Hibiskus

Hibuskus (lat. Hibiscus) je biljka iz roda sljezolika u koju spade više od 400 vrsta grmova, trajnica ili zeljastih biljaka. Red je dio porodice sljezovki (Malvaceae) čiji su najpoznatiji predstavnici ljekoviti sljez, pamuk, kakaovac i bamija, ali i neke invazivne vrste kao što je mračnjak. Biljka je latinsko ime dobila prema riječi ibiskus što znači ljekovito sredstvo, a u našim područjima ima nekoliko naziva, kao što su kineski sljez ili sirijska ruža.

Hibiskus može biti vazdazelena ili listopadna trajnica, najčešće u obliku grma ili nižeg stabalca. Korijen je razgranat i raste u širinu. Biljka može narasti do 5 m u visinu i razviti krošnju od 3 m, iako vrste koje rastu u teglama narastu do maksimalno 2 m. Glavna stabljika je uspravna i s vremenom odrveni, kao i grane koje su specifično uspravne. Lišće je tamnozelene boje, najčešće trokrakog uzorka i nazubljenih rubova. Izbojci su u početku dlakavi, a kasnije postaju glatki.

Cvjetovi su u raznim bojama, od bijele, ružičaste, bež, ljubičaste do jarko crvene, a kod nekih se boje cvjetova mijenjaju s godinama. Najčešće su dvobojni, a centar im je naglašen. Trubastog su oblika, s pet ili više nježnih i naboranih latica, a tučak je izbačen van. Cvjeta od lipnja do rujna, a plod je kapsula s nekoliko sjemenki u svakom režnju.

Hibiskus potječe iz Azije, ali je danas jedna od najrasprostranjenijih biljaka na svijetu. U hladnijim se područjima uzgaja kao kućna biljka, iako su se neke vrste prilagodile vanjskom uzgoju. Veoma su korisne biljke, a poznati su po tome da im cvijet traje jedan dan. Iako je to istina, svaki dan izbacuje nove pupove i izgleda rascvjetalo.

Vrste hibiskusa

Trenutno je poznato više od 400 vrsta hibiskusa, od kojih neke imaju nekoliko kultivara. Kultivari su najčešće manji rastom kako bi bili pogodni za kućni uzgoj. Svaka vrsta ima nekoliko hibrida koji se najviše razlikuju po boji i veličini cvijeta, a danas su rasprostranjeni po cijelom svijetu. U nastavku donosimo neke od najpoznatijih vrsta i koje su moguće varijacije hibrida.

Hibiscus syriacus

Vrtni hibiskus jedna je od najuzgajanijih vrsta hibiskusa na našem području, a najčešće se uzgaja na otvorenom. Raste kao listopadni grm ili niže stablo, a potječe iz Azije. Ima velike i trubaste cvjetove u raznim bojama, od ružičaste i ljubičaste do bijele, ali im je zajedničko naglašeno središte. Lijepa je ukrasna biljka koja se uzgaja uz ograde, na terasama u lončanicama. Biljka ujutro ima otvorene cvjetove koji tijekom dana odumiru i otpadaju navečer. Od sušenih cvjetova i lišća može se raditi čaj.

Hibiscus rosa-sinensis

Tropski hibiskus se još naziva i kineska ruža. Potječe iz Azije, a karakterističan je zbog velikih crvenih cvjetova i žutih prašnika. Danas su poznati mnogi kultivari raznih boja cvijeta. Zimzelen je i preko ljeta raste na toplom i otvorenom mjestu, ali ga je tijekom zime potrebno spremiti u zatvoreni prostor. Njegovi se cvjetovi kuhaju i jedu kao prilog ili se suše i kandiraju kao poslastica.

Hibiscus moscheutos

Močvarni hibiskus je listopadna trajnica koja tijekom zime gubi nadzemni dio, ali se u proljeće ponovno obnavlja. Ima velike cvjetove, veličine manjeg tanjura, koji djeluju impresivno na omanjoj biljci. Može narasti do 2 m te je popularna ukrasna vrsta u vrtovima i na terasama.

Hibiscus coccineus

Grimizni hibiskus je, po boji cvjetova, trajnica slična močvarnom hibiskusu. Može narasti do 2 m i često se uzgaja kao ukrasna trajnica, na otvorenom ili u zatvorenom prostoru. Cvjetovi su karakteristični po razdvojenim laticama, a list je peterokraki i nalikuje listu kanabisa, iako nikako nije povezan s tom vrstom.

Uzgoj hibiskusa

Hibiskus je nezahtjevna biljka koja se veoma cijeni zbog svojih velikih i lijepih cvjetova. Uzgoj je jednostavan, ali se u nekim slučajevima razlikuje ovisno o unutarnjem ili vanjskom uzgoju. U nastavku donosimo opširnije savjete.

Tlo

Biljci odgovara humusno i lagano kiselo te dobro drenirano zemljište s dobrim otjecanjem vode. Može rasti i na siromašnim i sušim tlima, ali ne odgovaraju joj kisela tla. Također, treba izbjegavati tla na kojima je prije bila posađena crnogorica ili močvarna tla.

Klima

Hibiskus, ovisno o vrsti, podnosi različite temperature. Neke vrste, kao što je vrtni hibiskus, može podnijeti temperature do -10°C, dok se zimzelene vrste najčešće moraju unijeti u zatvoren prostor te ne podnose temperature ispod 7°C. Za bolje cvjetanje, optimalno je da biljka provede barem 5 sati na sunčanom ili polusjenovitom mjestu.

Vrijeme sadnje

Sjeme biljke se sadi u proljeće, krajem travnja, kada temperature narastu iznad 18°C, što je najpogodnija temperatura za klijanje i dozrijevanje reznica. Sadnice se sade kasnije tijekom ljeta, u lipnju i kolovozu, ali je sa sadnjom potrebno započeti ranije kako bi biljka uspjela dovoljno razviti korijen prije hladnog vremena.

Slaganje kultura

Prilikom odabira biljke za pratnju hibiskusa, važno je uzeti u obzir veličinu i navike rasta hibiskusa, kao i potrebe drugih biljaka. Neke od vrsta koje zbog sličnih uvjeta uzgoja odgovaraju hibiskusu su graničica te razne vrsta makova i ciklama.

Hibiskus je općenito "otvoreniji" prema drugim biljkama od većine drugih, pa može biti dobar izbor za većinu biljnih kultura. Na primjer, hibiskus će pomoći u održavanju vlažnosti biljakama vinove loze ili pružiti sjenu biljkama osjetljivim na sunce poput paprati.

Također je važno uzeti u obzir potrebe biljaka za zalijevanjem. Hibiskus zahtijeva često zalijevanje, stoga je važno odabrati biljke koji imaju slične potrebe. Biljke koje vole sušne uvjete, poput kaktusa i sukulenata, nisu najbolji izbor.

Dok se ukrasna loza batata uglavnom koristi za sadnju u visećim košarama, također je idealna prateća biljka koja pokriva tlo jer je njezino teksturirano lišće u kontrastu sa živim cvjetovima hibiskusa, posebno tamnoljubičastim vrstama. Ono što je najvažnije, otporni su na toplinu i štite hibiskus od invazivnih korova koji će crpiti njihovu energiju. Ljiljani su svestrane trajnice koje uspijevaju u istim uvjetima uzgoja kao hibiskus i neće se natjecati za prostor, za razliku od drugih invazivnih biljnih vrsta. Iako obilno cvjetaju od ljeta do zime, njihovo lišće će pružiti kontrast hibiskusu, čak i kad ne cvjeta.

Dok će neke vrste hortenzija prestati cvjetati u isto vrijeme kad i hibiskus, druge će procvjetati prije. Dakle, ako se za sadnju odabire hortenzija, potrebno je odabrati vrstu koja cvjeta u različito vrijeme od hibiskusa. Također, hortenzije, kao i božur, mirta i veronika, se sade direktno uz hibiskus jer su visoke, grmolike biljke koja bi mu inače zaklonile sunce.

Iako se može činiti pametnom idejom posaditi lukovice koje u proljeće cvjetaju ispod biljke hibiskusa, one će vrlo vjerojatno istrunuti, pa se radije preporučuje sadnja lukovica tulipana koje se jednostavno mogu izvaditi nakon što procvjetaju, jer najvjerojatnije neće cvjetati sljedeće godine, čak i ako se uzgajaju u najboljim uvjetima.

Uzgojni oblik

Uzgojni oblik hibiskusa je način na koji se hibiskus uzgaja i oblikuje u cilju estetskog izgleda biljke, a može uključivati rezanje grana, formiranje biljke u željeni oblik, kao i orezivanje da bi se održao određeni oblik. Postoji nekoliko različitih uzgojnih oblika hibiskusa, uključujući standardni oblik, bonsai oblik i oblik grma.

Faza mirovanja

Hibiskus je jako aktivan tijekom godine za vrijeme cvatnje, pa tada traži najviše njege. Faza mirovanja započinje u jesen kada gubi lišće i cvjetove u potpunosti te dozrijeva plod sa sjemenkama. Tijekom zime je biljka ogoljena i hibernira do proljeća. Kako bi zaštititi biljku od hladnoće, pogotovo mlađu sadnicu, može se prekriti agrotekstilom ili najlonom za održavanje topline i kao zaštita od mraza.

Također, zimi je poželjno korijen i donji dio biljke prekriti malčem ili slamom kako se ne bi smrznuo na niskim temperaturama. Ako se zimi hibiskus unosi u zatvoreni prostor s grijanjem, potrebno je povećati razinu vlage u zraku ili vlažiti lišće kako ne bi otpalo. Lišće najčešće otpada ako temperatura padne ispod 10°C. Bolje ga je držati na vlažnijem i hladnijem mjestu dalje od izvora topline. Tijekom zime je potrebno smanjiti zalijevanje, a prekomjerna količina vode uzrokuje žutilo lišća.

Sadnja hibiskusa

Zasaditi hibiskus nije teško. Biljka se lako prima i lako je klijava, pa u nastavku donosimo sve savjete o sadnji.

Sadnja sjemena

Sadnja iz sjemena dosta je čest način uzgoja s obzirom na to da biljka proizvodi dosta sjemenja. Sjeme se skuplja tijekom rujna, kada dozre u čahuri. Nakon što se izvadi iz čahure, potrebno ga je držati na suhom i hladnom mjestu. Za sjetvu se najčešće koristi  sjeme staro barem jednu godinu. Sjeme se prije sjetve može stratificirati, ali općenito ima visoku klijavost. Stavlja se u rahlu zemlju i pokriva tankim slojem zemlje te se zemlja drži vlažnom. Najčešće klija nakon 14 dana kada ga je potrebno i dalje jednako zalijevati.

Sadnja sadnice

Sadnja sadnica s razvijenim korijenom je najlakši način za dobivanje zdrave biljke. Važno je odabrati tretirane i provjerene biljke s razvijenim korijenom. Sadnica se sadi u rupu približno slične veličine kontejnera te se zatrpava svježom zemljom. Sadnice se mogu saditi i gušće kako bi se dobila živa ograda, a sade se u proljeće ili jesen.

Kalemljenje

Cijepljenje hibiskusa jako je popularno kod uzgoja kultivara. Najčešće se miješaju kultivari različitih boja latica koji se cijepe jedan na drugoga umetanjem pupa kako bi se dobila mješavina boja. Osim toga, tim se načinom može uzgojiti biljka određene boje cvijeta i visine. Primjer je tropski hibiskus koji može narasti i do 5 m kultivar, dok Cooperi isto imaju grimizne cvjetove prošarane bijelom bojom, ali naraste samo do 2 m.

Uzgoj u vrtu

Vrtni hibiskus je najpogodnija vrsta za uzgoj na otvorenom. Sadi se tijekom proljeća uz rubove vrta ili kao ograda. Voli sjenovita ili polusjenovita mjesta zaštićena od izravnog vjetra. Biljka mora imati dobru odvodnju vode i biti zaštićena od izravnog sunca. Biljku je tijekom ljeta potrebno zalijevati, iako može podnijeti kraće razdoblje suše.

Uzgoj u stakleniku

Uzgoj u stakleniku idealan je za zimzelene vrste koje ne mogu preživjeti niže temperature zimi. Biljku je potrebno staviti na istočni ili zapadni dio staklenika kako bi imala dovoljno svjetla, ali da nije izložena izravnom suncu. Temperaturu je potrebno održavati na 15°C, iako zimi može pasti i za koji stupanj niže. Tijekom ljeta ju je potrebno obilnije zalijevati i gnojiti tekućim gnojivom, dok zimi zalijevanje treba smanjiti i gnojenje obustaviti. Staklenik je potrebno redovito provjetravati kako bi se izbjeglo stvaranje bolesti.

Uzgoj u posudama

Hibiskus je moguće uzgojiti u teglama, pogotovo vazdazelene vrste koje sporije rastu i prigodne su za kućni uzgoj. Inače, svaku vrstu je potrebno posaditi u humusnu zemlju pomiješanu s pijeskom i s dovoljno dubokim dnom kako bi se korijen pravilno razvio. Važno je da posuda ima propust vode i da je dovoljno teška kako bi pružila balans visokom hibiskusu. Biljka voli polusjenovita mjesta, pa ju je idealno držati na zapadnom ili istočnom dijelu vrta ili terase. Ovakav uzgoj je pogodan za osjetljive vrste koje je po zimi potrebno unijeti u zatvoreno.

Održavanje nasada

Održavanje hibiskusa se odnosi na micanje korova koji može smetati u rastu ili iscrpiti biljku. Važno je da biljka ima dovoljno svjetla, pa je dobro voditi računa o okolnim višim biljkama. Također, biljci koja raste na otvorenom potrebno je povremeno razrahliti gornji sloj zemlje kako bi dobila više kisika.

Održavanje i njega

Hibiskus je jako zahvalna biljka i ne traži puno njege ili održavanja. Ipak, kako bi bili zadovoljni svojim primjerkom, donosimo nekoliko važnih savjeta.

Zalijevanje

Hibiskus zalijevamo tako da supstrat ili zemlju u kojoj raste održavamo vlažno. Važno je da je tlo dobro drenirano i da se voda ne zadržava kako biljka ne bi oboljela. Najbolje je koristiti odstajalu vodu ili kišnicu, jer direktnim zalijevanjem vode iz slavine može se razviti kloroza koju uzrokuje klor. Prevelika količina vode uzrokuje otpadanje listova, dok preniska smežuranje cvjetova, pa količinu vode treba prilagoditi biljci.

Gnojidba

Tlo prije sadnje nije potrebno gnojiti, ali se biljka redovito prihranjuje tijekom sezone vegetacije. Gnojivo u tekućem obliku dodaje se tijekom zalijevanje barem jednom mjesečno od travnja do rujna. Biljka traži plodno tlo, pa ako ono nedostaje može se prihranjivati i tijekom cijele godine, ali onda se mineralno gnojivo dodaje 2 ili 3 puta mjesečno ljeti i jednom mjesečno zimi.

Razmnožavanje

Hibiskus se razmnožava zelenim i drvenim reznicama te sjemenom. Zelene i poludrvenaste reznice uzimamo oštrim škarama i odabiremo one s barem jednim pupom. Zelene se orezuju u lipnju, dok poludrvenaste u kolovozu. Reznice se zasade u mješavinu pijeska i supstrata za cvijeće te se drže na polusjenovitom mjestu dok ne ukorijene povremeno se zalijevajući. Razmnožavanjem reznicama dobivamo biljke istih karakteristika, dok se sjetvom dobivaju potpuno drugačije biljke.

Presađivanje

Presađivanje potrebno je obaviti jedino kada se uzgaja u tegli, jer se od njega mogu uzgajati i gušće žive ograde. Kada korijen dosegne dno ili počne izlaziti kroz donji dio tegle, biljku je potrebno presaditi u veću. Brzo raste i udvostručuje veličinu, pa je u prvim godinama rasta potrebno ju presaditi svake godine. Vadi se s korijenom te se polaže na novu i rahlu zemlju u veću teglu. Korijen se u potpunosti mora zatrpati zemljom te se supstrat zalije.

Pomlađivanje

Hibiskus nakon nekog vremena dobiva odrvenjene donje grane koje su najčešće najstarije i s vremenom mogu davati manje cvjetova. Kako bi se pomladio, biljci je potrebno orezivati najstarije grane i krošnju kako bi dobila dovoljno svjetla i zraka. Grm je dobro pomladiti svake 3 - 4 godine.

Prorjeđivanje

Prorjeđivanje se vrši ako se hibiskus sadi u živoj ogradi ili se sadi nekoliko sadnica u tegli. Ako dođe do prepletanja grana ili odumiranja biljke zbog prevelike blizine druge biljke, potrebno je prorijediti nasad i ukloniti s korijenom sve biljke koje su na manje od 1 m udaljenosti od druge. Micanjem cijele biljke s korijenom omogućujemo daljnje presađivanje.

Rezidba

Biljka se orezuje kako bi se maknule bolesne ili suhe grane i oblikovao se grm po želji. Hibiskus je najbolje orezivati krajem zime, što znači tijekom veljače ili početkom ožujka. Dobro podnosi i rezidbu, pa ga je lako oblikovati po želji. Najčešće se najviše i odrvenjele grane režu na istu visinu kako bi novi izdanci popunili prostor i dali joj grmoliki oblik. Bolesne ili oštećene grane moguće je rezati i tijekom sezone, ali nikako za vrijeme cvjetanja.

Zaštita od vjetra

Hibiskus je generalno dobro otporna biljka koja može tolerirati jake vjetrove, međutim, ako se biljka još uvijek nalazi u fazi rasta i nije dovoljno jaka ili ako su grane hibiskusa tanke i krhke, možda će biti potrebno zaštititi je od jakih vjetrova. To se može postići postavljanjem biljke u zaštićeno područje, kao što je ispred zida ili ograde ili stavljanjem biljke u kontejner koji se može premjestiti na zaštićeno mjesto u slučaju jakog vjetra. Također, biljka se može poduprijeti stupom za podršku.

Bolesti

Iako je hibiskus lako uzgojiti i ne zahtijeva puno posla oko održavanja, nije imun na neke bolesti. Kako bi ih spriječili, donosimo savjete kako se pravilno brinuti o njemu i što učiniti ako se bolesti ipak pojave.

Myrothecium Roridum

Ovu bolest uzrokuje gljivica koja se lako prenosi sa zaražene biljke ili korištenjem zaražene zemlje i alata. Radi se o veoma agresivnoj vrsti koja napada cijelu biljku, suši mladice i uzrokuje otpadanje lišća. Važno je za sadnju koristiti svježu zemlju i voditi računa o higijeni biljke, a preventivno se mogu koristiti i fungicidi.

Crne pjege

Crne pjege su česta bolest hibiskusa i pokazatelj su prevlažnih uvjeta za rast. Najčešće se pojave kao jedva primjetne pjege koje se s vremenom šire i uzrokuju otpadanje bolesnog lišća. Biljku se ne smije previše zalijevati i uvijek mora imati dobar protok vode.

Siva plijesan

Siva plijesan je česta bolest koja napada razne biljke, a lako se seli i na hibiskus. Najviše ima utjecaj na pupove hibiskusa koji smeđe i s vremenom otpadaju. Plijesan se lako širi, pa je potrebno odmah ukloniti zaraženu biljku. Jasni simptomi zaraze su i sivi pokrov na lišću. Protiv plijesni se učinkovito može boriti i fungicidima.

Truljenje korijena

Truljenje korijena uzrokuje prevelika količina vode koja se dugo zadržava blizu korijena biljke. Karakteristično je otpadanje lišća i uvenuće biljke, a kada se biljka izvadi s korijenom on ima karakterističan smrad. Biljku je potrebno zalijevati tek kada se zemlja osuši i smanjiti mogućnost zadržavanja vode.

Štetnici

S obzirom na to da hibiskus najčešće raste na otvorenom, na meti je mnogih buba i nametnika. Donosimo neke od njih i načine kako se protiv njih boriti.

Biljne uši

Biljne uši su najčešći štetnik koji napada hibiskus, a s njega se lako šire i na druge biljke. Radi se o sitnim insektima crne boje koji se zadržavaju na pupovima ili ispod cvijeta. Prilično se lako razmnožavaju, a vidljivi su kada ih se mnoštvo skupi na jednom mjestu kao crne nakupine. Hrane se mladim lišćem i sokovima, pa mogu uzrokovati kovrčanje lista. Lako ih se riješiti špricanjem insekticida.

Bijele mušice

Bijela mušica je značajan štetnik na mnogim kulturama, pa se lako može nastaniti i na hibiskusu. Razmnožava se u vlažnim i toplim uvjetima te ostavlja ličinke koje se hrane sokovima što uzrokuje propadanje lišća. Isisavanjem stvaraju i medenu rosu koja privlači mnoge štetne gljivice. Riješiti ih se može primjenom insekticida, iako je učinkovito i nastanjivanje zaraženog područja ličinkama osice koje se njome hrane.

Crveni pauk

Crveni pauk je čest štetnik koji se hrani sokovima i razmnožava na lišću hibiskusa. Nastanjuje mlade listove na kojima lakše dolazi do hrane, a u unutrašnjosti biljke plete mreže i razvija ličinke. Vidljiv je po sitnim svilenkastim mrežama, a riješiti ga se može korištenjem insekticida, ali uz prodiranje u duboku krošnju.

Upotreba hibiskusa

Iako se na našim područjima hibiskus prvenstveno uzgaja zbog hortikulturalnih potreba, on je veoma korisna i zdrava biljka.

Berba

Hibiskus se bere ovisno o vrsti i upotrebi. Mlado lišće i pupovi se mogu kuhati i poslužiti kao špinat, ali samo oni koji se beru u proljeće. Najčešće se koriste suhi cvjetovi za čaj ili začin koji se beru prije stvaranja ploda, kada dosegnu tamnoljubičastu boju. Najčešće tijekom kolovoza, iako kod nekih vrsta može biti tijekom cjelokupnog cvjetanja.

Cvijet hibiskusa se najčešće suši, pa ga je nakon branja potrebno ostaviti na suncu barem tjedan dana kako bi se osušio. Najbolje ga je sušiti prirodno i polako jer tako neće izgubiti boju. Nakon sušenja, cvijet se smanji najmanje 3 puta od svoje prave veličine.

Skladištenje

Osušeni cvijet čuva se u staklenim ili papirnatim spremnicima. Kada se koristi kao čaj, najbolje ga je držati u papirnatoj vrećici i brzo potrošiti. Stalnim otvaranjem ili predugim čuvanjem može doći do ovlaživanja te truljenja.

Kulinarstvo

Ovisno o vrsti, mogu se koristiti cvjetovi i listovi hibiskusa za pripremu raznih jela. Osim što se od sušenih cvjetova radi čaj kao narodni lijek, u nekim se dijelovima svijeta pije zaslađen sa sokom citrusa hladan jer je odlično ljetno osvježenje.

Kuhano mlado lišće se koristi kao salata ili prilog, a u nekim dijelovima Meksika se cvijet šećeri i jede kao slatkiš. Osušeni hibiskus se često dodaje i u koktele, pa je popularan u gin toniku kojem daje prekrasnu ljubičastu boju.

Cvjetovi se mogu prokuhati s vodom i šećerom te se dobiva slatki sirup kojim se mogu preliti puding ili kolači. Osim toga, može se dodati kao sušeni začin u razna jela, najčešće salate i curry.

Medicina

Čaj od hibiskusa pije se kao narodni lijek za mnoge bolesti, a najviše jer sadrži veliku količinu željeza, snižava krvni tlak i smanjuje kolesterol. Sadrži visoku količinu vitamina C, pa se koristi i za podizanje imuniteta. Djeluje i kao diuretik, a koristi se i za pročišćavanje jetre i bubrega od štetnih tvari. Redovita konzumacija se preporučuje ženama koje imaju problema s čestim upalama mokraćnog mjehura. Ne preporučuje se konzumacija trudnicama ili dojiljama bez konzultacije s liječnikom.

Čaj od hibiskusa priprema se od sušenog cvijeća koje se zalije vrućom vodom i pusti se da odstoji 3 - 5 minuta nakon čega se pije, a poznat je po jarkocrvenoj boji i kiselkastom okusu. Ne preporučuje se piti navečer jer izaziva budnost.

Zanimljivosti

Hibiskus potječe s prostora Azije, a njegova je ljekovitost poznata narodima na području Kine, Japana i Kambodže. Najčešće se konzumirao kao hladan čaj, a kolonizacijom je postao popularan u Egiptu gdje je bio popularno piće faraona. Kroz povijest se koristio i u kozmetici i vjerovalo se da pomlađuje kožu lica. U Europu je došao tek u 16. stoljeću i znanstvenici su ga prozvali sirijska ruža jer su smatrali da dolazi s područja Sirije. Danas su najveći proizvođači Sudan, Kina, Meksiko i Egipat, a u tim je zemljama dio kulture i gastronomije.

Hibiskus je cvijet kojima ima mnogo simbola u različitim kulturama. Kada se nekome poklanja hibiskus, poručuje se da se iskoristi svaka prilika i cijeli dan, odnosno da se uživa u životu aludirajući na kratko trajanje cvijeta. Hibiskus je symbol Havaja koji se nalazi na zastavi, ali i daje gostima kao znak dobrodošlice. Kinezi ga povezuju s bogatstvom i slavom, u Maleziji je nacionalni znak, dok ga u Južnoj Koreji povezuju s besmrtnošću.

Osim simbolike, hibiskus je u drugim kulturama značajan i iz nekih gospodarskih razloga. Najpopularniji je način iskorištavanja vrste kanaf od koje se proizvodi papir.

Foto: Franz W. / Pixabay