Ciklama

Ciklama (lat. Cyclamen) ukrasni je cvijet iz porodice jaglačevki. Kako samo ime kaže, predstavnik porodice je rod jaglaca, proljetnica karakterističnog trubastog izgleda i žute boje. Najčešće su polutrajne ili trajne zeljaste vrste, a od poznatijih tu su još i mužika, protivak i vodeno pero. Latinsko ime dolazi od grčke riječi koja označava okruglu stvar ili pogaču, a povezano je s okruglim gomoljima. Na našem se području još naziva i klobučar ili miholjica.

Ciklama je trajna zeljasta biljka koja je poznata po svom lijepom i mirisnom cvijeću. Korijen je gomoljast, okruglog oblika s malim korjenčićima na dnu. Stabljika je uspravna, prema dnu najčešće zadebljala te smećkastozelene boje i često obrasla sitnim dlačicama. Može narasti do 20 cm visine. Na vrhu se nalazi cvijet, najčešće purpurne boje, iako dolazi i u svim nijansama ljubičaste ili bijele. Pojedinačni su i pognutii tvore zatvorenu čašku koja ima intenzivan miris.

Listovi su kožasti na dodir, srcolikog oblika i polegnuti, tamnozelene boje prošarane srebrnim žilama. Zanimljivo je da niču u jesen, a tijekom zime raste, dok odumiru u proljeće do ljeta kada miruju. Cvjeta od lipnja do rujna, a plod je kapsula s nekoliko manjih sjemenki.

Ciklama je veoma rasprostranjena biljka na euroazijskom području, a može se naći i u kontinentalnom i primorskom dijelu. Raširen je i njezin uzgoj kao ukrasne vrste. U prirodi se najčešće nalazi u  crnogoričnim ili listopadnim šumama, što ovisi o vrsti, uz puteljke i na polusjenovitim mjestima. Zaštićena je biljka i njezino sakupljanje je strogo ograničeno.

Vrste ciklama

Trenutno na svijetu postoji oko 25 osnovnih vrsta ciklama. Njihova podjela se bazira na vremenu cvatnje pa tako imamo proljetne, ljetne i jesenske ciklame. Osim toga, nekoliko najpopularnijih vrsta, kao što je šumska ciklama, ima svoje hibride koji se razlikuju po boji i veličini cvijeta i prilagođeni su za uzgoj u zatvorenom. Općenito, postoji mnogo vrsta koje su autohtone za određena područja na kojima ih nalazimo, kao što su neki dijelovi Turske, Cipra, Afrike ili južne Europe. U nastavku donosimo najpoznatije vrste i njihove karakteristike.

Alpska ciklama

Alpska ciklama se nalazi u šumovitim područjima na nadmorskoj visini između 3.000 i 5.000 m. Listovi joj mogu biti ovalna i okrugla oblika te se na vrhu može naći srebrena boja. Na cvjetovima se može naći 5 latica ružičaste, to tamnoljubičaste bolje, iako se u mnogim područjima mogu naći cvjetovi s bijelim laticama.

Balearska ciklama

Balearska ciklama je vrsta zeljaste biljke. Može se naći na Balearima i izolirana područja su njeno stanište, najviše na planinskom lancu Pireneji. Živi na nadmorskoj visini više od 1.400 m i raste najviše uz crniku, hrast oštriku i šimšir. Njena stabljika može narasti između 10 i 25 cm. Raste u proljeće i cvijet joj se sastoji od pet bijelih latica, a listovi su plavkaste zelene boje.

Zimska ciklama

Zimska ciklama je jednogodišnja biljka koja se prostore između Južne Europe sve do istočnog dijela na poluotoku Male Azije. Stabljika može narasti između 7 i 8 cm. Listovi mogu rasti u obliku izduljenog srca ili graha i to u jesen, dok cvjetovi rastu između prosinca i ožujka. Cvjetovi su najčešće bijele boje, ali mogu biti i ružičaste do crvene te imaju lijep miris.

Elegantna ciklama

Elegantna ciklama je vrsta koja je može naći u sjevernom Iranu na planinskom lancu Alborz, te se može naći u šumama na nadmorskoj visini od 500 m. Ima vrlo slične karakteristike zimskoj ciklami, samo su joj listovi i latice duži. Cvjetovi mogu biti ružičaste i ljubičaste boje.

Libanonska ciklama

Libanonska ciklama je može naći u planinskom području u Libanonu, na nadmorskoj visini između 750 i 1.400 m. Na tom području je otkrivena 1895. i nije se vidjela do 1961. jer se smatralo da je izumrla. Cvjeta između rujna i travnja. Cvjetovi su isprva bijeli, a kasnije prelaze u blijedo ružičastu boju. Latice imaju ovalan oblik, dužine između 1,6 i 2,5 cm. Listovi imaju srcolik oblik te sivkasto zelenu boju i mogu biti do 8 cm dugi.

Sitnocvjetna ciklama

Sitnocvjetna ciklama je najmanja među vrstama. Nalazi se na nadmorskim visinama Pontskih planina u Turskoj. Jedina nastanjuje alpske tundre. S obzirom na to da je najmanja, teško je udovoljiti njene uvjete za uzgajanje. Listovi su okrugli, duljine 1,5 i 4 cm. Imaju tamnu zelenu boju te su u donjem dijelu crveni.

Perzijska ciklama

Perzijska ciklama nastanjuje stjenovite brežuljke. Može se naći u šumovitim i grmovitim područjima na 1.200 m nadmorske visine, pretežno na područjima južne i srednje Turske. Listovi imaju duguljast oblik i dužinu od 14 cm. Na svakom cvijetu je 5  malih lapova, a latice su duljine između 20 i 37 cm, blijede do blijedoružičaste boje i na dnu imaju tamnu ružičastu mrlju.

Pseudiberska ciklama

Pseudiberska ciklama je višegodišnja biljka. Prostire se na planinskim područjima Nura i Alagadara u Turskoj i može se naći na nadmorskoj visi između 500 i 1.500 m. Cvjetovi su joj ružičasti i rastu od ožujka do svibnja. Latice su duge između 18 i 25 mm. Listovi su srcoliki, veće širine nego dužine. Dugi su između 2 i 7 cm, a široki između 2 i 8 cm.

Primorska ciklama

Primorska ciklama je višegodišnja zeljasta biljka koja se prostire diljem Sredozemnog mora na nadmorskoj visini do 1.200 m. Stabljika može narasti 10 - 20 cm u visinu. Korijen je u obliku gomolja i promjera 2 - 6 cm. Listovi su tamni, srcolikog oblika, nazubljeni na rubovima. Dužine su između 4 i 9 cm. Listovi su karmin-ružičaste ili bijele boje, te rastu između ožujka i svibnja. Na cvijetu je pet dugih latica dužine 1,5 i 2,5 cm.

Afrička ciklama

Afrička ciklama se prostire duž sjevernog Alžira i Tunisa. Raste u šikarama i pukotinama stijena. Često se križa s napuljskom ciklamom. Može narasti do 15 cm. Ima velike listove koji dosegnu i do 10 cm duljine. Na listovima ima 5 latica blijede to tamno-ružičaste boje. Rastu u jesenskim mjesecima.

Cicilijska ciklama

Cicilijska reklama je dobila ime po starovjekovnoj regiji Ciciliji na području jugoistočne Turske. Raste u četinastim šumama na području Taurskog gorja. Može se naći između stijena i oblutaka.
Listovi mogu biti srcoliki i ovalni, sa srebrnom bojom na površini. Duljina im je između 1,5 i 5 cm. Cvjetovi imaju 5  lapova i latica koje su svijetle ružičaste boje i rastu u jesenskim mjesecima.

Kolhidska ciklama

Kolhidska ciklama je višegodišnja vrsta koja se nalazi u šumovitim područjima i vapnenačkim stijenama. Također se može naći u pukotinama stijena i korenjem drveća. Nalazi se na nadmorskoj visini između 300 i 800 m. Listovi su srcoliki, veće širine nego duljine. Tamne su boje sa srebrnastim šarama na gornjoj površini. Listovi i cvjetovi rastu u isto vrijeme. Cvjetovi su blijedoružičaste boje, dok su na dnu tamniji. Latice su 8 - 16 mm duge i ovalnog su oblika.

Ciparska ciklama

Ciparska ciklama se nalazi na planinskim područjima Cipra nadmorske visine 300 i 1.200 m. Za razliku od grčke i perzijske ciklame na Cipru se smatra edemom. Srcoliki listovi imaju grubo nazubljene rubove. Na površini imaju srebrne i ljubičaste šare. Na cvjetovima je 5 latica koji rastu tijekom jesenskim mjeseci. Boje variraju od bijele do blijedoružičaste s tamnim ružičastim mrljama na unutarnjoj strani.

Grčka ciklama

Grčka ciklama se prostire na različit staništima diljem Grčke. Može se naći na nadmorskoj visini od 1.200 m na stjenovitim područjima. Listovi su većinom tamne boje, ali mogu biti u raznim nijansama zelene i srebrne boje. Srcolikog su oblika s nazubljenim rubovima. Cvjetovi rastu u jesenskim mjesecima, od bijele do blijedoružičaste boje, a imaju 5 latica s tamnijim rubovima.

Napuljska ciklama

Napuljska ciklama je vrsta koja je rasprostranjena na stjenovitim i grmovitim područjima diljem Mediterana. Nalazi na nadmorskoj visini do 1.300 m. Najčešće raste u visinu 15 - 20 cm. Listovi mogu biti raznih boja i oblika, a pomalo podsjećaju na listove bršljana. Cvjetovi rastu tijekom prijelaznog razdoblja ljeta i jeseni i na njima je 5 latica. Svaka latica na dnu ima tamno-ružičastu mrlju, dok ostatak može biti bijele, ružičaste ili ljubičaste.

Čudnovata ciklama

Čudnovata ciklama se rasprostire diljem jugozapadne Turske. Raste na nadmorskoj visini od 400 - 1.600 m, u šumama brucijskog bora i makije. Listovi imaju zaobljen oblik, na gornjoj površini su srebrnaste šare, a na dnu je crvenkaste boje. Često jednake širine i dužine. Imaju nazubljene rubove. Cvjetovi imaju jak miris, bijele do ružičaste boje. Latice su duge 15 - 23 mm. Na dnu latice su tamnoružičaste, a na rubovima su nazubljene.

Divlja ciklama

Divlja ciklama živi diljem Europe na nadmorskoj visini 250 - 1300 m. Višegodišnja je zeljasta biljka koja može narasti u visinu između 5 i 15 cm. Listovi mogu biti oblika graha ili srcolikog oblika. Na gornjoj površini mogu imati bijele i srebrnaste šare. Cvjetovi su ružičaste boje i rastu tijekom ljetnih mjeseci. Svaka od 5 latica ima na dnu tamno obojen dio.

Rohlsova ciklama

Rohlsova ciklama se prostire na sjeveroistočnom području Libije. Može se naći na nadmorskoj visini od 450 m. Može se naći u područjima makije, na tlu crvenici. Listovi su bubrežastog oblika i pojavljuju se krajem ljeta. Na gornjoj površini su svijetlozeleni, ponekad sa srebrnim šarama, a na donjoj površini su crvenkasti ili ljubičasti. Mogu biti dugi između 3,5 i 11,5 cm. Cvjetovi imaju slatkast miris i rastu kada i listovi. Svaka od 5 latica je svijetloružičasta, ovalna oblika, duljine 1,1 i 2,6 cm.

Uzgoj ciklama

Ciklama se može uzgajati kao ukrasna biljka u vrtovima, kao sobna biljka ili za komercijalne svrhe. Kako je zakonom zaštićena, zabranjeno je njezino skupljanje u prirodu, pa ju je najlakše naći kao uzgojenu biljku. U nastavku donosimo sve savjete koji mogu pomoći u njezinom uzgoju.

Slaganje kultura

Iako postoje vrste koje rastu kao jednogodišnje, ciklame su većinom trajnice, pa zahtijevaju dobro isplanirano mjesto za rast i potencijalno širenje. Može se uzgajati i do 3 godine na istom mjestu za uzgoj presadnica. Dobro se slaže s proljetnicama, kao što su visibabe i jaglaci. Ipak, slaganje ovisi i o vrsti, pa ako se uzgaja kao jesenja biljka, može ju se kombinirati s hortenzijom. Dobro podnosi i kisela tla, pa joj odgovara područje ispod svakog drveta.

Zalijevanje

Iako voli vlažna tla koja pospješuju njezin rast, previše vode dovodi do truljenja biljke. Zato je prije zalijevanja važno ostaviti supstrat da se posuši te onda zaliti. Kod manjih količina je dovoljno zalijevanje jednom tjedno, a kod većih instalacija navodnjavanja. Strogo je potrebno izbjegavati zalijevanje po lišću, pa se zalijeva okolo ili po principu kap po kap. Kod kućnog uzgoja najlakše je potopiti cijelu teglu u vodu te izvaditi nakon 10 minuta i pustiti da se dobro ocijedi. Dobro ju je držati na kamenju iznad tanjurića s vodom kako bi se povećala vlažnost u okolini.

Gnojidba

Za osnovnu gnojidbu dovoljno je u jesen pripremiti tlo dodavanjem stajskog organskog gnojiva. Tijekom razdoblja cvjetanja poželjno je dodavati mineralno tekuće gnojivo koje se dodaje svaka 2 - 4 tjedna tijekom cvatnje. Nakon otpadanja cvjetova potrebno je prekinuti s dohranom. Odgovaraju joj gnojiva na bazi dušika. Dobar simptom za dodatnu dohranu su mali mladi listovi i izostanak cvjetanja.

Razmnožavanje

Ciklama se razmnožava sjemenom ili gomoljem. Kada se razmnožava sjemenjem, potrebno je sakupiti zrelo sjeme i otvoriti ga iz čahure nakon dozrijevanja. Važno ga je držati na hladnom i suhom mjestu kako bi prezimilo te bilo spremno za sjetvu. Ako se razmnožava gomoljem, potrebno je cijeli gomolj izvaditi iz zemlje te odrezati manje dijelove koji na sebi imaju korijenje. Svaki gomolj je zasebna biljka iz koje će narasti mladica. Kod uzgoja presadnica za daljnju prodaju, zabranjeno je neovlašteno pelcanje i uzgoj iz vegetativnih dijelova.

Presađivanje

Presađivanje ciklame veoma je značajno ako se ona uzgaja u tegli. Tada je, najčešće nakon dvije godine ili nakon što korijenje počne viriti iz rupica, potrebno izvaditi cijelu biljku sa zemljom te maknuti višak. Biljka se presađuje u rahlu i novu zemlju tako da trećina gomolja ostane iznad zemlje. Koristi se supstrat za sadnju u kojeg se može dodati zeolita u granulama. Osim toga, važno je presađivati za vrijeme mirovanja kako bi se smanjile štete i kasnije omogućio nastavak rasta.

Pomlađivanje

Ciklama se pomlađuje nakon što ocvjeta, a potrebno je izvaditi gomolj i odrezati mlade biljke koje se mogu uzgojiti kao presadnice. Pomlađivanjem se dobivaju nove biljke, ali se smanjuje i rast lišća što starijim primjercima omogućava daljnje cvjetanje.

Tlo

Ciklama voli rahlo i humusno tlo, pa joj iz tog razloga odgovaraju šumska tla. Podnosi slabije kiselo tlo, a voli i mješavinu ilovače i pjeskovitog tla. Važno je da je površina dobro drenirana i da ne zadržava vodu. Najčešće se uzgaja u zasebnim kontejnerima, a važno je da je zemlja rahla i očišćena od korijenja. Kod uzgoja na otvorenom potrebno je izorati zemlju na 30 cm u jesen te prije sadnje razrahliti gornji sloj.

Klima

Ciklama je biljka toplije klime, ali ovisi o vrsti koja se uzgaja. Može rasti i do 2.000 m nadmorske visine, a najčešće joj odgovara umjerena kontinetalna klima. Šumska ciklama dobro podnosi niže temperature zimi, dok primorska posolicu i snažnije nalete vjetra. Zato je tijekom odabira potrebno odabrati ispravnu vrstu za uvjete rasta. Hibridi uzgojne ciklame idealni su za zatvorene uvjete, pa se najčešće uzgajaju kao kućne biljke. Voli polusjenovita mjesta na kojima ima dovoljno dnevnog svjetla, ali da je zaklonjena od izravnih sunčevih zraka koje mogu uništiti list.

Sadnja ciklama

Ciklama se najčešće uzgaja kao ukrasna biljka, a komercijalno za daljnju prodaju presadnica. Najlakše ju je uzgojiti iz gomolja, a koji su ostali načini i na što sve trebate pripaziti prilikom sadnje donosimo u nastavku!

Vrijeme sadnje

Sadnja ciklama može biti i u proljeće i u jesen, ovisno o potrebama tržišta i želji za prvim cvjetovima. Idealna temperatura za uzgoj je 10 - 15°C, pa ju je potrebno osigurati i za nicanje. Ciklama najčešće cvjeta zimi, pa je poželjnije saditi je u proljeće kako bi se tijekom mirovanja ukorijenila i bila spremna za cvatnju zimi.

Odabir podloge za sadnju

Ciklama je veoma popularna za razmnožavanje i stvaranje novih hibrida. Iako je pelcanje biljaka zabranjeno, još je u praksi in vitro oplodnja kojoj se reguliraju nove biljke i stvaraju se međusobne značajke kako bi bile prilagođene modernom načinu života i uvjetima u zatvorenim prostorima te potrebama tržišta.

Sadnja iz sjemena

Ciklamu je moguće uzgojiti iz sjemena, iako takav način zahtjeva više vremena i njege sadnice. Sjeme koje je odležalo minimalno godinu dana na suhom i hladnom mjestu potrebno je prije sjetve namočiti u vodu. Sije se u rahlu i humusnu zemlju za nicanje te se prekriva tankim slojem zemlje. Posudu je potrebno držati u prostoriji sobne temperature te zalijevati kada se površinski sloj u potpunosti osuši. Ipak, potrebno je i do mjesec dana da prvo sjeme proklije. Poražavajuća je činjenica da usprkos zdravom i dobro osušenom sjemenju, klijavost ostaje veoma mala.

Sadnja sadnice

Sadnica ciklame dobiva se dijeljenjem gomolja na manje dijelove. Gomolj se dijeli prilikom presađivanja, najčešće u proljeće. Buduće mlade sadnice potrebno je razdvojiti u zasebne kontejnere kako bi razvile korijen. Presadnice su najčešće spremne za daljnje presađivanje u travnju, a ključna su prva dva tjedna za njihov daljnji rast. Posebnu je pažnju potrebno pridodati prostoriji u kojoj raste te vlazi i povremeno zalijevati ručno, pod korijen.

Uzgoj u vrtu

Kada se ciklame uzgajaju u vrtu, potrebno je odabrati područje na kojem mogu rasti kao trajnice te se nesmetano širiti. Kod takvog je uzgoja potrebno ostaviti minimalno 30 cm razmaka između svake sadnice i  zemlju očistiti od korova i korijenja. Može ih se posaditi ispod drveća ili grmova, a poželjno je uz ograde i na zasjenjenim mjestima. Nakon presađivanja na otvoreno potrebno ih je redovito zalijevati kako bi se lakše ukorijenile. Vole područja koja tijekom jeseni i proljeća zadržavaju vlagu, a dovoljno su propusna za višak vode.

Uzgoj u stakleniku

Uzgoj ciklama u stakleniku povoljan je za proizvodnju presadnica. Kod takvog je uzgoja biljke moguće dobiti samo od sjemena ili dijeljenjem gomolja. Najlakše ih je uzgajati u visećim vrtovima, podijeljenim na manje kontejnere. Poželjno je temperaturu održavati na minimalnih 10°C te osigurati barem 6 sati danjeg svjetla. Tijekom toplijih mjeseci je poželjno često provjetravati staklenik. Ciklamama odgovara vlažnost u stakleniku, a zalijevaju se pod korijen što je potrebno raditi ručno ili navodnjavanjem na principu kap po kap.

Uzgoj u posudama

U posudama se ciklame najčešće uzgajaju kao kućne biljke. Ne vole pretople prostorije ili umjetno grijanje, pa ih je potrebno držati u svijetlim i hladnijim prostorijama. Tijekom zime aktivno cvjetaju, a potrebno ih je redovito zalijevati i prihranjivati umjetnim gnojivima kako bi imale mnoštvo cvjetova. Vole rahlu i humusnu zemlju te minimalno 30 cm dubine.

Održavanje i njega

Ciklama se često čini kao jednostavna biljka za održavanje, ali da bi dobili mnoštvo zdravih cvjetova, potrebno je uložiti u njegovanje tijekom cijele godine. U nastavku donosimo što je važno za njezino održavanje.

Faza mirovanja

Za razliku od drugih biljaka, faza mirovanja ciklame najčešće počinje u proljeće kada biljka gubi cvjetove. Polako počinju žutjeti i otpadati listovi. Biljku je potrebno smjestiti na hladnije mjesto i u potpunosti prestati sa zalijevanjem ili prihranjivanjem kako bi se supstrat u potpunosti osušio. Biljke koje su na otvorenom poželjno je prekriti lišćem ili malčem kako bi ih se sačuvalo od snijega ili smrzavanja.

Održavanje nasada

Najvažnije poštivanje uvjeta rasta ciklame je kod održavanja vlažnosti zraka u prostoriji u kojoj raste te presađivanje u veću lončanicu kada gomolj preraste trenutnu. Na otvorenom to uključuje uklanjanje korova, najčešće ručno kako se ne bi oštetio korijen, te okopavanje pokorice. U dobrim uvjetima može živjeti i cvjetati nekoliko godina.

Prorjeđivanje

S obzirom na gomoljast rast, ciklama se s vremenom širi na okolno područje, pa je nakon druge godine uzgoja poželjno krenuti s prorjeđivanjem nasada. Ipak, ukoliko želite gušći nasad, moguće je čekati i do četvrte godine. Najbolji način je čupanje i orezivanje gomolja tijekom ljeta, za vrijeme mirovanja.

Rezidba

Nakon cvatnje, potrebno je orezati osušene ili uvenule cvjetove kako bi se potaknulo na daljnji rast cvjetova. Osim toga, nakon dvije godine je poželjno orezati starije listove kako bi se smanjila potrošnja energije na njihov rast i usmjerila se na rast cvijeća. Tijekom godine poželjno je prema potrebi uklanjati oštećeno ili osušeno lišće.

Berba

Ciklama se bere kao rezani cvijet za grmove ili vaze i tada je cvijet potrebno ubrati u tehnološkoj zrelosti, do tri dana nakon prvog otvaranja kako bi bio svjež i duže trajao. Osim toga, dozrelo cvijeće se bere za destilaciju u eterično ulje koje se zbog svog snažnog mirisa dodaje kozmetičkim proizvodima. Najčešće se bere kosidbom koja kosi visoko cvijeće i ostavlja listove za daljnji rast i razvoj.

Bolesti

Ciklame su relativno otporne biljke, ali osim nepodobnih uvjeta uzgoja, mogu im trajno naštetiti bolesti koje se prenose i s drugih biljaka. U nastavku donosimo koje su to i kako se protiv njih boriti

Otpadanje lišća

Otpadanje lišća najčešća je bolest koja pogađa ciklame, a uzroka može biti nekoliko. Važno je održavati optimalnu količinu vlage, ali i temperaturu u prostoriji u kojoj se uzgaja kako bi  izbjegli žućenje i otpadanje lišća.

Fuzarijsko venuće

Ova gljivična bolest među najčešćima je i napada cijele nasade ciklama. Gljivica se najviše širi na ljetnim temperaturama, ali je bolest vidljiva tek tijekom vegetacijskog razdoblja, najčešće u veljači. Mladi listovi žute i venu, a mogu uvenuti i cijele stabljike. Bolest se utvrđuje prerezivanjem gomolja koji je posut crvenkastim pjegama. Teško je se rješava fungicidima, pa je najbolje koristiti zdrave sadnice.

Siva plijesan

Ova gljivična bolest veoma je česta u kombinaciji s drugim biljkama. Bolest napada sve dijelove biljke, a vidljiva je kao sivkasta prevlaka ispod koje zaraženi dio trune. Na cvijeću se pojavljuje kao pjege koje isušuju cvijet i mogu uništiti cijelu biljku. Zarazu povećava previsoka vlažnost u zatvorenim prostorijama ili zalijevanje po listovima.

Antraknoza ciklama

Ova se gljivična bolest lako razmnožava i često širi s drugih biljaka, pa je prilikom zalijevanja potrebno biti oprezan. Prvi simptomi su pjege po listovima, ali kasnije uzrokuje deformacije u rastu i zakržljalost biljke. Oštećeni nasad je potrebno ukloniti, a sadnice preventivno tretirati herbicidom.

Štetnici

Štetnici su veliki problem ciklamama ako ih napadaju u velikim količinama, što može uzrokovati i značajnije štete. U nastavku donosimo koji su to i kako ih se riješiti.

Ciklamin crv

Ciklamin crv ili ciklamina pipa radi veliku štetu u svim stadijima i na svi dijelovima biljke. Kao ličinka buši gomolje u kojima se hrani i štiti od grabežljivaca. Kao odrasla jedinka, crni kornjaš, noću jede listove i ostavlja značajne rupe. Najviše štete radi tijekom jeseni i zime, a biljka naglo uvene i kada se izvadi s korijenom, jasno se vide nove ličinke. Teško ga se riješiti, a najbolje je cijeli nasad iskopati, zapaliti te tretirati i očistiti zemlju za sljedeći nasad.

Ciklamina grinja

Grinje su veoma sitni nametnici, nevidljivi golim okom ili povećalom. Hrane se sisanjem sokova, a pojava je vidljiva kada vršci listova pocrne i pucaju. Najčešće prenose bakterijske ili gljivične bolesti, a uzrokuju deformaciju lista i otpadanje cvijeta. Slabo su otporni na insecticide i teško ih se riješiti, pogotovo jer se brzo šire na okolne biljke.

Gusjenice

Gusjenice leptira često se hrane lišćem ciklama s obzirom na to das u jedna od ranijih kultura u šumama. Osim toga, svojim mirisom su veoma primamljive kao ishrana. Posljedice su najčešće vidljive na lišću, koje je izgrizeno i smanjuje se mogućnost fotosinteze te kvaliteta cvijeta. Kod uzgoja je potrebno ručno uklanjati vidljive gusjenice.

Upotreba ciklama

Ciklama je prekrasan i mirisan cvijet koji se najčešće uzgaja kao kućna biljka, ali i u lijehama i posudama na balkonima ili u dvorištu. Ipak, ima još neke uporabe zbog kojih se ubire. Važno je zapamtiti da je zakonom zaštićena biljka i njezino sakupljanje u prirodi je kažnjivo, pa je prije toga potrebno ishodovati dozvolu za branje i naučiti ispravan postupak branja.

Kulinarstvo

Gomolj ciklame je toksičan, a njegova konzumacija može uzrokovati povraćanje, vrtoglavicu, grčeve te dovesti do smrti. Listovi i cvjetovi su gorki, a zbog manjih tragova ciklamida mogu biti i otrovni. Zato se izbjegava njezina konzumacija, iako se u nekim krajevima osušeni listovi koriste za pripremu čaja.  Otrovna je i za kućne ljubimce, pa ju je potrebno držati dalje od dohvata mačke ili psa.

Kozmetika

Ciklama se dodaje u dekorativnu kozmetiku i parfeme zbog opojnog mirisa. Vjeruje se kako pomaže u hidrataciji kože, pa je čest dodatak kremama i losionima.

Medicina

Ciklama se upotrebljavala u narodnoj medicini kao tinktura u alkoholu ili mast od svinjske masti. Najčešće se nanosila na otekline ili bolna područja na vanjskim dijelovima tijela. Osim toga, liječila se ukapavanjem u uho kod zujanja u uhu te kod problema s crijevima.

Povijest

Ciklama potječe s područja južne Europe, iako su neke vrste karakteristične za dijelove Azije i otoke u Sredozemnom moru. Ljudi su se rano upoznali s njezinom otrovnosti, pa se koristila samo zbog mirisa. Prema njezinoj boji su se radile palete za šminkanje ili odjeća koja je bila rezervirana samo za bogatije slojeve.

Tijekom povijesti je bila dio mnogih umjetnosti, a posebno je cijenjena zbog svog mirisa i kao ukrasna biljka. Konzumacija gomolja uzrokuje i pobačaje, pa je tijekom prošlosti bila korištena i kao abortivno sredstvo. Danas je jedna od popularnijih biljaka za Božić te se većinom uzgaja u komercijalne svrhe.

Zanimljivosti

Ciklama se naziva cvijetom iskrenosti, a često se darivala među mladima kao dokaz ljubavi. Čest je motiv u tradicijskoj i narodnoj umjetnosti sjevernog dijela Hrvatske, pa je tako poznata i pjesma Dragutina Domjanića "Ciklame, krvave ciklame" koja opisuje horore rata.

Zanimljivo je kako se gomoljem ciklame hrane svinje jer se vjeruje da to utječe na bolji okus mesa.

 Foto: Capri23auto / Pixabay