Rododendron (lat. Rhododendron) je zimzeleni grm, mnogo rjeđe listopadni, a može rasti i kao niže stablo iz porodice vrijesova (Ericaceae). Poznat je još i pod nazivima pjenišnik, alpska ruža i sleč. Njegova prirodna staništa su stjenovita i planinska područja Australije, Azije, Europe i Sjeverne Amerike.
Laici ga često miješaju s azalejom, no razlika je u tome što azaleje mogu biti zimzelene i listopadne dok je rododendron skoro isključivo zimzelena vrsta. Rod kojem pripada ova biljka broji gotovo 1.000 vrsta, a na području Hrvatske autohtona vrsta je jedino dlakavi pjenišnik (lat. Rhododendron hirsutum).
Srodne vrste rododendrona su, pored azaleje, još i borovnica, planika, vrijesak, brusnica. Zahvaljujući svojoj ljepoti i raskošnim te upečatljivim cvjetovima nastali su brojni kultivari rododendrona koji je jedna od omiljenih biljaka za ukrašavanje parkova, aleja i drugih otvorenih prostora.
Glavno obilježje rododendrona su krupni cvjetovi i veliki mesnati listovi tamno zelene boje s vanjske strane, nešto svjetliji s unutarnje. U svojoj postojbini rododendron raste kao stablo visine i do 12 m, kod nas je poznat kao veći ukrasni grm.
Cvjetovi mogu biti bijeli, ružičasti, crveni, ljubičasti. Biljka naraste do 1 m visine u grmolikom obliku, a deblo je intenzivno smeđe boje. Listovi rododendrona su jajolikog oblika, ali najuži dio lista je pri vrhu dok je uz stabljiku list širih dimenzija. Duljina listova je oko 7 cm, a širina 2 - 2,5 cm. Cvjetovi cvatu u skupinama koje broje pet do deset pupova. U promjeru dosežu dimenzije od 3 - 5 cm. Unutar cvijeta u duguljastim tobolčićima dozrijevaju plodovi, male sjemenke.
Srodnici
Vrste rododendrona
Zbog svoje ljepote rododendron je vrlo omiljen među uzgajivačima koji su stvorili brojne sorte ove biljke. Veličina rasta i boja cvjetova ovisi upravo o tome o kojim kultivarima je riječ. Najčešće vrste su Rhododendron hirsutum, Rhododendron ponticum, Rhododendron ferrugineum, Rhododendron luteum, Rhododendron japonicum i Rhododendron molle.
Rhododendron hirsutum
Ova sorta poznata je još i pod nazivom dlakavi pjenišnik i autohtona je vrsta u Hrvatskoj. Ima crvene cvjetove i zimzelene listove koji su s donje strane prekriveni žljezdastim ljuskicama. Cvjetovi su dvospolni i u skupinama od 3 - 10 u grozdastim cvatovima na vrhovima grana. Raste na području Velebita, Risnjaka, Snježnika i Guslice u Gorskom Kotaru.
Rhododendron ponticum
Ovo je zimzeleni grm koji može narasti do 8 m visine. Na otvorenim površinama ima kompaktan grmoliki izgled, dok se u sjenovitim područjima širi u visinu prema svjetlosti. Listovi su glatki, tamnozeleni, duguljasti i eliptičnog oblika, dok je deblo prekriveno hrapavom korom smeđe boje. Cvjetovi rastu zbijene u cvjetnim grozdovima, imaju po 10 prašnika. Plod ove sorte rododendrona su sjemenke koje nastaju u drvenastoj čahuri.
Grane ove sorte su uspravne i biljka naraste do 1 m u visinu. Rasprostranjena je na području srednje i južne Europe, u gorskim područjima. Voli hladniju klimu i može doživjeti starost od 100 godina. Listovi su dužine od 1,5 - 3,5 cm, dužine do 1 cm, kožnati i tamnozeleni, eliptičnog oblika. Biljka cvate od svibnja do srpnja, a cvjetovi su dvospolni i jednodomni, u skupinama od 5 - 12 na vrhovima grana. Imaju 8 prašnika, plod je tobolac koji u sebi sadrži sitne sjemenke.
Rhododendron luteum
Poznat je i pod nazivima žuti rododendron i pontska azaleja i najbolje uspijeva na kiselim tlima. Ima duguljaste kopljaste listove koji u jesen postaju narančaste, smeđe i crvenkaste boje. Blago su valoviti i prekriveni dlačicama. Zlatnožuti ljevkasti cvjetovi imaju intenzivan miris. Grm može dosegnuti visinu i do 4 m a u promjeru širinu oko 6 m. Cvatu samo biljke starije od 5 godina.
Rhododendron japonicum
Ovo je biljka sporog rasta koja u konačnici doseže oko 1,5 m visine, a ako je posađena u posudi tada će biti znatno manja. Cvate u proljeće obilnim cvatom koji pokriva skoro cijelu biljku što je čini izuzetno atraktivnom. Cvjetovi su trubasti i rastu u raznim bojama od ljubičaste i crvene do roze. Biljka je sklona obilato gubiti lišće ako je izložena mrazu, iako je krasi otpornost na iznimno niske temperature sve do -15°C . Ne podnosi sušu, pa je stoga treba redovito i obilno zalijevati.
Rhododendron molle
Ova lijepa biljka porijeklom je iz Kine i Japana gdje raste na nadmorskim visinama od 2.500 m. Raste 50 - 200 cm u visinu, listovi su elegantni i duguljasti i mogu narasti 5 - 11 cm, a cvjetovi su žute boje prošarani tamnocrvenim šarama.
Uzgoj rododendrona
Da bi uzgoj rododendrona bio uspješan, nužno je poznavati određene specifičnosti koje se tiču lokacije sadnje, kako rododendron ne bi trpio pretjeranu izloženost suncu. Osim toga, biljku je tijekom ljetnih mjeseci potrebno redovito zalijevati i prskati, u suprotnom može doći do sušenja listova.
Tlo
Rododendron uspijeva na isključivo u kiselkastim tlima bogatim organskim tvarima, pa stoga pH tla ne smije biti iznad 6. Tlo obavezno mora biti dobro drenirano, u suprotnom dolazi do gnjileži i propadanja biljke i bogato kalijem, kalcijem, magnezijem, željezom, a pH vrijednost tla između 5,0 i 5,5 najbolje se postiže smjesom koja sadrži 4% organske tvari i manje od 5% gline. Ako je tlo u vrtu lužnato, tada je potrebno rododendron posaditi na podignutu gredicu s kiselim tresetom. Ako je tlo lužnato dolazi do zaostajanja u razvoju biljke koja postaje neugledna, a listovi joj požute.
Klima
Rododendron ne voli previsoke ni preniske temperature pa stoga najbolje uspijeva u sredozemnoj, primorskoj klimi gdje su padaline ravnomjerno raspoređene tijekom cijele godine. Međutim, brojne varijacije u kojima nastaju novi hibridi dali su i neke sorte koje jako dobro podnose ekstremno niske temperature kao što je npr. rhododendron japonicum.
Vrijeme sadnje
Rododendron se sadi u jesen i na proljeće. Najbolje vrijeme za sadnju je od početka travnja do sredine svibnja i u periodu između rujna i studenog. Treba izbjegavati sadnju ljeti zbog vrućina i opasnosti da mlade tek posađene biljke ne dožive temperaturni šok.
Slaganje kultura
S obzirom na to da rododendron voli isključivo kiselo tlo, dobri susjedi ovoj biljci bit će oni koji imaju iste zahtjeve. U dekorativnom smislu rododendron će jako lijepo izgledati u društvu četinjača, posebno puzajuće kleke, borovice i borova. Uz rododendron će odlično uspijevati i brusnice te vrijesak.
Dlanolisni javor i magnolija također vole kiselo tlo, a i vizualno će se slagati s raskošnim grmom rododendrona.
Loši susjedi rododendronu su kupus, češnjak, paprika, luk, špinat, grašak, grah, cvjetača, salata, upravo zbog zahtjeva za visokim stupnjem lužnatosti tla. Od povrća, u načelu, pored rododendrona može uspijevati prvenstveno krumpir koji se uspješno prilagođava kiselim tlima, a ako vrijednost pH iznosi 6 (što je maksimum koji rododendron tolerira) tada uz ovu biljku mogu uspijevati rajčice, mrkve i tikvice.
Uzgojni oblik
Iako u prirodnim staništima rododendron raste kao stablo i do 12 m visine, uzgojni oblik kultiviranog rododendrona je grmolik. Ovisno o kojem hibridu se radi, rododendroni mogu biti niskog, kompaktnog rasta ili uzgojeni kao visoki i uspravni grmovi. Hibridi koji se uzgajaju mogu biti izuzetno niskog rasta, do 60 cm u visinu, no najveći broj ih ipak ima rast do 1,2 m u visinu.
Faza mirovanja
Faza mirovanja rododendrona nastupa zimi. Stoga s gnojidbom treba prestati već početkom listopada, a da bi se korijenje, koje je inače plitko, zaštitilo od hladnoće potrebno je postaviti uokolo biljke i oko korjenove bale malč sačinjen od sjeckane kore četinjača, zemlje prikupljene oko crnogoričnog drveća ili hrastove kore. Treba paziti da tijekom mirovanja ne dođe do isušivanja biljke pa ju je stoga potrebno umjereno zalijevati. Ako se radi o tropskim vrstama rododendrona obavezno ih je tijekom zime unijeti u zatvorene prostorije. Većini rododendrona odgovara temperatura u rasponu od 8 - 16°C. Rododendrone koji ostaju vani potrebno je zaštiti odgovarajućim pokrivalom za bilje.
Sadnja rododendrona
Prilikom sadnje rododendrona najprije je potrebno pripremiti odgovarajuću mješavinu zemlje s obzirom na specifične zahtjeve za kiselim pH. Također, potrebno je odrediti odgovarajuće mjesto za sadnju koje mora biti zaštićeno od vjetrova, ali i izravnog sunca. Najbolje vrijeme za sadnju rododendrona je rano proljeće, iako se mogu posaditi i krajem ljeta ili početkom jeseni. Biljka ne smije biti u cvatu tijekom sadnje.
Sadnja sjemena
Rododendron se može uzgojiti iz sjemena i najbolje vrijeme za to je krajem prosinca ili početkom siječnja. Sjeme se sije u posude promjera oko 10 cm koje obavezno na dnu moraju imati otvore za drenažu. Sjemenke je potrebno sijati na razmaku od 1,5 cm te je posudice poželjno zaštiti najlonom i tako stvoriti efekt mini staklenika. Preporučuje se vodu zalijevati u posudice jer će se kroz drenažne rupice voda zemlja vlažiti, a ujedno ćemo izbjeći eventualno oštećenje nježnih klica. Posude sa sjemenjem treba staviti u dobro zagrijane prostorije gdje je temperatura oko 25°C. Prvi izdanci će se pojaviti u roku 2 - 3 tjedna.
Kada se klice pojave potrebno je promijeniti temperaturni režim te posude s klicama smjestiti u prostorije gdje je temperature oko 13°C. Bez dovoljne količine vode klice će brzo uvenuti pa je zato potrebno neprekidno kontrolirati razinu vlažnosti i skoro svakodnevno ih zalijevati. Čim sadnice malo ojačaju i narastu treba ih povremeno iznositi van radi prilagođavanja vanjskim temperaturama i uvjetima.
Dolaskom toplih dana sadnice je potrebno premjestiti vani i držati na otvorenom sve do jeseni kada ih treba skloniti u zatvorene i zaštićene prostore gdje je prosječna temperature 18°C. Kao što se vidi iz izloženog, uzgoj rododendrona iz sjemena poprilično je dugotrajan proces. Presađivanje ovako uzgojenih biljaka na vanjske prostore poduzima se tek treću godinu nakon klijanja.
Sadnja reznice
Razmnožavanje reznicama obavlja se tijekom ljeta. Uzimaju se jednogodišnji izdanci koji još nisu sasvim odrvenjeli. Duljina reznica je 7 - 15 cm i na svakoj valja ostaviti nekoliko listova na vrhu, a one na dnu obavezno uklonite. Rez na reznici se napravi oštrim nožićem ukoso. Tako pripremljene reznice stave se u vodu i treba ih tretirati hormonima za ukorjenjivanje. U pripremljeno kiselo tlo sade se reznice pod malim nagibom, tlo se oko njih lagano pritisne i zalije a posuda se prekrije plastičnom folijom i smjesti u sobu na temperaturu od oko 25°C. U takvim minijaturnim staklenicima reznice ostaju oko 3 mjeseca. Ako su reznice uzete tijekom ljeta, tako ukorijenjen biljke prvu zimu moraju provesti u zaštićenim uvjetima i zatvorenim prostorima.
Rododendron se može razmnožavati i povaljenicama koje se polegnu na dno, ukloni s njih lišće i žicom pričvrste u tlo, a odozgo se prekriju slojem tla.
Kalemljenje
Kod kalemljenja rododendrona plemka se cijepi na podlogu i istovremeno potiče ukorjenjivanje podloge. Kao podloge najčešće se koriste oni hibridi rododendrona koji imaju snažan korijenski sustav te se lako ukorjenjuju. Rhododendron ponticum najčešće se koristi kao podloga prilikom kalemljenja. Najprije je potrebno ukloniti sve grane i pupoljke na podlozi ispod mjesta gdje će biti postavljena plemka. Na mjestu kalemljenja napravi se rascjep oštrim nožićem 3 - 5 cm u koji se postavlja plemka.
Uzgoj u vrtu
Prilikom sadnje u vrtu od najbitnije važnosti je izabrati prikladno mjesto za ovu biljku. Ono mora biti sjenovito, a idealno mjesto za sadnju je u sjeni nekog većeg stabla koje, kao i rododendron, preferira kiselo tlo. Trajna sadnja u vrt i na otvorene prostore može biti tek kada se biljka dovoljno razvila i ojačala te formirala stabilan korijenski sustav. Potrebno je iskopati dovoljno veliku rupu za sadnju rododendrona čije dimenzije trebaju biti 70 cm širine i 50 cm dubine, ali pri tome treba voditi računa da ova biljka ima jako plitko korijenje i da ne smije biti preduboko posađena.
Uzgoj u plasteniku
Plastenici mogu osigurati idealne uvjete za uzgoj rododendrona. Uz osiguravanje potrebne količine vlage i svjetlosti te optimalne temperature, moguće je uzgojiti vrlo otporne primjerke ove biljke. Štoviše, najveći dio sadnica rododendrona upravo i potječe iz plasteničkog uzgoja.
Uzgoj u posudama
Rododendron je biljka koja se često uzgaja u posudama kao ukras terasa i balkona. Preporučuje se visina posude za sadnju 60 - 80 cm, s otvorima za drenažu. Svake 2 - 3 godine biljku je potrebno presaditi u nešto veću posudu, no uvijek treba voditi računa da posude ne budu prevelike. Na dno posude se stavlja drenažni sloj šljunka ili izlomljenih cigli, a zatim mješavina kiselkastog tla. Ovako uzgojene rododendrone potrebno je redovito prihranjivati i zalijevati čim zemlja postane površinski suha, tijekom ljetnih mjeseci svaka 3 dana.
Održavanje nasada
Kod održavanja nasada rododendrona treba voditi računa o tome da tlo bude vodonepropusno i rahlo, ali i da biljke ne rastu odveć zbijene jer to može dovesti do slabog cvjetanja i zaostajanja u razvoju. Tlo oko biljke treba redovito čistiti od korova koji crpe hranjive sastojke, ali i predstavljaju potencijalnu opasnost za razvoj bolesti koje mogu ugroziti rododendron. Rododendrone se može saditi pojedinačno ili u grupama raznih boja, i pri tome je poželjno kombinirati one koji cvatu u različito vrijeme. Niže sorte najbolje je saditi u manjim grupama, i to na razmacima od oko 80 cm.
Održavanje i njega
Održavanje u prvom redu obuhvaća njeno redovito zalijevanje i prihranjivanje. Osim toga, biljku je potrebno povremeno i orezivati, a ovo se posebno odnosi na uklanjanje uvelih cvjetova i grana ili onih koji su zahvaćeni kakvom bolesti. Prilikom održavanja prostora oko korjenove bale treba biti oprezan jer se radi o biljci s plitkim korijenjem pa se stoga treba suzdržavati od zahvata kojima bi se korijenje moglo oštetiti.
Zalijevanje
S obzirom na to da rododendroni imaju plitko korijenje zalijevanje je od iznimne važnosti, jer čim se osuši površinski sloj zemlje biljka je ugrožena. Tijekom ljeta rododendrone posađene u vrtu treba zalijevati svakih 5 dana, a one u posudama svaka 3 dana. Ako je ikako moguće, najbolje ih je zalijevati kišnicom. S dolaskom hladnijih dana, a posebno koncem jeseni kada se biljka bliži fazi mirovanja, zalijevanje treba postupno smanjiti, no i tijekom zime treba voditi računa da ne dolazi do isušivanja tla oko rododendrona.
Gnojidba
Na tržištu postoje posebna gnojiva za gnojidbu rododendrona koja potiču cvatnju i reguliraju kiselost tla. Kod presadnica reznica već nekoliko tjedana nakon presađivanja dobro je započeti s gnojenjem. U proljetnom i ljetnom razdoblju dobar izdanak za gnojidbu su pripravci s amonijevim sulfatom, a kao jesensko gnojivo dobar izbor je kalijev sulfat. Nije dobro koristiti koncentrirano mineralno gnojivo jer je korijen vrlo osjetljiv na soli u tlu. Rododendron je prihrana neophodna za pravilan rast i razvoj pa nedostatak nekih od hranjivih elemenata može uzrokovati stagniranje u rastu, slabo cvjetanje, pojavu mrlja na lišću.
Razmnožavanje
Razmnožavanje rododendrona moguće je na više načina - pomoću sjemena, reznica, kalemljenjem, arazmnožavanje reznicama najprikladnije godišnje doba ljeto, dok je razmnožavanje sjemenom najidealnije raditi zimi. Kod kalemljenja nema tako striktnih pravila obzirom da se ono obavlja u kontroliranim uvjetima, vrlo često u plastenicima.
Presađivanje
Prilikom presađivanja rododendrona treba voditi računa o tome da se biljka iskopa s cijelim korijenom i zemljom na njoj, pazeći da se ne ošteti korijenje. Biljku je do željenog mjesta za sadnju najbolje premjestiti na odgovarajućem materijalu, primjerice na pokrovu od cerade. Najbolje je presađivati biljku u rano proljeće, prije cvatnje, nakon što su prošli mrazovi kao i u ranu jesen, najkasnije do sredine listopada.
Pomlađivanje
Kod pomlađivanja rododendrona orezuju se izdanci starijih biljaka i to u dvije faze. Najprije se u proljeće obreže polovica grma, a druga polovica se oreže sljedeće godine. Obavezno se vrši nakon što prođe opasnost od mraza koji bi biljku mogao oštetiti, posebno na orezanim dijelovima.
Prorjeđivanje
Nerijetko se dogodi da stari, suhi izdanci pretjerano opterete biljku te onemogućuju pravilan protok sunčeve svjetlosti do svih dijelova biljke. U tom slučaju treba poduzeti uklanjanje takvih grana i izdanaka, s posebnim naglaskom i na uklanjanje svih bolesnih i deformiranih dijelova.
Rezidba
Rezidbu biljke potrebno je provoditi umjereno, nakon cvatnje, u drugoj polovini ljeta. Ta je rezidba usmjerena, u prvom redu, na uklanjanje ocvalog cvijeća, uvelih izdanaka ili oštećenih grana. Rezidba se vrši i radi oblikovanja rododendrona pa se tada koncem zime orezuju izdanci.
Zaštita od vjetra
Rododendron je biljka osjetljiva na vjetar, posebno mladice koje još nisu dovoljno ukorijenjene. U takvim slučajevima, preporučuje se zaštita od vjetra pravilnim odabirom lokacije za sadnju iza zida, ograde ili drugih visokih biljaka koji će pružiti zaklon od vjetra.
Također se mogu koristiti zaštitni materijali kao što su zaštitne mreže, zavjese ili zidovi od tkanine kako bi se smanjila jačina vjetra i malčiranjem tla oko korijena što će pomoći u zadržavanju vlage u tlu i smanjenju isušivanja korijena uzrokovanog vjetrom.
Zaštita preko zime
Kada je riječ o rododendronima posađenim u vrtu ili drugim vanjskim prostorima, poželjno je područje oko biljke zaštiti slojem organskog malča koji se sastoji od zemlje prikupljene oko četinjača, kore borova i drugih četinjača, borovih iglica i sličnih organskih sastojaka koji doprinose zakiseljenju tla. Biljke treba zaštiti od hladnoće i smrzavanja korištenjem ceradi i drugih odgovarajućih pokrivala. Priprema za sljedeću sezonu obuhvaća i rezidbu starijih biljaka čime se potiče rast novih pupova.
Bolesti
Uzroci bolesti rododendrona mogu biti uzrokovane određenim štetnicima, ali i nepravilnim uzgojem biljke, pretjeranim izlaganjem suncu, nedovoljnom drenažom tla, nepoštivanjem razine kiselosti pH, nedovoljnim zalijevanjem biljke itd. Najčešće bolesti su korijenska trulež, pepelnica, fitoftoroza, plamenjača.
Korijenska trulež
Ova opasna bolest napreduje od korijena prema stabljikama i ostalim nadzemnim dijelovima biljke i oboljeloj biljci, na žalost, najčešće nema pomoći. Najčešći uzrok je pretjerano zalijevanje i loša drenaža tla, uslijed čega je korijen izložen pretjeranoj vlažnosti što je odlična podloga za razvoj bolesti. Moguće ju je spriječiti tijekom sadnje biljke tako što se prati kiselost tla, količina vlage u tlu i uklanja korov. Već zaražene biljke potrebno je ukloniti, iako neki uzgajivači predlažu tretiranje korijena fitosporinom u ranoj fazi.
Pepelnica
Pepelnica je gljivična bolest koju je najlakše prepoznati po tome što su dijelovi biljke, njeni listovi i grane, prekriveni bjelkastom tvari koja se širi uz pomoć vjetra. Prekomjerna vlaga u kombinaciji sa zasjenjenim položajem odlični su preduvjeti za razvoj ove bolesti. Tretira se fungicidima na bazi bakra ili sumpora koji se apliciraju tijekom hladnog i mirnog dana bez vjetra.
Fitoftoroza
Bolest uzrokuju gljivice iz roda Phytophthora spp. Razvija se na temperaturama iznad 20°C i u uvjetima visoke vlažnosti. Na lišću se pojavljuju truležne promjene koje se brzo šire. Protiv ove bolesti se teško boriti i najčešće je zahvaćene biljke potrebno ukloniti.
Plamenjača
Ovu bolest uzrokuju gljivice Phytophthora ramorum koje napadaju gornje izdanke biljke. Dolazi do toga da zahvaćeni dijelovi postaju smeđi, izgledaju kao spaljeni, i bolest se s vremenom proširi na cijelu biljku koju je potrebno ukloniti i uništiti. Prije sadnje nove biljke tlo na kojem je bila bolesna biljka potrebno je temeljito pročistiti i obogatiti mikoriznim micelijem.
Štetnici
Rododendron najčešće napadaju lisne uši, crveni pauk, prugasta vinova pipa, šiške. Moguće ih je suzbiti insekticidima, a u situacijama kada napad nije masovnih razmjera i korištenjem odgovarajućih ekoloških pripravaka.
Lisne uši
Lisne uši su sitni insekti koje je moguće uočiti jer svoje kolonije formiraju najčešće na naličju lista biljke. Hrane se biljnim sokovima, s vremenom dovode do iscrpljivanja biljke. Ako se nisu namnožili u velikom broju može ih se eliminirati pranjem listova u sapunici ili pak pripravkom na bazi koprive. Ovaj nametnik u manjoj količini ne pravi znatnu štetu na biljci.
Crveni pauk
Crveni pauk je veličine 0,4 mm crvenkaste, žućkaste ili smeđe boje. Pogodni uvjeti za njegovo brzo razmnožavanje su suha, topla klima, posebno u zatvorenim prostorijama. Napad ovog nametnika može se, stoga, prevenirati osiguravanjem adekvatne vlažnosti zraka. Da je biljku napao crveni pauk vidi se po tome što lišće poprimi žuto-sivu boju te s vremenom otpada i vene.
Osim odgovarajućim insekticidima ovaj štetnik može se suzbiti i nekim prirodnim pripravcima od kojih je najpoznatiji pripravak od preslice. Napravi se tako da se 1 kg svježe preslice potopi u 10 l vode i ostavi da stoji tako 24 sata. Nakon toga se prokuha 30 min te se tako dobivena otopina nakon što se ohladi razrijedi vodom omjerom 1:5 i time se špricaju biljke.
Prugasta vinova pipa
Prugasta vinova pipa je, kao što sam naziv govori, ponajprije štetnik vinogradarskih kultura no ogromne štete može napraviti i na nasadima rododendrona. Ovaj kukac ima crno tijelo pokriveno ljuskama smeđe boje i veličine je 10 - 15 mm. Odrasle pipe se hrane listovima biljke, a njihove ličinke stabljikama i korijenjem. Hrane se noću, a da je biljka pretrpjela napad ovog štetnika najbolje se vidi po polukružnoj izgrizenost listova.
Zahvaljujući debelom oklopu vrlo je otporna na insekticide, pa je od najbolje pomoći u borbi protiv ovog štetnika postavljanje ljepljivih vrpci oko stabljike biljke ili skupljanje kornjaša navečer kada se idu hraniti.
Šiške
Gljivice iz roda Exobasidium uzrokuju stvaranje izraslina kuglastog oblika koje se nazivaju šiške ili cecidije. Najbolje ih je uklanjati mehaničkim putem s obzirom na to da uporaba insekticida nije dala dovoljno dobre rezultate.
Upotreba rododendrona
Rododendron se prvenstveno koristi kao ukrasna biljka, najviše u krajobraznoj arhitekturi. Koristi se i u narodnoj medicini, a u zadnje vrijeme neke sorte su predmet istraživanja i u gospodarskom smislu. Zahvaljujući ljepoti i atraktivnosti cvjetova vrlo je omiljen među uzgajivačima diljem svijeta.
Berba
Dijelovi biljke, poglavito listovi, beru se za potrebe liječenja. Berba listova se obavlja tijekom cvatnje dvogodišnjih grmova i u tu svrhu se koriste sterilizirane škarice ili nožići te se listovi pažljivo odvajaju s peteljkom. U medicinske svrhe mogu se brati i cvjetovi tijekom kasnog proljeća i ljeta, pri čemu je branje idealno poduzeti za poluoblačnog vremena. Naravno, berba cvjetova može biti i u svrhe aranžiranja raznih cvjetnih aranžmana, jer se biljka najčešće uzgaja upravo zbog estetskih razloga.
Sušenje
Sušenje ubranih dijelova biljke se vrši u medicinske svrhe. Ubrano lišće i cvijeće potrebno je sušiti odvojeno, na odgovarajućoj pamučnoj podlozi ili kartonu, u prostorijama u kojima je osigurana cirkulacija zraka. Lišće i cvijeće potrebno je povremeno prevrtati jer tako sprječavamo razvoj patogenih organizama.
Pojedine sorte rododendrona brzo upijaju vlagu pa se u tim slučajevima listovi u svježem stanju koriste za pripremu raznih homeopatskih pripravaka.
Skladištenje
Osušene dijelove biljke skladišti se u čiste i suhe staklenke, koje se zatim pravilno zatvore i smjeste na suho, tamno i hladno mjesto. Ovako uskladišteni dijelovi biljke mogu trajati i do 2 godine. Biljka se može skladištiti i tako da se osušeni dijelovi spreme u jutene vrećice.
Kulinarstvo
Rododendron nije jestiva biljka. Pojedine vrste, poput Rhododendron ponticum, su otrovne jer se u cvjetovima, listovima i stabljici nalazi grayanotoxin. Konzumacija ovog otrova dovodi do mučnine, vrtoglavice, osipa, ubrzanog rada srca, a u rjeđim slučajevima zabilježeni su i smrtni ishodi. Biljke su otrovne kako za ljude tako i za životinje pa stoga valja pripaziti sa sadnjom rododendrona ako imamo kućne ljubimce poput mačaka ili pasa.
Kozmetika
U kozmetici se koristi samo ekstrakt sorte Rhododendron ferrugineum. Smatra se da doprinosi vitalnosti kože, potiče regeneraciju epiderme i prilagodljivost kože na izmjenu klimatskih uvjeta. Osim toga doprinosi i stvaranju kolagena, pa se njegovi sastojci mogu pronaći u kremama i serumima za njegu kože.
Medicina
Pojedine sorte rododendrona koriste se od davnina u narodnoj medicini. One sadrže u svojim listovima kemijske spojeve erikolin i atributin, tanin, citronsku kiselinu, eterična ulja. Listovi se često koriste kao homeopatski pripravci. U narodnoj medicini pripravci se koriste radi snižavanja temperature, zbog antiseptičkih svojstava, za normalizaciju tlaka, za smirenje živaca.
Gospodarstvo
U gospodarskom smislu poseban predmet proučavanja su dvije sorte Rhododendron luteum i Rhododendron ponticum. Utvrđeno je, naime, da se od ovih dviju sorti mogu proizvoditi celuloza i papir. Sve vrste rododendrona se uzgajaju kao ukrasne biljke u brojnim plastenicima diljem svijeta i imaju veliku komercijalnu važnost.
Zanimljivosti
Naziv rododendron potječe od grčkih riječi rhodon (ružičasto) i dendron (drvo). Otrovni med od nektara rododendrona koristili su stari Grci i Rimljani u ratovanju, kako bi lakše pobijedili neprijatelje. U zapisima vojskovođe Xenophona koji datiraju 401. godinu prije Krista spominje se kako su neprijateljski vojnici imali halucinacije od konzumacije ovog meda.
Prvi rododendron je klasificiran od europskih botaničara u 16. stoljeću i to je bio Rhododendron hirsutum. Nakon toga dolazi do ubrzanog otkrivanja kako novih vrsta ovog lijepog cvijeta, tako i stvaranja maštovitih hibrida od strane europskih uzgajivača.
Rhododendron macrophyllum je državni simbol države Washington, dok je Rhododendron arboreum nacionalni cvijet Nepala. U Nepalu postoji i legenda po kojoj su druga stabla odbila udvarati rododendronu zbog njegovih grana pomalo padajućeg izgleda tijekom zime. Kada je u proljeće procvao bujnim cvjetovima bio je najljepše stablo u aleji, i tada je odbio sve ljubavne ponude ostalih stabala jer nije zaboravio da su ga omalovažavali dok je bio neugledan.
U Japanu rododendron simbolizira naporan rad okrunjen zasluženim uspjehom.
Foto: RitaE / Pixabay
Odgovori