Kukurijek (lat. Helleborus) je zelena višegodišnja biljka koja potječe s prostora Europe i zapadne Azije. Životni vijek joj je oko 10 godina, a poznato je oko 25 vrsta i rod je otrovnih biljaka iz porodice žabnjakovki (Ranunculaceae). Biljka je jedinstvena po tome što cvjeta u periodu od kasne zime do ranog proljeća. Jedna je od prvih vjesnika proljeća i često se može vidjeti dok je tlo još prekriveno snijegom. Podnosi temperature do -15°C, a tlo mora biti dobro drenirano s odgovarajućom vlagom i bogato humusom.
Cvjetovi su veliki i mogu biti raznih boja u nijansama od bijele do crne. Dugotrajni su i mirisni, ali i izrazito otrovni. Kukurijek je trajnica koja s atraktivnim zelenim listovima može narasti 22 - 30 cm. Zahtijeva djelomičnu do potpunu sjenu tijekom ljetnih mjeseci, dok je u zimskim mjesecima potrebno osigurati više sunčeve svjetlosti. Najidealnije mjesto za sadnju kukurijeka je ispod listopadnog drveća.
Kukurijek je izvrstan pokrivač tla koji zahtijeva minimalnu njegu. Iako preferira hladnije uvjete i raste u periodu od kasne zime do ranog proljeća, sadi se u periodu od proljeća do zime. Rast korijena je rezerviran za hladnija razdoblja. Redovnim čišćenjem cvjetova i prihranjivanjem organskim humusom potiče se brži rast novih cvjetova. Ako se biljka sadi iz sjemena pojava prvih cvjetova je tek za 3 - 4 godine.
Srodnici
Vrste kukurijeka
Kukurijeka ima oko 25 vrsta i ne smije se zamijeniti s lažnim kukurijekom (lat. Veratrum viride). Na prostoru Hrvatske nalazi se 8 vrsta: mirisavi kukurijek, grimizni kukurijek, sitnocvjetni kukurijek, hrvatski kukurijek, krški kukurijek i velecvjetni kukurijek (podvrsta crnog kukurijeka).
Mirisavi kukurijek
Mirisavi kukurijek (lat. Helleborus odorus) je zaštićena vrsta koja potječe s prostora Europe i zapadne Azije. Zimzelena je trajnica s pojedinačnim zelenim cvjetovima okrenutim prema van, promjera 5 - 7 cm. Cvjeta u periodu od siječnja do travnja na sunčanom ili djelomice sunčanom prostoru. Stabljika joj je uspravna, a lišće je prekriveno srebrnim dlačicama. Nakon 10 godina može doseći visinu od 50 cm. Preferira vlažno i dobro drenirano tlo. Kako bi se potaknuo novi rast biljke, nakon cvatnje je potrebno ukloniti stare stabljike. Uklanjanje starog lišća je rezervirano za kraj prosinca.
Grimizni kukurijek
Grimizni kukurijek (lat. Helleborus purpurescens) je vrsta koja potječe s prostora Mađarske, Poljske i Balkana. Cvjeta u periodu od kasne zime do ranog proljeća, a može narasti 25 - 30 cm. Lišće nije zimzeleno, a cvjetovi su kestenjasto crvene boje s promjerom 5 - 7 cm. Obično se na jednoj stabljici nalaze 2 - 4 cvijeta. Lako se uzgaja u vlažnom tlu bogatom humusom čija je pH vrijednost neutralna do alkalna. Razmnožava se dijeljenjem u rano proljeće ili ranu jesen. Stabljika, lišće i cvjetovi su otrovni pa zato nema problema s kukcima i štetočinama. Jedina prijetnja su trulež korijena i pjegavost lišća.
Sitnocvjetni kukurijek
Sitnocvjetni kukurijek (lat. Helleborus dumetorum) je izuzetno žilava vrsta. Najraširenija je na prostoru Hrvatske, Slovenije, južne Mađarske, jugoistočne Austrije i Rumunjske. Otporna je na mraz i tolerantna na sušu, a preferira dobro drenirano tlo u djelomičnoj ili potpunoj sjeni gdje će biti zaštićena od vjetra. Ima male bijelo zelene cvjetove bez mirisa koji se nalaze na vrhu stabljike i cvjetaju u periodu između ožujka i travnja. Ukupan broj cvjetova je 3 - 9, a listova na jednoj stabljici je 11 - 13. Nakon 10 godina njena visina može biti 25 - 30 cm. Preferira neutralna do alkalna tla bogata humusom. Za razliku od drugih vrsta, ova vrsta sporo raste i rijetko se može vidjeti u vrtovima ili rasadnicima.
Hrvatski kukurijek
Hrvatski kukurijek (lat. Helleborus croaticus) je vrsta kukurijeka nađena na prostoru sjeverne Hrvatske i prvi put opisana 1973. godine. Zimzelena je trajnica koja može narasti 20 - 40 cm i cvjeta u periodu od veljače do travnja. Cvjetovi su na vanjskom dijelu ljubičasti dok je unutrašnjost zelena s ljubičastim žilicama. Preferira sunčano područje s vlažnim ilovastim tlom. Dobro podnosi niske temperature pa će tako opstati i na temperaturi -29°C. Biljku je potrebno zaštititi malčiranjem jednom godišnje, obično u jesen. Razmnožava se sijanjem sjemena ili dijeljenjem nakon cvatnje.
Velecvjetni kukurijek
Velecvjetni kukurijek (lat. Helleborus niger subsp. macranthus) je podvrsta crnog kukurijeka (Lat. Helleborus niger) koja se naziva i snježnica. Dolazi s prostora Italije, Slovenije i Hrvatske. Može narasti do 15 cm visine i cvjeta od siječnja do ožujka. Uspijeva u suhim tlima s neutralnom pH vrijednošću. Biljka je ljekovita i zaštićena zakonom zbog prekomjernog branja. U ekstraktima listova i cvjetova ove vrste pronađena je velika prisutnost flavonoida i fenolnih kiselina.
Uzgoj kukurijeka
Kukurijek uspijeva na dobro dreniranom tlu s dovoljnom količinom vlage. Grmolika je samonikla biljka koja se sadi u skupini 3 - 4 na sjenovitim ili djelomično sjenovitim mjestima. Idealno mjesto za sadnju je ispod listopadnih drveća, a prednost joj je što dobro podnosi niske temperature. Za vrijeme zimskog perioda kada cvjeta, potrebno je osigurati više svjetlosti. Tlo je potrebno dodatno zaštititi malčiranjem kako bi se zadržala vlaga.
Moguća je sadnja iz sjemena ili dijeljenjem. Iako je zimska trajnica, sjeme se sije u periodu kasne jeseni i kasnog proljeća, odnosno kada prođe sezona cvjetanja. Ako se sjeme sije u stakleniku potrebno je osigurati hladnije uvjete za rast. Takvim načinom sadnje biljka će početi cvjetati tek za 3 - 4 godine.
Tlo
Kukurijek je biljka koja raste u dobro dreniranom tlu bogato organskim tvarima. Kompost od gljiva je odličan jer je gnojivo sterilno i sadrži dosta vapna pa se koristi za neutraliziranje tla koje je previše kiselo. Savjetuje se izbjegavanje korištenja ove vrste komposta u blizini biljke kao što je rododendron. Sredina treba biti neutralna ili alkalna s pH vrijednošću 5,5 - 6,5.
Klima
Kukurijek je zimska trajnica koja najčešće cvjeta sredinom prosinca, ali i u periodu između siječnja i travnja, odnosno od kasne zime do ranog proljeća. Potrebno je osigurati dovoljno vlažno tlo kako bi biljka mogla rasti i cvjetati. Kao i svakoj biljci tako je i kukurijeku potrebno povremeno sunce posebno u periodu cvjetanja. Upravo zbog toga se sadi ispod listopadnog drveća. Za vrijeme vegetacije nalazi se u dubokoj hladovini. Podnosi dnevne temperature u rasponu 15 - 18°C i noćne u rasponu 4 - 7°C. Ako se sadi kao sjeme u stakleniku, temperatura mora biti otprilike 10°C viša od temperature tla.
Vrijeme sadnje
Iako se preporučuje sadnja biljke za vrijeme vegetacije, moguća je sadnja u bilo kojem periodu godine sve dok tlo nije smrznuto, pa čak i ljeti. Biljka se sadi u jutarnjim satima kada je temperatura niža i kada je sunce još dosta visoko. Ljeti se mora zaštititi od direktnog sunca koje dovodi do sušenja i propadanja biljke. Upravo zbog toga sadi se u dubokoj hladovini. Poznato je da ova vrsta biljke ne voli premještanje pa se ne preporučuje presađivanje jednom kada se posadi.
Slaganje kultura
Jednogodišnje biljke koje imaju slične uvjete potrebne za rast kao i kukurijek su begonija, paukov cvijet, vodenika i maćuhica. Prednost ovih jednogodišnjih biljaka je mogućnost njihove kombinacije s kukurijekom tijekom cijele godine. Rastu brzo pa je potrebno osigurati dovoljno prostora kako njima tako i kukurijeku. Višegodišnje biljke koje je najbolje saditi u kombinaciji s kukurijekom su astilba, plamenac, planinska biskupska kapica, paprat, juka i koraljni zvončić (hojhera).
S obzirom na to da uspijevaju u listopadnim šumama na tlima bogatim humusom s neutralnom do bazičnom pH vrijednošću, idealna je sadnja ispod stabala poput azaleje, rododendrona, cvjetnog drena, mahonije, hrasta, javora i lipe.
Sadnja uz biljke poput raznih sukulenata (aloe vera, čuvarkuća, kalanhoa, pustinjska ruža, sanseverija, tušt) se ne preporučuje jer biljke zahtijevaju različite uvjete tla, temperature i izloženosti suncu.
Faza mirovanja
Faza mirovanja traje duže nego faza cvjetanja zato što je biljka koja cvjeta u prosjeku 4 mjeseca, a ostalih mjeseci miruje. Zimska je trajnica koja daje prekrasne cvjetove od prosinca do travnja pa se često može vidjeti kako izbija iz tla koje je prekriveno snijegom. Kukurijek i visibaba su jedni od prvih vjesnika proljeća.
Često se koristi kao prekrivač tla jer je grmolika biljka koja se sadi u grupama i u kratkom periodu može prekriti tlo. Za vrijeme faze mirovanja, biljka je ošišana, očišćena od cvjetova i uvelih grana i zaštićena organskim humusom koji sprječava nepotrebno prodiranje vode.
Sadnja kukurijeka
Prije sadnje potrebno je natopiti tlo gdje će se biljka saditi. Rupa gdje će se posaditi biljka treba biti duboka oko 40 cm. Na dno rupe stavlja se pijesak za drenažu nakon čega se postavlja biljka koja se zasipa mješavinom zemlje i pijeska. Podnožje biljke je potrebno malo podignuti kako bi se spriječilo skupljanje vode.
Biljka se sadi u grupama po tri sadnice kako bi se postigao efekt grozda. Međusobna udaljenost između grupa je 35 - 45 cm dok je kod nekih vrsta poput Helleborus argutifolius potrebna udaljenost 60 - 120 cm. Biljku je moguće saditi u kombinacijama s drugim jednogodišnjim ili višegodišnjim biljkama.
Sadnja sjemena
Sadnja kukurijeka sjemenom rezultira cvjetanjem tek nakon 3 - 4 godine. Najbolje vrijeme za sadnju iz sjemena je rano proljeće kada tlo mora biti bogato organskom tvari i vlažno. Sjemenke izvađene iz mahuna se sade u vrlo kratkom periodu jer mogu dobiti tvrdu ovojnicu i time se produžava vrijeme klijanja i cvjetanja biljke.
Prije sadnje sjeme je potrebno potopiti u vruću vodu dok ne nabubri, obično jedan ili dva dana. Klijanje sjemena se može očekivati u periodu 4 - 6 tjedana. Mlade sadnice trebaju dodatnu njegu prve godine, a njihovo izlaganje zimskim uvjetima je potrebno odgoditi dok ne prođe sva opasnost od mraza. Preporučuje se držanje u negrijanoj garaži ili stakleniku.
Sadnja sadnice
Sadnice je potrebno presaditi u rano proljeće u posude ili direktno na polusjenovito mjesto. Ne smiju biti direktno izložene suncu jer će to usporiti rast i oštetiti lišće. Nakon sadnje potrebno je zaliti biljku kako bi se osigurala dovoljna vlažnost. Potrebno je izbjegavati močvarna tla koja jednako uništavaju biljku kao i sunce. U zimskom periodu tlo je potrebno zaštititi slojem malča kako bi se zadržala dovoljna količina vlage potrebna za cvjetanje biljke.
Potrebno je iskopati rupu duboku otprilike 40 cm koja je prethodno napunjena mješavinom pijeska i zemlje, ali biljka se sadi nešto pliće. Određena udaljenost između biljaka osigurava cirkulaciju zraka koja sprječava truljenje biljke kao i napad različitih štetnika.
Uzgoj u vrtu
Ako se kukurijek sadi direktno u vrtu, treba naći dobro ukorijenjenu sadnicu staru najmanje pet godina koja će upravo završiti s cvjetanjem. Potrebno je izvaditi cijelu korijensku kuglu i podijeliti je na dva dijela. Nakon toga se ponovno sadi u svježe kompostirano tlo ili u posudu dobre veličine.
Kako bi se spriječilo nakupljanje gljivica može se nasjeckati staro lišće neposredno prije nego što se pojave cvjetni pupoljci u kasnu zimu što će pomoći da se otkriju cvjetovi koji se mogu sakriti velikim kožastim listovima. Dobar gusti malč će odvojiti cvjetove koji se pojavljuju i nahraniti biljke za nadolazeću sezonu rasta.
Uzgoj u stakleniku
Sjetva sjemena kukurijeka u stakleniku je moguća u bilo koje doba godine, međutim najbolje vrijeme je kasna zima ili rano proljeće kako bi se što bolje oponašale prirodne navike biljke na otvorenom. S obzirom na to da se sijanje sjemena odvija u stakleniku, temperaturne promjene neće utjecati na klijanje. Tijekom klijanja sjemenu je potrebno osigurati onoliko sunčeve svjetlosti koliko bi dobivalo i na otvorenom.
U početku je posudu sa sjemenom potrebno staviti na mjesto gdje je temperatura oko 20°C, a kasnije se premješta na hladnije mjesto u garaži ili stakleniku gdje je temperatura oko 10°C. Klijanje se može očekivati u periodu 4 - 6 tjedana. Posebno osjetljive na mraz su vrste poput Helleborus thibetanus, Helleborus niger, Helleborus x sternii i Helleborus x ericsmithii.
Uzgoj u posudama
Za ovaj način sadnje kukurijeka potrebno je izabrati odgovarajuću posudu za drenažu. Kombinacijom pijeska i zemlje stvara se idealna podloga za sadnju biljke. Rast biljke ćemo poboljšati dodavanjem organskog komposta. Idealno je pomiješati kompost s 30% višenamjenskog komposta bez treseta i 10 - 20% perlita.
Biljku posađenu u posudi možemo tijekom cijele godine držati u zatvorenom prostoru bez straha od smanjenog cvjetanja. Budući da ne voli premještanje, biljku je potrebno posaditi u dovoljno veliku saksiju kako bi joj se osigurao prostor za rast i postaviti je na osunčano mjesto bez previše topline.
Održavanje nasada
Nasade održavamo redovnim čišćenjem plodoreda u kojima su posađene biljke. Pored višegodišnjih biljaka, uz sadnice kukurijeka možemo saditi i jednogodišnje biljke zbog kojih se nasadi moraju češće održavati i pregledavati. Nasade održavamo tijekom cijele godine upravo zbog biljaka koje kombiniramo s kukurijekom. Ako sadimo primjerice begonije, maćuhice ili neke druge jednogodišnje biljke potreba za njegom i održavanjem je veća.
Redovno uklanjamo uvele dijelove biljke ili one biljke koje su zaražene kako bolest ne bi prešla na sadnice kukurijeka. Zalijevamo po potrebi da se tlo ne bi osušilo. Prihranjivanje je rezervirano za period sadnje i ne preporučuje se dodatna gnojidba.
Održavanje i njega
Održavanje tla vlažnim je ključno da bi biljka uspjela. Može rasti na svakoj vrsti tla osim na močvarnom tlu, a idealno je da je sredina alkalna ili neutralna. Sadi se na polusjenovitom mjestu ili u dubokom hladu, a tlo oko biljke se štiti malčiranjem posebice u zimskom periodu kako bi se spriječilo prodiranje prevelike količine vode u korijenje. Cvjetove je potrebno redovito uklanjati kako bi bila bujnija.
Ako se uzgaja kao kućna biljka, potrebno ju je uzdignuti od poda budući da njeni cvjetovi padaju prema dolje. Prihranjivanje je dovoljno jednom godišnje za vrijeme vegetacije. Ako se za prihranjivanje koristi uravnoteženo gnojivo u granulama ili prahu, potrebno je čekati stabilno vrijeme odnosno period bez vjetra.
Zalijevanje
Iako vole vlažno tlo, ne smije se pretjerati sa zalijevanjem jer to dovodi do truljenja korijena i propadanja cijele biljke. Tijekom ljetnih mjeseci potrebno ih je tek povremeno zaliti kako bi održavali idealnu vlažnost, a u zimskom periodu kada cvijeta tlo se malčira kako bi se vlažnost zadržala. Biljke koje su tek posađene zahtijevaju češće zalijevanje nego one koje su stare 2 ili više godina. Sadnice koje se nalaze u posudama je potrebno češće zalijevati zbog isušivanja, a smanjenje gubitka vode ćemo spriječiti držanjem biljke podalje od sunca.
Gnojidba
Za vrijeme sadnje je najbolje koristiti organsko gnojivo primjerice kompost. Moguće je i dodavanje uravnoteženog gnojiva u granulama ili prahu sa sporim otpuštanjem kao što je 10 - 10 - 10. Najbolje vrijeme za prihranjivanje je u proljeće kada prođe sezona cvjetanja ili u jesen prije nego što se tlo smrzne. Prihranjivanjem osiguravamo hranjive tvari u zoni korijena. Potrebno je prihranjivati prema uputama jer previše gnojiva može dovesti opeklina.
Prihranjuje se jednom godišnje ili u vrijeme sadnje nakon čega je potrebno dodatno zaliti biljku. Biljke koje su posađene u posudama treba prihranjivati tekućim gnojivom. Važno je napomenuti da se gnojidba ne obavlja za vrijeme vjetrovitih dana.
Razmnožavanje
Kukurijek se može razmnožavati sjetvom sjemena ili dijeljenjem. Najbolje vrijeme za dijeljenje je kasna zima prije cvjetanja. Razmnožavanje dijeljenjem je vrlo jednostavno. Potrebno je svezati listove zajedno u rano proljeće i okopati oko i ispod zone korijena korištenjem vrtnih vilica za nježno odvajanje rizoma. Svaki novi dio je potrebno odmah posaditi i osigurati ravnomjernu vlagu. Možda će im trebati godina dana oporavka prije nego što biljke procvjetaju.
Vrste poput Helleborus foetidus i Helleborus argutifolius ne uspijevaju dijeljenjem pa je njih najbolje razmnožavati sijanjem. Sadnice se mogu premjestiti na drugo mjesto u vrtu kada postanu dovoljno velike i kada razviju pravo lišće.
Presađivanje
Za vrijeme presađivanja potrebno je koristiti rukavice zbog kožnih reakcija koje uzrokuje sok biljke. Presađivanje biljke je potrebno obaviti u što kraćem periodu nakon dijeljenja. Prije presađivanja potrebno je naći odgovarajuću lokaciju gdje je tlo dobro drenirano i bogato organskim tvarima. Potrebno je iskopati rupu dubine 15 cm u koju će se dodati organsko gnojivo ili uravnoteženo gnojivo u granulama ili prahu. Korijen biljke je potrebno staviti u rupu i raširiti ga i potom prekriti zemljom.
Zemlju oko biljke je potrebno lagano pritisnuti. Nakon presađivanja tlo je potrebno temeljito navlažiti i ponovno pritisnuti kako bi se uklonili zračni džepovi. Cvjetanje biljke se može očekivati u sljedećoj vegetacijskog sezoni.
Pomlađivanje
Biljka se pomlađuje za vrijeme vegetacije u kasno proljeće ili u ranoj jeseni, odnosno kada počne ponovni rast biljke. Uklanjaju se suhe grane kao i cvjetovi koji su završili s fazom cvjetanja kako bi se napravilo mjesta za veće količine cvjetova sljedeće sezone. Oštrim škarama se režu stare grane što bliže bazi. Iako je kukurijek zimzelena biljka ne zahtijeva klasično pomlađivanje. Sadi se u šumskom predjelu gdje će imati zaštitu od vjetra, ali i primiti dovoljno sunčeve svjetlosti koje će spriječiti nepotrebno opadanje cvjetova.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje kukurijeka je najbolje u periodu kada počinje novi rast. Kada se mlade stabljike počnu pojavljivati iz zemlje vrijeme je za rezanje starih dijelova biljke koje često budu suhe i grube. Ako staro lišće izgleda neoštećeno, nije ga potrebno odmah uklanjati nego u periodu kada biljka dobije dovoljno novih stabljika. Previše lišća stvara idealno mjesto za skupljanje puževa koji vole tamnije prostore za skrivanje. Prilikom rezidbe potrebno je koristiti rukavice jer sok iz biljke može izazvati iritacije kože.
Priprema za sljedeću sezonu
Pravilnom rezidbom i malčiranjem osigurat ćemo da biljka u sljedećoj sezoni cvjetanja ima bujnije i gušće listove praćene velikim cvjetovima u širokom spektru boja. Svaka biljka ima svoje uvjete tla, temperature i dnevne svjetlosti koji se moraju poštivati kako bi bili sigurni da ćemo imati zdraviju biljku. U zimskom periodu kada cvjeta potrebno je osigurati više sunčeve svjetlosti nego u periodu vegetacije. Sadnice posađene u posude unose se unutar staklenika da bi se sačuvale od mraza i iznose se u proljeće kada temperature budu iznad 0°C.
Bolesti
Iako je kukurijek poznat po tome što je relativno otporan, povremeno može postati žrtva nekih bolesti. Često je laka meta gljivičnih infekcija. Glavne bolesti koje napadaju kukurijek su crna smrt, crne mrlje i peronospora.
Crna smrt
Crna smrt je destruktivna bolest koja ubija biljke, a uzrokuje je virus Hellebores net necrosis virus (HeNNV). Simptomi su crne pruge na listovima, crne pruge na peteljkama, lomljivi listovi, zaostanak u rastu i pojava prstenastih pjega. Biljke mogu biti zaražene 1,5 ili više godina prije nego se pojave prvi simptomi.
Zaražene biljke se ne oporavljaju i njih je potrebno odstraniti iz plodoreda kako ne bi bolest prešla na druge sadnice. Simptomi su prvenstveno zabilježeni na hibridu kukurijeka poznatom kao Helleborus x hybridus (bivši H. orientalis). Vjeruje se da bolest šire lisne uši, pa je potrebno tretirati sve nezaražene biljke insekticidom. Potrebno je dezinficirati škare za rezidbu i sav alat koji se koristi.
Bolest se najčešće pojavljuje u rasadnicima, a pjegavost lišća koju uzrokuje se često miješa s pjegavošću koju uzrokuju bolesti poput sive plijesni i gljivice Phyllosticta i Coniothyrium.
Crne mrlje
Crne mrlje ili crna pjegavost je gljivična infekcija koju uzrokuje Microsphaeropsis hellebori. Češća je od crne smrti, a razlikuju se po lezijama. Listovi koje je napala crna smrt su prošarani dok su listovi napadnuti ovom vrstom bolesti prekriveni zaobljenim mrljama. Bolest napada bazu stabljike, uzrokujući truljenje prije cvjetanja, dok se na lišću pojavljuju rupe. Preferira vlažne uvjete, a širi se pomoću vjetra i kiše. Vrsta kukurijeka poznata kao Helleborus niger je vrlo osjetljiva na ovu bolest.
Da bi se spriječilo širenje potrebno je ukloniti zaraženo lišće koje će se uništiti. Ne smije se pretvarati u kompostnu masu nego ga je potrebno što dalje odložiti kako se ne bi proširilo na ostale sadnice.
Biljke koje su zaražene potrebno je odrezati škarama koje su prethodno očišćene 70% alkoholom. Nijedan fungicid nije dovoljno dobar da bi uništio ovu gljivičnu infekciju, jedini lijek prevencija i to redovnim obrezivanjem lišća u jesen i uklanjanjem oštećenih biljaka.
Peronospora
Peronospora je bolest koju uzrokuje Peronospora pulveracea i pogađa kukurijek stvarajući sloj plijesni koja prekriva lišće, stabljiku i cvijeće. Najraniji simptomi ove bolesti su pojava plijesni na donjoj strani lišća. Napredovanjem bolesti biljka može izgubiti cvijeće i lišće što dovodi do propadanja biljke.
Ako želimo spriječiti pojavu peronospore potrebno je zalijevati uvijek u podnožju biljke kako se listovi ne bi smočili i saditi na dovoljnom razmaku između biljaka kako bi zrak cirkulirao. Peronospora se može tretirati fungicidom kao što je Fung-onil koji djeluje i na vodene plijesni.
Štetnici
Nijedna biljka nije u potpunosti zaštićena od napada štetnika pa tako ni kukurijek. Ne napada je previše štetnika, a pravovremenim djelovanjem moguće ih je se riješiti bez trajnog oštećenja biljke. Štetnici koji napadaju ovu biljku vole vlažno tlo, a ističu se lisne uši, kopač lišća, puževi i crni trsov žižak.
Lisne uši
Lisne uši (lat. Macrosiphum hellebori) je štetnik zelenkaste boje koji stvara nakupine na lišću, cvjetovima ili stabljikama. Ponekad se skriva na donjoj strani lišća pa nije odmah primjetan. Sišu sok i ostavljaju ljepljivi trag poznat kao medna rosa koji privlači mrave i plijesan. Lisna uš je prijenosnik patogene gljivice koja uzrokuje crnu smrt. Potrebno je redovno pregledavati biljke kako bi se na vrijeme otkrila pojava lisnih ušiju.
Mogu se pokušati uništiti ispiranjem listova vodom iz crijeva, korištenjem netoksičnog ulja nima ili insekticidnog sapuna. Tretira se cijeli list uključujući i donju stranu.
Kopač lišća
Kopač lišća (lat. Phytomyza hellebori) je mala muha koja polaže jaja u lišće biljaka u periodu kasnog ljeta. Kad se jajašca izlegu, ličinke grickaju biljno tkivo unutar lišća. Srećom ova muha ne ubija biljke nego je šteta estetska, a najviše napada vrstu Helleborus foetidus. Smeđe mrlje praćene vijugavim svijetlo smeđim tragovima postaju vidljive na napadnutom lišću.
Savjetuje se odsijecanje oštećenog lišća i uništavanje kako bi se spriječilo zadržavanje ličinki i proizvodnja novih mušica. Insekticidi neće pomoći u uništavanju ovog štetnika.
Puževi
Puževi su štetnici na koje je kukurijek izrazito slab. Pored lišća uništavaju i cvijeće ostavljajući sluzavi trag, a riješiti ih se možemo ručnim skidanjem. Također jedan od načina rješavanja ovog štetnika je korištenjem insekticida Arbico Organics, koji je izrađen od vune. Dolazi u obliku kuglica i nije otrovan. Vunene kuglice je potrebno posuti oko područja za sadnju i zaliti. Kuglice formiraju prostirku koju puževi ne mogu prijeći.
Crni trsov žižak
Crni trsov žižak (lat. Otiorhynchus sulcatus) je kukac koji je opasan za kukurijek koji raste u posudama. Ličinke mogu učiniti više štete nego odrasle jedinke. Odrasle jedinke su crne sa žutim oznakama na krilima. Najčešće grickaju rubove lišća, a osim estetskih oštećenja ne uzrokuju veće štete. Polažu svoja jaja u tlo gdje i sazrijevaju hraneći se korijenjem i stabljikom. Ako ih ne uočimo na vrijeme krajnji ishod može biti propadanje biljke. Moguće ih je pokušati ručno ukloniti noću, ali je korištenje insekticida jedini način rješavanja ličinki.
Upotreba kukurijeka
Kukurijek je idealan primjer dvostruke prirode, kao blagotvornog lijeka u odgovarajućim količinama i smrtonosnog toksina kada se daje u prevelikim količinama. Posebna vrsta kukurijeka se koristi u medicini. Poznata je njegova primjena i u kozmetici.
Berba
Kukurijek se bere zbog svojih prelijepih cvjetova, ali i zbog sjemenki iz cvijeta. Ako se bere cvijet kukurijeka, potrebno je da što više procvjeta kako bi duže mogao izdržati. Neke od metoda koje se koriste da bi ubrani cvijet što duže trajao su uranjanje u kipuću vodu ili korištenje kemijske otopine za bržu hidrataciju. Također se savjetuje branje cvjetova čije su sjemenke formirane i kao takve daju čvrstoću.
Najjednostavniji način skupljanja sjemenki je branjem cvijeta. Ispod cvijeta stavljamo posudu ili papir na koji pada cvijet odrezan oštrim škarama. Nakon skupljanja cvjetnih glavica potrebno je trljati mahune dok ne ispadnu. Skupljene sjemenke stavljamo u staklenku. Ako ne želimo kidati cvijet mahune skupljamo tako da ispod svake cvjetne glavice stavimo papir ili neku posudu u koju će se skupljati sjemenke koje smo trljanjem uklonili iz cvijeta.
Još jedna metoda prikupljanja sjemenki je vezanje cvjetne glavice u neku pamučnu vrećicu koja će omogućiti prodiranje zraka. Vremenom će se cvijet sušiti, a mahune ispadati u vrećicu. Tako sprječavamo ispadanje sjemenki odnosno nekontrolirano širenje biljke. U periodu 1 - 2 tjedna sjeme će biti spremno za prikupljanje i skladištenje.
Skladištenje
Osim sjemenki suši se i korijen biljke. Reže se na jednake komade otprilike 0,5 cm i suši se na prozračenom mjestu. Postoji mogućnost sušenja na električnim uređajima za sušenje. Temperatura na kojoj se korijen suši ne smije biti veća od 40°C jer se u suprotnom uništavaju glikozidi koji se nalaze u korijenu biljke. Sjemenke i korijenje se čuvaju u staklenim posudama, papirnatim vrećicama ili vrećicama od prirodnih materijala poput pamuka. Ovakvim načinom skladištenja rok trajanja je do 3 godine.
Kulinarstvo
Svi dijelovi ove biljke su otrovni i ne koriste se u kulinarstvu. Poznato je da su Grci koristili ovu biljku za brzo i djelotvorno trovanje neprijatelja. Također, neki povjesničari tvrde da je Aleksandar Makedonski umro od prevelike doze ove biljke.
Kozmetika
Jako je mala primjena kukurijeka i u kozmetici. Najčešće se koristi u obliku ekstrakta u kremama za liječenje hemoroida ili kao mast koja djeluje protuupalno.
Medicina
Bijeli kukurijek je jedina vrsta kukurijeka koja se koristi u medicini. Poznata je po liječenju kolere, gihta, visokog krvnog tlaka, a ponekad i herpesa. Izuzetno je učinkovit kao laksativ, ali velika količina može biti izuzetno otrovna. Koristio se u liječenju tifusa i drugih groznica u Americi. Često se koristi pri reguliranju težine jer uzrokuje mokrenje i izlučivanje tečnosti.
Zanimljivosti
Naziv Helleborus dolazi od grčke riječi helein (ubit) i bura (hrana). Povijest biljke sadrži neke bizarne mitove. Prvi put ju je dokumentirao Plinije kao biljku za liječenje melankolije i ludila. Do sredine 1850-ih, diljem Europe su bili rašireni razni hibridi ove biljke.
Oko 1700. godine John Bartram, poznati botaničar iz Philadelphije, prvi put je spomenuo ovu biljku, a oko 1800. godine, sušeni korijen u prahu bio je dostupan za kupnju za upotrebu kao lijek protiv glista i kao insekticid.
Tek u 19. stoljeću zahvaljujući botaničaru sa Sveučilišta Cornell Liberty Hyde Bailey kukurijek se počeo pojavljivati u američkim vrtovima. U 20. stoljeću vrtovi regije Philadelphia, uključujući Scott Arboretum na koledžu Swarthmore i Winterthur, imanje DuPont, imaju impresivne kolekcije biljke.
I Dioskorid i Plinije su zabilježili da ćete umrijeti u roku od godinu dana ako vas orao vidi kako iskopavate kukurijek.
Drugi mit kaže da ćete postati nevidljivi ako bacite osušene cvjetove kukurike u prah i prošli kroz njih. Biljka se također povezivala s vješticama u srednjem vijeku. Rečeno je da su ga vještice koristile za prizivanje demona i za stvaranje masti koja im je omogućavala let. Kukurijek u prahu također se spaljivao kako bi pročistio domove i rastjerao zle duhove.
Ljudi su vjerovali da ih posipavanje kukurijekom u prahu može učiniti nevidljivima, međutim to su bili oni koji su se liječili od ludila.
Kukurijek se koristio za predviđanje vremena za sljedeću godinu. Na selu je bio običaj da se prije Božića u čašu vode stavi dvanaest cvjetnih pupova kukurijeka gdje svaki predstavlja jedan mjesec u sljedećoj godini, a njihovo otvaranje odnosno neotvaranje predstavljao bi dobar ili loš mjesec.
Foto: Hans / Pixabay
Odgovori