Kala (lat. Zantedeschia aethiopica) ili afrička zmijarica je zeljasta trajnica prepoznatljivog cvijeta podrijetlom s prostora južne Afrike. Raste u toplim klimama na suncu ili djelomičnoj sjeni, a pripada porodici kozlačevki (Araceae) kojoj također pripadaju kukavica, trska, monstera, filodendron, zlatni puzavac, kaladij, arisema, kozlac i taro.
Inače višegodišnja biljka, u hladnijim klimama tretira se kao jednogodišnja. Voli vlažna mjesta pa se često može uzgajati kao močvarna biljka, a preferira blago kiselo tlo. Može narasti otprilike 30 - 90 cm s promjerom 45 - 60 cm. Čine je široki, srcoliki zeleni listovi iz kojih izlaze cvjetne stabljike. Često se nalazi u vrtovima kuća kao rubna biljka uz zidove ili na travnjacima.
Najbolje podnosi temperature između 15 - 27°C zbog čega se smatra ljetnom biljkom. Cvjetovi su ljevkastog oblika s prepoznatljivim žutim prašnikom u sredini i mogu trajati 3 - 8 tjedana. Kada prođe sezona cvjetanja listovi se zadržavaju i sporije propadaju. Faza mirovanja biljke nastupa poslije perioda cvatnje kada temperatura bude niža od 10°C. Biljka se može sačuvati od propadanja tako što se iskopa ostatak i zadrži gomolj ili šišanjem listova i malčiranjem tla kako bi se spriječilo smrzavanje ili prodiranje nepotrebne količine vode koje bi oštetilo gomolj i korijenski sustav.
Tlo se malčira korištenjem organskog komposta, a vrijeme sadnje kale je nakon zadnjeg mraza, u periodu od veljače do lipnja. Sadi se na sunčanom mjestu, izravno u vrt ili u posudu. Zahtijeva dobro drenirano tlo, a preferira pješčana tla. Zalijevanje je intenzivnije ljeti dok se zimi savjetuje prekinuti zalijevanje. Zalijeva se isključivo kada se tlo oko biljke osuši jer pretjerano zalijevanje čak i u ljetnim mjesecima može dovesti do propadanja biljke uslijed truljenja korijena. Biljka se prihranjuje za vrijeme sadnje kao i svako proljeće što pomaže bržem cvjetanju.
Srodnici
Vrste kala
Kala je višegodišnja gomoljasta biljka koja dolazi u različitim bojama od kojih je najpoznatija i najraširenija bijela. Raste i u žutoj, narančastoj, ružičastoj, ljubičastoj i boji čokolade. Listovi su uglavnom dugi 30 - 40 cm, a najširi su u sredini dok se prema vrhu sužavaju. Kao i kod cvjetova, imaju dugu stabljiku. Osim obične kale druge poznate vrste su pjegava kala, zlatna kala, ružičasta kala, Mapoch kala, kao i brojni hibridi od kojih su najpopularniji crna zvijezda, jutarnje sunce i zelena boginja.
Pjegava kala
Pjegava kala (lat. Zantedeschia albomaculata) je vrsta bijele kale sa zelenim listovima prekrivenim bijelim pjegama. Raste od sredine ljeta do rane jeseni u rasponu 30 - 60 cm visine s jednakom širinom i smatra se srednje visokom biljkom. Lisne stabljike su duge 30 - 45 cm, a cvjetovi oko 12 cm. Preferira puno sunce ili djelomičnu sjenu, a najbolje uspijeva u glinenom i ilovastom, dobro dreniranom tlu. Sadi se na južnu ili zapadnu stranu kao rubna biljka uz zidove, jezera i potoke, a uspješno raste i u posudama. Otrovna je za životinje.
Zlatna kala
Zlatna kala (lat. Zantedeschia elliottiana) ili Elliottova kala je vrsta čiji žuti cvjetovi mogu biti veličine do 15 cm. Kako i kod pjegave kale, listovi su joj prekriveni bijelim točkicama i dugi oko 30 cm. Cvjeta cijelo ljeto i može narasti 60 - 90 cm, a zbog raširenosti sadi se na međusobnoj udaljenosti od 30 cm i na dubini od 10 cm. Zahtijeva vlažno i dobro drenirano tlo gdje prednost daje glinenom, ilovastom i pjeskovitom tlu čija je pH vrijednost neutralna. Moguće ju je uzgajati u hladnijim i u toplim klimama. Ako se sadi u hladnim klimama poželjno je da je izložena punom suncu dok sadnja u toplim klimama zahtijeva djelomičnu sjenu kako bi mogla što duže cvjetati.
Ružičasta kala
Ružičasta kala (lat. Zantedeschia rehmannii) je vrsta koja dobila ime po poljskom botaničaru Antonu Rehmannu. Cvjeta dugo ljeto, a sastoji se od ružičastih cvjetova veličine oko 7 cm i uskih i dugih je tamnozelenih listova. Može narasti do 60 cm, a sadi se na međusobnoj udaljenosti od 25 cm. Kao i ostale vrste, zahtijeva vlažno i dobro drenirano tlo najidealnije glineno ili ilovasto. Idealna temperatura na kojoj uspijeva je 10 - 21°C, a može se saditi u posudama kao i izravno u tlu na mjestu koje je zaštićeno od jakog i direktnog vjetra. Raste na područjima gdje je ljeto obilno padalinama poput južne Afrike i Swazilanda.
Mapoch kala
Mapoch kala (lat. Zantedeschia pentlandii) je dobila ime po regiji Mapoch u kojoj je najzastupljenija. Listopadna je biljka koja može narasti do 60 cm, a čine je cvjetovi žute boje s ljubičastom mrljom u sredini. Kao i ostale vrste naraste otprilike 30 - 60 cm i često se može vidjeti kako raste gusto između stijena ili u otvorenim šumama. Kako bi procvjetala, zahtijeva puno sunca i dosta vode, a tlo mora biti bogato i dobro drenirano čija je idealna pH vrijednost između 6,0 - 8,0.
Crna zvijezda
Crna zvijezda je vrsta popularna radi boje cvjetova koja varira od tamnoljubičaste do boje čokolade s izgledom poput lijevka. Idealna temperatura za rast je 16 - 24°C, a ako se uzgaja na sobnoj temperaturi potrebno joj je osigurati temperaturu oko 21°C. Listovi imaju oblik kao i većina drugih vrsta kala sa stabljikom iste boje kao i u cvjetova. Često rubovi lista mogu biti praćeni istom bojom. Obično naraste oko 40 cm s jednakom širinom i sadi se u periodu od ožujka do travnja na vlažno, dobro drenirano tlo s pH vrijednosti 5,0 - 8,5. Zahtijeva povremeno zalijevanje i neće izdržati temperature oko 0°C.
Jutarnje sunce
Jutarnje sunce je vrsta narančasto-žute boje s tamnim listovima prekrivenim bijelim točkicama. Sadi se u proljeće da bi počela cvjetati u ljeto, u periodu između srpnja i kolovoza i to cvjetovima u obliku trube. Raste na djelomičnom ili potpunom suncu do visine od oko 50 - 60 cm i međusobnom udaljenosti između dvije sadnice od oko 15 cm. Preporučena dubina na kojoj se lukovica kale sadi je oko 5 cm. Uz ovu vrstu idealno je kombinirati biljke poput astilbe i hoste dok biljke poput lavande i nevena imaju pored estetskog i korisnu ulogu jer štite od štetnika.
Zelena boginja
Zelena boginja je dvobojna vrsta kale koja se sastoji od kombinacije bijele i zelene boje koja se obično proteže od sredina cvijeta pa do njenog vrha. Može narasti do 90 cm, a sadi se kao rubna biljka ili u cvjetnjaku. Optimalna temperatura za rast ove vrste je 15 - 25°C dok je za fazu mirovanja uvjet temperatura 10 - 13°C. Voli sunčevu svjetlost i ima velike potrebe za zalijevanjem posebice u ljetnom periodu. Sadi se u vlažno i dobro drenirano tlo s idealnom pH vrijednošću 6,0 - 6,5. Savjetuje se prihranjivanje svaka dva tjedna u periodu od vegetacije do cvatnje.
Uzgoj kale
Najpoznatija i daleko najraširenija vrsta kale je obična bijela kala podrijetlom iz južne Afrike. Voli vlažna i dobro drenirana tla pa se nerijetko može vidjeti kako raste i uz rubove močvara, jezera kao i u otvorenim šumama. Često raste u kombinaciji s drugim biljkama ili sama. Smatra se jednogodišnjom biljkom, iako na područjima gdje su zime blage lukovica može ostati u zemlji koju je potrebno malčirati kako ne bi bila uništena u periodu zime i nižih temperatura. Poznato je da teško podnosi temperature ispod 10°C i velika je mogućnost smrzavanja. Jednako uspješno raste i kao biljka posađena direktno u tlo ili u posudu.
Važno je zadovoljiti uvjete poput tla, temperature, izloženosti i količine vode. Jako se dobro prilagođava većini vrsta tla dok prednost daje ilovastom i glinenom tlu. Temperature za rast bi trebale biti oko 26°C, a sade se na mjestu gdje će biti zaklonjena od direktnog udara vjetra. Zalijevanje je intenzivnije ljeti kao i u onih sadnica koje su posađene na direktnom suncu.
Tlo
Vlažno i dobro drenirano tlo je idealno za rast kale. Često raste i u močvarnom području, a idealna je za sadnju kao rubna biljka uz zidove ili na travnatim površinama. Obično se sadi sama, ali ju je moguće kombinirati i s drugim jednogodišnjim i višegodišnjim biljkama.
Najbolje raste u rastresitom, blago kiselom tlu s pH vrijednosti 5,5 - 6,5. Vole puno sunce i djelomičnu sjenu, a o lokaciji ovisi način i količina zalijevanja. Za sadnju u posudama potrebno je osigurati dobru drenažu, a kao zemlja koristi se mješavina kokosovog treseta, finog treseta i grubljeg treseta. Tlo oko biljke malčiramo nanoseći sloj od 5 cm i pritom pazeći da kompostom ne dodirujemo stabljike biljke, a kao malč koristi se istrunuli kompost kojeg dodajemo nakon presađivanja ili sadnje u proljeće.
Klima
Kala je biljka podrijetlom s prostora južne Afrike i prirodno je prilagođena kišnim sezonama gdje područja postaju močvarna, a ljeta suha i duga. Cvjeta početkom ljeta odnosno u periodu između lipnja i srpnja, a cvijet joj može trajati 3 - 8 tjedana. Biljka se obično sadi u proljeće pri temperaturi od 18°C. Najbolje podnosi temperature između 15 - 28°C, a temperature ispod 10°C ne podnosi i tada ulazi u fazu mirovanja. Hibridne vrste mogu narasti 25 - 60 cm i lako se prilagođavaju mediteranskoj klimi za koju su karakteristična topla ljeta i vlažne zime.
Vrijeme sadnje
Kala se sadi u proljeće kada prođe opasnost od mraza. Sadnja u posudu koja će se držati u zatvorenom prostoru je moguća i ranije. Ako se sadi sjetvom sjemena proces traje duže i prve cvjetove možemo očekivati tek za tri godine. Vrijeme potrebno za cvjetanje kale posađene rizomima je puno kraće pa se njeno cvjetanje može očekivati iste godine. Iako se, nakon što prođe sezona cvatnje, savjetuje vađenje rizoma do sljedeće sezone, u nekim područjima gdje su zime toplije i vlažnije vađenje rizoma nije potrebno. Tlo se prekriva slojem malča kako bi se zadržala odgovarajuća vlažnost.
Slaganje kultura
Biljke koje se sade u kombinaciji s kalom moraju imati plitak korijenski sustav kako ne bi smetao korijenskom sustavu kale. Prilikom sadnje potrebno je napraviti određenu međusobnu udaljenost kako bi se omogućila odgovarajuća cirkulacija zraka i spriječio razvoj bolesti uzrokovanih gljivicama.
Dobre prateće biljke koje je moguće saditi u kombinaciji s kalom su gorka metvica, lavanda, hosta, uresnica, kadifa, iglica, karanfil, frezija, cinija, metiljeva trava, ruža, hortenzija, hibiskus, božur, ljiljani i slično.
Savjetuje se ne kombinirati kalu s biljkama koje su pokrivači tla poput plavog jastučca, ognjice, puzave borovice, obične sapunike i prstenastog rožaca jer mogu ugušiti korijenski sustav. Navedene biljke imaju ili veći korijenski sustav ili narastu dosta visoko otprilike 30 cm što može smetati u rastu i razvoju biljke.
Faza mirovanja
Nakon završene sezone cvjetanja biljka ulazi u fazu mirovanja pri temperaturi od 10°C u kojoj ostaje 2 - 3 mjeseca sve do početka proljeća kada je spremna za ponovnu sadnju. Tijekom faze mirovanja biljka se ne zalijeva. Ako se rizom nalazi u posudi potrebno ju je skloniti gdje će biti zaštićena od smrzavanja, a idealna je neka mračna prostorija. Također, rizomi se mogu vaditi iz zemlje što se posebice odnosi na one posađene na otvoreno i odgovarajuće ih skladištiti do sljedeće sezone.
Sadnja kale
Kalu je potrebno saditi na mjesto s puno ili djelomično sunca, u dobro drenirano tlo koje se nakon sadnje malčira organskim istrunulim kompostom. Rizom se sadi u prethodno iskopanu rupu ispunjenu drenažnim materijalom i zemljom na dubinu od oko 10 cm, a nakon sadnje biljku je potrebno zaliti. Raste relativno brzo, a kao mjesto sadnje preferira se zaklonjenost od vjetra i zelene površine gdje je moguće praviti veći razmak između sadnica. Korijenje je jako plitko i ne preporučuje se sadnja u kombinaciji s biljkama koje su pokrivaču tla jer postoji mogućnost od ubijanja korijena kale. Izvrsna je dekorativna biljka koja može bez problema rasti u posudi na terasi koju je lako unijeti u zatvoreni prostor poput staklenika kada prođe period cvjetanja i kada temperature padnu ispod 10°C.
Sadnja sjemena
Sadnja kale iz sjemena je moguća, no proces je jako dug. Prije sadnje, biljka ima razdoblje mirovanja oko 3 mjeseca i, ako se sjeme sadi na otvoreno, potrebno je pričekati sljedeće proljeće. Ako se sadi u zatvorenom, sadnja sjemena je moguća čim ono bude spremno. Bilo da se radi o sadnji na otvorenom ili u zatvorenom prije samog procesa sjeme je potrebno postaviti na vlažni ručnik i lagano pokriti. Posebno je važno ovako pripremljeno sjeme držati dalje od sunčeve svjetlosti na hladnom mjestu. Kada sjeme počne rasti moguće ga je posaditi u prethodno pripremljenu posudu ili u zemlju gdje se općenito sadi na dubini od 10 cm.
Sadnja sadnice
Sadnica se sadi u proljeće u prethodno iskopanu rupu jednake širine kao i posuda iz koje se presađuje, obično oko 15 cm. Sadi se na određenoj dubini, a važno je da je tlo vlažno i dobro drenirano s pH vrijednosti 5,5 - 6,5. Minimalna udaljenost dvije sadnice je 30 cm. Nakon presađivanja tlo je potrebno malčirati nekim organskim kompostom kako bi se zadržala vlaga.
Sadnja kale u posudu koja će se držati u zatvorenom prostoru zahtijeva dubinu između 15 - 20 cm. Posuda se mora ispuniti tlom s visokim sadržajem organske tvari, a prilikom sadnje potrebno je ostaviti 5 cm do ruba posude kako bi se mogla primiti određena količina vode.
Ako se sadi na otvoreno potrebno je paziti da se stvore odgovarajući uvjeti poput zaklonjenosti od direktnog vjetra, količina sunčeve svjetlosti i potrebna količina vode. Biljci je potrebno redovito uklanjati cvjetne stabljike kao i listove kako bi se oslobodio prostor za rast novih cvjetova.
Uzgoj u vrtu
Dijeljenje rizoma kale savjetuje se raditi svakih 3 - 5 godina u jesen nakon što prođe sezona cvjetanja biljke. Rizome je potrebno odvojiti pritom pazeći da svaki dio koji će se saditi ima korijenje i oko 1 cm stabljike. Nakon vađenja, rizomi se skladište do proljeća kada je vrijeme za sadnju. Sadi se u rupu dubine oko 15 cm tako da su vrhovi za rast okrenuti prema gore. Udaljenost rizoma u rupi je oko 15 cm dok je u posudi ta udaljenost oko 10 cm. Nakon sadnje prekriva se ostatkom zemlje i lagano zalijeva. Prvi izdanci se pojavljuju nakon 2 tjedna nakon čega slijedi rast biljke koji je brži u toplim klimama kao i dužina cvjetanja koja traje do kasne jeseni. U područjima gdje su ljeta toplija i zime blaže, rizome ne treba vaditi iz tla nego je dovoljno biljku skratiti do razine tla i malčirati.
Uzgoj u stakleniku
Kala se u stakleniku drži na temperaturi 17 - 20°C, a prije toga, nakon što rizom počne nicati, temperatura bi trebala biti 14 - 16°C. Posuda u koju je posađena biljka drži se na osunčanoj strani jer to utječe na boju, a vlažnost prostorije bi trebala biti 65 - 70% i ne bi trebala biti ispod 50%. Sadnice koje su rasle pri visokoj temperaturi i s malom količinom sunčeve svjetlosti bit će slabije i razvit će manje cvjetova. Potrebno je konstantno održavati vlažnost kako se biljka ne bi osušila dok je u fazi razvoja korijena. Nakon sadnje gomolja, površinu je potrebno potopiti vodom i fungicidom. Treba imati na umu da će se korijenje razvijati sporije u mokrijem okruženju i veće su šanse za probleme s korijenjem.
Uzgoj u posudama
Iako se može saditi u plastične ili keramičke posude savjetuje se sadnja u posude od terakote koja je pri dnu povišena jer dobro drenira višak vode i omogućuje bolju cirkulaciju zraka. Ovisno o veličini posude moguće je posaditi jedan ili više rizoma. Kala može cvjetati do 9 tjedana u zatvorenom prostoru. Da bi se biljka pravilno održavala potrebno je propadanjem cvjetova ujedno uklanjati i listove da bi se na kraju ostatak listova sam osušio nakon čega se uklanja, a rizom se ostavlja u posudi do sljedeće sezone. U tom periodu potpuno se prestaje sa zalijevanjem. Idealna kombinacija tla u koje se sadi biljka je mješavina perlita, grubog pijeska i organskog gnojiva.
Održavanje nasada
Kala se sadi na određenoj međusobnoj udaljenosti od 30 - 45 cm, a sadnici je poželjno osigurati cjelodnevnu ili djelomičnu sunčevu svjetlost kao i zaklonjenost od direktnog udara vjetra posebice ako su u pitanju tek posađene sadnice. Sadnice posađene u posude presađuju se u vrt kada postignu dovoljnu veličinu ili prerastu posudu u kojoj se nalaze.
Ova višegodišnja biljka zahtijeva redovno zalijevanje posebice nakon sadnje i za vrijeme velikih vrućina. Savjetuje se zalijevanje rano ujutro ili kasno navečer kako bi se izbjeglo uništavanje korijena zalijevanjem pri visokim temperaturama kao i spaljivanje listova. Vremenom se prilagodila mediteranskoj klimi gdje je prosječna temperatura 15 - 27°C.
Održavanje i njega
Svi ljubitelji biljaka, posebice kale, reći će da je njeno održavanje jednostavno. Zahtijeva orezivanje na kraju sezone cvjetanja i redovno zalijevanje minimalno 2 puta tjedno, a u slučaju velikih vrućina i češće. Kala ne podnosi direktne udare vjetra i ekstremnu sušu posebice sadnice posađene u mediteranskoj klimi i to na direktno sunce. Orezivanjem biljke u jesen, nakon što cvjetovi završe cvjetanje i listovi počnu mijenjati boju iz zelene u žutu, njeno okruženje je potrebno održavati čistim i poticati rast nove sadnice svake sezone.
U početku, posebice neposredno nakon sadnje, kala zahtijeva zalijevanje i malčiranje tla nekim organskim kompostom. Pretjerano orezivanje u periodu aktivnog rasta može oštetiti biljku i zaustaviti daljnji rast.
Zalijevanje
Kala voli vlažno i dobro drenirano tlo pa je zalijevanje odgovarajućom količinom vode ključno. Potrebno je tlo održavati vlažnim, a ne mokrim. Biljku je za vrijeme cvatnje, u ljetnom periodu, potrebno češće zalijevati posebice sadnice koje su posađene na direktno sunce. Zalijeva se isključivo u ranim jutarnjim satima ili kasno navečer otprilike dva puta tjedno, a jednako je važno održavati vlažnim i kalu posađenu u posudu.
Dodatno treba obratiti pažnju prilikom sadnje na izbor zemlje i saditi u mješavinu koja dobro drenira. Ako zemlja ne drenira dobro tlo se malčira organskim kompostom. Zalijevanje se smanjuje u jesen, a dolaskom zime u potpunosti prestaje. Nakon perioda od 2 - 3 mjeseca faze mirovanja biljku treba nastaviti zalijevati. Smeđa boja listova često ukazuje na preveliku količinu vode.
Gnojidba
Jako je važno prihranjivati kalu za vrijeme cvjetanja kao i tijekom sadnje. Kala se može prihranjivati tekućim gnojivom ili gnojivom sa sporim otpuštanjem. Prvo prihranjivanje se savjetuje u periodu od veljače do lipnja dok se drugo prihranjivanje savjetuje od travnja do listopada.
Gnojiva s dodatkom dušika treba izbjegavati jer mogu smanjiti proizvodnju cvjetova dok gnojiva s većom količinom kalija i fosfora mogu regenerirati tkivo. Ako je tlo u koje se kala sadi bogato prihranjivanje neće biti toliko često kao kod kale koja raste u siromašnom tlu. Kao sredstvo hranjenja neki savjetuju korištenje tekućeg ribljeg emulzijskog gnojiva, kravljeg gnojiva ili mješavinu vrtne ilovače i tresetne mahovine.
Razmnožavanje
Kala se može razmnožavati na dva načina, dijeljenjem rizoma i sjemenom i to isključivo na proljeće. Sjetvom sjemena prvo cvijeće se može pojaviti tek za tri godine, a prethodno se skupljaju od kasnog ljeta do rane jeseni nakon čega se pohranjuju do proljeća.
Dijeljenje rizoma se osim u proljeće može odvijati i u kasnu jesen prije prvih mrazova. Rizome od planirane sadnice je nakon iskopavanja potrebno očistiti i oštrim nožem podijeliti. Bilo bi poželjno odvajanje na mjestu spajanja iako to nije nužno. Važno je paziti da svaki odvojeni rizom ima korijenje koji će se kasnije posaditi. U područjima s hladnim zimama savjetuje se vađenje rizoma iz zemlje dok se ju područjima s toplim zimama preporučuje ostaviti ih u tlu koje će se naknadno malčirati.
Presađivanje
Najbolje vrijeme za presađivanje kale je prije sezone cvatnje u proljeće, kasno ljeto ili ranu jesen. Presađuje se izravno u tlo ili u novu posudu duboku 15 - 20 cm, prethodno pripremljenu i napunjenu mješavinom zemlje i komposta. Biljka se sadi na dubinu 7 - 10 cm kako bi se izbjeglo oštećenje rizoma nakon čega se nanosi sloj malča od 5 cm da se spriječi isparavanje vlage. Tlo u koje se biljka sadi treba biti rastresito i dovoljno vlažno posebice ako se radi o tlu u posudi koje se brže suši od tla u koje je biljka izravno posađena. Idealna temperatura na kojoj se sadi biljka je oko 18°C. Sadnice kale koje se sade vani trebaju međusobnu udaljenost 30 - 45 cm.
Pomlađivanje
Pomlađivanje se vrši svake godine nakon perioda cvjetanja i to oštrim i dezinficiranim škarama, a odnosi se na uklanjanje uvelih cvjetova. Tako se sprječava razvoj gljivica koje uzrokuju propadanje biljke i omogućuje pravilna cirkulacija zraka između brojnih listova sadnice. Cvjetovi koji su propali uslijed prevelikog primanja vode također je potrebno ukloniti. Isto se odnosi i na listove.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje kale se obično radi kada se pojave nove biljke ili kada se biljke počnu previše gušiti jedna uz drugu. Postoje nekoliko načina na koji se može prorjeđivati kala, a najčešća je ta da se biljka izreže na nekoliko manjih dijelova, a zatim se svaki od tih dijelova uroni u vlažni supstrat ili vodu. Nakon što se pojave korijenčići, mogu se presaditi u drugu posudu.
Rezidba
Kala se može rezati zbog estetskih razloga ili zbog potrebe da se biljka pomlađuje. Također, mogu se rezati listovi i koristiti za hranu. Ako biljka raste prevelika ili ako su listovi oštećeni ili suhi, može se rezati kako bi se biljka održala u željenom obliku i veličini. Također, ako je biljka i previše stara ili ako se pojavljuju bolesti, može se rezati kako bi se osigurao zdrav rast.
Ako se kale reže zbog skupljanja listova koji se koriste u kuhanju, treba rezati listove sa oštrim nožem ili škarama. Preporučuje se rezati listove sa dna biljke, tako da biljka može rasti dalje. Ako se reže zbog estetskog razloga, može se rezati cijela biljka ili samo određeni dijelovi biljke, također oštrim nožem ili škarama.
Pri rezanju kale, važno je da se biljka reže na visini od oko 10 cm iznad tla. Također, treba izbjegavati rezanje više od 2/3 biljke, kako se ne bi oštetila zbog čega bi se usporio oporavak biljke.
Zaštita od vjetra
Kala je otporna biljka koja može rasti u različitim klimatskim uvjetima, uključujući i one s jakim vjetrom. Međutim, ako je biljka mlada ili ako se nalazi u području s hladnim zimama i jakim vjetrom, potrebno ju je zaštititi od vjetra kako bi se osigurao dobar razvoj biljke. S obzirom na to da se biljka tijekom zime unosi u zatvoren prostor, ako to nije moguće potrebno ju je zaštititi postavljanjem zaštitne pregrade.
Zaštita preko zime
Uklanjanjem propalih cvjetnih stabljika i listova poslije perioda listanja kao i malčiranjem tla oko biljke organskim kompostom osigurat će se da kala u sljedećoj sezoni cvjetanja ima bujnije cvjetne stabljike i lišće. Potrebno je poštivati uvjete tla, temperature i dnevne količine svjetlosti kako bi bili sigurni da će kala cvjetati sljedeću sezonu.
U periodu od kasne jeseni do proljeća tlo je potrebno zaštititi nekim organskim kompostom kako bi se spriječile velike temperaturne promjene koje dovode do propadanja korijena i cijele biljke. Sadnice kale posađene u posude sklanjaju se na mjesto gdje će biti zaštićene od direktnog udara vjetra što je obično unutar nekog staklenika ili zatvorene prostorije, a u proljeće se iznose ili sade na prethodno predviđeno mjesto gdje će im se osigurati određena izloženost suncu kao i drugi uvjeti potrebni za rast.
Bolesti
Dobro drenirano tlo i prevencija bolesti važan su faktor zaštite biljke. Iako se smatra relativno zdravom biljkom može biti pogođena bolestima poput meke truleži korijena kale i krunaste truleži.
Meka trulež korijena
Meka trulež korijena kale uzrokovana je bakterijom Erwinia Carotovora i napada rizome biljke, a očituje se neugodnim mirisom truleži kao i uvenućem cvjetnih stabljika. Biljke izgledaju zakržljalo i lišće počne propadati mijenjajući boju u žutu, a rizomi postaju smeđi i mekani. Bolest se širi u toplim i vlažnim uvjetima dok u tlu može ostati godinama. Jedan od načina kako se riješiti ove bolesti je dodavanjem kalcija u zemlju, uklanjanjem zaraženih rizoma kao i sadnjom u dobro dreniranom tlu. Uranjanje rizoma u bakreni fungicid neposredno prije sadnje smanjuje mogućnost zaraze.
Krunasta trulež
Krunasta trulež ili bolest bijele noge je vrsta oboljenja uzrokovana pojavom gljivice Rhizoctonia solani, a prvenstveno napada bazu stabljike uzrokujući promjenu boje i opadanje lišća. Gljivica je prisutna u većini vrsta tla, a pogoduje joj topla i vlažna klima. Zaražena biljka uslijed teže zaraze propada cijela. Lako se širi vodom, zemljom i česticama prašine, a tretiranje fungicidima učinkovito suzbija zarazu. Jedna od preventivnih metoda je izbjegavanje duboke sadnje kao i pretjerano zalijevanje.
Štetnici
Biljku je važno pravovremeno zaštititi od napada štetnika kako bi se osigurala visoka kvaliteta. Potrebno ju je redovno pregledavati i čistiti odnosno uklanjati uvele cvjetne stabljike kako bi se omogućila nesmetana cirkulacija zraka između sadnica i time spriječilo stvaranje pogodnih uvjeta za štetnike. Kalu najčešće napadaju štetnici poput lisnih ušiju, tripsi i bijelih mušica.
Lisne uši
Lisne uši (lat. Aphididae) su štetnici koji se skupljaju na donjoj strani lišća kale u skupinama, jedu lišće praveći sitne rupice i ispuštajući ljepljivu tvar tzv. mednu rosu što uzrokuje promjenu boje listova i na kraju uvenuće. Toplina i vlažni uvjeti idealni su za boravak lisnih ušiju. Izbjegavanjem sadnje više sadnica na premaloj udaljenosti kao i ispiranjem listova vodom može se spriječiti pojava lisnih ušiju. Prirodni nekemijski proizvodi koji se mogu koristiti su repičino ulje, a za veću najezdu koristi se insekticidni sapun ili otopina češnjaka i sredstva za pranje posuđa kao i kombinacija kiselog mlijeka, vode i brašna.
Tripsi
Tripsi (lat. Thysanoptera) su štetnici koji sišu sok i vole se hraniti tkivom lišća i cvijeta. Lišće i cvjetovi mijenjaju boju i dobivaju bijele mrlje, a intenzivniji napadi mogu uzrokovati da se pupoljci ne otvore. Zahvaćeno lišće je potrebno uništiti kako bi se spriječilo stvaranje pogodnih uvjeta za daljnje napade ovog štetnika. i razmislite o kupnji organskih sprejeva za pomoć u kontroli napada. Uspijevaju na suhom i vrućem vremenu, a redovno zalijevanje i uklanjanje zaraženog biljnog materijala smanjuje mogućnost zaraze.
Bijele mušice
Bijele mušice (lat. Trialeurodes vaporariorum) su česti štetnici koji se pojavljuju na sobnim biljkama, a životni ciklus im traje 4 - 6 tjedana. Polažu jaja na donju stranu lišća sišući sok iz listova i cvjetnih pupova. Posljedica napada su žuti listovi i njihovo opadanje. Ako su bijele mušice dominantne nad biljkom prijeti joj propadanje u cijelosti. S obzirom na to da su bijele mušice štetnici koji napadaju isključivo sobne biljke ne preporučuje se korištenje insekticida već se prednost daje prirodnoj borbi koristeći organski insekticidni sapun koji je kombinacija tekućeg sapuna i vode.
Upotreba kale
Kala je jako otrovna biljka koja može uzrokovati ozbiljno trovanje i oticanje kako u životinja tako i u ljudi pa je zato njena konzumacija zabranjena. Koristi se isključivo u dekorativne svrhe kao rezano cvijeće za ukrašavanje interijera ili kao cvijeće u vjenčanim buketima.
Iako je sirova upotreba strogo zabranjena jer može izazvati trovanje, u tradicionalnoj medicini koristila se za liječenje rana, čireva, reume i gihta.
Berba
S obzirom na to da je biljka otrovna nema klasičnog branja u svrhu konzumiranja nego se cvjetne stabljike beru da bi uljepšale prostor. Kao ubrana stabljika može trajati kratko maksimalno 2 tjedna dok posađena ima jako dug vremenski period trajanja od nekoliko tjedana.
Skladištenje
Dio biljke koji se skladišti su rizomi i to nakon vađenja iz zemlje da bi se sačuvali do sljedećeg proljeća kada će se ponovno saditi. Izvađeni rizomi se stavljaju na papir kako bi se osušili nakon čega se stavljaju u plastičnu vrećicu u kojoj se nalazi tresetna mahovina. Čuva se na tamnom, suhom i dobro prozračenom mjestu i pri temperaturi 10 - 12°C. Rizomi ne podnose hladnoću i ne preporučuju se skladištiti na mjestu gdje im prijeti opasnost od mraza.
Zanimljivosti
Kala je latinski naziv Zantedeschia dobila po talijanskom botaničaru Giovanniju Zantedeschiju, a na grčkom calla predstavlja ljepotu.
Venera rimska božica ljubavi osjećala se ugroženom zbog ljepote cvijeta toliko da ga je proklela kako bi smanjila njegovu privlačnost, a posljedica je toga vjeruje se žuti šiljak u sredini cvijeta.
Nacionalni je cvijet države Sv. Helene, a simbol je irskog republikanizma od 1926. godine.
Bijela kala predstavlja nevinost, ružičasta poštovanje, crvena hrabrost, crna misterij, žuta zahvalnost, a ljubičasta kraljevstvo.
U Africi zemlji podrijetla smatra se korovskom biljkom radi njenog brzog širenja i crpljenja hranjivih tvari iz tla.
Vjeruje se da je u Europu stigla u 17. stoljeću dok je u Americi stekla popularnost tek u 20. stoljeću.
Foto: LoggaWiggler / Pixabay
Odgovori