Živica je niz gusto zasađenih grmova različitih boja i oblika. Može imati samo dekorativnu funkciju (primjerice, često ima cvjetne obrube), a može imati i funkciju pregrade ili zaštite (od vjetra, zaštitu privatnosti, ali i zvuka - smanjuje buku unutar prostora ograđenog njome).
Ako se redovito orezuju i uređuju, govorimo o formalnim živicama, a ako ih se ne orezuje (osim starih i oštećenih grana) i uređuju, govorimo o slobodnorastućim živicama.
Neke od formalnih živica, koje se najčešće sade u manjim, tradicionalnim gradskim vrtovima su:
- Atropurpurea ili crvenolisna žutika - bodljikavi grm, listovi su mu crveni (a u jesen poprimaju narančastocrvenu boju) i izrazito dekorativni. Cvjetovi žuti, a plodovi crveni. Ovaj grm je pogodan za niske i srednje žive ograde, tj. od 0,5 do 1 m, a uz redovno orezivanje izrast će u privlačnu i lijepu živicu. Preporučuje se saditi 3 do 4 komada na dužni metar.
- Bukva i grab - narastu do 3 m, sade se na razmaku od 50 cm, a orezuju se jednom, najčešće krajem ljeta. Najčešće se sade u ladanjskim vrtovima.
- Čempres - neke vrste mogu narasti i do 35 m. Sadi se na razmak 40 - 60 cm i nije zahtijevan za uzgoj.
- Fotinija - naraste do 5 m, sadi se na razmaku od 1 - 2 m, a s obzirom na to da jako brzo raste, valja ju često orezivati.
- Glog - sadi se u omjeru 5 sadnica / m, relativno brzo raste, a orezuje se ili nakon cvatnje ili u jesen.
- Kalina - brzorastući grm s malim bijelim cvjetovima koji se najčešće koristi kao živica, a neke njezine vrste mogu narasti i do 3 m visine. Sadi se na razmaku od 30 cm, a orezuje se vrlo često (jer raste prilično brzo).
- Kleka - ovaj grm ima različite podvrste, stupastog je oblika, a neke vrste mogu narasti do 4 m.
- Šimšir - relativno niska živica, naraste do otprilike 100 cm, raste relativno sporo, sadi se na razmaku od 50 cm, a orezuje se 2 do 3 puta u razdoblju rasta.
- Tisa - zimzelena živica, naraste do 4 m, raste relativno sporo, sadi se na razmaku otprilike 40 cm, a orezuje se dvaput godišnje.
- Tuja - jedna od omiljenijih živica, naraste do 3 m, a orezuje se dvaput godišnje (u proljeće i ranu jesen).
- Zimzelena lovorvišnja - naraste do 2,5 m, sadi se na razmaku od 60 cm, a najčešće se orezuje na jednu trećinu izboja.
Slobodnorastuće živice su:
- Eskalonija - naraste do 2,5 m, sadi se na razmaku od 45 cm, a orezuje se odmah nakon cvatnje. Jako je pogodna za sadnju u priobalju.
- Fuksija - naraste do 1,5 m, sadi se na razmaku od 45 cm, a samo stare grane orezuju se u proljeće.
- Plemeniti bambus - visok je i vrlo zahvalna vrsta bambusa. Nije raširen u Hrvatskoj, podnosi temperature i do -20°C.
- Puzajuća dunjarica - odgovaraju joj sunčana ili polusjenovita mjesta. Cvjeta od sredine proljeća do početka ljeta.
- Rododendron - gust grm s divnim cvjetovima, naraste do 2 m, preferira kiselo tlo.
- Udikovina - grm koji u visinu i širinu naraste preko 4 m. U proljeće ima prekrasne bijele loptaste cvjetove, podnosi sadnju ispod drveća i položaje s malo svjetlosti.
- Vatreni grm - naraste do 3 m, sadi se na razmaku od 60 cm, a samo oštećeni i stari izboji orezuju se u kasno ljeto.
Sadnja živice i razmnožavanje
Sadnja živice i njega nalikuju sadnji i njezi drveća. Na početku treba napomenuti da se preporučuje uzeti veće sadnice (jer manje sadnice može zagušiti korov). Sadnja živice obavlja se u jarcima širine od 60 do 90 cm između kojih se radi isti razmak. Razmak ovisi o vrsti biljke koju sadimo. Najčešće za visoke živice iznosi otprilike 50 cm, a za niske je otprilike 30 cm.
Ako se radi o reznicama, za njih razmak treba biti između 3 i 5 cm (da se ne bi dodirivale, tj. kako bi se smanjila mogućnost prenošenja bolesti s jedne reznice na drugu). Kao i za svaku biljku, i za sadnju živice prvo moramo pripremiti zemlju, a ta se priprema razlikuje ovisno o vrsti biljke koju sadimo.
Važno je da je zemlja u koju se vrši sadnja živice rahla (da bi biljka mogla lakše doći do hranjivih sastojaka, ali i da bi korijen biljke pružao manji otpor tijekom rasta). Poželjno bi bilo da zemlji dodamo kompost jer bi, budući da se radi o prilično velikim biljkama, bilo dobro da je tlo u koje sadimo što hranjivije je moguće.
Što se tiče dubine na koju sadimo, preporučuje se sadnja živice na ona dubinu na kojoj je rasla ranije, tj. prije presađivanja. Ako sadimo jedan red živice, biljka će dobivati više svjetlosti. Ako živicu sadimo u proljeće, obavezno ju moramo podrezati na jednu trećinu visine, a ako se sadnja obavlja na jesen, orezivanje ćemo obaviti sljedećeg proljeća (također, valja reći da je brzorastuće živice potrebno orezivati otprilike svakih mjesec i pol dana, a spororastuće dvaput godišnje).
Ako ih sadimo pojedinačno, tj. ne u redovima, nije ih potrebno orezivati. Nakon što posadimo živicu, trebamo ju zaliti te utabati zemlju na površini kako bi se zemlja dobro slegla.
Živice golog i baliranog korijena preporučuje se saditi u jesen (od listopada do polovice studenog), a ostale u proljeće. Neke od jesenskih živica su, konkretno, šimšir, kalina, tisa. Kontejnirane sadnice pak mogu se saditi tijekom cijele godine, osim za vrijeme suše ili pri vrlo niskim temperaturama. Kada njih kupujemo, izrazito je važno da suspstrat bude vlažan, a listovi zdravi. Možda su za sadnju sigurnije jesenske jer su manje šanse da propadnu (zbog toga što stasaju prije vrućina i suša).
Uzgoj živice i održavanje
Preporučuje se barem jednom godišnje prihranjivati živicu. To je najbolje raditi u ožujku ili svibnju. Moramo pripaziti na količinu gnojiva kojom prihranjujemo, posebice ako se radi o umjetnom gnojivu, jer prevelika količina gnojiva može dovesti do sušenja živice, a prvi znak sušenja je gubitak boje listova.
Primjerice, za tisu, lovor višnju ili tuju preporučuje se 30 g NPK gnojiva 15-15-15. Kako se ne bi izazvao pretjeran rast ovih biljaka, ne preporučuje se gnojenje nakon srpnja. Naravno, to se ne odnosi na gnojiva za rast korijenja.
Vrlo je važno zalijevati živicu (ljeti dvaput tjedno), posebice u prvoj godini nakon sadnje (tijekom te godine dana biljka razvije korijenje, pa nakon te godine možemo smanjiti zalijevanje). Ukorjenjivanje reznica pak traje 4 - 12 tjedana (najlakše se ukorjenjuju kalina i obična tuja), a obično nakon otprilike godine dana budu spremne za presađivanje.
Zalijevati je najbolje rano ujutro ili kasno navečer (najbolje po noći), tj. kada (ljeti) nema vrućina. Da bi došle do svoje pune veličine i opsega, potrebno im je nekoliko godina. Također, potrebno je redovito uklanjati korov oko živice.
Što se tiče pomlađivanja, preraslu ili šupljikavu živicu možemo zgusnuti orezivanjem bočnih grana. To je prilično obuhvatan proces, obavlja se dvije godine zaredom. Živice koje rastu uz ograde, plotove i sl. orezujemo uspravno. Živice se orezivanjem prilično umaraju, pa ih je bitno usporedno s orezivanjem prihranjivati.
Nakon naglih zahlađenja i mrazeva živica zna pretrpjeti štetu (to se posebice odnosi na lovor višnju). Ipak, pri takvim slučajevima najčešće stradaju vršni izboji, pa se samim time i živica brzo oporavi. Neke vrste dobro podnose utjecaj soli, pa su pogodne i za sadnju u priobalju. Kao što smo već rekli, živice su prilično otporne, a u isto vrijeme i korisne. Ako nam i nije bitna zaštita privatnog prostora, pravilno tretirajući i održavajući živice dobivamo izniman ukras vrtovima.
Autor: S.V., Foto: RonPorter/Pixabay
Odgovori