Pelargonija

Pelargonija (lat. Pelargonium) je rod zeljastih cvjetnica i pripada rodu iglica. Iglice (lat. Geraniceae) porodica su raširena diljem svijeta, a ime su dobile prema vrsti iglica. Porodici pripadaju mnoge aromatične vrste koje rastu kao niski grmovi ili zeljaste biljke. Pelargonija je veoma raširena biljka, pa je danas nemoguće zamisliti vrtove bez nje. Ime je dobila prema grčkoj riječi pelargos, što znači roda jer njezin plod podsjeća na rodin kljun. Na našim se prostorima još naziva i điran ili žeravac.

Pelargonija je cvjetnica i trajnica koja potječe s područja južne Afrike. Raste kao nizak grm do 60 cm visine, a može biti mekana ili poludrvenasta. Korijen je razgranat i raste relativno plitko. Stabljika joj je uspravna i mekana, a listovi mogu biti različitog oblika. Cvijet je skupljen u cvjetne glavice te dolazi u raznim bojama i mogu biti jednobojni i dvobojni, jednostruki i dvostruki. Uz pravilnu njegu cvjeta jako dug period, od travnja do studenog.

Zbog jednostavnog uzgoja, mirisnih i ukrasnih cvjetova, pelargonija je veoma česta ukrasna i vrtna biljka koja se uzgaja diljem svijeta u komercijalne svrhe, a prilagodila se raznim klimatskim uvjetima i lako je održiva.

Vrste pelargonija

Trenutno postoji oko 250 osnovnih vrsta pelargonije, a u Hrvatskoj autohtono rastu samo 3 vrste. Ipak, postoji veoma mnogo hibrida koji su uzgojeni samo zbog izgleda i prodaju se kao ukrasno cvijeće. Kako bi privukli kupce, križanjem su dobivene vrste koje imaju posebne karakteristike. Tako se prema obliku uzgoja hibride može podijeliti na uspravne, poluviseće, viseće, dekorativnih listova i mirisne pelargonije. Donosimo koje se najpoznatije vrste koje rastu ili se uzgajaju na našim prostorima.

Kopitasta pelargonija

Kopitasta pelargonija najčešća je vrsta na našem području i nalazimo je  u prirodnim staništima diljem kontinentalnog područja. Stabljika joj je uspravna i lišće okruglo, a često na gornjem dijelu ima smeđi prsten. Još se naziva i zonska pelargonija, a potječe s područja južne Afrike. Cvjetovi su jednoredni i dolaze u nekoliko boja, od nijanse ružičaste do tamnije crvene boje.

Bršljenasta pelargonija

Ova viseća ili puzava trajnica također potječe s područja Afrike, ali se iznimno dobro uzgaja na našem području. Najčešće se sadi na terasama kao viseća biljka, a ima manje listove nego ostale vrste, prekrivene sitnim dlačicama koje daju baršunasti izgled. Cvjetovi su manji i količinski ih je više te također dolaze u raznim bojama.

Velecvjetna pelargonija

Engleska pelargonija je još jedna uspravna vrsta koja ima višu stabljiku i velike cvjetove slične vinki, pa se te dvije vrste često miješaju. Ipak, ova je vrsta pelargonije osjetljiva na izravno sunce koje može oštetiti nježne listove, pa preferira sjenovite položaje.

Jabučna pelargonija

Ova vrsta pelargonije se manje uzgaja kao ukrasna biljka, a popularna je zbog velikih bijelih cvjetova. Najčešće raste kao divlja biljka i brzo se širi, a kultivarima su postignuti veći cvjetovi koji se uzgajaju kao ukrasne biljke.

Kovrčava pelargonija

Još jedna vrsta s područja južne Afrike gdje tradicionalno i raste, ali se ova uzgaja prvenstveno zbog veoma naboranih kovrčavih listova. Osim kao dekoracija, upotrebljava se i kao dodatak salatama jer je lišće jestivo.

Limunska pelargonija

Limunsku pelargoniju nije moguće pronaći u njezinom prirodnom staništu jer se radi o uzgojenoj biljci. Uzgaja se isključivo zbog listova koji imaju citrusan miris koji tjera komarce i druge insekte. Kada se posuše, mogu se koristiti za punjenje mirisnih jastučića.

Uzgoj pelargonija

Pelargonija je neizostavan dio balkonskog uređenja, a to govori o lakoći njezinog uzgoja. Iako neke vrste imaju posebnije zahtjeve, većina komercijalnih hibrida traži slične uvjete za rast. U nastavku donosimo koji su to kako bi uvijek dobili najljepši cvijet.

Tlo

Pelargonije vole rahlo i prozračno tlo bogato hranjivim tvarima, pa se u supstrat potrebno dodati humusne zemlje. Podnosi neutralan do blago kiseli supstrat, a moguće ga je pomiješati i sa sitnim pijeskom kako bi bio prozračniji. Osim toga, mora biti potpuno očišćen od korijenja i drugih ostataka koji bi mogli priječiti širenje korijena. Važno je da je zemlja očišćena od bolesti ili štetnika koji mogu biti velik problem u kasnijem razvoju.

Klima

Novi kultivari pelargonija otporni su na veće klimatske promjene. Voli topliju klimu, ali dobro podnosi i kontinentalnu. Na otvoreno može biti posađena od travnja i nakon mrazeva. Može rasti i na višim uzvisinama, ravnim ili nagnutim položajima. Ipak, preferira sunčane do polusjenovite položaje koji su zaštićeni od izravnog udara vjetra.

Vrijeme sadnje

Vrijeme sadnje ovisi o načinu i mjestu uzgoja. Kako bi dobili razvijenu biljku već u travnju, potrebno je zasaditi krajem ljeta ili krajem zime. Optimalna temperatura za puštanje korijena i razvoj biljke je 20°C, iako preživi i do 15°C. Biljka se na otvorenom može zasaditi tijekom travnja.

Slaganje kultura

Ovisno o načinu uzgoja, pelargonija može biti jednogodišnja biljka ili trajnica. Komercijalni hibridi su najčešće jednogodišnje biljke, ali dobro podnosi i to da se do 3 godine uzgaja na istom  mjestu. Nakon nekoliko godina je potrebno promijeniti mjesto kako ne bi riskirali napad bolesti. Kada se uzgaja u loncima, pelargonija se dobro slaže sa zelenim ljiljanom, petunijom i fuksijom.

Faza mirovanja

Tijekom hladnog vremena i mrazeva biljke je potrebno unijeti u zatvoreno kako bi prezimile. Tada se smanjuje zalijevanje na jednom mjesečno. Prezimljuju na tamnijem mjestu, a prije iznošenja u proljeće je potrebno skinuti sve ocvalo cvijeće i suhe grane. Cijela se lončanica potopi u vodu i dobro natopi. Nakon faze mirovanja potrebno ju je prvo preseliti u topliju i svjetliju sobu na temperaturu oko 15°C te kasnije na otvoreno.

Sadnja pelargonija

S obzirom na to da je pelargonija jedna od najpopularnijih balkonskih biljaka, sve je veća tendencija za njezinim organiziranim uzgojem za komercijalne potrebe i daljnju prodaju. Bilo da ju uzgajate za osobne ili komercijalne ili osobne potrebe, slijedite ove upute i uvijek ćete imati dobre rezultate.

Sadnja iz sjemena

Sjetva sjemena za uzgoj pelargonije je u zadnje postao veoma popularan način uzgoja. Važno je da se koristi tretirano i zdravo sjeme. Prije sjetve ga je optimalno stratificirati na hladnom mjestu te 12 sati prije sjetve namočiti u toploj vodi. Sije se u rahli supstrat u zasebne kontejnere krajem zime te se prekrije s malo zemlje i zalije. Potrebno je održavati temperaturu od 22 - 25°C te prekriti folijom koja će održavati mikroklimu i biljka može niknuti nakon tjedan dana. Nakon toga se folija skida i temperatura se može smanjiti na 18°C, ali je potrebno nastaviti s redovitim zalijevanjem.

Sadnja sadnice

Uzgoj presadnicama je odličan kod veće proizvodnje i za dugotrajniju mogućnost prodaje. Presadnice veličine do 7 cm je potrebno presaditi u zasebne kontejnere kako bi se nastavile razvijati, a svaka se presađuje ručno u rahlu zemlju te se dobro zalijeva i prihrani mineralnim gnojivom. Važno je da je presadnica zdrava kako bi se spriječilo širenje bolesti, a preventivno ih se može tretirati fungicidima. Uzgoj presadnica može biti u nekoliko različitih vremenskih razmaka, optimalno o2 - 3 tjedna, kako bi se tržište moglo stalno opskrbljivati novima.

Kalemljenje

Pelargonija je kultivirana biljka čijim se međusobnim kombiniranjem dobivaju trajniji i ljepši primjerci. Proces kombiniranja se radi in vitro kako bi se bilo sigurno da će nova biljka biti zdrava i uspješna.

Uzgoj u vrtu

Uzgoj pelargonije u vrtu je ograničen vanjskim uvjetima. Rijetko se uzgaja kao vrtna biljka jer je osjetljiva na mraz. Ipak, kod takvog uzgoja je važno dobro prokopati i očistiti zemlju te ju obogatiti mineralnim gnojivom. U vrt se sade sadnice koje imaju razvije korijen te ih je tijekom sušnog razdoblja potrebno obilno zalijevati. Osim toga, biljke je dobro posaditi na polusjenovito mjesto udaljene barem 15 cm od drugih biljaka.

Uzgoj u stakleniku

Uzgoj u stakleniku je optimalan za proizvodnju presadnicu tijekom zime. Ipak, prije uzgoja je potrebno osigurati grijanje i navodnjavanje što mogu biti i najveći troškovi. Optimalna temperatura za klijanje i uzgoj je 20°C, a tijekom toplijeg vremena je potrebno redovito provjetravati, pa je temperatura i niža. Biljke se uzgajaju u kontejnerima u humusnom supstratu za visokim gredicama.

Iako je prije klijanja moguće špricati biljke, nakon što nikne se mora zalijevati pod korijen. Kod takvog uzgoja je moguća i sadnje tijekom zime, iako će to imati više troškove zbog grijanja. Potrebno je osigurati i minimalno 8 sati dnevnog svjetla te paziti na razinu vlage zbog opasnosti od širenja bolesti.

Uzgoj u posudama

Uzgoj u posudama je najčešći način za osobne potrebe. Jednom kada se posadi u dublju posudu može rasti i kao trajnica te ju nije potrebno presađivati. Za prvu sadnju je bitno osigurati humusni i rahli supstrat te redovito zalijevati i održavati ga vlažnim. Tijekom sušeg razdoblja se zalijeva i do dva puta dnevno, ali je važno osigurati otjecanje viška vode. Biljke u takvom uzgoju vole toplije i južne dijelove terase, iako ih je tijekom najjačeg sunca potrebno zaštiti. Druge godine se biljka izvadi s korijenom koji se može skratiti, a na dno se dodaje svježe zemlje.

Održavanje nasada

Održavanje nasada, pored prihranjivanja i zalijevanja, uključuje i razbijanje pokorice, prozračivanje i rješavanje korova. Razbijanje pokorice i prozračivanje je veoma važno kod starijih biljaka kako bi im se osiguralo dovoljno zraka za nastavak rasta. Pokorica se razbija ručnim alatom, dok se prozračivanje može izvršiti šiljastim dijelom s druge strane motike. Ručno je potrebno uklanjati sav korov koji prijeti rastu biljke.

Održavanje i njega

Pelargonije su izrazito zahvalne biljke, pa je za njihovo održavanje potrebno minimalno rada. I ako im se ne pruža nikakva njega, one će cvasti, ali slabije. Za bujniji rast je potrebno uložiti minimalno napora i neke od radnji koje donosimo u nastavku.

Zalijevanje

Pelargonija ima povećanu potrebu za vodom tijekom dugotrajnijih suša i toplijeg vremena. Prije svakog zalijevanja je potrebno provjeriti supstrat i zaliti tek kada su gornjih 2 cm zemlje suhi. Kod zalijevanja je potrebno koristiti kišnicu ili odstajalu vodu, a za vrijeme velikih vrućina se zalijeva rano ujutro ili navečer. Potrebno je izbjegavati polijevanje po lišću, nego direktno na zemlju oko korijena. Također, važno je da se biljci osigura dobra drenaža jer dugo stajanje vode uzrokuje truljenje korijena. Tijekom suhog razdoblja je potrebno zalijevati i do dva puta dnevno.

Gnojidba

Pelargoniji je potrebno puno hranjiva za razvoj bogatih cvjetova, a posebno je važno u proljeće i ljeto tijekom vegetacijskog razdoblja. Za prihranu se koristi tekuće mineralno gnojivo koje se dodaje tijekom zalijevanja i dobro ga je dodati do dva puta mjesečno. Optimalna kombinacija je s dušikom, fosforom i kalijem jer oni potiču cvjetanje. Za prihranjivanje se može koristiti standardno mineralno gnojivo.

Razmnožavanje

Pelargoniju je moguće razmnožiti sjemenom ii reznicama. Razmnožavanjem sjemenom je veoma rijetko, pa se biljka najčešće razmnožava reznicama sa starije biljke. Razmnožavanje reznicama s dvogodišnje biljke se može obaviti odmah nakon cvatnje u kasnu jesen. Sa stare se biljke uzima mlađi izdanak s kojeg se uklanja lišće te se stavlja u humusnu zemlju. Sadnja se obavlja dok je još rez mokar te se može namočiti u hormone rasta za brže ukorjenjivanje. Tijekom zime i vremena puštanja korijena potrebno ga je zaštiti od niskih temperatura i redovito zalijevati. Biljka je spremna za presađivanje već u travnju.

Presađivanje

Presađivanje mlade biljke u proljeće iznimno je važno za njezin daljnji rast. Biljke koje se presađuju moraju biti kontejnirane i imati samostalno razvijen korijen. Prije presađivanja je potrebno iskopati rupu na dubinu koliko je biljka do sada rasla. Nakon toga se biljku s korijenjem i zemljom vadi iz kontejnera i presađuje na novo mjesto rasta te se zatrpa rahlom zemljom. Nakon presađivanja ju je potrebno dobro zaliti i prihraniti mineralnim gnojivom. Presađivanje se obavlja kada biljka više nema prostora za rast korijena.

Pomlađivanje

Ako se uzgaja kao trajnica, pelargoniju je potrebno pomlađivati kako bi nastavila davati lijepe i bujne cvatove što se radi u proljeće pinciranjem. Naime, nakon što biljka pusti prve vegetativne izdanke, potrebno ih je odrezati kako bi pustila bočne. Time se kontrolira visina rasta i omogućava da cvjetovi budu bujniji.

Prorjeđivanje

Kada se biljka sije, postoji mogućnost da će biti pregust nasad, pa je u tom slučaju potrebno prorijediti. Općenito je pravilo da se između dvije biljke ostavlja minimalno 15 cm jer se tijekom rasta širi i popunjava prostor. Kod prorjeđivanja se biljku vadi s korijenom i presadi ju se na željeno mjesto te se dobro zalije.

Rezidba

Kod jednogodišnjih pelargonija nema potrebe za orezivanjem, ali kod uzgoja trajnica je važno orezivati osušene dijelove biljke i micati ocvalo cvijeće. Rezidba se obavlja u proljeće kada se biljka oblikuje i pokušava se ostvariti gušći grm. Ocvalo cvijeće se miče kako se posuši, tako da je potrebno tijekom cijele vegetativne sezone pratiti rast i razvoj biljke.

Bolesti

Najčešći uzročnik bolesti pelargonije je prevelika vlaga u zatvorenom prostoru ili zaražena zemlja. Poznato je nekoliko virusnih i gljivičnih bolesti koje su česte kod uzgoja. Kako bi to izbjegli, donosimo najčešće bolesti i načine kako se protiv njih boriti.

Trulež korijena

Trulež korijena uzrokuje gljivica koja je kriva i za venuće biljke, a najčešći je uzrok predugo zadržavanje vode ili zaražena zemlja. Gljivica najprije napada korijen, ali je bolest vidljiva kada donje lišće počinje venuti, a supstrat je vlažan. Kako bi se spriječila pojava, potrebno je koristiti zdravu zemlju i osigurati dobro otjecanje vode.

Bakterijska palež

Bakterijska palež je najopasnija bolest koja se brzo širi i lako zarazi cijeli nasad, a tretiranje kemijskim sredstvima nema učinkovite rezultate. Prvi simptomi su žute pjege na naličju lista koje se šire u nekrozu u obliku slova V na cijelom listu. Bakterija se ubrzo proširi na cijeli list te on uvene i ostane visiti na stabljici. Velika opasnost za razvoj ove bolesti je ostajanje vode na lišću i prevelika vlažnost.

Pjegavost lista

Pjegavost lista ili plutenost cvijeta su česta pojava ako su biljke izložene na balkonu cjelodnevnom suncu. Prvo se pojavljuju mjehuri, a zatim se stvrdnjavaju i sliče na pluto. Kako bi se to izbjeglo, potrebno je osigurati djelomičnu zasjenjenost te redovito zalijevati biljke. Iako nije opasno za nasad, uzrokuje estetske probleme.

Hrđa

Hrđa pelargonije je veoma česta i opasna bolest koju uzrokuju paraziti. Dugoročne posljedice su smanjivanje rodnosti i kvalitete cvijeta. Postoji nekoliko vrsta hrđa, a prvi simptomi su žute pjege na lišću koje se pretvaraju u crveno-smeđe mrlje. Jače zaraženo lišće žuti i otpada, a kasnije dolazi do uvenuća cijele biljke.

Štetnici

Iako je pelargonija veoma otporna biljka, postoji nekoliko štetnika koji često napadaju nasade i najčešće uzrokuju estetske štete. Donosimo koji su najčešći i kako ih se riješiti.

Tripsi

Tripsi su insekti koje se hrane sokovima iz povrća ili cvijeća, a napadaju i pelargonije. Usisavanjem soka isušuju lišće ili dijelove stabljike koji se kasnije suše. Hrane se i lukovicama, ali napadaju i najnježnije dijelove biljke i pupove. Riješiti ih se može korištenjem zdrave zemlje i lukovica te posipanjem zemlje pepelom.

Bijela mušica

Bijela mušica ili štitasti moljac je čest nametnik na naličju lista koji se hrani sokovima. Slična je kao lisna uš, ali je prepoznatljivo bijele boje i nalazi se samo na naličju lista. Iako ne može uzrokovati propadanje biljke, ima estetsku štetu i može uzrokovati smanjenu kvalitetu cvijeta. Riješiti je se može prskanjem vode pomiješane sa sapunom.

Lisne uši

Lisne uši su veoma čest nametnik na pelargoniji. Iako ne uzrokuju značajniju štetu, sišu sok i estetski su problem. Osim toga, ostavljaju i slatku tekućinu koja može širiti različite bolesti. Najlakše ih se riješiti špricanjem insekticida.

Gusjenice

Najezda gusjenica može biti veliki problem za nasad jer se one hrane zelenim dijelovima biljke i mladim izdancima. Ako veća količina napadne jednu biljku, mogu pojesti i čitav list što smanjuje mogućnost fotosinteze. Najlakši način za riješiti ih se je ručno sakupljanje.

Upotreba pelargonija

Pelargonija je najpoznatija kao ukrasni cvijet za balkone, terase i vrtove, ali je zanimljivo da ona ima i druge upotrebe.

Berba

Sve cvijeće ne dozori u isto vrijeme, pa se lijepi i zdravi cvjetovi beru periodično. Bere se rascvjetalo cvijeće, a najbolje ga je brati u rano jutro. Reže se oštrim škarama i lagano ukoso te se očisti od donjih listova koji smetaju.

Skladištenje

Biljke koje se prodaju kao rezani cvijet se stavljaju u svježu vodu te se tako mogu čuvati do tjedan dana na 2°C temperature. Kada se prodaje kao presadnica, potrebno ju je očistiti od starog lišća te poslagati po veličini. Pakira se u kartonske kutije i zaštiti se plastičnim pregradama kako bi se smanjila oštećenja tijekom transporta.

Kulinarstvo

Pelargonija se može koristiti u kulinarstvu, ali samo neke vrste. Mlado lišće se koristi za salate ili kao dodatak varivima, a cvjetovi za ukrašavanje kolača i torti. Zanimljivo je da se mirisni listovi mogu dodati i u osvježavajuća ljetna pića ili koktele. Mirisni listovi se mogu sušiti i koristiti za izradu čaja. Osim toga, često su se dodavali kao aroma želeima i prirodnim džemovima.

Kozmetika

Pelargonija ima veoma široku primjenu u kozmetici. Od njezinog se lišća radi eterično ulje koje ima veoma intenzivan miris, pa se koristi kao prirodni parfem. Osim toga, dodaje se u kreme ili losione za tijelo. Često se koristi za miris u sapunima i deterdžentima jer mu ne smeta alkalna priroda proizvoda. Nekada se u velikim količinama stavljala u kupke jer se dugo zadržava na koži.

Medicina

Dijelovi pelargonije se koriste i u narodnoj medicini. Čaj od suhog lišća pomaže kod probavnih smetnji i proljeva te problemima s dišnim putevima. Vjeruje se da se prah od pelargonije može utrljavati u nos kako bi smanjio simptome hunjavice.

Zanimljivosti

Pelargonije potječu s područja južne Afrike otkuda je većina cijele vrste. Prvi put su se pojavile u Europi tijekom 17. stoljeća te su u Nizozemskoj postigle veliku popularnost. Danas su jedna od najprodavanijih biljaka za uzgoj na vrtovima i terasama.

Zanimljivo je da pelargonija ima snažan miris koji ne podnose muhe i komarci, pa se od njezinog ulja rade sredstva protiv tih insekata. Osim toga, koristi se za zaštitu kućnih ljubimaca od krpelja. Zanimljivo je kako vole da ih se zalije mlijekom jer ih to štiti od štetnika, ali i istovremeno hrani. Danas ih se masovno prodaje na nizozemskoj burzi cvijeća te su, odmah nakon ruža, druga najprodavanija vrsta cvijeća.

Jedna je anegdota povezana s pelargonijama - naime, kemičar John Dalton je shvatio da je slijep na boje kada su mu ih drugi opisivali kao žarko crvene, a on je vidio plave. Po njemu je nemogućnost raspoznavanja boja nazvana daltonizam.

Foto: JacLou DL / Pixabay