijednost mora biti između 5,5 - 7 i mora biti dobro drenirano. Iako preferira vlažno tlo ne podnosi zadržavanje vode jer to izaziva truljenje što može uništiti biljku. Ovisno o vrsti neki preferiraju kiselo, a neki alkalno tlo. Hibridi, kao i vrste s velikim cvjetovima poput cjelolisnog klematisa (lat. Clematis integrifolia), najbolje podnose kiselo tlo jer na takvom tlu manje obolijevaju i brže rastu.
Vrste koje rastu u kiselom tlu koje im ne odgovara rezultiraju smanjenim brojem cvjetova. U tom slučaju potrebno je tlo preliti kalcijevim hidroksidom, a da se prethodno 100 g vapna otopi u 10 l vode. Alkalna tla sadrže željezo u tragovima što dovodi do kloroze, a jedna od vrsta koje najbolje uspijevaju na takvom tlu je planinski klematis (lat. Clematis montana). Ako biljka slabo cvjeta potrebno je prihraniti mineralnim gnojivom i ostaviti da miruje do sljedećeg ljeta.
Klima
Iako raste na temperaturama između 18 - 20°C tolerira i niže temperature do -5°C pod uvjetom da su kratkotrajne. Ako je duži vremenski period temperatura ispod 7,5°C to ga može ponovno vratiti u fazu mirovanja u kojoj će prestati cvjetati.
Mladi izdanci najbolje rastu pri temperaturi između 10 - 13°C. Najbolje uspijeva na potpunom suncu ili eventualno djelomičnoj sjeni odnosno na mjestu gdje će mu stabljika i grane biti izloženi suncu, a korijen biti zasjenjen odnosno prekriven pratećim biljkama kako bi se mogla zadržati odgovarajuća vlažnost. U slučaju ekstremnih vrućina biljku je potrebno zalijevati svaka 2 - 3 dana, a kasnije kada biljka bude zrelija dovoljno je svakih 8 - 9 dana.
Vrijeme sadnje
Klematis se sadi u periodu od proljeća pa sve do listopada u vlažno tlo bogato humusom na sunčano ili polusjenovito mjesto. Sadi se za vrijeme toplijeg vremena, ali nikako za vrijeme velikih vrućina jer to može oštetiti biljku budući da korijen biljke zahtijeva nešto drugačije uvjete poput sjene i malo niže temperature. Postoje vrste klematisa koje je jako teško uzgajati zbog osjetljivosti i brzog razbolijevanja, a obično se radi o hibridnim vrstama ili onim s velikim cvjetovima. Oni se sade u rano i kasno ljeto s tim da vrh kuglice za vrijeme sadnje bude 5 - 7,5 cm ispod površine tla. Zimzelene vrste poput primorskog klematisa (lat. Clematis viticella) i zlatni klematis (lat. Clematis tangutica) sade se odmah ispod površine tla.
Slaganje kultura
Prije sadnje klematisa tlo je potrebno ispuniti fosforno kalijevim gnojivom, a idealno bi bilo prethodno posaditi biljke koje liječe tlo i bore se protiv insekata kao što su luk, kadifa i potočarka. Uz klematis se mogu kombinirati razne vrste biljaka poput jednogodišnjih, višegodišnjih, drvenastih ili jestivih biljaka.
Najčešći i najbolji izbor biljke koji se sadi uz klematis je ruža penjačica gdje se preporučuje sadnja u istu rupu s nekom preprekom u zemlji između sadnica kako bi se spriječilo ispreplitanje korijena ove dvije penjačice. Sade se u prethodno iskopanoj rupi na međusobnoj udaljenosti od 10 cm. Ako se sadi uz odrasli grm ruže tada je potrebna udaljenost između već postojeće ruže i sadnice klematisa 20 - 30 cm.
Klematis je jako prilagodljiva biljka koja se može kombinirati uz jednogodišnje biljke poput uresnice, ukrasnog duhana, vrtnog kokotića i slatkog graška. Kao višegodišnja biljka može se kombinirati s drugim višegodišnjim biljkama koje će rasti oko klematisa pa se zato preporučuje sadnja biljaka poput somersetske dlakave trave, djevojačke trave i planinskog kotrljana. U ovu grupu spada i zeljasta biljka penstemon. Ukrasne drvenaste biljke koje se sade uz klematis su japanski javor, glicinija, jabuka i prethodno navedena ruža.
Rast na suncu čini klematis idealnim za sadnju uz jestive biljke poput vlasca, salate i bosiljka.
Faza mirovanja
Faza mirovanja traje otprilike 6 tjedana, a noćne temperature ispod 6°C mogu staviti klematis u fazu mirovanja čak i kada nije vrijeme za to sprječavajući daljnje cvjetanje. Klematis ulazi u fazu mirovanja početkom jeseni. U prva 2 tjedna kada nastupi faza mirovanja biljku je potrebno odrezati na 20 - 30 cm i ukloniti lišće, a s prihranjivanjem prekinuti 2 - 3 tjedan prije ulaska u fazu mirovanja. Vrste koje imaju zelenu stabljiku mogu očekivati njeno propadanje dok one s drvenastom stabljikom preživljavaju. Tlo je potrebno izolirati malčiranjem iako je vrsta biljke koja podnosi temperature i do -5°C.
Sadnja klematisa
Klematis može jednako dobro rasti posađen u zemlju ili posudu samo se uvjeti tla, gnojiva i količine svjetlosti razlikuju. Generalno, klematis ne podnosi propuh niti pregrijavanje u zoni korijena, a cvjeta prvi put tek 2 - 3 godine nakon sadnje. Sadi se u prethodno iskopanu rupu u koju se stavlja kompost i humus, a u slučaju glinenog tla rupa se ispunjava ekspandiranom glinom, šljunkom ili pijeskom.
Osim organskim humusom tlo oko klematisa je moguće malčirati sadnjom jednogodišnjih ukrasnih biljaka koje će pomoći u čuvanju vlage koja je potrebna korijenu. Idealno je za to posaditi biljke poput nevena, žednjaka i plamenca. Ako se sadi u posudama, to je najbolje učiniti u onima zapremine 25 l. Posuda mora imati dobru drenažu odnosno rupice na dnu koje će propuštati višak vode.
Sadnja sjemena
Razmnožavanje sjemenom nije toliko teško kao što se čini. Sjeme klematisa se skupi i sadi u prethodno pripremljenu posudu ispunjenu mješavinom za sadnice. S obzirom na to da ima veliki broj vrsta tako je i vrijeme klijanja različito. Nekim vrstama će trebati i do 3 godine da proklija, ali generalno klijanje će početi za otprilike 6 mjeseci do godine dana nakon čega ga je potrebno presaditi u vrt.
Tlo u koje je posijano sjeme mora se stalno održavati vlažnim posebice u periodu dok ne počne klijati. Temperatura za vrijeme procesa klijanja treba biti između 16 - 21°C. Iako neobično, sjemenu klematisa se treba omogućiti da prođe prirodni ciklus smrzavanja kako bi se potaknulo nicanje. To se radi stavljanjem posude sa sjemenom na polusjenovito mjesto. Prvi listovi se pojavljuju iz sjemena, a tek kada se pojave drugi listovi biljka je spremna za presađivanje na otvoreno.
Sadnja sadnice
Prije sadnje potrebno je pripremiti zemlju gdje će se saditi klematis prihranjivanjem i stavljanjem drenažnog sloja i organske zemlje za posude jer je korijen više žilav nego vlaknast. Po mogućnosti se sadi na mjestu gdje će joj biti osigurana cjelodnevna sunčeva svjetlost ili djelomična sjena, a savjetuje se sadnja uz zid, uz pergolu, u blizini drugih biljaka kao grmolika sadnica, na kamenjarima ili stijenama.
Treba biti oprezan jer samo vrhovi biljke vole sunce dok korijen treba sjenu pa se često u podnožju biljke sade neke druge vrste kako bi se zadovoljili uvjeti rasta korijena. Uspijeva u svim vrstama tla gdje je pH vrijednost u granicama između 5,5 - 7. Sadi se u prethodno iskopanu rupu dimenzija 60 x 60 x 60 cm. Ako se sadi kao penjačica sadi se minimalno 80 cm od zida, a ako se sadi kao grmolika biljka onda udaljenost od druge biljke ili iste sadnice klematisa mora biti oko 1,5 m.
Prilikom presađivanja potrebno je paziti na korijenje biljke, a dubina sadnje isto ovisi o vrsti biljke. Nakon sadnje biljku je potrebno temeljito zaliti i svakako omogućiti dobru cirkulaciju zraka kako bi se spriječila pojava gljivica, a kada se biljka ustali savjetuje se zalijevanje svakih 5 dana.
Uzgoj u vrtu
Klematis se sadi u dovoljno veliku rupu unaprijed pripremljenu. Neki savjetuju da ta rupa bude duplo veća od širine korijenske bale dok se drugi drže standardnih principa da dimenzije budu 60 x 60 x 60 cm. U iskopanu rupu se dodaje kompost ili istrunuli stajnjak.
Prije presađivanja biljku je potrebno zaliti kako bi se korijenje natopilo i ne bi došlo do pucanja. Klematis se stavljanja u iskopanu rupu, a prethodno je potrebno ukloniti donje listove i ispuniti zemljom dio oko korijena. Dublja sadnja potiče rast biljke, a preporučuje se redovno zalijevanje osobito prve godine. Cvjetovi se mogu očekivati tek za 2 - 3 godine. Općenito, klematis se sadi na istočnoj iz zapadnoj strani zidova, a dno oko biljke se malčira kompostom borove kore, granama smreke, drugim otpalim lišćem ili postavljanjem kamenja i cigle.
Uzgoj u stakleniku
U stakleniku se uzgaja sjeme ili reznica. Ako se sadi kao sjeme proces je takav da se prije sijanja sjemena posuda očisti sredstvom za dezinfekciju nakon čega se posuda ispuni mješavinom za sadnice koja se sastoji od tresetne mahovine, pijeska i vermikulita. Ta kombinacija olakšava klijanje sjemena. Posijano sjeme se prekrije laganim slojem pijeska nakon čega se zalije tako da tlo bude vlažno izbjegavajući pretjerano natapanje tla. Nakon sadnje sjemena, posuda se pokriva staklom ili plastičnom vrećicom kako bi se povećala vlažnost i temperatura što će pomoći u klijanju.
Idealna temperatura koja bi trebala biti u stakleniku da bi sjeme klijalo je između 16 - 21°C. Sadnica je spremna za presađivanje u novu posudu ili na otvoreno tek kad se pojave pravi listovi. Savjetuje se u periodu oko 1 - 2 tjedna sadnicu iznositi na otvoreno po nekoliko sati kako bi očvrsnule.
Sadnja reznica je daleko jednostavnija jer ne zahtijeva period klijanja odnosno stvaranja novog korijena. Reznicu uzetu od postojećeg klematisa prije sadnje uranjamo u mješavinu fungicida i hormona za ukorjenjivanje nakon čega se sadi u posudu s odgovarajućom ispunom. U periodu između 6 - 8 tjedana reznica će početi rasti, a za to vrijeme je potrebno izložiti na mjesto gdje će primiti odgovarajuću količinu svjetlosti.
Uzgoj u posudama
Klematis je idealan za sadnju u posude koje se mogu držati na otvorenom u vrtu ili na balkonima. U slučaju da se drže na balkonima sade se u posude od 25 l i postavlja se ograda po kojoj će se klematis nesmetano širiti. Klematis se sadi u posudu promjera oko 45 cm s istom dubinom kako bi mu se omogućio nesmetan razvoj korijena.
Prije sadnje idealno je namočiti korijen u toplu vodu 1 - 2 h, a nakon toga sadnicu posaditi u mješavinu zemlje i komposta. Na vrh se preporučuje staviti sloj kamenčića kako bi se zadržala vlažnost. Još jedna stvar koja će pomoći u održavanju vlažnosti je postavljanje 4 slamke unutar posude preko koje se stavlja plastična vrećica pritom pazeći da ne dodiruje biljku. Jednom dnevno je potrebno okrenuti vrećicu naopako kako bi višak vode mogao izaći. Zbog drenaže koja moja biti omogućena biljci koriste se posude s rupama na dnu kako bi višak vode mogao nesmetano otjecati bez zadržavanja unutar korijenske mase. Tako posađen drži se na istočnoj ili zapadnoj strani uz zid ili ogradu.
Održavanje nasada
Grmolike vrste klematisa se sade na određenoj međusobnoj udaljenosti od oko 2 m. Vrste klematisa koje su penjačice je idealno kombinirati s ružama penjačicama i moguće ih je posaditi u istu rupu na udaljenosti od oko 20 cm, a između ove dvije sadnice je potrebno staviti pregradu kako ne bi došlo do međusobnog ispreplitanja korijena.
Klematis zahtijeva redovno prihranjivanje i zalijevanje osobito neposredno nakon sadnje. Poželjno je da se tlo zasjeni odnosno malčira organskim humusom ili sadnjom niskih biljaka u dnu dok za vrhove klematisa treba osigurati sunčevu svjetlost kako bi cvjetale. Savjetuje se svako proljeće stari sloj zamijeniti novim, a orezivanje se savjetuje svakih 4 - 5 godina. Većina vrsta ne voli vjetar pa ih se izbjegava saditi na otvorenim prostorima gdje će biti izložene direktnom udaru vjetra.
Održavanje i njega
Biljku je jednostavno održavati, a zahtijeva redovno orezivanje i uklanjanje suhih grana i zalijevanja koje je svakih 8 - 9 dana kada se biljka uspostavi. Ova biljka uspijeva u gotovo svakoj vrsti tla i idealan je za kombinaciju s drugim biljkama posebice onima koje služe kao zaštita korijenu od direktnog sunca poput nevena.
Klematis je potrebno malčirati organskim kompostom kako bi se zadržala određena količina voda, a samim tim i spriječilo pretjerano upijanje vode koju biljka ne može primiti pa tako dolazi do propadanja korijena kao i cijele biljke. S obzirom na to da je klematis biljka koja se može naći kao grmolika i penjačica tako se razlikuje mjesto sadnje. Za penjačice se koristi gredica ili neka druga vrsta potpore i sadi se na manjoj udaljenosti od zida za razliku od grmolikog oblika koji treba biti udaljen oko 1,5 m. Grane ove biljke su jako osjetljive i prilikom penjanja se moraju lagano vezivati kako se ne bi međusobno zapetljale ili pukle zbog dužine.
Zalijevanje
S obzirom na to da je klematis biljka koja voli vlažno i dobro drenirano tlo pravilno zalijevanje je ključno u protivnom dolazi do propadanja cijele sadnice. Zahtijeva redovno zalijevanje osobito tijekom sušnog perioda kada je zalijevanje intenzivnije i to svaka 2 - 3 dana. Korijenje biljke je jako osjetljivo i zahtijeva dodatnu njegu u vidu malčiranja tla kako bi se spriječilo isušivanje.
Potrebno je osigurati da se korijen nalazi u sjeni, a nakon sadnje zahtijeva zalijevanje jednom tjedno. Kada se korijenski sustav uspostavi zalijeva se svakih 8 - 9 dana. Za uspješno cvjetanje klematisa starijeg od 5 godina važno je da tlo bude navlaženo do oko 60 cm dubine. Nakon zalijevanja, tlo je potrebno malčirati kako bi se zadržala vlažnost i to mješavinom humusa i treseta. Za zalijevanje mladih sadnica bit će dovoljno koristiti 10 l tople vode. Preporučuje se izbjegavati zalijevanje mlazom vode.
Gnojidba
Klematis je biljka koja se tijekom ljeta prihranjuje 4 puta. Prvo prihranjivanje je u proljeće, u periodu između ožujka i travnja kada se koristi umjetno gnojivo u granulama koje sadrži dušik, a preporučuje se korištenje kalijevog i fosfatnog gnojiva i to 20 - 40 g na 10 l vode. Prethodno je biljku potrebno zaliti, a gnojivo se nakon toga posipa po površini oko biljke.
Tijekom ljeta, u periodu između srpnja i kolovoza kada obilno cvjeta prihranjuje se gnojivom topivim u vodi, a preporučuje se kalijev sulfat otopljen u vodi. Da bi biljku pripremili za zimu na odgovarajući način u jesen se koristi fosforno gnojivo. Kao prirodno gnojivo koristi se otopina stajskog gnojiva u omjeru 1 : 10. Kasnije, kada klematis postigne određenu starost, prihranjuje se uravnoteženim višenamjenskim gnojivom 5 - 10 - 5.
Razmnožavanje
Razmnožavanje klematisa se najčešće vrši dijeljenjem i reznicama, iako je moguće i sjemenom. Vrste s velikim cvjetovima kao i hibridne razmnožavaju se vegetativno dok je za vrste s malim cvjetovima rezervirano razmnožavanje sjemenom.
Za razmnožavanje sjemenom potrebno je u jesen posijati sjeme u posudu i prekriti ga slojem komposta i pijeska koja će se čuvati u hladnom stakleniku do sljedećeg proljeća kada se može očekivati klijanje. Razmnožavanje dijeljenjem se vrši u rano proljeće i ljeto uzimanjem 5 - 6 grmova oštrim vrtnim alatom, a svaki grm bi trebao imati po jedan pupoljak koji će procvjetati. Razmnožavanje reznicama možemo obaviti u periodu između proljeća i kasnog ljeta. Za takvo razmnožavanje uzima se 10 - 15 reznica koje se sade u kutiju ispunjenu mješavinom treseta i pijeska i zatvaraju se polietilenom ili staklom.
Za ukorjenjivanje je potrebno postići optimalnu temperaturu između 19 - 22°C, a vlažnost oko 90%. Proces stvaranja korijena traje otprilike 8 - 9 tjedana nakon čega se presađuje u posudu promjera 8 cm i unosi u zatvoreni prostor u periodu hladnijih mjeseci dok se za konačnu sadnju čeka listopad.
Presađivanje
Klematis se presađuje u rano proljeće čim se pojave zeleni pupoljci u prethodno iskopanu rupu 60 x 60 x 60 cm ispunjenu drenažnim slojem preko kojeg se stavlja mješavina humusa, fosfatnog gnojiva, pepela, treseta i pijeska. Nakon presađivanja stavlja se štap kao potpora i pritom biljka zahtijeva obilno zalijevanje.
Sadnica se može presaditi bilo kada u godini za vrijeme toplijeg vremena, ali se savjetuje presađivanje u jesen kada će korijen imati dovoljno vremena da se navikne na nove uvjete prije zime. Preporučuje se sadnja na istočnoj strani zida izbjegavajući propuh i podzemnu vodu. Ako je klematis sađen s ciljem da raste uz zid kuće onda se sadi na udaljenosti od zida minimalno 80 cm, a ako želimo da bude grmolika biljka onda razmak mora biti najmanje 1,5 m.
Pomlađivanje
Pomlađivanje je ključno za klematis jer mu se produžuje životni vijek i poboljšava izgled. Kao višegodišnja biljka penjačica rastom gubi oblik i zahtijeva redovno oblikovanje posebice poslije perioda cvjetanja, odnosno za vrijeme vegetacije. Najčešći način pomlađivanja je uklanjanjem starih grana ili rezanjem cijele biljke na visinu 20 - 100 cm iznad tla čime se smanjuje opterećenje biljke. Pomlađivanje omogućuje obnavljanje biljke, formiranje i zadržavanje željenog oblika i veličine biljke.
Iako se savjetuje rezanje na spomenutu visinu to nije fiksno nego se visina može prilagoditi ovisno o tome koju visinu biljke želimo. Ako raste uz zid kuće onda je pomlađivanje jako rijetko i uklanjaju se samo one grane koje smetaju biljci i crpe hranu iz korijena. Nakon pomlađivanja tlo oko biljke je potrebno malčirati granama smreke ili otpalim lišćem koristeći grane višegodišnjih biljaka poput paprati, gelenije i zvjezdana.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanjem klematisa poboljšava se proizvodnja cvijeća, a treba se ograničiti na uklanjanje mrtvih grana u kasno ljeto nakon što prođe sezona cvjetanja. Prorjeđivanje ovisi i o vrsti klematisa te se različite vrste mogu prorjeđivati u različito vrijeme. Prve dvije godine nakon sadnje, biljku nije potrebno orezivati jer za to vrijeme neće stvarati cvjetove budući da je još u fazi prilagodbe. Ako klematis preraste predviđenu visinu može ga se odrezati na visinu od oko 12 cm.
Zaštita od vjetra
Klematis može biti osjetljiv na vjetar, pogotovo ako su grane i cvjetovi tanji i mekani. Za zaštitu se preporučuje saditi klematis ga u zaštićeno područje ili ga vezati uz žicu ili drugu vrstu potpore kako bi se osiguralo njegovo stabilno držanje. Također, preporučuje se da se skraćuje svake godine kako bi se ojačao korijenov sistem i smanjila njegova osjetljivost na vjetar.
Priprema za sljedeću sezonu
Uklanjanjem osušenih i bolesnih grana poslije perioda cvatnje osigurat će se da biljka u sljedećoj sezoni cvjetanja ima bujnije cvjetne stabljike. Potrebno je poštivati uvjete poput vrste tla, temperature i dnevne količine svjetlosti kako bi bili sigurni da će biljka uspjeti sljedeću sezonu. Iako podnosi temperature do -5°C, u zimskom periodu tlo je potrebno zaštititi malčiranjem nekim organskim kompostom kako bi se spriječile velike temperaturne promjene koje dovode do propadanja korijena i cijele biljke budući da je vrsta kojoj odgovara tropska klima.
Sadnica klematisa posađena u posudu se može unijeti unutar staklenika gdje se osigurava odgovarajuća temperatura, a u proljeće se iznosi iz zatvorenog prostora i stavlja na predviđeno mjesto gdje će biti izložen određenoj količini sunca potrebnoj za rast.
Bolesti
Iako je kao biljka prilično otporna postoje neke bolesti na koje je osjetljiv i koje mogu uzrokovati propadanje biljke ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere zaštite i pravovremenog reagiranja. Bolesti poput pepelnice, uvenuća ili sluzavosti stvaraju probleme klematisu.
Pepelnica
Pepelnica (lat. Golovinomyces orontii) je gljivična bolest koja uzrokuje sivo bijelu pojavu na lišću i čest je problem u vrtovima gdje posebice napada cvjetnice uključujući voće i povrće. Još se naziva i bolest vlaženja, daje brašnast izgled listovima biljke posebice na donjim površinama, a nekad zahvaća i cvjetove. Vrlo se lako širi vjetrom i opstaje na temperaturama između 15 - 27°C. Prirodne metode rješavanja ove gljivične bolesti je uklanjanjem zaraženog lišća u jesen obrezivanjem, prskanjem mješavinom sode bikarbone i vode ili mješavinom otopine za suđe i vode. Neobična metoda rješavanja je i primjenom mlijeka i vode u omjeru 1 : 3. Kemijskom kontrolom odnosno korištenjem fungicida bit ćemo sigurni da smo se riješili ove bolesti.
Venuće klematisa
Venuće klematisa je bolest koju uzrokuje gljivica Calophoma clematidina osobito hibridnih vrsta. Bolest se očituje u pojavi pjegavosti lišća koje rezultira uvenućem biljke. Klematis koji je obolio od ove bolesti ima smežurane listove čije peteljke poprimaju crnu boju. Malčiranjem tla u cilju smanjenja stresa korijena sprječava se pojava venuća, a ako se sumnja na zarazu biljke prije uklanjanja je potrebno dezinficirati pribor koji će se koristiti kako se bolest ne bi prenijela na ostale biljke. Kemijskih metoda za rješavanje ove bolesti nema.
Sluzavost
Sluzavost klematisa uzrokuju kolonizirane bakterije različitih vrsta što se događa najčešće u rano proljeće ili ljeto. Uvenuće biljke je praćeno pojavom smrdljive sluzi iz biljke, a uzrokuje uvenuće lišća. Iako bolest može biti smrtonosna njeno širenje se može kontrolirati uklanjanjem zahvaćenih dijelova. Gusti i sluzavi iscjedak koji teče niz stabljiku je neugodnog mirisa i proizvodi se iz stabljike ispod točke na kojoj lišće vene. Biljka se ne može sačuvati od napada ove bakterije, a sve što se može učiniti je uklanjanje zaražene stabljike iz eventualnog plodoreda ili udaljavanjem od drugih vrsta kako bakterija ne bi uzrokovala zarazu okolnih sadnica. Kemijskih kontrola u smislu korištenja fungicida za rješavanje ove bolesti nema.
Štetnici
Klematis je osjetljiva na napade raznih štetnika što uzrokuje nedostatak bujnosti i slabo cvjetanje. Napadaju ga štetnici poput lisnih ušiju, puževa, vinovog žiška i tripsa.
Lisne uši
Lisne uši (lat. Ahidoidea) su štetnici koji sišu sok iz lišća, stabljike i cvjetova, a veličine su 1 - 7 mm. To su kolonizirani štetnici koji se pojavljuju na donjoj strani lišća i uzrokuju zakržljalost istih što dovodi do zastoja u rastu biljke. Izlučuju ljepljivu tvar tzv. mednu rosu, a kontrolirati se mogu primjenom pesticida ili prirodnih neprijatelja poput bubamara i ličinki te korištenjem ulja nima ili insekticidnog sapuna.
Puževi
Puževi, a osobito vrtni (lat. Cornu aspersum) su štetnici koji se hrane ukrasnim biljem. Osobito napadaju mlade sadnice kao i trulo lišće koje se nalazi ispod sadnice. Ostavljaju sluzavi trag i prave rupe u lišću. Puževi se ne mogu iskorijeniti, ali se mogu poduzeti posebne mjere za zaštitu. Presađivanjem sadnice, grabljenjem tla i uklanjanjem otpalog lišća kao i stavljanjem zapreka može se pokušati kontrolirati napad ovog štetnika. Sadnjom metvice u podnožju biljke smanjuje se mogućnost napada kao i korištenjem taloga kave ili zdrobljene ljuske jajeta koji se zasipaju oko biljke.
Vinov žižak
Vinov žižak (lat. Otiorhynchus sulcatus) je kukac koji se hrani širokim spektrom biljaka, a posebno su osjetljive biljke posađene u posude. Glavna meta odraslog vinovog žiška je lišće koje napada tijekom proljeća i ljeta dok ličinka ovog štetnika napada korijen u periodu jeseni i zime. Napadi ovog štetnika rezultiraju uvenuće biljke, a jako je raširen na području Velike Britanije. Da bi se spriječio ili kontrolirao napad listovi biljke se moraju često kontrolirati, a korištenje pesticida u velikoj mjeri rješava problem. Prirodne nekemijske metode koje se koriste za rješavanje vinovog žiška su redovno pregledavanje biljke, postavljanje zamke oko posude u vidu ljepljive barijere ili uvođenjem drugih životinja koji napadaju vinov žižak poput ptica, žaba i ježeva.
Tripsi
Tripsi (lat. Thysanoptera) su jedan od najčešćih vrtnih štetnika koji se hrane korom i lišćem ujedno stvarajući ljepljivu masu odnosno mednu rosu što je karakteristično i za štetnike poput lisnih ušiju. Napad ovog štetnika rezultira uvenućem listova koji prethodno postaju žuti i prerano opadaju. Redovito pregledavanje biljaka može uveliko smanjiti mogućnost zaraze. Ako je biljka zaražena potrebno je ukloniti te zaražene dijelove, a ako je šteta velikih razmjera potrebno je ukloniti cijelu sadnicu. Vata natopljena u alkoholu može kontrolirati laganu zarazu, a za onu veću potrebno je koristiti sredstva poput imidakloprida ili dinotefurana.
Upotreba klematisa
Klematis je ukrasna vrsta biljke koja se pored svoje svrhe u tradicionalnoj medicini koristi i kao sredstvo za rastjerivanje vjetra i uklanjanja vlage. Njegovo korištenje u kulinarstvu ili kozmetičkoj industriji dosad nije zabilježeno.
Berba
Klematis je ukrasna vrsta cvijeća koja nema nikakvu drugu svrhu branja osim one estetske koja će svojim velikim i zvjezdastim cvjetovima dodatno ukrasiti prostor u kojem se nalazi.
Skladištenje
Jedina svrha pored estetske zbog koje beremo klematis je sušenje sjemena radi daljnjeg razmnožavanja biljke. Klematis se bere kada je na vrhuncu cvjetanja koristeći oštre škare, a branje se preporučuje rano ujutro. Zrelo sjeme je bijelo, a nakon branja se stavlja 1 - 2 dana na suho i hladno mjesto da se osuši. Čuva se zamotano u papir na tamnom i hladnom mjestu.
Medicina
U tradicionalnoj kineskoj medicini klematis se koristi tisućama godina u svrhu ublažavanja boli, kao oblog za liječenje rana i čireva. Oralnom upotrebom služi za liječenje sifilisa, gihta, reume i kroničnih kožnih bolesti. Ima antibakterijsko, protuupalno, analgetsko i sedativno djelovanje.
Zanimljivosti
Primorski klematis (lat. Clematis viticella) su uvezli skupljači biljaka iz Španjolske u Veliku Britaniju 1596. godine. Vunasti klematis (lat. Clematis lanuginosa) i raspršeni klematis (lat. Clematis patens) spadaju u vrste s velikim cvjetovima, a prvi put su u 19. stoljeću uvezene iz Kine i postale su popularne diljem Japana i viktorijanskih vrtova.
Naziv klematis dolazi od grčke riječi "klema" što u prijevodu znači grana ili grančica.
Poznata je i pod nazivom starčeva brada zbog pahuljastih glavica sjemena koji izgledaju poput starčeve brade. Loze biljke služe za izradu vijenaca zahvaljujući svojoj savitljivosti.
Jedna od najmirisnijih vrsta je zimzeleni klematis (lat. Clematis armandii), a lišće i sjemenke zapadnog bijelog klematisa (lat. Clematis ligusticifolia) su se nekada koristile kao zamjena za papar.
Foto: congerdesign / Pixabay
Odgovori