Begonija

Begonija spada u porodicu Begoniaceae (hrv. Begonijevke) koja broji više od 1.800 različitih vrsta, jednogodišnjih i višegodišnjih trajnica, polugrmova i grmova. U suptropskoj i tropskoj klimi raste u svom prirodnom staništu (Južna i Centralna Amerika, Afrika i južna Azija), a u hladnijim podnebljima uzgaja se kao sobna biljka i iznosi se samo ljeti.

Iako su se u 14. st. uzgajale u Brazilu, Meksiku i Kini, prva osoba koja je dokumentirala otkriće begonije bila je franjevac Charles Plumier, koji ih je pronašao u Brazilu 1690. Nazvao ju je prema svom omiljenom botaničaru Michaelu Begonu, guverneru Haitija.

Zbog velikog broja vrsta, jedna je od najopširnijih cvjetajućih biljaka i mogu biti veličine od 10 centimetara pa do gotovo 2 metra. Iako se znatno razlikuju po svom izgledu, sve vrste begonija vole toplinu i vlagu, ne podnose direktno sunce i nedostatak vode. Od skroz niskih, čak puzećih vrsta, do onih s uspravnim i drvenastim stabljikama, s visećim granama i cvjetovima, predivnim listovima, pa do raznolikosti njenih oblika i boja cvjetova, zaista je teško ne primijetiti ovu biljku.

Vrste begonije

Begonija, dakle, ima više od 1800 vrsta i zbog svoje opširnost postoji nekoliko načina da se klasificiraju u grupe.

Gomoljasta begonija

Gomoljasta begonija (Begonia tubehybrida) je sobna jednogodišnja biljka, jedna od nama najpoznatijih. Može se uzgajati u kući i iznositi ljeti, a gomolji se sade od početka maja. Biljka se ne smije iznositi na otvoreno dokle god ima mrazova. Najpopularnije su zbog velikih i raznobojnih cvjetova, dekorativnog lišća i svoje raznolikosti. Uzgoj im se razlikuje od vrste do vrste, ali sve ne podnose velike temperaturne promjene, pogotovo hladnoću, te vole obilno zalijevanje.

Rizomatska begonija

Rizomatska begonija (rizom = modificirana podzemna stabljika kod nekih biljaka, koja se nalazi ispod zemlje i ima korijenje) također krase lijepi oblici, boje i listovi. One rastu iz debelih rizoma i vrlo su raširene i popularne, a razlikuju se izgledom lišća.

Vlaknasta begonija

Vlaknasta begonija ima mesnatu i ravnu stabljiku, a organi cvijeta su prekriveni dlačicama, zbog čega se često naziva i dlakavom begonijom. Raste kao grm i obično se podupire, ili se može saditi u viseće košare jer ako se ne podupre, njeni izdanci se saviju.

Također se spominju još neke vrste, poput begonija Semperflorens koje se odlikuju voštanim listovima, begonije u tipu grmlja, begonije Tubeous odnosno cvjetne, te begonije Trailing koje su viseće i svijetlo zelenih listova.

Sadnja begonija

Uzgajaju se većinom kao kućne biljke u našim krajevima, iako je poželjno da se ljeti iznose kako bi im cvat bio što raskošniji. Pretežito cvjetaju od ranog ljeta pa sve do prvih mrazova, iako to može varirati ovisno o podneblju, a postoji i nekoliko vrsta koje cvatu tijekom cijele godine.

Sade se na dubinu od 3 do 5 centimetara, a ako ih je više u posudi (ili vani u izrazito toplim područjima), na razmak od 25 do 30 centimetara.

Sadnja iz sjemena

Sjeme prikupljeno iste godine može se kupiti u specijaliziranoj trgovini i obično bude u posudi, kutiji ili tableti treseta. Sije se između siječnja i travnja (ovisno o vrsti) i do proljeća će imati snažno korijenje za lakšu prilagodbu.

Sjeme se rijetko koristi jer mu je dug vremenski proces klijanja.

Sadnja iz reznice

Ovo je češća i efektivnija vrsta sadnje, i reznice se dobivaju od dijela lista ili stabljike, a biljka se razvija sporo, ponekad je potrebno čak 3 do 6 mjeseci. Posadite ih u posude na dubinu od 2 centimetra, u svježe i lagano tlo, te ih držite na prozoru, ali zaštićene od izravnog sunca.

Za reznice ćemo odabrati zdrave komade duljine od 8 do 12 centimetara, uzete s vrha biljke, te ukloniti suvišno lišće kako joj ne bi oduzimalo snagu. Korijenje se može razviti i u vodi, ali češće se stavlja odmah u zemlju, gdje će se (korijenje) početi razvijati za 15 do 20 dana.

Sadnja iz gomolja

Gomolje begonije je moguće kupiti u specijaliziranim trgovinama, i ono treba izgledati zdravo, nikako trulo ili pljesnivo, bez vidljivih rana ili rupa po njemu. Veličina im je različita, a obično se prodaju s dvije godine starosti i nekoliko aktivnih pupova.

Sadi se u veljači i temperatura ne smije biti niža od 15 stupnjeva. Položite gomolj u lonac zakopanog na pola, tako da mu udubljena strana bude okrenuta prema gore. Kada zalijevajte, nemojte smočiti gomolj.

Posuda treba stajati na toplom i svijetlom mjestu, bez propuha i izravnog sunčevog svjetla. Kada biljka bude visoka cca 5 centimetara, presadite ju na stalno mjesto.

Možete ju razmnožavati gomoljem i kod kuće, uvijek na proljeće, kada su na njemu pupoljci. Potrebno ih je raspodijeliti tako da svugdje ostanu najmanje dva dijela.

Vrijeme sadnje

Begonija se ne sadi dok ne prođu zadnji mrazovi, pošto je izuzetno osjetljiva na hladnoću, a taj će datum ovisiti o podneblju i godini. Odaberite mjesto gdje nije na direktnom suncu, ili ima hlad barem jedan dio dana (najbolje poslijepodne).

Tlo

Begonija voli lagano vlažno tlo, s dobrom odvodnjom i bogatim organskim tvarima. Ima slabo korijenje, pa zemlja treba biti lagana i rahla, te ne smije zadržavati vodu. Odgovaraju joj kisela tla, od 5,4 do 6,5 pH.

Temperatura

Najviše joj odgovaraju temperature između 18 i 22 stupnja, nikako ispod 16 stupnjeva. Lakše će se prilagoditi visokim temperaturama, iako ne voli direktno sunce, nego niskima.

Uzgoj u posudama

Ne odgovara im kada imaju previše prostora u posudi, pa je bolje da im bude čak i malo tijesna. Presađujte ih samo kad je neophodno, i neka bude u proljeće, prije nego se iznesu i počnu rasti.
Normalna sobna temperatura im odgovara i zato su najčešće sobne biljke na našem području. Treba ih držati na dobro osvijetljenom mjestu, ali ne na direktnom suncu. Osigurajte im dovoljno vlage, ali dobru protočnost kako se voda ne bi zadržavala u posudi, te ju zalijevajte kad se zemlja osuši, a prihranite ju jednom u dva tjedna.

Uzgoj na otvorenom

Uzgoj begonije na otvorenom na našim područjima je veoma težak zadatak, s obzirom na to da je ona zahtjevna tropska biljka, te često ne uspijeva najbolje ni u kući. Ne podnosi suho tlo, pa će ju možda biti potrebno navodnjavati, a temperatura treba biti iznad 18 stupnjeva danju, te nikako ispod 16 stupnjeva noću.

Jame u koje ćete staviti begoniju napunite kompostom ili tresetom, prihranite ih, zalijte, te prekrijte piljevinom.

Na otvorenom se uzgaja iz sadnice, i to tek nakon što se pojavi lišće.

Uzgoj begonija

Jednogodišnje vrste begonija će početi odumirati krajem ljeta ili početkom jeseni, te je potrebno podrezivati požutjele dijelove. S dolaskom prvog mraza, biljka se može ukloniti.

Višegodišnje vrste se podrežu svake godine kako bi se održale zdravima, te kako bi se potaknuo pun i kompaktan rast. U toplijim područjima ovo se radi na proljeće, a u hladnijima na jesen, prije unošenja u kuću. Ako ih unosite, pri podrezivanju provjerite bolesti i štetnike. Pobrinite se i da se polako priviknu na unošenje, mijenjajući im lokaciju prema potrebi te ih postepeno uvodeći.

Gnojidba

U vrijeme rasta dovoljno je dodati gnojivo bogato nitrogenom jednom mjesečno na otvorenom, te dvaput mjesečno u posudama.

Zalijevanje

Redovno zalijevanje je jako važno za ove biljke, kako bi ostale zdrave. Tlo bi konstantno trebalo biti vlažno, ali ne natopljeno vodom jer će tada početi trunuti. Kod uzgoja u posudi ovo je posebno važno, potrebna je dobra odvodnja te pričekati da se tlo malo osuši prije ponovnog zalijevanja.

Ako je moguće, smjestite ih u posude s kamenčićima, pri čemu su kamenčići i voda na dnu jedne posude, a posuda s begonijom nalazi se na vrhu kamenčića, ne direktno u vodi. To će im goditi.

Lokacija

Begonije vole istočne, zapadne ili južne prozore, tako da dio dana dobivaju sunčevo svjetlo. Ako se s južne strane dogodi da se biljka sprži, premjestite ju malo dalje od prozora.
Također mogu rasti i pod umjetnim svjetlom.

Razmnožavanje

Može se razmnožavati reznicama listova i stabljika i podjelom gomolja.

Održavanje i njega

Kod begonija su najvažnije dvije stvari: zalijevanje i lokacija. Tlo treba biti vlažno, ali ne smije zadržavati vodu, a biljka mora biti na dobro osvijetljenom mjestu koje nije na direktnom suncu. Ako to imamo na umu, njeno održavanje je relativno lagano.

Direktno sunce tijekom ljetnih dana može izazvati stres begonijama, što dovodi do podložnosti bolestima. Najviše vole hlad poslijepodne.

Odumrle dijelove biljke je potrebno otklanjati i/ili podrezivati.

Pri zalijevanju pripazite da ne polijevate biljku po listovima jer može doći do razvoja gljivica i drugih bolesti.

Bolesti

Iako su begonije podložnije bolestima nego napadima štetnika, zapravo su dosta otporne biljke i velik broj problema se može riješiti prevencijom. Ako ipak dođe do toga, odstranjivanje zaraženih ili napadnutih dijelova je rješenje koje većinom funkcionira.

Pepelnica i siva plijesan

Pepelnica i siva plijesan se obično javljaju kao vodenasta područja na listovima okružena žutom bojom, koje napadaju jedan po jedan list, pri čemu biljka polagano odumire. Ako biljka nije previše zaražena, odstranite listove i nemojte tu biljku dalje razmnožavati.

Botrytis cinerea

Botrytis cinerea najčešće napada reznice i one počinju trunuti pri dnu. Prepoznat ćete ovu bolest po tamnim mrljama i sivim pepeljastim gljivicama. Potrebno je odstraniti umrle dijelove, nanijeti fungicid i biljku staviti na prozračno mjesto gdje lagano struji zrak.

Aphelenchoides fragariae

Aphelenchoides fragariae se pojavljuje kao prekomjeran crveni pigment na listovima biljke, međutim na nekim vrstama mogu biti brončane ili smeđe boje, a na nekima uopće bolest nije vidljiva. Odstranite zaraženi dio i smanjite zalijevanje dok se biljka ne oporavi.

Puderasta plijesan

Puderasta plijesan, kao što sam naziv govori, bijele je boje i pojavljuje se na lišću i cvjetovima, a tkivo ispod nje odumire. Potrebno je tretirati fungicidom i redovito pregledavati biljke.
Pythium izaziva truljenje sadnica, pojavljujući se kao crna mrlja na stabljici i peteljkama tik iznad zemlje, te će se tako biljka savinuti i odumrijeti. Gledajte da ne dotičete tlo posudom za zalijevanje, nemojte previše zalijevati i nanosite fungicid kao preventivu.

Rhizoctonia

Rhizoctonia je teško vidljiva kao malene gljivice tik iznad zemlje i na početku stabljike. Stabljika će na tom dijelu istrunuti i savinuti se, te odumrijeti, slično kao kod Pythiuma, samo što napada odraslu biljku i slabije je vidljivosti. Nanositi fungicid preventivno.

Napad virusa može se prepoznati kao deformacija lišća, svijetložute okrugle mrlje, pjegavost lišća, ili generalna kržljavost biljke. Potrebno je odbaciti zaražene biljke kako bi se spriječilo širenje.

Štetnici

Begonije su podložnije bolestima nego napadima štetnika.

Lisne uši

Lisne uši mogu nanijeti štetu ako se ne uoče na vrijeme, što može biti teško jer su poprilično sitne i teško uočljive. Na listovima se pojavljuju žute točke jer isisavaju meko tkivo iz biljke. Možete staviti papir ispod listova begonije i lagano ju protresti. Ako na papiru ugledate crne točkice, to su uši. Iznesite biljku na otvoreno i dobro ju istuširajte vrtnim crijevom, tako ćete saprati štetnike s nje.

Bijele mušice

Bijele mušice su maleni štetnici bijelih krila koji ostavljaju praškast, bijeli prah po vašoj biljci. Hrane se donjom stranom lista i tako oštećuju begoniju. Pojavljuju se mrlje i žutilo po listovima. Vrlo lako ćete ih primijetiti kako lete oko biljke, te se uništavaju insekticidom ili ljepljivom trakom. Svakako odstranite i oštećene listove.

Upotreba begonija

Medicina

Neke vrste begonije pomažu u tretmanima kod reumatskog artritisa, poremećajima i izostancima menstrualnog ciklusa, kod liječenja astme i gornjeg dišnog sustava, a spominje se i kao biljka koja se smatra korisnom za jetru.

Begonia Picta se upotrebljava izvlačenjem soka iz biljke za pomoć pri glavobolji, a od soka korijenja spravlja se tekućina za liječenje konjunktivitisa. Također se smatra da se konzumirala za liječenje čireva.

Begonia Grandis Evansiana se, pak, koristi kod traumatskih bolova, hematoma, gonoreje, menstrualnih poremećaja, te ugriza zmija. Ima smirujuće i protuupalno djelovanje, kao i učinkovitost protiv bolova.

Upotrebljavaju se na nekoliko načina, od već spomenutog izvlačenja soka iz biljke ili korijena, pa do natapanja cvjetova u vrućoj vodi za glavobolju i čišćenje toksina iz tijela, kao i gnječenje/drobljenje cvjetova za direktnu aplikaciju na kožu kod oteklina i opekotina.

Kulinarstvo

Begonia Semperflorens, jedna od najčešćih i najpoznatijih kod nas, zapravo je jestiva biljka. Njeno lišće i cvjetovi mogu se konzumirati sirovi ili kuhani. Mogu imati malo gorak okus, ovisno o tome kako se uzgajaju.

Begonia X Tuberhybrida je također jestivog lišća i cvjetova, te vrlo ukusna, ali i zbog svoje ljepote zgodan ukras u kulinarstvu.

Treba biti oprezan kada ih upotrebljavamo u kuhinji - moramo biti sigurni da nisu tretirane pesticidima i slično.

Zanimljivosti

Većina vrsta begonija je otrovna za kućne ljubimce, dok su za ljude bezopasne, iako mogu izazivati alergije.

Mogu narasti od 10 cm pa čak do 2 m, a imaju sočne stabljike koje zadržavaju vodu u sušnim danima. Varijacije cvjetova i lišća begonije su vrlo široke, a jedna od najzanimljivijih je "Angel wing", kod nas poznata kao solunac. Njeni su listovi oblika anđelovih krila.

Jednodomna je biljka, što znači da ima i muške i ženske cvjetove. Manje je poznato da begonija ima jedno od najmanjih sjemena na svijetu, koje liči na prašinu.

Osim dekorativnih svrha, u prošlosti su se koristile za laštenje mačeva, a vjerovalo se da upozorava na oprez ako se pokloni osobi.

Foto: HOerwin56 / Pixabay