Planika (lat. Arbutus unedo) mediteranska je biljka iz porodice vrjesovki (Ericaceae). Ime joj dolazi od latinske riječi arbustum što znači šiblje. Toj porodici pripada desetak zimzelenih grmova i stabala, ali planika je najpoznatija. Neki od lokalnih naziva po kojima je poznata su jagodnjak, maginja, grčka planika, ali i goli čovik. Zimzelena je vrsta koja je raširena po Mediteranu. Planika naraste do maksimalno 8 m visine i može tvoriti stablo ili grm.
Stablo planike posebno je lijepo kao ukras u vrtu zbog svog kompaktnog izgleda i kontrasta crvenkaste korice s tamnozelenim lišćem. Ima gustu krošnju i razgranat korijenski sustav koji može ići u dubinu čime osigurava vodu u doba suše. Planikina kora je u početku glatka, ali kasnije poprima crvenkastu boju i ljušti se u ljuskama. Listovi su uski i jajasti, tamnozelene boje na licu i na dugoj crvenkastoj peteljci. Često se zamjenjuju za lišće lovora.
Cvjetovi su bijeli ili ružičasti, zvonolikog oblika i skupljeni u grozdasti cvat. Plodovi se nazivaju maginje i pojavljuju se žute te dozrijevanjem postaju narančastocrvene. Sjemenke su sitne i izdužene unutar ploda.
Planika je biljka tipična za obalu Sredozemnog mora te je se može vidjeti i u našem priobalju. Spada u istu grupu voćaka kao grejp, kaki, kivi, klementina, limeta, limun, mandarina, naranča, pinjol i pomelo.
Zbog lijepog izgleda i laganog oblikovanja, sve se češće sadi kao ukrasno drvo, iako je na nekim područjima i samonikla. Prirodno joj odgovaraju topla područja s mnogo sunca i bez smrzavanja, pa ne može preživjeti zimu u kontinentalnom dijelu. Za razliku od toga, preživjet će duga razdoblja vrućine i suše. Raste u makiji i može se vidjeti i na 900 m nadmorske visine.
Srodnici
Egzotično voće
Vrste planike
U Europi se mogu pronaći 3 vrste planike i sve su samonikle te se mogu naći u prirodi. Osim te tri vrste, poznata je vrsta koja raste u Africi te neki hibridi koji su mješavine ove 3 temeljne vrste. Također, postoji posebna sorta koja raste samo na planini u Libiji jer je bila odsječena od ostalih vrsta. Ovo su 3 najrasprostranjenije u Europi:
Obična planika
Najrasprostranjenija vrsta na području Mediterana. Nastanjuje vapnenačka područja i prirodno stanište joj je makija. Najčešće raste kao grm do 5 m visine i s razgranatom krošnjom. Listovi su joj mesnati i tamnozeleni te uskog i jajastog oblika. Dobro podnosi sušna razdoblja i zreli plodovi su narančastocrvene boje. Obična planika se prvenstveno uzgaja zbog dobrog izgleda, ali je sastavni i najljepši dio makije.
Grčka planika
Karakteristična je za istočni dio Mediterana. Raste kao grm, ali voli dublje tlo. Grčka planika se razlikuje po tome što ima uspravno stablo s crvenom korom koja se guli. Nakon guljenja, kora joj poprima boju ljudske kože i zbog toga ima pučki naziv goli čovik. Njezini plodovi su sitniji i manje sočni. Otpornija je na niže temperature, a u Hrvatskoj je zaštićena vrsta.
Kanarska planika
Raste u južnom dijelu Mediterana. Najčešće raste kao grm i listovi su joj tvrdi kao i kod grčke planike. Razlika je u kori koja kad se oljušti, poprima svjetliju boju. Rjeđe se može naći na našem području jer obitava u izrazito toplim klimama. Otporna je na posolicu i na dužu sušu. Kao reakcija na dužu sušu, lišće joj je voštano i plodovi su manji i manje sočni od obične planike.
Uzgoj planike
Uzgoj planike prilično je jednostavan, obzirom da je otporna biljka kojoj nije potrebno mnogo pažnje za rast. Ne zahtijeva puno vode, pa nije ju teško uzgojiti ni u sušnim područjima. Evo nekoliko savjeta koji mogu dodatno pomoći u uzgoju.
Tlo
Razgranat korijenski sustav omogućuje planiki da raste na području koje je stjenovito i nije bogato rahlom zemljom. Planika nema posebne uvjete za tlo, dobro podnosi siromašna tla. Može uspjeti i u vapnenačkim i kiselim tlima. Planika je samonikla u makiji, pa ne traži rahlo tlo. Ipak, uzgoj se može poboljšati sađenjem na ravnici s rahlim i humusnim tlom.
Klima
Planika je biljka Mediterana, pa dobro podnosi posolicu i vrućine. Nisu joj problem dugotrajne suše ili nedostatak hranjiva. Stanište su joj makije i šume crnice, ali može živjeti i u sličnim skupinama drveća. Planiki ne smeta bura ili jak vjetar, a može opstati i na dobro osunčanom ili sjenovitom području.
Vrijeme sadnje
Planika se sadi u proljeće ili ranu jesen kada je tlo vlažnije i ima više kiše kako bi potaknula rast. Biljka je to koja voli topla mjesta, pa joj pogoduje sadnja za vrijeme toplijeg razdoblja. Kao sjeme, planika klija na temperaturi višoj od 12°C i potrebno je osigurati takve uvjete.
Slaganje kultura
Planika prirodno raste u makiji ili šumi crnice, pa joj ne smetaju stabla koja kisele tlo. Može dobro uspjeti u prisustvu hrasta crnike, zelenike, vazdazelene ruže ili tršlje. Veoma je otporan grm, pa joj neće smetati prisustvo drugih biljaka. Prisutnost nekih agruma, kao što je limun, može smetati za njezin razvoj. Dobra je prekrivanje dijela dvorišta i gušće vrtove.
Sadnja planike
Planika se često sadi kao ukrasno drvo ili grm u vrtovima zbog lijepe krošnje, cvjetova i oblika. Potrebno je poštovati neke uvjete kako bi izrasla u lijepo drvo jer ne može rasti u svim područjima.
Sadnja sjemena
Sjeme planike je malo i dugačko. Sije se u proljeće u humusnu zemlju i potrebno mu je 2 - 3 mjeseca da proklije. Planika se iz sjemena sije u male kontejnere koji se ostave na sunčanom mjestu i redovito se vlaže. Sadnja iz sjemena je najbolja za proizvodnju presadnica, a preporučljivo je koristiti provjerene i tretirano sjeme. Također, sjeme se može nekoliko sati prije sjetve namočiti kako bi brže proklijalo. Samo sjeme je teško izolirati i dugo mu treba da proklije te je za pojedinačnu sadnju bolje iskoristiti već razvijene sadnice.
Sadnja sadnice
Za uzgoj planike koristi se najčešće dvogodišnja sadnica s dobro razgranatim korijenskim sustavom. Najbolje su sadnice iz kontejnera te se presađuje cijela bez diranja korijena. Sadi se u rupu od 30 cm dubine i zatrpava se humusnom zemljom. Mladu sadnicu je potrebno zaštiti od izravnog vjetra i na početku se može podržati kolčićem.
Kalemljenje
Različite vrste planike mogu se križati kako bi nastali hibridi koji su otporniji na bolesti i teže uvjete. Obična planika se često križa s grčkom planikom i tako nastaje izrazito otporna vrsta. Ipak, obična se planika može cijepiti na grm sličnih karakteristika, kao što je lovor ili jarebika. Cijepljenje se obavlja u proljeće te se koristi jednogodišnji izdanak ili pup koji se privezuje za mjesto cijepljenja.
Uzgoj u vrtu
Planika je biljka namijenjena za uzgoj na otvorenom. Voli osunčana mjesta, ali će uspjeti i na sjenovitom. Dobro podnosi posolicu i ne smeta joj blizina mora. Planiku je potrebno zaštititi od izravnog vjetra te ju udaljiti od drugih biljaka čiji korijen bi mogao zagušiti planikin. Ako se sadi u drvoredu, potrebno je osigurati barem 5 metara udaljenosti od druge biljke.
Uzgoj u stakleniku
Planika se uzgaja u stakleniku jedino kao sadnica. Za daljnju se prodaju može uzgojiti tako jer se kontroliraju uvjeti rasta. Više voli osunčana mjesta, pa joj zatvoreni uzgoj kasnije može štetiti. Nakon dvije godine potrebno ju je presaditi na otvoreno.
Uzgoj u posudama
Planika se u tegli uzgaja samo kao sadnica. Sadi se u teglu ili kontejner veličine minimalno 30 cm te se presađuje kada korijen popuni teglu. Postoji mogućnost da se planiku uzgoji u većoj tegli, ali je ipak potrebno presaditi kako bi se u cjelosti razvila.
Također, planika ima kvrgavo deblo pa se od nje može dobiti bonsai. Za izradu bonsaia potrebno je savijati grane žicama u smjeru u kojem želimo te se grane savijaju i krate kako bi ostale male. Postoji nekoliko tehnika smanjivanja lišća s obzirom na to da joj je lišće veće nego kod drugih vrsta. Takav uzgoj u loncu je popularan zbog kontrasta tamnozelenog lišća i crvenkaste kore.
Održavanje nasada
Kako bismo dobili gust i razgranat grm, biljci je potrebno osigurati dovoljno zraka za bolji rast. To se može postići okopavanjem okolne zemlje do 10 cm dubine jer je njezin korijen osjetljiv i ostaje plitko. Također, za bolji izgled biljke odstranjuju se druge biljke koje bi mogle smetati razvoju ili zagušiti korijen. Ispod planike možemo zasebno čupati korov ili ga kratiti kosidbom. Kada postane bujnija, može se oblikovati i oko ograde te tvoriti zaklon od pogleda.
Održavanje i njega
Planika je veoma otporna biljka, pa na njezino održavanje neće biti potrebno uložiti mnogo truda i vremena. Jednostavna je i voli ekstremne uvjete za uzgoj, a može opstati i bez dodatne njege. Ipak, za uzgoj u vrtu mogu se primijeniti neki savjeti kako bi ispala bujnija.
Zalijevanje
Planika je otporna na sušu i nije joj potrebno mnogo vode. Vodu najviše uzima tijekom rane jeseni kada dozrijevaju plodovi. U vrtu ju je potrebno zalijevati češće dok je mlada i nije razvila korijen, a kasnije smanjiti na 2 puta tjedno. Ne podnosi dobro duže biti u vodi, pa je potrebno osigurati protočan položaj. Takva su tla koja su rastresita i većinom pjeskovita, pa voda može neometano proticati. Pri zalijevanju bolje je koristiti kišnicu i zalijevati je nakon najveće vrućine.
Gnojidba
Planika može odrasti u kiselom i siromašnom tlu te dobro podnosi posolicu. Za njezin uzgoj nije potrebno dodatno prihranjivati zemlju. Zemlja se može prihraniti u proljeće granulama ili tekućinom kako bi biljka imala bujniji rast. Veća količina hranjiva na visokim temperaturama mogu značajnije naštetiti drvu.
Razmnožavanje
Planika se razmnožava sjemenom i vegetativno. Sjeme se skuplja iz plodova, čisti se od ostatka pulpe i pohranjuje na suhom mjestu. Prije sadnje, potrebno ga je namočiti kako bi prije niknula. Sjeme prenose i ptice te omogućavaju njezinu rasprostranjenost na Mediteranu.
Osim sjemenom, razmnožava se i vegetativno reznicama. Reznice se uzimaju iz panja ili prošlogodišnjih sadnica i moraju biti godinu dana stare. Reznice se ostavljaju u vodi da puste korijen te se presade u zemlju da se korijen može razviti.
Općenito, sjemenom je najsporiji način razmnožavanja jer joj treba i do 3 mjeseca da nikne.
Rezidba
Planika se reže samo radi oblikovanja. Mogu joj se kratiti grane koje izlaze iz panja ili debla kako bi se formirao izgled stabla. Te se grane orezuju u proljeće kako bi se najlakše postigao željeni izgled. Kod rezidbe, važnije je da se orezuju starije grane koje su već procvjetale. Nije čudno vidjeti da planika ima plodove tijekom cijele godine jer sporije dozrijevaju, pa je važno pripaziti da se ne odrežu grane koje nose plodove. Mogu se orezati i bolesne ili suhe grane, ali se preventivno moraju udaljiti i spaliti.
Bolesti i štetnici
Planika je vrlo otporna biljka, pa nisu zabilježene mnoge bolesti ili štetnici koji mogu izravno naštetiti biljci. Maginje su slatke i vole ih jesti ptice, pa postoji opasnost da one oštete plod. Tada je biljku potrebno zaštititi mrežom. Ovo su neke od bolesti i štetnika koji također mogu naštetiti biljci:
Pjegavost lišća
Bolest koju uzrokuju dvije skupine gljivica. Gljivice se pojavljuju kod veoma vlažnog razdoblja te mogu duže vremena ostati u zemlji. Njihova prisutnost očita je po žutim pjegama koje se kasnije suše i smeđe. Bolest može uzrokovati opadanje lišća te sušenje cijele biljke. Ne postoji fungicid kojim bi se spriječila pojava gljivica, a za tretiranje se potrebno obratiti stručnjacima.
Osim ptica, postoji još nekoliko štetnika koji mogu ugroziti biljku ili plodove:
Pipa
Insekt koji napada uši. Njezina prisutnost vidljiva je po karakterističnim ugrizima u obliku polumjeseca na vrhovima lišća. Oštećeni list se može posušiti i osjetljiviji je na napade drugih bolesti. Pipa se može skupljati tijekom sumraka ili se postaviti ljepljiva traka oko debla. Također, biljka se i preventivno može tretirati insekticidom u proljeće jer se pipe najčešće pojavljuju tijekom travnja.
Lisna uš
Bolest koja napada mnoge vrste biljaka te se može i lako prenijeti na planiku. Napada mlade izboje i hrani se sokom te može uzrokovati truljenje biljke. Kasnije razvija krila, pa se može lakše seliti na druge biljke ili dijelove biljke. Lisne uši je najlakše ukloniti primjenom insekticida.
Upotreba planike
Planika je biljka koja je imala široku upotrebu, ali kroz godine njezin se značaj smanjivao. Ipak, na mediteranskom području i dalje se rade razni proizvodi od mnogih dijelova biljke, a posebno je prepoznata u narodnoj medicini.
Berba
Plodovi, maginje, dozrijevaju od listopada do prosinca. Sjemenke slabo zriju, pa mogu dozreti tek sljedeće godine za vrijeme cvatnje. Nerijetko se na drveću mogu vidjeti i cvjetovi i zreli plodovi.
Berba mukinje započinje kada plodovi poprime crvenkastožutu boju i mekani su na dodir. Plodovi se beru isključivo ručno pazeći da se ne oštete krhke grane.
Osim berbe plodova, bere se i lišće koje se koristi za izradu tinkture. Tinktura se koristi za snižavanje povišenog tlaka i kardiovaskularnih bolesti. Lišće se nareže na trakice te se polije alkoholom kako bi se očuvala ljekovitost. Takav pripravak puno je jači od uobičajenog čaja.
Lišće se može sušiti i za čaj. Tada se ono raspoređuje na ravnoj površini i ostavlja na izravnom suncu. Suši se do tjedan dana s redovitim preokretanjem.
Skladištenje
Kada maginje dozru, prilično su mekane pa se pakiraju u zasebne kontejnere kako se ne bi oštetili prilikom transporta. Moguće ih je zamrznuti, ali na kratko vrijeme do 2 mjeseca jer gube na kvaliteti. Plodove je optimalno držati u hladnjaku kako bi ostali svježi. Potrebno ih je iskoristiti do 3 tjedna nakon branja.
Kulinarstvo
Kada je mekan, plod planike se može jesti sirov ili kuhan. Ima sladak, ali malo opor okus te se radije koristi u drugim pripravcima. Kod jedenja sirovog ploda ne smije se pojesti više od 3 - 4 komada jer uzrokuju stanje slično pijanstvu, omamljenost, povraćanje ili želučane tegobe.
Plodovi se zato koriste u rakiji jer lako fermentiraju ili pekmezu u mješavini s drugim voćem. Također, mogu se koristiti i svježi ili osušeni listovi kako dodatak umacima, pogotovo s crvenim mesom. Planiku posebno vole i medvjedi te je česta u njihovoj ishrani.
Jela koja uključuju planiku su česta za vrijeme Božića u predjelima u kojima raste te se njezino lišće koristilo kao ukras, slično kao kod božikovine.
Medicina
U narodnoj medicini se koristi nekoliko dijelova planike: korijen, listovi, plodovi i kora. Plodovi su bogati vitaminom C i dozrijevaju tijekom zime kada je potreba za tim vitaminom najvažnija.
Konzumacijom plodova se smanjuju želučane tegobe i problemi s probavom i crijevima. Listovi se smatraju posebno ljekovitima jer štite od djelovanja slobodnih radikala.
Od sušenog se lišća pravi čaj. Čaj pomaže kod upale grla, hemeroida i tegoba mokraćnog mjehura. Korijen i kora planike se mogu prokuhavati i koristiti kao dijuretik ili kod uroloških tegoba.
Zanimljivosti
Pretpostavlja se da je planika rasprostranjena s izvorištem u Grčkoj. Njezino ime dolazi od izjave rimskog filozofa Plinija Starijeg unum tantum edo, što znači jedem samo jedan zbog nuspojava koje biljka ima.
Zbog svog lijepog izgleda, često su joj se u prijašnjim vremenima pripisivala magična svojstva. Iz tog se razloga sadila u parkove i perivoje te su se njezine grane koristile u ritualima i obredima, posebice ljeti.
Planika se cijenila i uzgajala u staroj Grčkoj i Rimu, ali je tijekom Srednjeg vijeka izgubila značaj. U Hrvatskoj je njezina prisutnost cijenjena, te se koristila i za štavljenje životinjske kože jer lišće sadrži mnogo tanina.
Planika ima jako lijepu boju kore, pa se od njezinih predmeta mogu raditi lijepi ukrasni predmeti. Posebno je cijenjena u izradi tradicionalnih figurica ili instrumenata. Njezino se lišće prije koristilo i kao hrana za stoku, obzirom da je zimzelena. Biljka je i medonosna.
Njezino cvijeće dozrijeva tek u kasnu jesen, pa je često problem sakupiti med jer nektar propada u saćima. Pčele vole oprašivati cvijeće zbog nedostatka cvjetova u jesen, ali i zbog primamljivog mirisa. Med je zato rijedak, žute je boje, bogat hranjivim tvarima, ali malo i opor. Izrazito je cijenjen te je spominjan u starim kuharicama za pripremu božićnih kolača.
Foto: Pixabay
Odgovori