Uzgoj vinove loze

Površinu koja uključuje tlo na kojem raste vinova loza, potrebno je redovito održavati.

Održavanje tla u vinogradu najčešće uključuje:

• obradu tla
• zatravljivanje
• primjena sredstava za uklanjanje korova (herbicida)
• kombinacija primjene herbicida i zatravljivanja
• kombinacija obrade tla i korištenja herbicida

Obrada tla

Tlo se mora redovito obrađivati na površinama vinograda čije je tlo teže i koji rastu na ravnim ili blago nagnutim tlima. Glavni cilj obrade tla je osiguravanje dobrih uvjeta za rast korijena zbog povoljnijeg sustava regulacije vode u tlu, uništavanje korova i apliciranjem mineralnih i organskih gnojiva oko korijena.

Razlikujemo dvije vrste obrade tla:

• jesensku obradu tla
• proljetnu (ili ljetnu) obradu tla

Jesenska obrada tla

Spomenuta obrada tla vrši se nakon obavljene berbe, a glavni razlog joj je rahljenje tla na većim dubinama te unošenje kalijevih i fosfornih gnojiva u zemlju. Na izrazito teškim tlima obrada tla će utjecati i na povoljan vodozračni režim.

Dubina na kojoj se obrađuje tlo većinom se kreće od 25 do 35 cm, a ovisi o dubini na kojoj se prostire korijen te o samoj strukturi tla.

Izvodi se plugovima. Oni u jesen nagrću zemlju u redove te se tako tvori brazda koja u zimskim mjesecima bude izložena akumulaciji vode i niskim temperaturama, a u proljetnim mjesecima se vrši razoravanje (obrnuti proces).

Podrivanje je od posebne važnosti za teška i zbijena tla jer se tlo podrivačima razrahljuje na potrebnoj dubini, odnosno u zoni u kojoj se razvija korijenov sustav. Njime se popravlja i struktura tla koja može biti narušena čestom upotrebom mehanizacije.

Podrivači se često koriste s deponatorom uz pomoć koji se unose mineralna gnojiva u tlo čime se povećava količina hraniva u području korijenovog sustava.

Proljetna (ili ljetna) obrada tla

Tijekom vegetacije obrada tla se obavlja:

• ručno
• mehanizacijom

Tako se uklanjaju korovi, održava se potrebna količina vlage u tlu koja je neophodna u vrijeme ljetnih mjeseci, a u tlo se unose i mineralna gnojiva kojima se prihranjuje vinova loza u vrijeme vegetacije.

Proces zatravljivanja vinograda

Proces zatravljivanja izrazito je bitan na nagnutim terenima jer se time sprječava erozija tla. Osim toga, obavlja se na područjima gdje je tijekom godine dobro raspoređen raspored oborina.

Zatravljivanje se vrši sjetvom djetelinskih ili travnih smjesa, a izbor trava ovisi o količini oborina tijekom godine, strukturi tla, nagibu površine te sustavu uzgoja.

Tijekom godine, travu je potrebno pokositi dva do četiri puta te je ostaviti u međurednom prostoru. Sve to pozitivno utječe na strukturu tla, zadržava se veća količina vlage u tlu te se povećava i sadržaj mineralnih tvari.

U vinogradima u kojima je obavljen proces zatravljivanja, omogućen je prolazak mehanizacije u svim uvjetima vlažnosti tla. No, iako je puno prednosti koje donosi proces zatravljivanja, preporučuje se oprez kako pokrov ne bi bio konkurencija rastu vinove loze i kako ne bi uzimao hranjive tvari namijenjene za njezin razvoj.

U većini vinograda na području kontinentalne Hrvatske, primijenjuje se kombinirani sustav. To znači da se prostor unutar redova zatravljuje i po potrebi kosi, a prostor u samom redu se održava herbicidima ili obradom.

Održavanje i uzgoj vinove loze bez obrade tla

Česta je praska kod domaćeg i stranog uzgoja vinograda da se obrada tla uopće ne provodi, a spomenuto daje dobre rezultate. Riječ je o prostorima na kojima se gnojidba vrši samo površinski, a korov se uništava herbicidima ili košnjom, a ponekad i kombinirano.

Na područjima gdje se u ljetnom periodu javlja manjak vode, na siromašnim i lako propusnim tlima, preporučuje se zatravljivanje u jesensko-zimskom periodu te uništavanje korova herbicidima u proljetno-ljetnom periodu.

U jesen i zimu, kada u većini vinograda ima dovoljnih količina vlage, trava sprječava pojavu erozije, obogaćuje tlo te produljuje aktivnost mineralnih gnojiva. U proljetnim i ljetnim mjesecima, korov se na takvim tlima lako suzbija. Kod prvog i drugog prskanja, koristite herbicide na bazi sulfosfata i glifosata, a za treće prskanje dobar je izbor herbicid na bazi glufosinata.

Na spomenuti način održavani vinogradi daju dobre rezultate na tlima koja su jako pjeskovita pa se takav sustav održavanja posebice proširio u južnim predjelima.

Zalijevanje vinograda

Budući da je u posljednje vrijeme sve veći nesrazmjer između oborina i sušnih perioda, navodnjavanje vinograda postalo je jedno od osnovnih mjera, čak i tamo gdje do unazad nekoliko godina nije bilo potrebe za navodnjavanjem.

U ljetnim mjesecima, odnosno u fazi rasta bobica, loza treba 50 do 60 posto od ukupnih količina vode. S obzirom na to da se tijekom ljetnih mjeseci ne možemo pouzdati u dovoljnu količinu oborina, bez dodatnog navodnjavanje nemoguće je ostvariti dobre prinose.

Prednosti navodnjavanja vinove loze su:

• manji rast izboja koji konkuriraju bobicama
• manje bobice, ali više kožice grožđa koja utječe na kvalitetu vina

Prije navodnjavanja u obzir treba uzeti sljedeće:

• sortu
• veličinu
• tlo
• klimatske uvjete

Osim navedenog, potrebno je analizirati oborine i odrediti točan početak navodnjavanja. Iako se s navodnjavanjem započinje nakon sušnog razdoblja, ipak je potrebno odrediti koja će točna količina vode biti potrebna za navodnjavanje te koliko će se često ono vršiti.

U prvoj godini nakon sadnje, vinograd je potrebno zaliti 10 do 12 puta. Prvo slijedi odmah nakon sadnje, nakon toga vinograd se zalijeva u travnju i to tri puta te potom sljedećih četiri mjeseca dva puta i u rujnu jednom. Ako je vinova loza posađena na šljunčanim terenima, u prvoj godini zalijevanje bi trebalo vršiti 16 do 18 puta.

Navodnjavanje vinograda obavlja se brazdama - natapanjem. Da biste proveli ovu vrstu navodnjavanja, odmah nakon sadnje potrebno je na pola metra od posađenog trsa napraviti brazde (samo s jedne strane). Oko biljkama napravite udubljenja koja će biti spojena s brazdom.

Ako se voda ne može provesti kanalima, obavlja se ručno zalijevanje. Na svaki trs aplicira se 10 do 15 litara vode isto kao i kod navodnjavanja brazdama. Zemlja bi se trebala natopiti u slojevima od 80 do 100 cm.

Dva do tri dana nakon zalijevanja, zemlju okopajte da ne bi došlo do stvaranja pokorice, ali i kako bi se uništio korov.

Gnojidba vinograda

Da bi grožđe ostvarilo dobar prinos, jedna od važnih agrotehničkih mjera je i redovita i pravilna gnojidba vinograda. Biljna hraniva su vinovoj lozi prijeko potrebna kako bi se odvijali metabolički procesi bitni za rast i razvoj.

Gnojidba tla bitna je jer:

• popravlja kemijska svojstva tla
• povećava plodnost tla
• utječe na vodo-zračni režim
• djeluje na mikrobiološku aktivnost

Ako tijekom vegetacija na mladicama ili listovima dođe do nedostatka nekog elementa dolazi do pojave određenih simptoma prema kojima se može sa sigurnošću utvrditi o koji točno element nedostaje. Osim vizualnog utvrđivanja nedostatka pojedinih elemenata, on se može utvrditi i u laboratoriju - kemijskom analizom listova i tla.

Kod vinograda koji se nalaze na vrhuncu rodnosti, potrebne su redovite kontrole kako bi se na vrijeme otkrili nedostaci koje je potrebno nadoknaditi.

U vrijeme vegetacije, makroelementi i mikroelementi se lako mogu nadoknaditi uz pomoć folijarnih gnojiva u tekućem stanju. Vinograde koji se nalaze na jako propusnim tlima gdje se hraniva često ispiru potrebno je pojačano gnojiti. Dakle, osim osnovne i dopunske gnojive, uvrstiti i dodatke mineralnih gnojiva - posebice onih dušičnih koje je potrebno dodavati u nekoliko navrata.

S obzirom na godišnje doba razlikujemo:

• osnovnu ili jesensku gnojidbu - obavlja se usporedno s obradom vinograda
• prihranu (dopunsku gnojivu) - obavlja se u proljetnim mjesecima i tijekom vegetacije

Osnovna gnojidba

U tlo se unosi dostatna količina mineralnih gnojiva s naglaskom na kalij i fosfor. Riječ je o mineralima koji su slabo pokretni u tlu pa ih je potrebno unijeti na dubinu na kojoj se razvija korijenov sustav.

Uz spomenutu osnovnu gnojidbu koja se obavlja u jesen, preporučuje se i gnojidba stajskim gnojivom (organski gnoj).

Vinovoj lozi je za prinos od 10 tona po hektaru potrebno otprilike:

• 100 kg fosfora
• 120 kg dušika
• 170 kg kalija

Iz navedenog jasno je da prilikom jesenske gnojidbe treba dodati NPK gnojivo u sljedećim količinama:

• 400 kg po jednom hektaru u omjerima 7:20:30 ili 5:20:30
• 600 kg po jednom hektaru u omjerima 7:14:21

Uz spomenute količine, svake četiri godine potrebno je tijekom jesenske gnojidbe dodati po 40 tona po jednom hektaru zrelog stajskog gnojiva.

Dopunska gnojidba

Dopunska gnojiva provodi se dušičnim gnojivima poput UREA-e ili KAN-a za vrijeme vegetacije i prije kretanja iste. Potrebne količine određuju se s obzirom na stanje u vinogradu, trenutnoj količini dušika u tlu te očekivanim prinosima.

Tekuća gnojiva unose se u biljku folijarnom gnojidbom i to u području listova. Od mikroelemenata koji bi mogli nedostajati u određenim fazama rasta navodimo one najčešće, a to su: magnezij, bor, željezo i mangan.

Od svih navedenih elemenata, dušik najbolje djeluje na rast priroda. Samo jedan kilogram dušika može utjecati na povećanje prinosa grožđa od 13 do 24 kilograma, što znači i 44 posto priroda više.

Kod gnojidbe važno je znati da je iskoristivost dušika iz mineralnih gnojiva puno veća i učinkovitija. Dušik se iz mineralnog gnojiva iskoristi od gotovo od 80 posto, dok se iz stajskog gnojiva iskoristi samo 25 posto dušika.

U vrijeme fenofaze šare i tijekom cvatnje, lozi je potreban kalij (biljke koje proizvode veće količine šećera i škroba trebaju i više kalija). Za dodatak od jednog kilograma kalija, može se dobiti čak četiri kilograma grožđa više.

Kalij se, jednako kao i fosfor, teško aktivira u teškim tlima pa se preporučuje dobra gnojidba prije sadnje (meliorativna gnojidba). PK gnojivima u omjeru 20:30 tijekom rigolanja se aplicira cijelom dužinom brazde od 0 do 80 cm-a, 3 do 5 tona po jednom hektaru. Ako suho tlo ima 50 mg kalija u 100 grama tla, smatra se da je opskrba kalijem dobra.

Dosadašnje provedene analize zemljišta dovele su do rezultata da se u slojevima zemlje na dubini od 30 do 60 cm, gdje je smještena većina korijenovog sustava, nalazi deset puta manje kalija za visoku proizvodnju.

Vinova loza može iskoristiti svega 25 posto fosfora i dušika te 60 posto kalija. Ako sadite vinograd na području gdje je zemlja bogata vapnom ili kalcijem, korijenov sustav će teže primiti magnezij to može uzrokovati i žuticu, odnosno klorozu.

Vinograde je povremeno potrebno pognojiti i stajskim gnojivom što će utjecati na rahlost tla i održavanje povoljne strukture zemljišta. najbolje vrijeme za to su jesenski mjeseci kada se tlo obrađuje. U slučaju da ovaj korak preskočite ili ne nadoknađujete organske tvari u zemljištu, ono bi s vremenom postajalo zbijeno pa i njegova obrada bila puno teža.

Kod gnojenjem stajskim gnojivom, treba koristiti isključivo fermentirani zreli stajski gnoj jer je tada i njegovo djelovanje najveće. Ipak, budući da stajski gnoj sadrži na 100 kilograma svega 60 dekagrama kalija, gnojidba stajskim gnojem nije dovoljna.

Foto: JillWellington / Pixabay