Vinova loza (lat. Vitis vinifera L.) pripada u skupinu trajnih penjačica i porodicu odnosno lozica (Vitaceae). Vinova loza čiji je oblik uzgojni, stručno se naziva Vitis vinifera ssp. vinifera. Narodna imena loze su trs, loza, čokot, vinska loza, vinika i drugi, a ovisi često i o mjestu gdje se vinova loza uzgaja.
Stabljika vinove loze može narasti u visinu do čak 20 m. Grane su joj izbrazdane tamnožute ili crvenosmeđe boje. Grane se penju po potpornju, pergoli, drveću ili grmlju uz pomoć vitica. Što su biljke starije, to im se kora više ljušti po dužini. Ima dobro razvijen i dubok korijen.
Listovi vinove loze mogu narasti 7 - 15 cm, zelene su boje, a na nekoliko mjesta su urezani kroz režnjeve. Rubovi listova su grubo nazubljeni, a nalaze se na dugim peteljkama. Na naličju listova nalaze se sitne dlačice. Poneke sorte u jesenskim mjesecima poprimaju crvenu boju na listovima.
Cvjetovi vinove loze su maleni, pravilnog oblika i žutozelene boje. Dvospolni su i skupljeni u grozdove te predivnog mirisa. Njihovo cvjetanje odvija se u lipnju i traje jako kratko, nekoliko dana.
Ocvijeće im je građeno od vjenčića i čaške i dvostruko. Čaška se sastoji od pet zubaca i kratka je, a vjenčić je građen od pet latica zelene boje. U tučku se nalazi dvogradna plodnica koja sadrži dva sjemena u svakom odjeljku. Ima pet prašnika.
Plodovi su okrugle bobice, žute, tamnocrvene ili ljubičaste boje (ovisi o sorti) i kombiniranog slatko-kiselog okusa.
Plod vinove loze naziva se grožđe. Grozdovi se sastoje od mnoštva bobica i zajedno su povezani u cjelinu. Unutar svake bobice na grozdu nalaze se po dvije do tri sjemenke.
Cvjetovi vinove loze često su izloženi posjetu pčela koji s njih skupljaju cvjetni prah i nektar. Osim toga, sišu sokove iz zrelih i često raspuknutih plodova te tako mogu spriječiti da bobice istrunu.
Grožđe dozrijeva u ljetnim mjesecima, obično u kolovozu ili u rujnu.
Vinova loza se uzgaja od davnina, a smatra se da su njezini počeci zabilježeni na granici između Kaspijskog ili Crnog mora, dok drugi tvrde da potječe sa Sredozemlja. U nekim mjestima može se pronaći i u divljini, uz same rubove šuma ili u šumama gdje je dostupno više svjetlosti.
Danas se uzgoj vinove loze proširio na cijeli svijet. Kroz godine i stoljeća uzgoja, nastale su brojne sorte čiji je broj narastao i do 20.000. U Hrvatskoj postoji čak 196 autohtonih sorti grožđa.
Vrste vinove loze
U svijetu postoji više od 20.000 sorti vinove loze, a u Hrvatskoj je priznato 196 sorti namijenjenih proizvodnji vina i drugim proizvodima.
Nerguli je 1946. godine sorte vinove loze podijelio u tri skupine sa zajedničkim biološkim osobinama, a to su: Panonska i skupina sorata crnomorskog sliva, Istočna skupina (convarietas orientalis) i Zapadno europska (convarietas occidentalis).
Osim spomenute, podjele su česte i s obzirom na način korištenja, a to su za: preradu u vino (vinske sorte), potrošnju za jelo u svježem obliku (zobatice - stolne sorte), proizvodnju sokova, koncentrata i moštova, sušenje - grožđice, destilate, kompote, marmelade i dekorativne svrhe.
U našim područjima najviše se uzgajaju vinske sorte vinove loze, a one se dijele s obzirom na boju vina, a to su: bijele vinske sorte, crne vinske sorte i crvene vinske sorte
Odmah iza njih, dolaze i stolne sorte čija je primjena sve značajnija i šira.
Detaljnije informacije o sortama vinove loze >>
Uzgojni oblik
Kod uzgoja vinove loze potrebno je znati da je izbor uzgojnog oblika jedna od najvažnijih stavki kod podizanja vinograda. S obzirom na uzgoji oblik, vinova loza se oblikuje i održava.
Postoji niz uvjeta koji utječu na izbor uzgojnog oblika, a jedan od najvažnijih je taj koji je očekivana kakvoća i količina grožđa koja se očekuje. Uzgojni oblik odabire se i s obzirom na podlogu, ali i na klimatske uvjete i plodnost tla. Oni utječu na upotrebu potrebne mehanizacije.
Do danas kroz povijest i tradiciju postoje različiti sustavi uzgoja vinove loze koji su imena dobili po svom obliku (lepeza, račvasti...), po kraju gdje se uzgaja (iločki, istarski, kaštelanski...), po autoru (Moser, Guyot...) ili po načinu reza (kortina, kruna...)
No, ipak, svi oni potječu od glavnih uzgojnih oblika - dvokrak, lepeza, račvasti, a s obzirom na njih česte su modifikacije.
Detaljnije informacije o izboru uzgojnog oblika >>
Sadnja vinove loze
Budući da je vinova loza penjačica, da biste je uspješno uzgojili potreban joj je potporanja ili oslonac za rast - armatura. Rijetko se vinova loza uzgaja bez oslonca, a ako se takav uzgoj i primjenjuje, gotovo uvijek su to vinogradi u jako toplim krajevima, poput primjerice naše Dalmacije.
Kao što smo spomenuli, uzgoj vinove loze gotovo je nemoguć bez armature koji uključuje: stupove, žice, ankere (sidra), zatezače žice, dodatne opreme (nosači, lanci, kukice i ostalo)
Podlogu za sadnju potrebno je prilagoditi klimatskim uvjetima područja na kojem će se vinograd saditi. Kod izbora podloge treba osobitu pozornost posvetiti kemijskoj analizi tla, odnosno sadrži li fiziološki aktivno vapno.
Vinova loza u Europi se ne sadi na vlastitom korijenu jer europske sorte nisu otporne na trsovu uš (filoskeru). Nakon što je uš stigla na europsko tlo, započelo je cijepljenje loze jer ona napada upravo korijen. Loza se cijepi na američku vrstu Vitis koja je otporna na štetnika. Kod križanja sorata, najbolji rezultati su ostvareni kada su se križale američke sorte. U tu svrhu stvorene su križane američke vrste i neke plemenite loze. Sve više se radi na tome da se stvore još bolje podloge pa slijedom toga nastaju i kompleksni križanci.
Vinova loza je višegodišnja kultura pa se prije podizanja samih nasada trebaju obaviti kvalitetni radovi i pripreme prije sadnje kojima će se stvoriti idealni uvjeti za razvoj nadzemnih dijelova biljke i njezinog korijenovog sustava. Dobro razvijena vinova loza zadržat će otpornost u svim vremenskim uvjetima te će čak i u onim nepovoljnima omogućiti dobar prinos.
Prije podizanja nasada potrebno je obaviti pripreme poput: uređenja mjesta na kojemu će se vršiti sadnja vinove loze (planiranje proizvodnje na terenu i krčenje vegetacije koja je prethodno bila posađena na tlu), priprema tla za podizanje nasada, odvodnje i navodnjavanja (hidromelioracija) te gnojidbe i rigolanja (agromelioracija).
Pripreme za sadnju vinove loze. Prije nego što krenete saditi lozu, obilježite sadna mjesta kako bi dobro isplanirali vinograd. Ako sadite vinovu lozu na većim površina, bit će vam potrebna pomoć teodolita (geodetskog instrumenta). Njime ćete moći sa sigurnošću odrediti u kojem će pravcu ići prvi red jer svi ostali redovi moraju biti pod pravim kutom s obzirom na taj prvi red. Vinova loza se može saditi u: jame i brazde.
O dobro prinosu i uspješnosti proizvodnje uvelike ovise kvalitetne sadnice, odnosno dobar lozni cijep za sadnju. Da bismo zadovoljili sve navedeno, spomenute sadnice moraju biti zdrave s dobro razvijenim korijenovim sustavom i najmanje tri dobro razvijena korjenova izdanka (1 do 2 mm kod baze).
Korijen mora biti pravilno raspoređen, rozgva mora biti zrela, dobro razvijenih pupova. Spojno mjesto mora biti kalusirano, odnosno skroz sraslo. Provjerite je li kalusirano tako da palac položite na plemku. Ona se tada ne bi smjela odvojiti od podloge.
Sadni materijal mora obvezno biti dezinficiran kako se mlade biljke ne bi zarazile virusima te certificiran.
Preporučuje se korištenje parafiniranih cijepova jer oni imaju velik broj prednosti. Primjerice, ne može doći do sušenja spojnog mjesta, manje se razvija postrano korijenje te se cijepovi ne zagrtaju.
Budući da vinova loza ostaje posađena na istom mjestu dugi niz godina (25 - 30 godina), potrebno je odabrati položaj za sadnju koji će joj najviše odgovarati i na kojem će se ostvariti povoljni prinosi s visokokvalitetnim sortama grožđa.
Prije podizanja nasada vinove loze potrebno je procijeniti uspješnost proizvodnje, mogućnost ekološke sadnje vinove loze, općenitu organizaciju poslova koji se tiču tržišta, mehanizacije, transporta, prerade.
Vinogradar mora sam odlučiti o koju će vrstu sadnje odabrati, a ona će ovisiti i o veličini parcele, vrsti vinove loze i konfiguraciji terena. Vrijeme sadnje vinove loze je u jesen ili proljeće.
Vrijeme sadnje ovisi o tome sadite li lozu u mediteranskom ili kontinentalnom dijelu Hrvatske. Općenito se preporučuje proljetna sadnja, posebice u kontinentalnim područjima gdje su zime oštre, a temperature ispod ništice. Sadite je od ožujka do svibnja, a točan mjesec sadnje ovisi i o izboru vrste tla. Sadnju obavite ranije na lakšim, pjeskovitim tlima, a kasnije na težim, ilovastim tlima.
Jesenska sadnja preporučuje se isključivo na područjima s blagom zimom, gdje ne postoji opasnost od smrzavanja tla, što je moguće u mediteranskim dijelovima zemlje.
Detaljnije informacije o sadnji vinove loze >>
Uzgoj vinove loze
Površinu koja uključuje tlo na kojem raste vinova loza, potrebno je redovito održavati. Održavanje tla u vinogradu najčešće uključuje: obradu tla, zatravljivanje, primjena sredstava za uklanjanje korova (herbicida), kombinacija primjene herbicida i zatravljivanja, kombinacija obrade tla i korištenja herbicida.
Budući da je u posljednje vrijeme sve veći nesrazmjer između oborina i sušnih perioda, navodnjavanje vinograda postalo je jedno od osnovnih mjera, čak i tamo gdje do unazad nekoliko godina nije bilo potrebe za navodnjavanjem.
Da bi grožđe ostvarilo dobar prinos, jedna od važnih agrotehničkih mjera je i redovita i pravilna gnojidba vinograda. Biljna hraniva su vinovoj lozi prije potrebna kako bi se odvijali metabolički procesi bitni za rast i razvoj.
Gnojidba tla bitna je jer popravlja kemijska svojstva tla, povećava plodnost tla, utječe na vodo-zračni režim i djeluje na mikrobiološku aktivnost.
Ako tijekom vegetacija na mladicama ili listovima dođe do nedostatka nekog elementa dolazi do pojave određenih simptoma prema kojima se može sa sigurnošću utvrditi o koji točno element nedostaje. Osim vizualnog utvrđivanja nedostatka pojedinih elemenata, on se može utvrditi i u laboratoriju - kemijskom analizom listova i tla.
Kod vinograda koji se nalaze na vrhuncu rodnosti, potrebne su redovite kontrole kako bi se na vrijeme otkrili nedostaci koje je potrebno nadoknaditi.
U vrijeme vegetacije, makroelementi i mikroelementi se lako mogu nadoknaditi uz pomoć folijarnih gnojiva u tekućem stanju. Vinograde koji se nalaze na jako propusnim tlima gdje se hraniva često ispiru potrebno je pojačano gnojiti. Dakle, osim osnovne i dopunske gnojive, uvrstiti i dodatke mineralnih gnojiva - posebice onih dušičnih koje je potrebno dodavati u nekoliko navrata.
Detaljnije informacije o uzgoju vinove loze >>
Održavanje i njega
Da bi vinograd ostvarivao dobre i dugogodišnje prinose potrebno ga je pravilno održavati.
Mlado postavljeni vinograd potrebno je redovito održavati i njegovati kako bi izrastao u kvalitetnu vinovu lozu. Sustav njega sastoji se od određenih agrotehničkih radova koji uključuju: uklanjanje viška mladica, povezivanje mladica, obrade tla, uklanjanje površinskog korijenja, vršikanje novoizraslih mladica, uklanjanje zaperaka, zaštita protiv štetnika i zaštita od bolesti.
Jednom godišnje obvezno se mora odraditi rezidba rodnog vinograda. Rezidba je najvažnija mjera u proizvodnji grožđa, a rezidbom se: oblikuje uzgojni oblik sorte, održava vinograd, utječe na kvalitetu grožđa, utječe na prinos, regulira rodni i vegetativni potencijal, utječe na samo zdravstveno stanje vinograda.
Vinograd najviše može nastradati od mraza i tuče. S obzirom na navedeno, vinograd možemo zaštititi na sljedeće načine: zaštita vinograda od mraza i zaštita vinograda od tuče.
Vinova loza se razmnožava vegetativno i to: kalemljenjem (cijepljenjem), reznicama, položenicama, potapanjem čokota. Razmnožavanje kalemljenjem je najčešće, a preostali načini prakticiraju se u starijim nasadima vinove loze (nakon četvrte godine starosti). Tada je potrebno izvršiti popunjavanjem vinograda.
Detaljnije informacije o održavanju vinove loze >>
Bolesti i štetnici
Da biste uspješno zaštitili svoj vinograd od napada bolesti i štetnika, potrebno je dobro poznavati simptome koji se pojavljuju i razvijaju nakon samog napada.
Za sprječavanje bolesti na trsu, potrebno je poznavati biologiju same bolesti, uvjete pod kojima se pojavljuje i razvija te u konačnici i kako ih spriječiti te kako zaštititi biljku kemijskim sredstvima ako dođe do pojave bolesti.
Plamenjača vinove loze kod nas je poznatija pod imenom peronospora, a u Europu je stigla iz SAD-a kroz američku vrstu Vitis koja se potkraj 19. stoljeća uvozila kao podloga za razvoj vrsta otpornih na filoskeru. Plamenjača može napasti mladice, cvijet, listove, bobice i grozd, a uzrokuje je gljivica pod imenom Plasmopara viticola.
Pepelnica ili latinski Uncinula necator prva je bolest koja je u Europu stigla, a da ima strano podrijetlo. Prvi je puta zabilježena u mjestu nedaleko od Londona 1845. godine, a ubrzo se proširila svim mediteranskim zemljama. Danas je česta u im mjestima gdje se vinova loza i uzgaja. Nanosi goleme štete grožđu, a prinos se može smanjiti od 80 do 90%. Bolest može napasti listove, vitice, izboje, bobice i cvat, a uzrokuje je gljivica naziva Uncinula necator.
Crvena palež vinove loze ili latinski Pseudopezicula tracheiphila, bolest je koja potječe iz Europe, a koja se javlja na područjima na kojima nema dovoljno vode i na nešto laganijim tlima. U našim područjima javlja se obično u području Moslavačkih vinograda i na Plješivici, a najosjetljiviji je Portugizac. Bolest napada listove, a uzrokuje ga gljivica imenom Pseudopezicula tracheiphila. Parazit ulazi micelijem u snopove listova i tako onemogućuje razvoj sokova. U tkivu ponestaje vode pa se listovi između žila suše i odumiru. Dolazi do razvoja pjega koje poprimaju izgled trokuta. Boja nastalih pjega se mijenja, od početne svijetložute do crvenosmeđe.
Siva plijesan vinove loze ili latinski Botrytis cinerea uzrokuje štete na listovima, mladicama, peteljkama i bobicama. Glavni uzročnik bolesti je gljivica pod imenom Botrytis cinerea. Gljivica uzrokuje dvojake štete - smanjuje prinos za 3,5%, a ponekad i za značajno više te uzrokuje lošiju kvalitetu mošta i vina. Naime, gljivica troši veće količine šećera i kiselinu iz bobica čiji okus na kraju poprima okus jabučnog octa. Bolest se na listovima očituje u obliku žutih pjega koje kasnije mogu postati smeđe. Na vlažnim mjestima iz pjege će se javiti sive prevlake. Gljivica može napasti i zelene izboje te peteljku grozda i prije nego dođe do cvatnje pri čemu može otpasti i čitav grozd.
Crna pjegavost rozgve ili latinski Phomopsis viticola otkrivena je tek 1973. godine. Nakon što se smanjila upotreba fungicida na bazi sumpora i bakra, spomenuta bolest postala je sve veći problem. Riječ je o bolesti koja postepeno iscrpljuje biljku, a urod se svake godine sve više smanjuje. Prema dostupnim podacima štete mogu biti i veće od 30%. Bolest napada mladice, listove i rozge, a uzrokuje je gljivica Phomopsis viticola.
Da biste prepoznali štetnika koji je napao vaš trs, potrebno je prepoznati simptome koje štetnika ostavlja na generativnim i vegetativnim dijelovima biljke. Nakon toga, možete razmišljati o zaštiti kemijskim ili organskim sredstvima. Zaštitna sredstva možete aplicirati prije pojave štetnika kao znak prevencije ili nakon što primijetite da se neki od štetnika pojavio. Preporučuje se provedba redovite kontrole vinograda jer se jedino tako mogu pravovremeno spasiti nasadi.
Filoksera ili latinski Viteus vitifoliae, poznatija još kao i trsova uš, u Europu, točnije u Francusku, donijeta je oko 1980. godine iz Amerike. Brzo se proširila diljem svih zemalja Europe te iza sebe ostavila na tisuće propalih vinograda. Riječ je sitnom štetniku koji je dugačak svega 0,7 do 1,4 mm, a rijetki oblici narastu do 2 mm. Napada tako da kroz rilo izlazi silet kojim probuši tkivo biljke i tako iz njega siše sokove.
Grozdov moljac ili latinski Lobesia botrana; Clysia ambiguella uključuje žutog i pepeljastog moljca koji, iako se naziva moljcem, spada u skupinu savijača. Jedan je od najznačajnijih štetnika loze. Pepeljasti moljac može se naći na prostorima cijele Hrvatske i svuda je raširen osim u sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske gdje je rašireniji žuti moljac. Napada plodove (bobice grožđa) i cvijet. Može narasti do 7 mm, dok mu je raspon krila 11 - 15 mm, ovisno o vrsti. Jedan je pepeljasto siv, drugi žut, a svaki od njih ima kukuljicu iz koje izlazi gusjenica. Kod pepeljastog moljca gusjenica je zelena sa žutom ili smeđom glavom, dok je kod žutog moljca ružičasta kada je mlada, a kasnije je bijele boje. Žuti grozdov moljac ima dvije generacije godišnje, dok pepeljasti ima čak tri.
Lozine grinje šiškarice se od ostalih paučnjaka razlikuju po tome što imaju dva para nogu. Sitne su, duguljaste, široke 0,03 mm i dugačke 0,6 mm. Tijelo im je bijele boje. Budući da su jako sitne, ponekad se mogu uočiti tek uz pomoć povećala. Najpoznatije lozine grinje šiškarice su: akarinoza - latinski Calepitrimerus vitis i erinoza - latinski Colomerus vitis.
Cigaroš ili latinski Byctiscus betulae štetnik je koji se najčešće pojavljuje u Dalmaciji i Istri. Napada listove i pupove. Odrasli štetnici imaju tijelo različitih boja, od svijetlozelene i sjajne do plave i bakrene te metalne. Mogu narasti 6 - 9 mm. Ličinka ovog štetnika nema noge, velika je 6 mm i bijele je boje.
Lozin trips ili latinski Drepanothrips reuteri čest je štetnik u vinogradima u kontinentalnom dijelu Hrvatske i u obalnom. Štetnik napada mlade izboje, listove i grozdove. Odrasli štetnik manji je od 1 mm, a boja mu je svijetložuta. Na čokotima vinove loze može prezimiti odrasla ženka koja se na proljeće počinje hraniti mladim izbojima biljke. U prosjeku jedna ženka može odložiti i do 100 jajašca. Iz jajašca izlaze ličinke nakon šest do deset dana, one se hrane listovima i grozdovima. Razvijaju se od šest do devet dana, a tijekom jedne godine postoji više generacija.
Detaljnije informacije o bolestima i štetnicima vinove loze >>
Dozrijevanje
Vremenski uvjeti tijekom dozrijevanja grožđa mogu uvelike utjecati na kvalitetu grožđa i prinos. Ako je tijekom dozrijevanja grožđa vrijeme nepovoljno, vlažno i hladno ili je došlo do pretjerane suše, govorimo o lošim vremenskim prilikama tijekom dozrijevanja grožđa.
Grožđe najbolje dozrijeva kada su temperature tijekom dana umjerene, od 20 - 25°C, a tijekom noći nešto niže od navedenih dnevnih temperatura. U isto vrijeme, bobicama grožđa potrebna je dostatna vlaga u tlu te dovoljno sunca i svjetlosti.
Takvi uvjeti donose prinose čije bobice grožđa sadrže visoke koncentracije šećera, dobre su arome i omjera kiseline te povoljnog zdravstvenog stanja.
Berba
Kada dođe vrijeme za berbu grožđa, potrebno je pripremiti sav potreban materijal i prostoriju gdje će se grožđe nakon berbe skladištiti. Budući da berba grožđa uključuje dosta posuda i alata, ali i strojeva te potrebnog prostora, sve navedeno potrebno je pripremiti prije berbe grožđa. Osim toga, treba organizirati i dovoljan broj radnika te transporta nakon berbe.
Berba grožđa obavlja se tijekom toplog, suhog i sunčanog vremena. Ne preporučuje se vršiti berbu za vrijeme visokih temperatura pa je obaviti u ranim jutarnjim ili kasnim poslijepodnevnim satima.
Ponekad se izvodi više puta, o čemu ovisi i različitost sorata u vinogradu. Osim toga, prilikom berbe, valja obratiti pozornost na to da se beru isključivo oni grozdovi koji su zdravi i dozreli te kao takvi garantiraju kvalitetan mošt.
Grožđe se odmah nakon berbe sprema u sanduke, a zapremnina svakog iznosi od 20 do 30 kilograma. Tako spremljeno, najmanje se oštećuje.
Nakon berbe potrebno je pregledati grožđe i one bobice ili dijelove grožđa koji su pljesnivi, odstraniti i baciti. Takve bobice su zaražene i mogu dovesti do zaraze i zdravih bobica.
Skladištenje
Do mjesta gdje se grožđe skladišti ili prerađuje, grožđe se prevozi u plastičnim ili drvenim posudama.
Ono što je najvažnije kod berbe do transporta i skladištenja, je to da se bobice ne bi smjelo gnječiti. Ono do trenutka obrade ili do transporta za tržište (stolno grožđe), mora biti neoštećeno.
Mnogi imaju običaj odmah nakon berbe gnječiti grožđe i kao takvog ga ostavljati u bačvama ili plastičnim vrećama. No, to nije pravilno. Vina koja su proizvedena iz takvog grožđa mogu biti sklona razvoju bolesti i potamniti.
Do prerade, grožđe se preporučuje držati na tamnom, hladnom i vjetrovitom mjestu.
Detaljnije informacije o dozrijevanje, berba i skladištenje grožđa >>
Pripravci
Kako se grožđe često koristi u prehrani, donosimo vam recepte za najpopularniju zimnicu od grožđa:
Foto: JillWellington / Pixabay
Odgovori