Grožđe (lat. Vitis) je plod vinove loze (lat. Vitis vinifera) i jedna je od najstarijih kultiviranih biljaka na svijetu. Danas postoji oko 8.000 vrsta grožđa na cijelom svijetu od čega je nešto više od 100 namijenjeno proizvodnji vina.
Grožđe raste na drvenastoj lozi koja se uz pomoću vitica penje u visinu, čak i do 17 m, a u vinogradarstvu se oblikuje da raste grmoliko radi lakšeg branja grožđa. Jestivi listovi su naizmjenični, nazubljeni, dužine 7 - 15 cm te su dugačkom stapkom pričvršćeni za deblo.
Loza ima zeleni cvijet koji raste u grozdovima i iz kojih se razvija plod. Razdoblje cvatnje traje nekoliko dana, nakon čega se na mjestu cvjetova razvija zeleni plod koji s dozrijevanjem mijenja svoju boju. Plod je bobica unutar čije sočne pulpe se razvija sjeme. Boja grožđa se kreće u rasponu od crne, žućkaste, crvene, jantarne.
Ovisno o boji bobica grožđe se obično dijeli na bijelo i crno, iako je "bijelo" grožđe zapravo zelene boje, a evolucijski je nastalo iz ljubičastog ("crnog") grožđa.
Dozrijeva tijekom kolovoza i rujna, a u Dalmaciji i Istri dozrijeva ranije nego u kontinentalnoj Hrvatskoj. Kad je riječ o vinskim sortama, grožđe za suha bijela i crna vina se bere krajem kolovoza i početkom rujna, a grožđe namijenjeno za kasnu berbu se bere kasnije, dok se količina šećera u grožđu ne popne na odgovarajuću razinu koja se više ne mijenja. Stolne vrste grožđa imaju širok raspon sazrijevanja, ovisno o kojoj se sorti radi, pa tako postoje i sorte koje dozrijevaju već tijekom srpnja.
Sorte grožđa
Komercijalno uzgojeno grožđe dijeli se na stolno i vinsko grožđe, ovisno o tome je li namijenjeno sirovoj konzumaciji ili proizvodnji vina. Prilikom uzgoja stolnog grožđa uzgajivači su vodili računa o tome da se u njemu može uživati tijekom cijele godine, ono je otpornije na dodir i može izdržati duže putovanje i transport do trgovina. S obzirom na to da je stolno grožđe namijenjeno konzumiranju, bobice su mu krupnije, dok je kod vinskog grožđa manji omjer između vanjske kožice i sočne pulpe te su arome koje vinu daju ukus i punoću smještene upravo u kožici vinskog grožđa.
Unatoč tome što je stolno grožđe namijenjeno konzumaciji i vinsko grožđe se može jesti te je njegov okus intenzivniji i slađi nego kod stolnog grožđa. Za razliku od velikog broja sorti stolnog grožđa vinsko grožđe ima sjemenke koje sadrže tanin.
Visokokvalitetne sorte su one čija vina imaju izražena sortna svojstva, sadrže najveću količinu alkohola 12 - 15% i najmanju količinu kiseline 5 - 8%. Kvalitetne sorte sadrže 11 - 13% alkohola i 6 - 9% ukupnih kiselina, a vina osrednje kakvoće imaju najmanju količinu alkohola 9 - 11% te kiselinu u omjeru 5 - 12%.
Vinske sorte
Najznačajnije vinske sorte grožđa za bijela vina su chardonnay, pinot bijeli, pinot sivi, sauvignon bijeli, rajnski rizling, silvanac zeleni, traminac, muškat Ottonel, Sémillon bijeli, Chenin Blanc, istarska bijela malvazija, graševina, rizvanac, škrlet i moslavac.
Chardonnay
Chardonnay potječe iz francuske i ovo je najpoznatije bijelo vino na svijetu. Bobice su male, zaobljene, promjera 1,6 cm i težine oko 4 g. Loza je srednje velike visine, a sorta je nastala križanjem između Pinota i Gouais Blanca. Danas vinogradi pod ovom sortom diljem svijeta zauzimaju čak 140.000 ha. Ako je grožđe uzgojeno na područjima hladnije, kontinentalne klime vino će imati arome dinje ili jabuke, a ako je uzgojeno na područjima s toplom klimom imat će arome breskve, marelice i manga.
Pinot bijeli
Sorta srednje bujnosti, dobre rodnosti i vrlo je raširena u kontinentalnoj Hrvatskoj. Grozd je srednji ili malen, zbijen, bobice okrugle s mekanom kožicom, slatkog, ali neutralnog okusa. Odgovara mu umjerena klima.
Pinot sivi
Ova sorta je dosta rodna te se s gustom sadnjom mogu postići visoki prinosi grožđa. Grozd je zbijen, malen i cilindričan, a bobice često deformirane zbog zbijenosti u grozdu. Uspijeva na različitim tlima, ali ne voli vapnenasta i vlažna tla. Odgovara mu umjerena klima.
Rajnski rizling
Ovu sortu odlikuju sitni grozdovi, gusto razgranati, različitih oblika. Peteljke grozda su dosta kratke. Najbolje uspijeva na toplom i kamenitom tlu, nikako ne voli hladna i mokra tla. Radi se o sorti koja je dosta otporna na niske temperature, a mnogo bolja vina uspijevaju od grožđa uzgojenog u kontinentalnom dijelu Hrvatske.
Sauvignon bijeli
Sorta je prikladna za manje razmake sadnje te zbog bujnosti zahtijeva učestalu rezidbu i vezivanje za potpornje. Rodnost nije velika, ali je redovita te joj ne odgovaraju odveć vlažna tla. Voli dosta suhu i toplu klimu.
Silvanac zeleni
Podnosi srednje niske zimske temperature, bobice su srednje krupne, okrugle. Grozd je kratak, krupan i zbijen. Vina ove sorte su vrlo aromatična i visoke kvalitete.
Traminac
Ovo je srednje bujna sorta, s malenim i zbijenim grozdovima na kratkim peteljkama. Radi se o jednoj od najpoznatijih aromatičnih sorti koje najbolje uspijevaju u kontinentalnim područjima. Vino dobiveno od ove sorte je suho ili polusuho, a kod nas se traminac tradicionalno uzgaja u iločkim vinogradima.
Muškat Ottonel
Ova sorta je porijeklom iz Francuske, slabe je bujnosti te rano dozrijeva. Poprilično je otporna na plijesni i niske temperature. Bobice su žutozelene boje, a grozd malen i zbijen. Daje vina visoke kakvoće.
Sémillon bijeli
Bobice ovog grožđa najčešće su male, žuto-zelene boje, a na osunčanoj strani imaju rumenu boju. Najbolje uspijeva na južnim prostorima s umjereno plodnim i umjereno vlažnim zemljištima. Porijeklom je iz francuske pokrajine Bordeaux.
Chenin blanc
Plemenito grožđe koje je vrlo pogodno za izradu pjenušavih vina te uspijeva na različitim vrstama tla, ali najbolje na dobro dreniranim i pjeskovitim područjima. Grozdovi su stožastog oblika, a bobice žuto zelene boje.
Malvazija bijela
Od ove sorte rade se srednje jaka i jaka vina s visokim postotkom alkohola te aromama cvijeća i voća. Spada u vrste srednje ili slabije rodnosti i za bolji urod potrebno je redovito pinciranje.
Rizvanac bijeli
Ova sorta je srednje bujnosti, a urod je redoviti i obilan. Najbolje uspijeva na laganim, suhim i propusnim tlima s dosta vapna te na južnim i jugozapadnim položajima. Vrlo je osjetljiv na gljivične bolesti. Grozdovi su srednji i veliki, a bobice zlatnožute boje.
Škrlet
Bujnog je rasta, ali dosta neredovite rodnosti zbog slabije oplodnje. Svijetle bobice u punoj zrelosti na strani koja je izložena suncu poprimaju ljubičaste pjegice. Radi povećanja prinosa ovu sortu treba pincirati prije cvatnje.
Moslavac
Moslavac je srednje bujna do bujna sorta. Otporna je na niske temperature i vrlo osjetljiva na gljivične bolesti. Voli prozračne terene i najviše je rasprostranjen u Zagorju, Međimurju i Bilogori. Boja bobica je zlatno žuta te može dati vina u rasponu od običnih stolnih pa do visokokvalitetnih.
Kraljevina crvena
Ovo je autohtona hrvatska vrsta koja ima dosta bujan rast, ali ne i redovitu rodnost. Najbolje uspijeva na južnim zemljištima te daje vina svježe i nježne arome.
Vinske sorte za crna vina
Najznačajnije vinske sorte grožđa za crna vina su plavac, merlot, pinot crni, cabernet sauvignon, Babić crni, Shiraz, frankovka, portugizac, teran crni.
Plavac
Ovo je jedna od najznačajnijih autohtonih sorti crnog grožđa u Hrvatskoj koja se uzgaja na području Srednje i Južne Dalmacije. Otpornost na gljivične bolesti je vrlo dobra. Bobice su tamnoplave boje, zbijene, imaju debelu kožicu i pune su prirodnih šećera. Plavac daje trpka i pomalo gorka vina tamnoljubičaste boje.
Pinot crni
Ova sorta voli uvjete umjerene klime te ne voli previše vlažna i plodna tla. Grozdovi su mali, zbijeni, na kratkoj peteljci i lako se odvajaju od trsa. Dozrijeva dosta radno i daje vina visoke kvalitete.
Cabernet sauvignon
Cabernet sauvignon je jedna od najpoznatijih vinskih sorata crnog grožđa. Tamnoplave bobice su male i okrugle, grozdovi zbijeni i srednje veliki. Ova sorta dobro podnosi niske temperature i relativno je otporna na gljivična oboljenja. Nastala je kao rezultat križanja dvije sorte i to sauvignon blanc i cabernet Franc.
Shiraz
Zreo grozd je srednje veličine, a bobice okrugle do ovalne. Voli toplu klimu te daje vina osrednje do visoke kakvoće što ovisi o uzgojnim uvjetima. Od 70-ih godina prošlog stoljeća uzgaja se i u Hrvatskoj odakle je došao iz Francuske.
Babić crni
Babić je autohtona vrsta crnog grožđa koja se uglavnom uzgaja u Dalmaciji i daje vrlo kvalitetna i ukusna vina. Razlikuje se po veličini grozdova, pa tako razlikujemo veliki i mali Babić, a najbolje uspijeva u vinogradima oko Primoštena, u kaštelanskom vinogorju, na Braču i u zaleđu Šibenika. Ova sorta ne voli odveć plodno tlo.
Frankovka crna
U Hrvatskoj se najviše uzgaja u kontinentalnim područjima. U posljednjih nekoliko godina raste joj popularnost jer daje dosta dobar urod, a najviše se uzgaja u Slavoniji, Moslavini i Plešivici. Poželjno ju je uzgajati na obroncima jer tada daje vina više kakvoće od onih sorti koje su uzgojene na nižim područjima.
Merlot
Ova sorta se u Hrvatskoj najviše uzgaja u istarskim vinogradima. Trs je srednje bujan, rodnost obilna i redovita. Da bi uspio u jako toploj i sušnoj klimi obavezno je potrebno navodnjavanje. Grozdovi su srednje veličine, piramidalnog oblika, bobice srednje čvrste i izuzetno slatke.
Teran
Zreo grozd terana ima skoro crne bobice s čvrstom kožicom, a vino koje daje ima karakterističnu boju crvenog rubina. Radi se o bujnoj i rodnoj sorti kojoj odgovaraju škrtiji, topliji tereni. Na bolesti nije posebno osjetljiv, osim na sivu plijesan. Uzgaja se u Istri.
Portugizac
Portugizac se kod nas najviše uzgaja na području Plešivice. Bobice su srednje veličine, tamnoplave boje, meso je sočno i slatkastog ukusa. Od ove sorte su naročito cijenjena mlada vina koja su osvježavajuća i lagane teksture.
Stolne sorte
Najpoznatije stolne sorte su čabski bijeli biser, primus bijeli, perlette bijela, flame seedless, cardinal crveni, matilde bijela, Thompson seedless bijeli, red globe crveni, kraljica vinograda bijela, Alphonse laValle crni, muškat hamburg crni, afus ali bijeli, muškat aleksandrijski bijeli, krivalja bijela, calmeria bijela, emperor crveni.
Uzgoj stolnog grožđa kod nas moguće je jedino na obali i otocima, uz redovito navodnjavanje. Proizvodnja stolnog grožđa u Hrvatskoj je izuzetno slabo zastupljena te je najveći broj stolnog grožđa u kojemu uživamo uvezen, najčešće iz Italije i Španjolske.
Čabski biser bijeli
Ova sorta stolnog grožđa porijeklo vuče iz Mađarske. Najbolje uspijeva na sunčanom položaju te dozrijeva već u srpnju. Bobice su srednje velike, zelenkasto-žute boje, a unutrašnjost je sočna i muškatnog okusa.
Primus bijeli
Dobro uspijeva na sunčanim položajima te dozrijeva također jako rano, već u srpnju. Zreo grozd je srednje velik, čunjastog oblika, a bobice srednje velike, okrugle, zlatnožute boje. Voli dobro drenirana tla.
Perlette bijela
Ovo je najranija besjemena sorta koja dozrijeva krajem srpnja ili početkom kolovoza. Bujna je rasta i obilne rodnosti. Grozdovi su ovalnog oblika, a bobice su okrugle, mesnate i izuzetno muškatnog okusa.
Flame seedless
Ovo je crvena besjemena sorta koja dozrijeva krajem srpnja. Ujedno je i najranija crvena sorta koja se najviše uzgaja u Kaliforniji.
Kardinal crveni
Zreo grozd je težak oko 500 g, a bobice su velike, okrugle, crveno-ljubičaste boje. Dozrijeva sredinom kolovoza. Voli lakša, drenirana tla koja je moguće navodnjavati. Ima veliku rodnost, i jedna je od omiljenih stolnih vrsta koje se uzgajaju u tržišne svrhe.
Matilde bijela
Ovo je besjemena sorta bujnog rasta koja daje grozdove teške oko 600 g. Dozrijeva tijekom druge polovice kolovoza. Bobice su svjetložute boje, meso sočno, muškatnog okusa.
Thompson seedless bijeli
Besjemena sorta koja daje svijetlozelene grozdove, četvrtastog oblika i izuzetno slatkog ukusa. Najviše se uzgaja u Kaliforniji.
Red globe crveni
Ovo je sjemeno grožđe i ima najveće bobice od svih vrsta stolnog grožđa. Dozrijeva od kolovoza do studenog. Ima veliki gospodarski značaj, a okus je vrlo osvježavajući.
Kraljica vinograda bijela
Najprikladniji uzgoj ove sorte je srednjevisoki, rodnost je dobra, ali ne redovna. Ne podnosi hladnije uvjete, posebno smrzavanje, a dosta je neotporna i prema bolestima. Rast je bujan, bobice velike, zlatnožute boje i muškatnog ukusa. Potječe iz Mađarske.
Alphonse lavalle crni
Alphonse lavalle crni je sorta s dvospolnim cvijetom koja daje velike do vrlo velike grozdove. Voli plodnij,a ali propusna tla. Bobice su velike, okrugle, tamnoplave boje. Rodnost je obilna, a otpornost na oboljenja osrednja.
Muškat hamburg crni
Potječe iz Engleske gdje se uzgaja u staklenicima, ima dvospolan cvijet, a grozd je velik, rastresit. Bobice su velike, plavo-ljubičaste boje, sočne i mesnate. Sazrijeva u trećoj dekadi rujna.
Afus ali bijeli
Iz Srednje Azije ova sorta se raširila diljem Mediterana, a uzgaja se i kod nas u Dalmaciji. Voli južna podneblja te lakša i srednje bogata tla. Najbolje uspijeva na pergolama te daje zrele velike do vrlo velike grozdove. Rodnost je vrlo dobra, a otpornost na bolesti osrednja.
Muškat aleksandrijski bijeli
Grozd je velik do vrlo velik, čunjastog oblika, a bobice velike, žutozlatne boje. Ova sorta je rasprostranjena u skoro svim zemljama Mediterana. Voli južna podneblja i vrlo tople uvjete. Rodnost je dobra, a otpornost na bolesti zadovoljavajuća.
Krivalja bijela
Ova sorta je dosta raširena u južnoj Dalmaciji i na srednjodalmatinskim otocima. Grozdovi su srednje veliki do veliki, bobice velike, zašiljenog oblika, zlatnožute boje. Voli tople položaje te plodna i pjeskovita tla.
Calmeria bijela
Ovo je sjemena sorta koja dozrijeva od listopada do studenog. Bobice su duguljaste, svijetlozelene te je blagog okusa.
Emperor crveni
Sjemena sorta crvenih i velikih bobica. Specifičnost ove sorte grožđa je okus koji nalikuje dinji. U Europi se uzgaja u Italiji i Španjolskoj.
Detaljnije informacije o sortama grožđa >>
Uzgoj grožđa
Stolnim sortama, isto kao i vinskima, odgovaraju umjereno topla klimatska područja s dovoljnim brojem sunčanih dana. Pa ipak, stolne i vinske sorte se međusobno razlikuju po morfološkim i proizvodnim obilježjima, jer dok se kod vinskih sorti uzgoj fokusira na stvaranje plodova s visokim proizvodnim karakteristikama dok je estetski izgled manje bitan, dotle je kod stolnih sorti na prvom mjestu izgled grozdova i bobica.
Prema tim zahtjevima treba i planirati agronomske mjere koje će se poduzimati, a koje kod vinskih sorti obuhvaća kako pomno planiranje položaja za vinograd, pripremu tla, navodnjavanja, gnojenja, berbe, transporta grožđa i njegove prerade, a kod stolnih sorti odabir odgovarajućeg sustava uzgoja koji će omogućiti da grožđe neometano visi u prostoru i da se izbjegnu mehanička oštećenja grozdova i bobica.
Slaganje kultura
Postoji niz biljaka koje dobro rastu uz vinovu lozu. Svakako se preporučuje odabrati biljke koje ima slične zahtjeve uzgoja. Grožđu je potrebno puno sunca s toplim do umjereno toplim temperaturama, stalno zalijevanje i dobro drenirano tlo, pa bi takve uvjete trebale zahtijevati i biljke koje se sade uz njega, od kojih su samo neke bosiljak, sve vrste graha, grašak, ljekoviti sipan koji pripada porodici metvica, stolisnik, borovnica, djetelina i pelargonija.
U slučaju ljekovitog sipana ili čak stolisnika, pčele vole cvijeće biljke, dok ostatak biljke odbija štetnike i poboljšava okus grožđa. Pelargonije također odbijaju štetnike kao što su skakavci. Djetelina povećava plodnost tla, izvrstan je pokrivač tla i fiksator dušika.
Mahunarke kao što su soja, bob, grah mahunar i grašak djeluju otprilike na isti način i mogu vam dati drugi vertikalni prinos ako ih posadite nakon što se vinova loza razvije. Mnoge mahunarke (zajedno s nekim travama kao što je jednogodišnji ljulj) se nazivaju pokrovnim usjevima i odličan su izbor za osiromašena tla, a s obzirom na to da se vinogradi često sade na lošim tlima, pokrovni su usjevi važne biljke koje će pomoći kvalitetnijem razvoju vinove loze, pa se tako savjetuje posaditi kikiriki, slanutak, leću i lucernu.
Dobri susjedi vinovoj lozi su i tikve poput bundeve (buče), hokaido tikve ili butternut tikve.
Druge biljke koje se mogu saditi uz vinovu lozu zbog svojih svojstava odbijanja štetnika uključuje aromatične biljke kao što su češnjak, luk, vlasac, ružmarin i buhač, a dobro će rasti i posađen ispod stabala brijesta, hrasta, bora ili duda s kojima će mirno koegzistirati i koji će vinovoj lozi pružiti prirodnu sjenu.
Povrće koje je štetno za grožđe i može spriječiti njegov rast su salata, krastavac, rotkvica i kupus. To ne znači da ih ne možete imati u istom vrtu, ali sadnja tog povrća u blizini vinove loze rezultirat će njenim zaostatkom u rastu, često zbog velikih potreba za vodom. Također se preporučuje izbjegavati sadnju vinove loze u blizini stabala crnog oraha jer mnogi vjeruju da juglon (kemikalija iz korijena) može spriječiti rast vinove loze.
Zalijevanje
Nakon sadnje mladih biljaka potrebno je dosta vode da se ukorijene, pa je dobro pored svake loze napraviti rupu u koju se može ubaciti obična plastična boca s otvorom te tako vršiti navodnjavanje. Potrebno je oko 15 l vode po jednoj biljci. Ne postoje određena pravila koliko često treba zalijevati vinovu lozu, jer to ovisi o lokalnom temperaturnom režimu, području uzgoja, stanju tla, udaljenosti podzemnih voda i količini padalina.
U prvoj godini nakon podizanja vinograda treba zalijevati 10 - 12 puta, a na šljunčanim terenima 16 - 18 puta.
Kada je riječ o stolnim sortama vinove loze, kod sorata rane dobi dozrijevanja navodnjavanje treba skratiti, a kod onih koje kasnije dozrijevaju produžiti. Sustavi uzgoja stolnog grožđa razvijaju veliku lisnu površinu ovih sorti vinove loze, pa je zato i veća potreba za navodnjavanjem u odnosu na vinske sorte.
Navodnjavanje se izbjegava kada loza cvate i u vrijeme oplodnje. Postoje različiti načini navodnjavanja stolnog grožđa:
- Navodnjavanje u brazde - primjenjuje se kod ravnih terena.
- Navodnjavanje po cijeloj površini- primjenjuje se isključivo na ravnim terenima zbog količine vode koja se pri tome koristi.
- Navodnjavanje kišenjem - primjenjuje se na nagnutim terenima.
- Navodnjavanje sustavom "kap po kap" - jedan je od najboljih načina navodnjavanja koji omogućava točno praćenje potrošnje vode.
- Navodnjavanje sustavom podzemnih kapaljki - najbolji način navodnjavanja, ali ujedno i najskuplji jer zahtijeva ulaganje u sustav cijevi ukopanih u zemlju.
Gnojidba
Vinskim sortama vinove loze su za pravilan rast, razvoj i davanje prinosa potrebni brojni mikroelementi i makroelementi. Gnojenje se može obavljati gnojivima koja se koriste i kod drugih poljoprivrednih kultura. Najpouzdaniji način utvrđivanja kolike su potrebe vinove loze za azotom, fosforom i kalijem je kemijska analiza koncentracije ovih elemenata u zemlji i lišću. Organska gnojiva te fosforova i kalijeva mineralna gnojiva mogu se primjenjivati od jeseni do proljeća. Azotna gnojiva se dodaju u proljeće kada vinova loza započinje s vegetacijskim ciklusom.
Kod stolnih sorti vinove loze također se obavlja kemijska analiza tla i biljnog materijala radi utvrđivanja točnih potreba za određenim elementima, ali i vizualno opažanje nasada vinove loze. Prije samog podizanja vinograda potrebno je provesti meliorativnu gnojidbu.
Razmnožavanje
Vinova loza se razmnožava vegetativno na četiri načina: kalemljenjem, reznicama, položenicama i potapanjem čokota.
Kalemljenje se temelji na spajanju zrelih i zelenih dijelova podloge. Za uspješno kalemljenje treba odabrati dobre primjerke vinove loze, a sadnja se obavlja prije smrzavanja zemlje. Grančica vinove loze se uzima u vrijeme mirovanja te se skrati na jedan pupoljak po grančici. Na kalemu napravimo rez kao i na podlozi, a zatim u taj rez ubacujemo kalem te precizno i hermetički zamotamo kalemljeno mjesto.
Razmnožavanje položenicama obavlja se tako što se koristi izdanak sa susjednog čokota te se u zemlju polaže njegov središnji dio, a na vrhu vrši prikraćivanje.
Potapanje čokota obavlja se potapanjem cijelog čokota na kojem se ostavljaju dva lastara koja strše iz zemlje, i koja treba privezati za kolac.
Presađivanje
Presađivanje vinove loze dobro je učiniti do početka proljeća i novog vegetacijskog ciklusa. Trs je potrebno dobro orezati, a zatim otkopati što je dublje moguće. Treba voditi računa o tome da što više zemlje ostane oko korijena. U rupu u koju se loza presađuje treba staviti stajskog gnojiva ili komposta i dobro zatrpati.
Pomlađivanje
Pomlađivanje loze se obavlja njenim redovitim obrezivanjem i prorjeđivanjem. Pomlađivati se mogu ogranci i krakovi na trsu.
Tlo
Iako se vinova loza može uzgajati na različitim tlima, a pojedine sorte čak i preferiraju škrta i siromašna tla, ipak postoje neki kriteriji koji moraju biti zadovoljeni da bi urod bio što bolji. Tlo bi trebalo biti lakše, pjeskovitije i dobro drenirano. Tla s velikom količinom gline nisu pogodna za uzgoj vinove loze. Važan je i zračni režim tla, pa stoga idealno tlo za vinovu lozu mora imati mrvičastu strukturu koja se ostvaruje adekvatnom dubinskom obradom tla.
Klima
Hrvatska se nalazi u umjerenom klimatskom pojasu te je uzgoj vinove loze moguć do 350 m nadmorske visine u kontinentalnom dijelu države, a u obalnom dijelu i do 550 m. Optimalna temperatura za razvoj vinove loze kreće se između 25 - 35°C. Previsoke temperature, kao i preniske, mogu uzrokovati trajne posljedice na vinogradima. Stolne sorte vinske loze mogu se uzgajati jedino na obali i u priobalju.
Sadnja grožđa
Sadnja vinove loze je složen postupak koji uključuje pravilno planiranje mjesta za podizanje vinograda, pripremu zemljišta za sadnju vinograda, raspored loza u vinogradu i samu sadnju.
Ako se vinograd podiže na mjestu gdje je ranije već bio vinograd, dobro je da vremenski razmak bude barem šest godina uz obavezno uklanjanje svih starih i trulih grana i panjeva. Izuzetno je zahtjevan posao podizanja vinograda na mjestima koja su šikare ili gdje do tada nije uopće uzgajana vinogradarska kultura te zahtijeva velika novčana ulaganja i dobro planiranje.
Vinogradi koji se podižu u kontinentalnim područjima ne bi trebali biti usmjereni prema sjeveru, dok oni koji se podižu u priobalnim i obalnim područjima s blagom klimom mogu biti podignuti i na drugim ekspozicijama.
Prije same sadnje vinove loze zemljište se mora iskrčiti, prihraniti, i dubinski preorati. Dubinskom obradom zemljišta postiže se da vinova loza, u prvih pet do šest godina svog života, razvije svoj korijen u rastresitom i dobro dreniranom tlu. Razmaci između redova vinove loze trebali bi iznositi 0,9 - 4 m, a između loza u redu 0,7 - 2,5 m, ovisno o sorti koja se sadi.
Izbor načina sadnje ovisi o površini i osobitostima vinograda kao i o raspoloživoj mehanizaciji. U manjim vinogradima sadnja se obavlja u rupe promjera i dubine 40 cm, na čije dno se stavlja plodna zemlja s tresetom te se sadnica koso polaže u tako pripremljenu zemlju. Veće vinogradarske površine zasnivaju se sadnjom u brazdu uz pomoć traktorskih plugova.
Vrijeme sadnje
Vrijeme sadnje se razlikuje prema područjima na kojima se vinova loza sadi. Ako se sadi u područjima s toplijom klimom, na jugu, tada će vrijeme sadnje biti u prvoj ili drugoj polovici travnja. Ako se sadi u područjima s hladnijom klimom, onda je najbolje lozu saditi u svibnju. U mediteranskim krajevima gdje je klima izuzetno blaga i nema velikih opasnosti od mraza saditi se može i u jesen.
Odabir podloge za sadnju
S naprednijim istraživanjem vrsta, znanstvenici su razvili niz podloga koje nisu samo otporne na razne štetnike u tlu, već imaju i bolju toleranciju na uvjete okoliša, uključujući sadržaj vapna, pH i razine vlage. Različite karakteristike podloga također su postale važan čimbenik za uzgajivače u kontroli prinosa. Podloge koje se danas koriste u većini vinograda su hibridi tri vrste.
Vrste Vitis rupestris su vrlo bujne i imaju bolju otpornost na sadržaj vapna u tlu. Vitis riparia je manje otporan na vapno, ali daje slabiju bujnost. Vitis berlandieri je još jedna jaka vrsta s velikom otpornošću na kamenac i dobrom otpornošću na sušu.
U rasadnicima, s ciljem proizvodnje sadnica otpornih na filokseru, uzgajivači provode kalemljenje spajanjem reznica u mirovanju europskih vrsta (izdanak) i američkih vrsta (podloga). Ova metoda se obično radi zimi.
Također se može vršiti cijepljenje na postojeću lozu što omogućuje uzgajivačima promjenu ekspresije sorte grožđa na postojećim trsovima koji već imaju razvijen korijenov sustav, bez njihovog čupanja i presađivanja. Ovo može biti ekonomičan način mijenjanja cijelog vinograda umjesto ponovne sadnje.
Sadnja sjemena
Grožđe se može razmnožavati iz sjemena, no ovakva metoda rijetko se primjenjuje jer nije izvjesno da će takva biljka zadržati sortne karakteristike matične biljke. Sjemenke se prikupljaju iz velikih i zrelih bobica te se preko zime stavljaju u vlažnu krpu i čuvaju na hladnom oko dva mjeseca na temperaturi 0 - 3°C. Kada ljuska na zrnu pukne, sjemenke se stavljaju na toplo i vlažno mjesto te za tu svrhu može poslužiti i vlažna krpa.
Svaka iznikla biljčica se sadi odvojeno u posude, na dubinu 1,5 cm, a koristiti se može svaki hranjivi supstrat za sobno bilje. Posuda se zatim stavlja na dobro osvijetljeno mjesto, te je optimalna temperatura za razvoj biljke 15 - 20°C.
Mlade biljke se presađuju na otvoreno kada dosegnu visinu od 30 cm. Ovako posađena vinova loza stvorit će grozd tek za 4 - 5 godina.
Sadnja reznice
Razmnožavanje reznica najbolje je obaviti u rano proljeće ili u kasnu jesen kada se odrežu grane na kojima mora biti 7 - 8 pupova te vrh grane tako da na njemu ostanu svi pupovi. Između reza i prvog pupa razmak treba biti oko 1 cm. Reznica se sadi u zemlju tako da izvan zemlje ostanu dva ili tri pupa te se zatim zalije vodom. Ovako posađena reznica mora biti smještena u sjenu i treba pripaziti da zalijevanje nije preobilno da ne bi istrunula.
Uzgoj u vrtu
Prilikom odabira sorte za uzgoj u vrtu treba uzeti u obzir klimatske uvjete koje na području sadnje važe. Obično se u vrtu uzgaja stolno grožđe, ali nije rijetkost da i vinske sorte nađu svoje mjesto u dobro isplaniranom vrtu. Stolnim sortama vinove loze treba odgovarajući oslonac ili pergola zato što vole rasti u visinu. Mjesto u vrtu na kojem smo odabrali posaditi vinovu lozu mora biti izloženo suncu, zemljište rahlo i dobro drenirano.
Sadi se u proljeće i pri tome je najbolje koristiti jednogodišnje loze od renomiranih uzgajivača. Pravilan odabir tla, mjesta za sadnju, postavljanje odgovarajuće armature za pričvršćivanje loze, redovna prihrana i zalijevanje, rezultirat će bujnim rastom vinove loze koji će godinama razveseljavati svojim slasnim grozdovima.
Uzgoj u plasteniku
Vinova loza je kultura koja je pogodna i za uzgoj u plasteniku. Argumenti za ovakav način uzgoja su da će loza biti zaštićena od smrzavanja tijekom zimskih mjeseci, smanjena je mogućnost napada štetnika, grožđe u staklenicima dozrijeva ranije nego na otvorenom i jednako je kvalitetno kao i grožđe iz vinograda. Ono što je važno je omogućiti određene uvjete koje određena sorta koja se uzgaja zahtjeva.
Uzgoj u posudama
Uzgoj vinove loze u posudama rezultirat će lijepom i dekorativnom biljkom, naravno, uz pravilno održavanje. Najvažniji preduvjet uspješnog uzgoja loze u posudama je odgovarajući potporanj uz koji će biljka rasti, pa u tu svrhu mogu poslužiti bambusovi štapovi ili odgovarajuće metalne konstrukcije.
Prve godine potrebno je da zapremnina posude bude 5 l, a već sljedeće presađuje se u posude zapremine 10 l. Tlo u koje se vinova loza sadi mora biti pH neutralne vrijednosti te se u trgovinama mogu nabaviti posebna namjenska tla za sadnju vinove loze. Sadi se jednogodišnja ili dvogodišnja sadnica kojoj se tri dana prije sadnje korijene podrezuje na dužinu 10 cm i stavlja u vodu. Tijekom proljeća i ljeta ovako posađenu biljku treba obilnije zalijevati, a u jesen i zimu umjereno.
Održavanje i njega
Vinova loza je vrlo zahtjevna kultura čije pravilno održavanje i njega iziskuje dobro poznavanje razvojnih faza biljke i potrebnih tehnika. U prvoj fazi vegetativnog ciklusa vinove loze, koja počinje u rano proljeće, potrebno je izvršiti orezivanje i iznošenje pruća iz vinograda, vezanje trsova, skidanje stare kore, prskanje i prihranu dušičnim gnojivima. Svi ovi radovi trebali bi biti dovršeni tijekom travnja, dakle, prije nego se pupovi pojave na lozi.
U drugoj fazi u kojoj se pojavljuju pupovi i rast vegetacije i koja traje 40 - 60 dana, potrebno je izvršiti plijevljenje, zalamanje zaperaka, pinciranje mladica, zaštitu pesticidima.
Najosjetljivija fenofaza razvoja loze je cvatnja i oplodnja, pa je neposredno prije cvatnje potrebno provesti detaljnu zaštitu prskanjem fungicidima i ostalim insekticidima, dok se u vrijeme same cvatnje ne preporučuju ikakve radnje.
Kada cvatnja i oplodnja završe, dolazi do rasta bobica grožđa i tada se izvodi prstenovanje, zalamanje zaperaka, vršikanje, navodnjavanje i kultiviranje tla. Prstenovanje je uklanjanje dijela kore pomoću posebnih škara za prstenovanje, a vršikanje je skidanje vrhova mladica škarama ili strojno, tako da na svakoj mladici ostane petnaestak listova.
U fazi dozrijevanja grožđa koja nastupa kada bobice prestanu rasti i promijene svoju boju, vrši se prorjeđivanje listova zahvatom zelenog reza kojim se uklanja lišće na mladicama smještenim blizu grozdova, u unutrašnjosti trsa i sa sjeverne strane.
Faza mirovanja
Razdoblje mirovanja vinove loze nastupa kada otpadne lišće i traje sve do ranog proljeća. Za vrijeme mirovanja vinova loza mora biti izložena hladnijoj temperaturi jer to potiče rast pupoljaka i vegetacije u proljeće.
Održavanje nasada
U prvoj fazi vegetativnog ciklusa vinove loze, koja počinje u rano proljeće, potrebno je izvršiti orezivanje i iznošenje pruća iz vinograda, vezanje trsova, skidanje stare kore, prskanje i prihranu dušičnim gnojivima. Svi ovi radovi trebali bi biti dovršeni tijekom travnja, dakle, prije nego se pupovi pojave na lozi.
U drugoj fazi u kojoj se pojavljuju pupovi i rast vegetacije i koja traje 40 - 60 dana, potrebno je izvršiti plijevljenje, zalamanje zaperaka, pinciranje mladica, zaštitu pesticidima.
Najosjetljivija fenofaza razvoja loze je cvatnja i oplodnja, pa je neposredno prije cvatnje potrebno provesti detaljnu zaštitu prskanjem fungicidima i ostalim insekticidima, dok se u vrijeme same cvatnje ne preporučuju ikakve radnje.
Kada cvatnja i oplodnja završe, dolazi do rasta bobica grožđa i tada se izvodi prstenovanje, zalamanje zaperaka, vršikanje, navodnjavanje i kultiviranje tla. Prstenovanje je uklanjanje dijela kore pomoću posebnih škara za prstenovanje, a vršikanje je skidanje vrhova mladica škarama ili strojno, tako da na svakoj mladici ostane petnaestak listova.
U fazi dozrijevanja grožđa, koja nastupa kada bobice prestanu rasti i promijene svoju boju, vrši se prorjeđivanje listova zahvatom zelenog reza kojim se uklanja lišće na mladicama smještenim blizu grozdova, u unutrašnjosti trsa i sa sjeverne strane.
Prorjeđivanje
U uzgoju vinove loze primjenjuje se prorjeđivanje grozdova, prorjeđivanje bobica i prorjeđivanje listova. Prorjeđivanjem grozdova postiže se rasterećenje trsova od preobilnog uroda, tako da se škarama režu najprije slabije razvijeni grozdići, a zatim i oni dobro razvijeni, ako se to ocijeni potrebnim.
Prorjeđivanje bobica se zove i cizeliranje te mu je svrha dobivanje rastresitih grozdova i krupnijih bobica.
Prorjeđivanjem listova uklanja se lišće u zoni grožđa, u unutrašnjosti trsa i sa sjeverne strane, te je svrha ove radnje da se postigne bolja prozračnost i osvijetljenost loze, a samim time i veća rodnost i bolje dozrijevanje grozdova. Obavlja se sredinom kolovoza.
Rezidba
Rezidba je od vitalne važnosti za pravilan uzgoj vinove loze. Njome se oblikuje uzgojni oblik vinove loze te se utječe i na kvalitetu i količinu prinosa. Svake godine se vrše dvije vrste rezidbe i to rezidba u zrelo, koja se radi u vrijeme mirovanja i koja je jedna od najvažnijih pretpostavki za dobar urod vinskih sorti i rezidba u zeleno, koja se obavlja u vrijeme rasta vegetacije na zelenom dijelu loze. S rezidbom se počinje od druge godine starosti vinove loze.
Berba
Vrijeme berbe određuje se prema količini šećera u grožđu i opće pravilo je da je grožđe sazrelo za berbu kada dosegne visinu šećera koja je konstantna. Za mjerenje šećera u grožđu koriste se tzv. moštne vage, iako se, ovisno o tome o kojoj je sorti riječ, i po izgledu i boji bobica može odrediti je li sorta dozrela za berbu. Osim praćenja količine sladora u grožđu, za pravilno određivanje kada je najbolji trenutak za početak berbe potrebno je pratiti i ukupnu kiselost grožđa kao i pH vrijednost.
Berbu grožđa najbolje je izvršiti rano ujutro da bi se što više sačuvalo od utjecaja visokih temperature, te ga je odmah po branju potrebno odgovarajuće smjestiti, najbolje u sanduke zapremine 20 - 30 kg.
Skladištenje
Odmah nakon berbe potrebno je sve one dijelove grozdova i pojedinačne bobice koje su zahvaćene plijesni, truležom ili oštećene na neki drugi način ukloniti, jer one mogu dovesti do propadanja zdravih grozdova. Posude s grožđem ne smije se ostavljati na suncu i da bi se grožđe što bolje sačuvalo do trenutka prerade, može se hladiti uz pomoć hladnjača, smještanja u odgovarajuće komore ili se može poduzeti i berba noću.
Također, grožđe sve do trenutka prerade ili, ako je riječ o stolnom grožđu, do trenutka transporta za tržište, ne smije biti izloženo gnječenju te se moraju poduzeti sve potrebne mjere da se očuva i ne ošteti.
Priprema za sljedeću sezonu
Da bi vinograd i sljedeće sezone bio plodonosan, nakon završene berbe a prije faze mirovanja koja nastupa otpadanjem lišća, potrebno je nasade pažljivo pregledati i ukloniti sve dijelove vinove loze koji su zahvaćeni štetnicima ili bolestima, kao i one izbojke koji su previše mladi jer je vrlo vjerojatno da neće preživjeti zimske temperature.
Već tada je nasade potrebno tretirati odgovarajućim fungicidima radi prevencije bolesti i štetnika koji mogu napasti vinovu lozu. Za uspješno prezimljavanje vinograda i početak novog ciklusa vegetacije, potrebno je nasade redovito prihranjivati, kako organskim tako i mineralnim gnojivima.
Bolesti
Za sprječavanje bolesti vinove loze važno je prepoznati njihove simptome te na koji način i kojim kemijskim sredstvima se boriti protiv svake pojedine bolesti. Najčešće bolesti koje napadaju vinovu lozu su plamenjača, siva plijesan, crna pjegavost, crvenilo lišća i pepelnica vinove loze.
Plamenjača
Plamenjača je najopasnija bolest koja pogađa vinograde diljem svijeta. Još prije cvatnje, na listovima koji se nalaze bliže tlu, nastaju žute pjege isprva sitne, a kasnije narastu do promjera od 3 cm. Ovu bolest uzrokuje gljivica Plasmopara viticola, a kod nas je bolest poznatija pod imenom peronospora.
Unutar zahvaćenog lista razvija se micelij gljivice a inkubacija traje 5 - 12 dana. Naposljetku se na suprotnoj strani od one gdje je pjega nastala formira bijela prevlaka s konidijama. Konidije vjetar raznosi po svim ostalim dijelovima loze. Liječenje je jedino moguće uz pravovremenu uporabu nekog od brojnih fungicida koji se nalaze na tržištu.
Siva plijesan
Iako se može pojaviti i prije, najčešće ova bolest nastaje pred berbu i tada je njen učinak najrazorniji. Na zaraženim bobicama pojavljuju se smeđe pjege koje u roku nekoliko dana mogu zahvatiti cijeli grozd. Šteta je veća ako grožđe raste zbijeno.
Crna pjegavost listova
Na listu se javljaju žute pjege s crnom točkom u sredini te postupno dolazi do deformacije i ispucanosti lista. Ova bolest zahvaća sve dijelove vinove loze. Na mladicama se također pojavljuju crne pjege, a na peteljkama i bobicama tamnoljubičasta boja. Dijelovi vinove loze s vremenom gube svoju funkciju i propadaju.
Crvenilo lišća
Ova bolest poznata je još i pod nazivom crvena palež lišća. Uzrokuje je gljivica Pseudopezicula tracheiphila. Listovi dobivaju pjege po cijeloj svojoj površini te se postupno suše i otpadaju.
Pepelnica vinove loze
Pepelnicu vinove loze uzrokuje gljivica Uncinula necator. Napada sve dijelove vinove loze na kojoj se stvara siva pepeljasta prevlaka, odakle i potječe naziv ove bolesti. S obzirom na to da bobice grožđa koje su zaražene s vremenom popucaju, to je podloga za nastanak truleži vinove loze.
Štetnici
Vinovu lozu napadaju američki cvrčak, filoksere, crveni voćni pauk i grožđani moljac. Važan je redoviti pregled vinograda i pojedinačnih vinovih loza radi pravovremenog uočavanja štetnika i primjene odgovarajućih kemijskih sredstava.
Američki cvrčak
U Hrvatskoj je ovaj štetnik prvi puta otkriven 2003. godine. Jaja polaže ispod kore dvogodišnjih loza odakle u svibnju izlaze ličinke koje se hrane sokovima donjih listova. Ovaj štetnik prenosi fitoplazmu koja dovodi do zlatne žutice vinove loze.
Filoksera
Filoksera ili trsova uš došla je na europski kontinent još 1980. godine iz Amerike. Iz tog su razloga sve europske sorte cijepljene na američku sortu Vitis koja je otporna na ovog štetnika. Ovaj štetnik buši tkivo biljke i time dovodi do njenog izumiranja.
Crveni voćni pauk
Crveni voćni pauk je vrsta grinje koja se hrani sisanjem mladih listova loze, nakon čega se razvijaju žute pjege s ljubičastom sredinom. U posljednjim desetljećima bilježi se veliki porast ovog štetnika.
Grožđani moljac
Postoje pepeljasti grožđani moljac i žuti grožđani moljac i obje vrste uzrokuju podjednaku štetu u vinogradima. Žuti moljac se pojavljuje u hladnijim podnebljima, a pepeljasti u toplijim. Štete koje izazivaju ponekad su ogromne, no opseg štete ovisi o meteorološkim uvjetima koji su postojali u vrijeme napada ovog štetnika, jer povećana vlaga dovodi do veće štete.
Upotreba grožđa
Grožđe se uzgaja tisućama godina, uključujući i nekoliko drevnih civilizacija koje su ga uzgajale zbog svojih štovanja bogova kojima su prinosili vina, pa je tako njegova upotreba poznata još od davnina. Grožđe je također brz i ukusan međuobrok, a prerađuje se u razne ukusne obroke od grožđica i želea do soka. Nudi obilje zdravstvenih dobrobiti, prvenstveno zbog visokog sadržaja hranjivih tvari i antioksidansa.
Pripravci
Kulinarstvo
Grožđe se, u prvom redu, koristi za proizvodnju vina i za prehranu kao vrlo ukusno i hranjivo sirovo voće, za proizvodnju destilata i ugušćenih moštova, koncentrata i sokova. Od sjemenki grožđa pravi se i ulje koje se koristi u kozmetici, a sušene grožđice su ljekovita i ukusna delicija. Grožđe se koristi i za pravljenje kompota, marmelada te u svakodnevnom kulinarstvu.
Medicina
Zrelo grožđe sadrži u sebi grožđani šećer, tanine, brojne minerale (kalij, magnezij, fosfor, mangan, željezo) sve vitamine iz skupine B vitamina (izuzev B12), vitamine A i C. Kožica grožđa je bogata balastnim tvarima, dok crno grožđe sadrži i pigment antocijanin koji je snažan antioksidans.
Zahvaljujući svome nutritivnom sastavu grožđe poboljšava probavu, povoljno utječe na zdravlje kostiju, jača vid, daje snagu i energiju.
Spojevi koji se nalaze u grožđu mogu pomoći u zaštiti od visokih razina kolesterola smanjujući apsorpciju kolesterola. U 8-tjednom istraživanju na 69 osoba s visokim kolesterolom, konzumacija 3 šalice (500 grama) crvenog grožđa dnevno pomogla je u snižavanju razine ukupnog i LDL (lošeg) kolesterola (izvor). Međutim, bijelo grožđe nije imalo isti učinak.
Zanimljivosti
Vinova loza je jedna od najstarijih kultura i najvjerojatnije potječe iz okolice Kaspijskog mora. Najstariji arheološki dokazi o proizvodnji vina pronađeni su u Kini (oko 7000. godina prije Krista). Uzgajali su je još i stari Feničani, a stari Grci su je donijeli na jadranske otoke i obalu, Siciliju i Apeninski poluotok.
U drevnom Egiptu vino se proizvodilo oko delte Nila, a ostaci amfora Tutankamona važan su arheološki dokaz o tome da je bijelo vino bilo dostupno širim masama. Na hrvatske prostore vinovu lozu je donio rimski car Marko Aurelije te je proširio po Panoniji.
U srednjem vijeku proizvodnja i konzumacija vina ima religijski, misni karakter pa su stoga njegovi najveći proizvođači benediktinci koji su vinograde imali u Francuskoj i Njemačkoj. Vinarstvom su se bavili i drugi redovi poput karmelićana i templara. U Hrvatskoj u srednjem vijeku dolazi do procvata vinogradarstva, a tijekom 19. stoljeća vinograda je bilo tri puta više nego danas.
Prema Bibliji prva biljka koju je Noa posadio kada je kročio na tlo bila je vinova loza.
Prva sorta stolnog grožđa uzgojena je tek u 16. stoljeću.
Najstarija boca vina na svijetu je Speyer i smatra se da je stara najmanje 1650 godina, te je i dan danas netaknuta i izložena u muzeju Palatinata u Speyeru, u Njemačkoj.
Dalai Lama posjeduje najmanji vinograd na svijetu koji se nalazi u švicarskoj, i površine je 1,67 m2. Najviši vinograd na svijetu podignut je na visini od 3.563,31 m nalazi se u Tibetu.
Na naličju hrvatske kovanice od 2 lipe nalazi se motiv vinove loze.
Foto: Thomas / Pixabay
Odgovori