Četinjače su biljke kojima pripada crnogorično drveće i grmlje te su podrazred golosjemenjača. Karakteristične su po malim i igličastim listovima, to jest četinama, po kojima su dobile ime. Također, ženski cvjetovi stvaraju prepoznatljive tvorevine u obliku češera.
Četinjače u Hrvatskoj prekrivaju oko 17% šumskih površina, a od vrsta najzastupljenije su: šume jele, običnog bora i smreke, dok se u parkovima, uz već navedene vrste još umjetno uzgajaju i cedrovi, čempresi, tuje, duglazije, čuge, borovice, sekvoje, taksdoiji i slično.
Sve njih moguće je preseliti i u vlastiti dom gdje će se uzgajati kao sobna biljka u teglama i posudama. Naravno, tada su prikladnije nešto niže biljke četinjača, za razliku od visokih stabla koje nalazimo u crnogoričnim šumama. Takve niske četinjače se nazivaju patuljastim i sporo rastućim četinjačama.
Vrste četinjača
Četinjače se dijele na tri porodice:
Četinjače su privlačne za uzgoj u posudama jer su postojane u svim vremenskim uvjetima, boja im je ista kroz cijelu godinu i mogu se saditi u kombinaciji s drugim biljnim vrstama. U usporedbi s uzgojem na zelenim površinama, one koje se sade u posudama su drukčije po tome što zahtijevaju malo više pažnje i duže vremena im treba za kvalitetan rast i razvoj.
Sadnja četinjača
Kod odabira sadnice, odlučite se za nešto manje biljke, visine od 30 do 50 centimetara jer će takve biljke brže i lakše razviti svoj korijenski sustav. Također, kad birate vrstu, najpogodnije su patuljaste četinjače tuje, bora, tise, kleke, smrče i pačempresa. Što se tiče forme uzgoja, možete izabrati između vertikalne, loptaste, žbunaste i polegnute forme. Svaka od ovih vrsta je karakteristična po raznim nijansama zelene, srebrne, žute i blijedo modre boje zbog koje imaju veliku vrijednost kao ukrasne biljke.
Kad su u pitanju posude i tegle, čempresima će najbolje odgovarati one koje su duboke i prostrane jer će korijenu trebati dovoljno mjesta za širenje. Tegla ili posuda bi isto tako trebale imati izbušeno dno i dovoljno odignuto od podmetača koje će omogućiti otjecanje viška vode iz zemlje. Nakupljanje vode u samoj posudi ili tegli je štetno jer korijen četinjače ne može upiti toliko vode. Zato je važno i da zemlja bude vodopropusna i bogata humusom.
Prije zemlje, preporuka je dno posude ili tegle prekriti krupnijim kamenjem, a u sljedećem sloju dodati sitni šljunak, pa zatim zemlju. Sadnica se mora dobro ukopati u zemlju, a zemlja oko nje dobro nabiti. Osim što se za četinjače treba koristiti zemlja bogata humusom, u ovakvom uzgoju je vrlo važna i prihrana. Preporučuje se stajnjak, ali poslužit će i NPK ili namjenska tekuća gnojiva. Uz gnojenje, trebao bi se i mijenjati površinski sloj zemlje.
Sadnice četinjača se sade za vrijeme mirovanja vegetacije i kad nema mraza u zraku. Za razliku od njih, sadnice koje su već bile uzgajane u teglama, mogu se presaditi bilo kada, to jest kroz cijelu godinu. Kod takve sadnje je potrebno paziti da se ipak izbjegne sadnja kada su temperature ili jako visoke ili jako niske. Ako želite postići savršene uvjete, sadnju je potrebno obaviti u jesen ili proljeće kada je temperatura u zraku iznad 3 Celzijeva stupnja. Ako ju namjeravate držati u stanu ili kući, odmaknite ju od izvora topline jer je idealna temperatura za četinjače između 15 i 18 Celzijeva stupnja.
Zalijevanje četinjača
Mlade sadnice četinjača treba redovito zalijevati, ali ne pretjerati u količini vode. Češće zalijevanje je potrebno u ljetnim mjesecima. Starije četinjače mogu izdržati sušu, pa se njih zalijeva rjeđe, ali obilnije. Razlog zbog kojeg nije preporučljivo pretjerano zalijevanje četinjača je taj što će se ta voda zadržavati oko busena biljke i uzrokovati truljenje žila.
Nakon nekog vremena što ćete prekomjerno zalijevati biljku, četinjača će sve sporije rasti jer ne može opstati u takvim nepovoljnim uvjetima. Kao jedno od rješenja, spomenuto je već da treba napraviti rupe u posudi ili tegli kroz koje će izaći taj višak vode. S druge strane, pomanjkanje vode će izazvati otpadanje iglica što je nepovratan proces za ovu biljku.
Održavanje i njega četinjača
U pravila njege četinjača, spada i uklanjanje suhih grančica iz unutrašnjosti biljke. Taj postupak se može obavljati povremeno, kada je potrebno jer omogućuje biljci potrebno provjetravanje. S druge strane, orezivanje cijele biljke, to jest krošnje se mora obaviti jednom do dva puta godišnje i to na kraju jeseni ili početku proljeća.
Orezivanje je korisno jer usmjerava rast i time pospješuje razvoj četinjače te u konačnici formira oblik krošnje koji želite postići. Svakih nekoliko godina, preporučuje se i presaditi biljku u veću posudu ili teglu. Druga opcija je i promijeniti zemlju i skratiti žile na korijenu. Takva biljka se stavlja na sunčano do djelomično sunčano mjesto, daleko od štetnih zamaha vjetra.
Kada su mlade, četinjače morate skloniti od jakih udara vjetrova i od snježnih padalina jer su osjetljive i podložne oštećenjima. U zimskom razdoblju se treba očistiti snijeg koji se nagomilao na granama kako bi zaštitili biljku od deformacije i lomljenja njezinih grana. Većina četinjača nije podložna bolestima, pa se oko toga ne treba posebno brinuti.
Četinjače su vrlo zastupljene biljke u hortikulturi, a sadnja u posudama ne predstavlja neki veliki izazov. Najvažniji segment koji se mora paziti kod njihove njege je razina vlažnost i povremena gnojidba. Iako rastu sporije od onih u zemlji, na kraju će se isplatiti čekanje jer će ukrasiti dio vašeg doma ili balkona.
Autor: B.P., Foto: brainman/Pixabay
Odgovori