Zlatni puzavac (lat. Epipremnum aureum) je višegodišnja biljka koja u prirodi može narasti do 20 m, dok se kao sobnoj biljci njen rast obično zaustavlja na 2 m. Naziva se još đavolji bršljan i zlatni scindapsus, a pripada porodici kozlačevki (Araceae) čiji su poznati predstavnici monstera, filodendron, anturij, zamija, difenbahija, spatifilum i alokazija. Ima neka korisna svojstva poput filtriranja zraka određenih toksičnih spojeva kao što su formaldehid i benzin. Također može doprinijeti poboljšanju kvalitete zraka u zatvorenim prostorima.
Podrijetlom je iz tropskih područja jugoistočne Azije, a može se naći u prašumama i močvarnim područjima. Obično raste na nižim nadmorskim visinama, do oko 500 m iako je moguće da se pojavi i na višim nadmorskim visinama. Najbolje uspijeva u toplim tropskim i suptropskim uvjetima gdje je optimalna temperatura za rast između 21 - 32°C, a može podnijeti temperature malo niže od ovog raspona ali iznad 10°C.
Preferira umjerenu vlažnost tla, a zalijevanje treba biti umjereno kako bi se izbjeglo pretjerano zasićenje tla vodom. Zlatni puzavac može cvjetati, iako to nije česta pojava u uvjetima uzgoja u unutarnjem prostoru. U divljini su cvjetovi neugledni i obično se pojavljuju u obliku duguljastih štapića. Sitni su, zelenkasto-bijele boje i obično se ne smatraju dekorativnim elementom biljke.
Lišće ima karakteristične srcolike listove koji rastu na dugim peteljkama čija boja varira od svijetlo zelene do tamnozelene, a mogu biti i šarene s bijelim ili žutim prugama. Oblik i veličina listova također mogu varirati ovisno o sorti i uvjetima uzgoja. Nakon što se razviju obično ostaju na biljci duži period sve dok ne dođe do prirodnog odumiranja ili rezanja biljke.
Dugotrajna je biljka koja može živjeti godinama i rasti u visinu i širinu s vremenom.
Biljka ima sposobnost razvijanja dugih i velikih listova koji u optimalnim uvjetima mogu doseći dužinu 30 - 90 cm, dok širina listova može biti između 5 - 25 cm. Nije tipična biljka koja formira stablo ili deblo kao što to čine neka druga drvenasta biljna vrsta.
Zlatni puzavac je penjačica koja se pričvršćuje na potporu pomoću zračnih korijena. Stabljike su vitke, fleksibilne i obično mesnate. Kako biljka raste stabljike se protežu i penju po potpori poput zida, rešetke ili drvene konstrukcije. Zlatni puzavac razvija svoje listove duž stabljika i koristi zračne korijene za pričvršćivanje na površinu i dobivanje dodatne potpore. Biljka ima umjerene potrebe za zalijevanjem bez nepotrebnog vlaženja koje može dovesti do truljenja korijena.
Srodnici
Vrste zlatnog puzavca
U svijetu je danas poznato između 20 - 30 vrsta zlatnog puzavca od kojih je najpoznatiji obično zlatni puzavac (lat. Epipremnum aureum), dok su druge poznate vrste zmajev rep, sivi puzavac i veliki zlatni puzavac, a najpoznatije sorte običnog zlatnog puzavca su Epipremnum aureum "Marble Queen", Epipremnum aureum "Neon" i Epipremnum aureum N'Joy.
Zmajev rep
Zmajev rep (lat. Epipremnum pinnatum) je porijeklom iz jugoistočne Azije s prostora Indonezije, Malezije i Filipina. Danas se uzgaja i kao ukrasna biljka u mnogim dijelovima svijeta. Penjačica je koja može narasti 2 - 3 m. Listovi su široki, srcolikog oblika s izraženim žilama i imaju sjajnu zelenu boju. Mladi listovi su često prekriveni bijelim mrljama koje vremenom nestaju. Obično se sadi u posude ili viseće košare kako bi se omogućilo penjanje uz potporu, a može biti i prikladan za uređenje zidova i vertikalnih površina. Za sadnju se koristi dobro drenirajući supstrat koji omogućuje zadržavanje vlage, ali ne i prekomjerno natapanje korijena. Najbolje uspijeva na temperaturama između 18 - 30°C, a može podnijeti nešto niže temperature ali treba izbjegavati izlaganje temperaturama ispod 10°C.
Sivi puzavac
Sivi puzavac (lat. Epipremnum amplissimum) je autohtona vrsta u južnoj Kini i Vijetnamu, ali se danas može naći i uzgajati u raznim dijelovima svijeta zbog svoje ljepote i dekorativnih svojstava. Ima velike, zelene listove s izraženim žilama i nepravilnim uzorkom boje koji mogu narasti obično između 30 - 60 cm u širinu, dok sama biljka može narasti nekoliko metara. Sadi se u dobro drenirajući supstrat koji zadržava vlagu. Ova vrsta obično ne preferira izravno sunčevo svjetlo. Najbolje uspijeva na temperaturama između 18 - 27°C, dok temperature ispod 10°C mogu dovesti do oštećenja lišća.
Veliki zlatni puzavac
Veliki zlatni puzavac (lat. Epipremnum giganteum) je vrsta koja se nalazi u tropskim područjima jugoistočne Azije kao što su Malezija, Indonezija i Filipini. Biljka je sa srcolikim i sjajnim zelenim listovima koji mogu biti vrlo veliki oko 60 cm. Mladi listovi obično imaju svijetlu zelenu boju koja može postati tamnija kako listovi sazrijevaju. Popularna je biljka zbog svog atraktivnog izgleda i sposobnosti brzog rasta. Najbolje uspijeva na temperaturama između 18 - 30°C. Zalijevanje biljke je svakih 7 - 10 dana, a tijekom zime kada je rast biljke sporiji zalijevanje može biti rjeđe jer biljka zahtijeva manje vode.
Marble Queen
Epipremnum aureum "Marble Queen" je vrsta poznata po privlačnim mramornim uzorcima na lišću s kombinacijom bijelih, kremastih i zelenih boja što biljku čini izuzetno atraktivnom. Ova vrsta je poznata po svojoj prilagodljivosti i jednostavnosti uzgoja. Iako preferira svjetlo, izravno sunce može nanijeti štetu listovima. Tolerantna na različite temperature, iako preferira tople uvjete i najbolje uspijeva na temperaturama između 18 - 30°C. Listovi ove vrste mogu narasti između 20 - 30 cm u duljinu, ali postoje i primjerci s još većim listovima.
Neon
Epipremnum aureum "Neon" ima široko, srcoliko lišće svjetlo zelene boje duljine 20 - 30 cm. Listovi ove vrste su izrazito svijetli i intenzivne boje odakle i naziv "Neon". Biljka obično ima gustu razgranatost i može biti vrlo atraktivna u unutarnjem prostoru. Također je, kao i navedene vrste, podrijetlom s područja jugoistočne Azije i najbolje uspijeva na temperaturama između 18 - 30°C. Idealna vlaga za ovu vrstu je umjerena do visoka, ali nije iznimno osjetljiva na sušenje zraka. Može se prilagoditi uvjetima s nižom vlagom zraka što je tipično u grijanim prostorijama tijekom zime.
N'Joy
Epipremnum aureum N'Joy je vrsta u koje je također karakteristična pojava mramornih listova duljine 15 - 30 cm. Djelomična do indirektna svjetlost je idealna za održavanje zdravog rasta i razvoja biljke. Vrsta se selektivno uzgaja kako bi se postigla specifična boja i uzorak na lišću. Najbolje uspijeva na temperaturama između 18 - 30°C. Sadi se u dobro drenirajući supstrat koji zadržava vlagu, ali ne dopušta da korijenje ostane previše natopljeno. Može se uzgajati u posudama ili košarama. Ova vrsta je puzavac koji se može penjati po potporama ili se može oblikovati u grmoliki oblik orezivanjam.
Uzgoj zlatnog puzavca
Zlatni puzavac voli svjetlo, ali izbjegava izravno sunčevo svjetlo koje može izgorjeti lišće. Idealno mjesto za uzgoj je svijetla prostorija s djelomičnom do indirektnom svjetlošću. Može se prilagoditi i uvjetima slabije osvijetljenim prostorijama, ali u takvim uvjetima može izgubiti svoje šarene uzorke na lišću. Preferira toplu klimu i umjereno zalijevanje gdje je prethodno potrebno provjeriti vlažnost gornjeg sloja supstrata i zalijevati tek kada se površina osuši.
Prekomjerno zalijevanje može dovesti do truljenja korijena, a potrebno je paziti da posuda u kojoj je posađen ima dobru drenažu kako bi se izbjeglo zadržavanje viška vode. Može se koristiti univerzalni supstrat za kućne biljke pomiješan s malo pijeska ili perlita radi poboljšanja drenaže. Iako se u nekim područjima s vrlo blagom klimom može uzgajati na otvorenom ipak je praksa da se uzgaja kao sobna biljka.
Tlo
Može uspjeti u različitim vrstama tla, ali preferira dobro drenirano tlo koje zadržava vlagu. Dodavanje pijeska, perlita ili kamenčića u tlo može poboljšati drenažu dok dodavanje humusa, komposta ili tresetnih vlakana u tlo može pomoći u zadržavanju vlage. Preferira blago kiselo do blago lužnato tlo, a idealna pH vrijednost je između 6,1 - 6,5. Ako je tlo kiselo potrebno je dodati vapno kako bi se korigirala pH vrijednost tla, a vrsta i količina vapna ovise o pH vrijednosti tla. Ako se radi o lužnatom tlu onda je potrebno dodati treset, kompost ili organsko gnojivo, a može se koristiti kiseli supstrat ili supstrat za kamelije.
Klima
Preferira toplu i vlažnu klimu s temperaturom između 21 - 32°C, iako može podnijeti i blagu varijaciju. U sušnijim i hladnijim područjima obično se uzgaja kao unutarnja biljka, a uvjeti klime mogu varirati ovisno o području uzgoja pa je uvijek dobro prilagoditi se lokalnim uvjetima kako biste postigli najbolje rezultate u uzgoju. Iako zahtijeva umjerenu količinu padalina idealno bi bilo da prima dovoljno vode iz kiše ili zalijevanja, ali isto tako treba osigurati da tlo dobro drenira kako bi se izbjeglo zadržavanje viška vode. Ako se biljka uzgaja u unutarnjem okruženju redovno zalijevanje može zadovoljiti potrebu za vlagom koja iznosi 40 - 60%. U prirodi često raste u vlažnim šumskim područjima.
Vrijeme sadnje
Idealno je saditi zlatni puzavac kada su temperature stabilne i izvan ekstremnih raspona jer izlaganje naglim promjenama temperature može negativno utjecati na njezin rast i opstanak. Ako se sadi na otvoreno, onda je idealno vrijeme za to u proljeće ili rano ljeto kada su temperature blage i stabilne. Biljka ima tendenciju bržeg rasta tijekom toplijih mjeseci. Zato sadnja tijekom sezone rasta može potaknuti brži rast biljke. Uzgoj u zatvorenom prostoru omogućuje kontrolu uvjeta i omogućuje sadnju tijekom cijele godine.
Prilikom kupovine biljke važno je vremena da se prilagodi novom okruženju prije presađivanja ili izlaganja ekstremnim uvjetima što se obično postiže ostavljajući biljku u njenom izvornom loncu i postupno je privikavajući na nove uvjete svjetlosti i temperature tijekom nekoliko tjedana.
Slaganje kultura
Zbog svog karakterističnog izgleda i uvjeta rasta rijetko se može vidjeti posađen u društvu nekih jednogodišnjih cvjetnica. Kao takav, najčešće se sadi u kombinaciji s biljkama poput zelenog ljiljana, dracene, svekrvinog jezika, ukrasne šparoge, fikusa benjamina, slonove noge, monstere, filodendrona, areka palme, spatifiluma i prugaste tradeskancije.
Može biti otrovan ako se proguta zato se ne preporučuje sadnja u blizini biljaka koje su poznate po svojoj toksičnosti poput difenbahije, oleandra i božićne zvijezde. Zbog iznimne brzine rasta može gušiti druge biljke svojim gustim lišćem i izdancima posebice ako se sadi uz biljke koje su manje otporne ili spororastuće jer mogu biti preplavljene ili prekrivene u potpunosti. Primjeri takvih biljaka su neke vrste sukulenata, blijeda perunika i neke vrste paprati.
Faza mirovanja
Zlatni puzavac ne prolazi kroz razdoblje mirovanja kao što to čine neke druge biljke jer se radi o tropskoj vrsti koja se uglavnom uzgaja kao sobna biljka u područjima s umjerenom ili hladnom klimom. Može neprekidno rasti i razvijati se tijekom cijele godine, ali kod izloženosti ekstremno niskim temperaturama, pretjeranom sušenju ili jakom suncu može pokazivati znakove sporijeg rasta ili gubitka lišća.
Sadnja zlatnog puzavca
Iako se uglavnom sadi u posudu kao unutarnja biljka, moguća je sadnja i na otvorenom. Sadnja je moguća tijekom cijele godine iako je najbolje vrijeme za to proljeće ili rano ljeto kada su temperature blage i biljka ima optimalne uvjete za rast. Važno je obaviti sadnju u posudu koja na dnu ima rupe za drenažu, a ako se sadi na otvorenom potrebno je izabrati mjesto koje je djelomice zasjenjeno kako bi biljka bila zaštićena od izravnog sunca. Nakon sadnje preporučuje se povremeno prihranjivanje gnojivom prilagođenim za zelene biljke.
Sadnja sjemena
Iako se jako rijetko uzgaja iz sjemena ipak je ova metoda razmnožavanja moguća. Kao supstrat se može koristiti mješavina tresetnog supstrata i perlita ili pijeska kako bi se postigla dobra drenaža. Posuda se ispuni supstratom i sjeme lagano pritisne na površinu bez zakopavanja jer treba svjetlost za klijanje. Vlažnost se može održavati prskanjem, a posuda sa sjemenom se čuva na svijetlom mjestu gdje je optimalna temperatura za klijanje između 24 - 29°C. Klijanje sjemena može biti spor proces i trajati nekoliko tjedana ili mjeseci.
Sadnja sadnice
Sadi se u rupu koja je dovoljno duboka i široka da stane korijenje sadnice kako bi se olakšao rast. Supstrat treba biti prethodno pripremljen i dreniran kako bi se omogućilo procjeđivanje nepotrebne količine vode. Sadnica se izvadi iz posude i postavi u pripremljenu rupu ili posudu tako da vrh korijena bude na istoj razini s tlom.
Rupu ili posudu je potrebno napuniti s prethodno pripremljenim tlom posebice oko korijenja sadnice uz lagano pritiskanje kako bi se zbilo i osigurala stabilnost. Kada se sade dvije sadnice na otvorenom preporučuje se ostaviti dovoljno prostora između njih (60 - 90 cm) kako bi se osiguralo dovoljno mjesta za rast i širenje.
Kalemljenje
Zlatni puzavac se može kalemiti, iako to nije uobičajena metoda. Obično se provodi u proljeće ili rano ljeto kada je biljka u aktivnoj fazi rasta jer tada ima veću vjerojatnost uspjeha. Prije kalemljenja potrebno je pripremiti zdrav izdanak ili grančicu, napraviti rez na kalemu tako da se oblikuje klin na kraju koji će se uklopiti u podlogu. Klin se umetne u rez na podlozi, a spoj treba biti čvrst tako da kalem dobro prianja uz podlogu. Potrebno je koristiti omotač od plastike ili posebnu traku za kalemljenje kako bi se osigurao čvrsti spoj podloge i kalema. Nakon kalemljenja važno je osigurati da se biljka nalazi u vlažnom i toplom okruženju kako bi se potaklo uspješno prianjanje i rast. Može koristiti plastična vrećica ili staklenik kako bi se stvorila vlažna atmosfera oko kalema.
Uzgoj u vrtu
Zlatni puzavac se može uzgajati u vrtu na mjestu gdje je indirektno svjetlo ili djelomična sjena. Može se saditi uz drvo ili zid kako bi se penjao i stvarao ukrasni učinak pazeći da biljka ne oštećuje stablo ili zid tijekom rasta. Preporučuje se ostaviti dovoljno prostora između biljke i stabla ili zida kako bi se omogućilo rastezanje i sprečavanje gušenja. Prilikom sadnje zlatnog puzavca važno je ostaviti dovoljno prostora između biljke i cijevi ili temelja i to najmanje 30 - 50 cm kako bi se izbjeglo oštećenje korijena ili curenje cijevi budući da zlatni puzavac ima tendenciju brzog rasta i širenja.
Uzgoj u stakleniku
Može se uspješno uzgajati u stakleniku ako se pruže odgovarajući uvjeti poput temperature koja bi trebala biti između 20 - 30°C tijekom dana i između 15 - 25°C tijekom noći. Preferira visoku vlažnost zraka, između 60 - 80%, a koju je dodatno moguće povećati uz raspršivače ili postaviti posude s vodom. Zlatni puzavac je trajnica i može se uzgajati dugi niz godina u stakleniku pod uvjetom da se pružaju optimalni uvjeti i pravilna njega.
Uzgoj u posudama
Zlatni puzavac se može saditi u različite vrste posuda, dok je sadnja u plastične najčešća zbog lagane težine, dostupnosti i pristupačne cijene.
Glinene posude pružaju dobru drenažu i omogućuju bolju cirkulaciju zraka oko korijena biljke, ali s obzirom na to da su teže od plastičnih važno je osigurati da bude postavljena na stabilnoj površini.
Keramičke posude su estetski privlačan izbor i dolaze u različitim stilovima i bojama. Prilikom izbora keramičke posude bitno je da ima rupe za drenažu i odgovarajuću težinu.
Za zlatni puzavac mogu se odabrati i viseće posude koje omogućuju biljci da se penje i spušta niz rubove posude. Viseće posude mogu biti plastične, glinene ili druge materijale. Broj sadnica ovisi o veličini posude i željenom izgledu pa je tako osim jedne moguće posaditi i više sadnica u jednu posudu.
Održavanje i njega
Zlatni puzavac ima velike listove koji privlače prašinu pa ih je potrebno redovno brisati mekom krpom ili oprati pod tušem kako bi se uklonila prašina i održala biljka čistom. Ako se uzgaja tako da se penje uz potporu potrebno mu je pružiti podršku i vezanje kako bi se pravilno penjao prilikom čega se mogu koristiti štapovi, mreže ili žice kako bi se biljka stabilizirala i usmjerila u željenom smjeru. Dobrom cirkulacijom zraka oko biljke može se spriječiti nakupljanje vlage i potencijalnih problema s gljivičnim bolestima. Ako biljka raste u zatvorenom prostoru potrebno je povremeno otvoriti prozor ili koristiti ventilator kako bi se osigurao protok zraka.
Zalijevanje
Biljka najbolje podnosi umjereno zalijevanje prilikom kojeg je potrebno koristiti blagu i filtriranu vodu, a izbjegavati upotrebu tvrde ili hladne vode iz slavine. Zalijeva se kada gornji sloj tla postane suh na dodir pazeći da se ne preplavi biljku kako bi se izbjeglo zadržavanje viška vode u tlu. Idealno je zalijevati ujutro ili navečer kada su temperature niže dok se zalijevanje tijekom najtoplijeg dijela dana ne preporučuje kako bi se izbjeglo isparavanje vode prije nego što biljka može apsorbirati. Tijekom zime kada biljka nije toliko aktivna zalijevanje treba smanjiti i prilagoditi uvjetima u kojima se nalazi.
Gnojidba
Prihranjivanje zlatnog puzavca provodi se jednom mjesečno tijekom razdoblja aktivnog rasta obično tijekom proljeća i ljeta. Tijekom zime obično se smanjuje ili prekine prihranjivanje. Za prihranjivanje se koristi uravnoteženo tekuće gnojivo za sobne biljke ili posebno gnojivo namijenjeno za biljke koje se penju u omjeru 20 - 20 - 20 dok prekomjerna gnojidba može dovesti do oštećenja korijena biljke. Umjesto sintetičkih gnojiva mogu se koristiti prirodna kao što su kompost, organske gnojidbe ili tekući ekstrakt iz morskih algi koja pružaju biljci hranjive tvari na prirodniji način.
Razmnožavanje
Reznice su jedan od najčešćih načina razmnožavanja zlatnog puzavca za što je potrebno koristiti vršne ili bočne izdanke biljke. Reznice trebaju biti duljine 10 - 15 cm, s tim da se uklone donji listovi i stave ih u vlažan supstrat ili vodu. Reznice će razviti korijenje u roku od nekoliko tjedana.
Druga metoda je dijeljenje, a koristi se kada biljka formira zračne korijene koji se razvijaju iznad tla na stabljikama biljke. Dio stabljike s formiranim zračnim korijenima može se staviti u vlažan supstrat ili vodu i pričekati da se razviju novi korijeni. Ako je biljka zlatnog puzavca zrela s dobro razvijenim korijenjem onda se oni mogu podijeliti na više manjih biljaka osiguravajući da svaki dio ima dovoljno korijena i nadzemnog dijela biljke. Zlatni puzavac može stvarati izdanke iz korijena ili baze biljke koji se mogu pažljivo odvojiti od glavne biljke i posaditi kao samostalne biljke.
Presađivanje
Presađivanje zlatnog puzavca je potrebno kada biljka postane prevelika za svoju trenutnu posudu ili kada supstrat postane iscrpljen. Idealno vrijeme za presađivanje je proljeće ili rano ljeto kada ulazi u razdoblje aktivnog rasta, a presađivanjem se omogućuje pravilan rast i razvoj. Nova posuda treba imati odvodne rupe na dnu kako bi se osigurao protok viška vode. Novi supstrat u koji će se saditi može biti mješavina univerzalnog supstrata za cvijeće, kokosovih vlakana, treseta i perlita.
Ako je korijenje gusto upleteno potrebno ga lagano otpetljati, a zatim postaviti biljku u središte nove posude i napuniti je supstratom pažljivo pritiskujući supstrat oko korijenja. Nakon presađivanja savjetuje se temeljito zalijevanje kako bi se supstrat smjestio oko korijenja, ali i izbjegavanje držanja na izravnoj sunčevoj svjetlosti nekoliko dana koliko je potrebno za oporavak.
Pomlađivanje
Pomlađivanje zlatnog puzavca može se provesti kako bi se potaknuo rast novih i zdravih izdanaka i održala biljka u dobrom stanju. Osim skraćivanja izdanaka u pomlađivanje se ubraja i uklanjanje starih, oštećenih dijelova što uključuje suhe i žute listove, oštećene i trule dijelove izdanaka. Oporavak nakon pomlađivanja može varirati, ali će općenito biljka pokazati znakove oporavka unutar nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Tijekom perioda oporavka važno je pružiti biljci optimalne uvjete kako bi se potaknuo rast i oporavak što uključuje pravilno zalijevanje, dovoljno svjetlosti, odgovarajuću temperaturu i vlažnost zraka kao i primjenu potrebnih hranjiva.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje pomaže u održavanju zdravog rasta što omogućuje bolju ventilaciju, osvjetljenje biljaka i smanjuje rizik od bolesti. Može se obaviti tijekom cijele godine posebno kada biljka postaje gusta ili kada neki izdanci postanu predugi. Međutim najbolje vrijeme za prorjeđivanje je obično u proljeće ili rano ljeto kada biljka ulazi u razdoblje intenzivnog rasta.
Ako se biljka nagomilava suvišnim lišćem ili lišćem koje je oštećeno može ga se ukloniti kako bi se poboljšao izgled i prozračnost biljke. Oštećeno ili suvišno lišće uklanja se ručno. Zlatni puzavac općenito dobro podnosi prorjeđivanje, ali ako se pojave simptomi poput sporijeg rasta možda je prorjeđivanje bilo preintenzivno pa se daljnje prorjeđivanje treba obavljati postupno shodno zatečenom stanju biljke.
Rezidba
Iako ne zahtijeva neku pretjeranu rezidbu mogu se skratiti neki izdanci koji su predugi ili narušavaju ravnotežu biljke korištenjem oštrih i čistih škara za rezidbu. Da bi zlatni puzavac rastao gušće i punije može se obaviti rezidba kako bi se potaknuo grmoliki rast rezanjem vrhova izdanaka ili kraćim rezidbama na bočnim izdancima što će potaknuti rast novih grana i stvoriti bujniji izgled biljke. Bez obzira na to što je najidealnije rezidbu obavljati u proljeće i ljeto ne postoji ograničenje koliko se puta može obaviti, ali je važno naglasiti da prečeste rezidbe mogu iscrpiti biljku.
Zaštita od vjetra
Zlatni puzavac može biti osjetljiv na jake vjetrove koji mogu oštetiti list ili stabljiku. Ako se sadi na otvorenom onda je potrebno izabrati mjesto zaštićeno od jakih vjetrova poput zaklonjenog kuta vrta ili prostora uz zid zgrade. Ako je moguće može se izgraditi zaštitna ograda od drveta ili živice. Ako biljka raste blizu zida ili ograde mogu se koristiti potporne strukture poput rešetki ili mreža kako bi se pružila dodatna podrška biljci i spriječilo oštećenje lista uslijed jakih vjetrova.
Zaštita preko zime
Malčiranjem tla tijekom zime štiti se korijenski sustav od niskih temperatura. Kao materijal za malč može se koristiti usitnjena kora, piljevina, kompost, ili suho lišće što će pomoći u zadržavanju vlage, održavanju stabilne temperature tla i zaštiti korijenskog sustava od ekstremnih uvjeta. Sloj malča bi trebao biti debljine 5 - 7 cm u cilju zadržavanja vlage i izolaciji korijena od ekstremnih temperatura. Ako se očekuju vrlo niske temperature ili mraz može ga se dodatno zaštititi pokrivanjem netkanom tkaninom ili starim plahtama radi pružanja dodatne izolacije i zaštite od smrzavanja.
Bolesti
Bolesti kojima je zlatni puzavac jako sklon uključuju lisnu pjegu i trulež korijena.
Lisna pjega
Lisna pjega uzrokovana bakterijom Pseudomonas cichorii može se pojaviti na zlatnom puzavcu kao rezultat infekcije. Simptomi uključuju pojavu smeđih, vodenastih ili crnih mrlja na lišću biljke koje se mogu proširiti i spojiti stvarajući veće oštećenje na lišću. Oštećeno lišće može otpasti, a biljka može izgubiti vitalnost i ljepotu. Prilikom primjećivanja simptoma lisne pjege važno je odmah ukloniti zaražene dijelove biljke rezanjem i uklanjanjem lišća s očitim simptomima bolesti čime se sprječava daljnje širenje infekcije. U slučajevima ozbiljnijih infekcija, može se razmotriti primjena baktericidnih sredstava poput bakar sulfata i bakteriofaga.
Trulež korijena
Trulež korijena je posljedica djelovanja gljivice Rhizoctonia čiji simptomi uključuju promjenu boje i teksture korijena koji postaju smeđi, mekani i truli. Zaraženi korijeni gube sposobnost apsorpcije vode i hranjivih tvari što može dovesti do slabljenja i propadanja biljke. Zbog nedostatka hranjivih tvari iz korijena biljka može pokazivati usporen rast i žuto lišće. Prilikom primjećivanja simptoma truleži korijena važno je odmah ukloniti zaražene dijelove biljke rezanjem i uklanjanjem zaraženih korijena. Za suzbijanje infekcije Rhizoctonia gljivicom mogu se primijeniti fungicidi kao što su azoksistrobin, propamokarb hidroklorid, triadimefon i metalaksil.
Štetnici
Jedini štetnici koji su relativno opasni za zlatni puzavac i na koje je biljka jako osjetljiva su vunasta uš i štitasta uš.
Vunasta uš
Vunasta uš (lat. Pseudococcidae) je štetnik koji tvori bijele ili pamučaste izrasline na lišću, stabljikama i drugim dijelovima biljke. Infestacija vunastom uši može rezultirati pojavom ljepljive tvari poznate kao medna rosa koja može privući mrave ili dovesti do razvoja gljivica na biljci. Hrani se sokovima biljke što može uzrokovati slabljenje, usporavanje rasta i žućenje lišća. Blagom otopinom mekanog sapuna i vode može se pokušati ručno ukloniti štetnik tako što se otopina nanese na određene dijelove biljke. Ako je potrebno mogu se primijeniti insekticide. kao što su oni na bazi piretroida ili ulja od biljaka. Uzgoj prirodnih predatora ovog štetnika poput bubamara ili paukova može pomoći u kontroli populacije.
Štitasta uš
Štitasta uš (lat. Coccoidea) tvori okrugle ili štitaste izrasline na lišću, stabljikama ili drugim dijelovima biljke koje su često smeđe boje. Također se stvara ljepljiva tvar, tzv. medna rosa koja može privući mrave ili dovesti do razvoja gljivica na biljci. Kao metodu liječenja i suzbijanja širenja štetnika koriste se iste metode kao i kod vunaste uši, a koje uključuju ispiranje mješavinom vode i sapuna kao i insekticidi na bazi piretroida i ulja od biljaka poput ulja neema.
Upotreba zlatnog puzavca
Biljka se koristi isključivo kao ukrasna vrsta za ukrašavanje interijera kao i za stvaranje zelene ograde. Jedina svrha koja ne uključuje estetiku jeste sposobnost pročišćavanja zraka gdje neki izvori tvrde da može smanjiti razinu štetnih tvari poput formaldehida, benzena i drugih kemikalija u zraku. Zlatni puzavac može biti otrovan ako se konzumira zato ga treba držati u blizini kućnih ljubimaca i djece.
Zanimljivosti
Epipremnum dolazi od grčke riječi "epi" (na ili po) i "premnon" (stabljika), a odnosi se na način na koji biljka puzi po površinama ili se penje po drveću. Aureum dolazi od latinske riječi što znači zlatan što odražava boju listova.
Zlatni puzavac je postao popularna biljka u dekorativnom uređenju interijera diljem svijeta, a njegova popularnost se širi od 19. stoljeća što se podudara s periodom kada je otprilike donesen u Europu.
Naziv đavolji bršljan dolazi od činjenice da ga je gotovo nemoguće ubiti, a njegovi listovi su vidljivi i u mraku.
Ne savjetuje se dodirivanje listova i stabljika biljke jer sadrže kristale kalcijevog oksalata koji mogu izazvati opću iritaciju kože.
Foto: Sandeep Handa / Pixabay
Odgovori