Božikovina (lat. Ilex aquifolium) zimzelena je grmolika biljka iz porodice božikovinovki (Aquifoliaceae) kojoj pripada otprilike 400 vrsta diljem svijeta. Porodica je dobila ime prema česmini ili hrastu crniki zbog sličnog lišća, ali je kasnijom podjelom svrstala u posebnu porodicu. Ime roda, ilex, dolazi od latinske riječi kojom se prije nazivalo česminu, dok je riječ aquifolium kombinacija izraza acus što znači igla i folium što znači list jer list božikovine podsjeća na iglice. Kod nas se još naziva i božika ili božje drvce, a ime vjerojatno potječe zbog korištenja grančica kao ukras za Božić.
Božikovina je zimzelena grmolika biljka koja može narasti i do 5 m u visinu. Korijenski sustav je razgranat i uspravno drži cijelu biljku. Stabljika je drvenasta, a kora je na početku glatka i zelenkasta, kasnije sivkasto smeđa i napuknuta. Listovi rastu na kratkoj stapci, tamnozelene su boje i nazubljenog ruba te kožastog odsjaja na naličju. Mladi listovi su nazubljenija i gušće poredani, dok se kasnije naizmjenično raspoređuju.
Muški i ženski cvjetovi cvatu zasebno, a nalaze se u pazušcima listova i imaju blijedožute ili bijele latice. Cvate od svibnja do lipnja, a zatim donosi plodove koje su male crvene bobice. Izvana su sjajne i glatke, a dozrijevaju tijekom jeseni i mogu ostati sve do sljedećeg proljeća ili dok ih ptice ne pojedu. Unutar bobice se nalaze male sjemenke.
Božikovina je srednje rasprostranjena biljka, a najviše ju se može naći na području Europe. Česta je i u jugozapadnoj Aziji, ali i na sjeveru Afrike. Danas ju je teško naći u prirodnom okruženju jer se zbog dekorativnog i zimzelenog izgleda koristila kao ukras. Iz tog je razloga na našem području zakonom zaštićena biljka i zabranjeno ju je brati ili sakupljati u prirodi.
Vrste božikovine
Na našem području raste samo jedna vrsta božikovine u prirodi, obična božikovina koja je jedina ostala predstavnica vrste. Ipak, zbog svojeg je dekorativnog izgleda i korištenja kao zaštita od pogleda ili živa ograda božikovina dobila nekoliko kultivara koji su popularni za uzgoj u različitim područjima. Iako neki od njih imaju tek manje promjene, kod nekih su promjene značajnije. Donosimo neke od najpopularnijih vrsta i kultivara za uzgoj.
Ilex opaca
Ova se vrsta božikovine naziva i američka božikovina, a kako raste u toplijem području, često zamjenjuje običnu božikovinu kao božićna dekoracija. Lišće joj je nazubljeno sa strane, ali su joj grančice drvenaste i podsjeća na stablo. Dobro podnosi sunčani položaj, a osim crvenih bobica, neki kultivari imaju i žute plodove.
Ilex mucronata
Ova vrsta božikovine raste na području Sjeverne Amerike i često se može naći na završecima šuma ili obroncima. Raste do 5 m visine i prilično je razgranata, ali je lišće glatko i rjeđe raspoređeno. Osim toga, plod su joj crvene bobice koje su hrana mnogim pticama. Na taj se način veoma brzo razmnožava i širi područjem.
Ilex ambigua
Ilex ambigua je iznimno zahvalna i može rasti u najsurovijim uvjetima, pa čak i u pješčanom tlu. Veoma se lako prilagođava klimi i raste kao stabalce. Listovi su svjetlije boje, ali su bobice izrazito tamno crvene boje i lako se uoče zimi.
Ilex crenata
Japanska božikovina potječe s područja Azije, a autohtona je za područje Japana i Kine. Može narasti do 3 m, a najčešće se koristi kao ukrasna biljka. Listići su joj mali, ali gusti, pa ju je lako koristiti za orezivanje i oblikovanje.
Ilex cassine
Ova vrsta božikovine je autohtona za područje Meksika i Kariba, a posebno je značajna jer podnosi vlažnije uvjete, pa je se može pronaći u močvarnim područjima. Iako su listovi tamnozelene boje, glatki sun a rubovima i kožasti na dodir. Plodovi su crvenkaste bobice koje, ako ih ptice ne pojedu, mogu trajati i godinu dana.
Uzgoj božikovine
Božikovina je, zbog svog sve rjeđeg pojavljivanja u prirodi, postala veoma popularna za uzgoj u vrtovima. Iako je zimzelena biljka i dobro podnosi različite uvjete rasta, potrebno joj je osigurati temeljne uvjete za uzgoj.
Tlo
Božikovina može rasti na raznim tipovima tla, uključujući pjeskovita ili močvarna tla. Ipak, obična božikovina traži vapnenačka i lagano kisela tla, dobro drenirana i rahla. Važno je da je tlo obrađeno na dubini od 40 cm te da su uklonjene sve veće prepreke, kao što je suho korijenje ili kamenje. Najpovoljnije tlo je mješavina humusne zemlje s kiselim tresetom koji će raspadanjem dodatno usitniti zemlju.
Klima
Božikovina je pretežno biljka umjerene klime, ali se njezine vrste mogu pronaći u pojasevima tropske i toplije klime. Najviše joj odgovara kontinentalna klima s toplim ljetima i blagim zimama. Na našem području raste u klimatskoj klimi do 2.000 metara nadmorske visine. Dobro podnosi duža sušna razdoblja i više temperature. Osim toga, dobro podnosi i posolicu, ali i gradska onečišćenja, pa se sadi u parkovima i gradskim vrtovima.
Poželjno ju je smjestiti na osunčano mjesto, iako će rasti i na polusjenovitom mjestu. Važno ju je posaditi u zavjetrini jer jaki i hladni vjetrovi zimi mogu oštetiti biljku i uzrokovati nepravilnu i rijetku krošnju za vrijeme vegetacije. Može je se naći u borovim šumama, ali i mediteranskim mješovitim šumama i makijama. Iako često tvori šumarke ili gustiš, u šumama najčešće se nalazi pojedinačno.
Vrijeme sadnje
Najpogodnije vrijeme za sadnju božikovine je rano proljeće ili kasna jesen, iako se najbolji rezultat postiže u kasnu jesen kada biljka ima dovoljno vremena ukorijeniti se prije početka vegetacije. Važno je da je tijekom sadnje temperatura iznad 10°C te da je zemlja u potpunosti otopljena i spremna za obradu.
Slaganje kultura
Božikovina je biljka koja na nekom prostoru može rasti godinama, a postoje i dokazati da može doseći i do 300 godina starosti. Zbog toga je prije sadnje potrebno odrediti područje na kojem godinama može rasti bez smetnje. Dobro se prilagođava u okolišu, a kako je šumska biljka, običava rasti i ispod većeg drveća. Popularna je legenda kako uzrokuje sušenje drugih biljaka, ali se zapravo radi o tome da je ona zimzelena biljka, pa ostaje zelena i kada se druge biljke posuše. Dobro se uklapa s begonijama, ciklamama, nedirkom i lovor višnjom.
Osim božikovine, biljke koje također izvrsno podnose niske temperature su: runolist, đurđica, maćuhica, jaglac, mačja metvica, ehinacea, heuchera (hajhera), hosta, šimšir, srebrna smreka.
Faza mirovanja
Božikovina je zimzelena biljka i nema vidljive promjene kada ulazi u fazu mirovanja. Ipak, za vrijeme zime i nakon dozrijevanja plodova, biljka ima manju potrebu za vodom ili hranjivim tvarima, a taj period najčešće započinje tijekom studenog. U to vrijeme je dobro korijen i okolnu zemlju prekriti slamom ili malčem kako bi joj se olakšalo prezimljavanje. Osim toga, teži nanosi snijega mogu oštetiti grane, pa je poželjno koristiti agrotekstil kao zaštitu od nanosa snijega.
Sadnja božikovine
Sadnja božikovine je sve češći način uzgoja te zaštićene i u divljini rijetke biljke. Iako je zimzelena i veoma otporna biljka, potrebno ju je od početka pravilno uzgajati kako bi rezultirala zdravom i dekorativnom krošnjom.
Sadnja sjemena
Božikovinu je moguće uzgojiti iz sjemena, ali je to praksa tijekom masovne sadnje tijekom pošumljavanja u prirodi. Sjeme se sije u proljeće, tijekom ožujka, u humusnu zemlju na dubinu od 1 cm. Radi bolje klijavosti, moguće ga je tijekom jednog dana ostaviti u vodi. Nakon sjetve ga je potrebno zaliti i držati na toplom i svjetlom mjestu. Tijekom 10 - 14 dana će biljka proklijati i nastaviti s rastom. Tijekom sjetve je najbolje sijati svako sjeme u zaseban kontejner kako bi se biljke koje će narasti ispravno razvile.
Sadnja sadnice
Sadnja sadnice je najučinkovitiji način uzgoja božikovine. Iako se mlada sadnica brzo zakorijeni, veliki joj je šok presađivanje, pa je za tu priliku potrebno koristiti sadnice u kontejnerima i izbjegavati balirane mladice. Prilikom sadnje je potrebno odrediti buduću svrhu. Ako se od nje radi zaštitna ograda, tada se sadnice mogu saditi na udaljenost od 50 cm, dok se za uzgoj samostalne biljke ostavlja i do 100 cm prostora. Odmah nakon sadnje je korijen i zemlju oko njega potrebno zaštititi malčem ili sijenom.
Ako želite osigurati crvene plodove na biljci, potrebno je u neposrednoj blizini posaditi i mušku i žensku biljku čijim će se oprašivanjem postići željeni rezultat. Ipak, sadnice su u početku često neprepoznatljive, pa se rezultati mogu vidjeti nakon 2 ili 3 godine. Zato je kasnije važno zamijeniti biljke muškom ili ženskom kako bi se dobili plodovi.
Kalemljenje
Božikovina je tijekom godina prolazila kroz različita križanja kako bi se uzgojili hibridi koji su prvenstveno namijenjeni za uzgoj u gradskom području. Kod križanja vrsta, važno je odabrati one koje imaju slične karakteristike, ali se razlikuju u izgledu.
Uzgoj u vrtu
Božikovina je hortikulturalno veoma popularna biljka, a uzgaja se kao samostalna ukrasna biljka ili u nizu kao zaštitna ograda. Posebno je popularna zbog zimzelenog lišća i kontrasta s crvenim bobicama koje dugo ukrašavaju okućnicu. Kod uzgoja u vrtu najvažnije je zadovoljiti mjesto na kojem će božikovina rasti da je zaštićeno od vjetra i dovoljno prostrano. Iako u početku sporo raste, pa je napredak vidljiv tek oko šeste ili sedme godine, biljka može doseći i do 10 m visine.
Uzgoj u stakleniku
Božikovinu je moguće uzgojiti u stakleniku, a takav se uzgoj najčešće koristi za uzgoj mladica kako bi ispravno razvile korijen i dobili se raniji rezultati. Za uzgoj u stakleniku potrebno je osigurati kontejnere u kojem će se uzgajati zasebna sadnica kako bi se korijen razvio ispravno. Osim toga, važno je osigurati dovoljno svjetlosti, a u manjku dnevne je potrebno koristiti umjetnu svjetlost. Zalijeva se odstajalom vodom ili kišnicom, a podlijeva se pod korijen jednom u 10 - 14 dana, ovisno o vlažnosti zemlje.
Uzgoj u posudama
Božikovinu je moguće uzgojiti u posudi i držati kao ukrasnu biljku na balkonima ili terasama. Potrebno ju je posaditi u kiseli treset i ostaviti veće kamenje ili komade keramike na dnu kako bi se osigurala dobra dreniranost. Biljku je najbolje držati na osunčanom dijelu terase, zaštićenu od jakog vjetra. Kod uzgoja u posudama je važno održavati oblik te smanjiti presađivanje koje može šokirati biljku i dovesti do otpadanja lišća. Iako se biljka nakon takvog šoka najčešće oporavi, postoji mogućnost rjeđe krošnje.
Održavanje nasada
Održavanje nasada božikovine uključuje košenje trave oko odrasle sadnice i malčiranje te razbijanje pokorice. Košenjem trave se smanjuje rizik od zaraznih bolesti ili štetnika i omogućuje se dovoljno zraka za pravilan rast. Malčiranje i razbijanje pokorice se najčešće vrše ručno kako bi se okolna zemlja usitnila i omogućila bolje otjecanje vode.
Održavanje i njega
Iako je božikovina veoma dekorativna i u svom prirodnom stanju, pravilnim se održavanjem može dobiti veoma atraktivna vrtna biljka. U nastavku donosimo savjete kako to najlakše postići.
Zalijevanje
Božikovina nema velike potrebe za vodom, pa preferira suša tla i dobar odvod vode. Ne odgovaraju joj visoke podzemne vode, pa je prilikom sadnje potrebno osigurati dobro drenirano tlo. Zalijevanje je potrebno jednom u dva tjedna dođe li do iznimno suhog razdoblja, a tada se koristi odstajala voda ili kišnica. Optimalno je biljku zalijevati oko korijena rano ujutro ili predvečer. Gubitak lišća može signalizirati da biljka ima previše vode i tada je potrebno prestati sa zalijevanjem.
Gnojidba
Božikovina je prilično nezahtjevna biljka, a u prirodi može narasti i do 5 m visine i bez dodataka hranjiva. Ipak, kod uzgoja je poželjno pravilno prihranjivati biljku kako bi dobili gustu krošnju i pravilan oblik. Gnojidba se može podijeliti u dva dijela, prije i nakon sadnje. S obzirom na to da božikovina raste na kiselom tlu, u pripremnoj je gnojidbi potrebno dodati kiseli treset ili iglice crnogorice kako bi se kontrolirao pH tla. Nakon sadnje se biljka prihranjuje mineralnim gnojivima tijekom proljeća kako bi se potaknuo rast lišća ili tijekom jeseni da se poveća kvaliteta bobica.
Razmnožavanje
Božikovina se razmnožava sjemenom i vegetativno. Sjeme je prilično malo i nalazi se unutar bobica koje su popularan obrok pticama. Zbog toga je taj način razmnožavanja najčešći u prirodi i pokriva velike površine zemlje. Sjemenke su veoma izdržljive i lako ih je sakupiti i za potrebe sjetve. Zrele bobice je nakon sušenja potrebno dobro očistiti i sjeme stratificirati kako bi se povećala klijavost.
Reznice za sadnju se uzimaju tijekom ljeta kada se s matične biljke oštrim nožem ili škarama odrežu jednogodišnji izdanci. S donjeg dijela, koji se umeće u zemlju, potrebno je očistiti lišće i preporučuje se umočiti u hormon koji potiče rast. Izdanak se sadi u humusnu zemlju i brzo se zakorjenjuje.
Presađivanje
Božikovina se brzo ukorjenjuje u matično tlo i nije ju potrebno presađivati ako se biljka ispravno ukorijenila. Loše reagira na presađivanje, pa nakon preseljenja iz kontejnera u zemlju može doživjeti šok koji rezultira otpadanjem lišća. Ipak, uz pravilnu njegu će se biljka oporaviti i pustiti novo lišće. Prilikom presađivanja je važno mladicu odvojiti od kontejnera bez da se previše dira korijen te se sa zemljom u kojoj je rasla presadi u novo mjesto. Važno je i da se sadi na istu dubinu kako bi se svi dijelovi biljke nastavili ispravno razvijati.
Pomlađivanje
Božikovina je iznimno dugovječna biljka, pa kako bi se održao zdrav i bogat izgled krošnje, s vremena na vrijeme ju je potrebno pomladiti. Osim rezidbe, pomlađivanje se vrši rezanjem mladih izbojaka i njihova sadnja na željeno mjesto.
Rezidba
Božikovina je iznimno otporna na orezivanje, pa je zato odličan izbor za oblikovanje vrtnih skulptura. Postoje mnogi hibridi koji imaju manje listiće i smanjenu bodljikavost, pa su prigodniji za takav uzgoj. Osim toga, može ju se orezivati u bilo koje doba godine i tvoriti razne odlike, od kuglastih do stožastih skulptura. Zanimljivo je kako su najpoznatiji vrtni labirinti izgrađeni upravo od božikovine.
Bolesti
Iako je božikovina veoma otporna na vanjske uvjete, postoje neke bolesti koje mogu naštetiti biljci. Iako nakon prerađivanja biljka često gubi lišće i smanjuje se obujam krošnje, važno je pronaći vidljive simptome bolesti kako bi bili sigurni da je o njoj riječ. Najčešće su uzrokovane nametnicima koji ostaju u zemlji ili se šire s drugih biljaka. U nastavku donosimo neke od najčešćih.
Trulež korijena
Trulež korijena je veoma često uzročnik propadanja cijele biljke, a postoje dva načina na koje se biljka može zaraziti. Jedan način je gljivičnom infekcijom zbog gljivice koja dugo vremena ostaje u zemlji, iako u njoj nisu posađene biljke. Drugi način je isto gljivično, ali uzrokovano stajanjem vode i truljenjem koje se posljedično odvija. Simptomi su žućenje i otpadanje lišća te slabljenje grana i mijenjanje boje korijena. Najčešće se može spriječiti korištenjem zdrave zemlje i dobrom dreniranosti područja.
Mrlje katrana
Mrlje katrana su karakteristične za božikovinu i najčešće se pojavljuju tijekom kišovitog ili promjenjivog svibnja. Radi se o velikim crnim mrljama koje prekrivaju velike dijelove površine lista te uzrokuju žućenje i otpadanje. Mogu se proširiti i na bobice. Za prevenciju je važno koristiti zdrave biljke i ostavljati dovoljno prostora i zraka.
Štetnici
Štetnici su česti posjetitelji božikovine, pa iako ne uzrokuju veće štete na biljci, mogu dovesti do estetske štete. U nastavku donosimo najčešće i kako ih se riješiti.
Štitaste uši
Štitaste uši su mali insekti smeđe boje i često se okupljaju na ili ispod lista te oko mladih grančica. Hrane se sokovima i često prekrivaju čitave površine i uzrokuju kovrčanje lista. Osim toga, estetski su problem i dugo se zadržavaju, pa mogu ostati i do kasne jeseni tijekom branja. Riješiti ih se može korištenjem organskih ili umjetnih pesticida i špricanjem po zaraženim dijelovima.
Rudar lišća
Rudar lišća veoma je tipičan parazit za ovu vrstu i napada je tijekom proljeća. Odrasle jedinke buše tunele u lišću u kojima ostavljaju ličinke koje tijekom rasta dalje proširuju tunele i hrane se sokovima. Najbolje ih se zapazi zbog duguljastih smećkastih oznaka na lišću i deformacije lista. Kako bi se spriječio njihov dolazak, tijekom svibnja se biljku može preventivno tretirati insekticidima. Ako se pojavi, najbolje je ručno sakupiti i uništiti zaražene listove.
Crveni pauk
Crveni pauk je sitan insekt koji se pojavljuje na naličju lista i hraneći se sokovima uzrokuje rupice, žute mrljice ili kovrčanje lista. Teško ga je primijetiti golim okom, ali ga se jednostavno riješiti špricanjem insekticida ili jačeg mlaza vode.
Upotreba božikovine
Božikovina nema toliko razgranatu upotrebu u kulinarstvu, ali je dobro poznata kao narodni lijek i za dekorativne svrhe. U nastavku donosimo neke od najčešćih primjena.
Berba
Božikovina se prvenstveno koristi kao ukras ili za bere njezino lišće za sušenje kako bi se pripremio čaj ili se iskoristio za izradu tinkture. Listovi se beru tijekom proljeća pa sve do jeseni te se suše na zraku. Najčešće se suše na toplom zraku i koriste se za čajeve. Svježe grančice se tijekom zime ubiru kao božićna dekoracija. Važno je da prilikom berbe koristite rukavice kako bi se zaštitili od bodljikavih listova.
Skladištenje
Osušeno lišće za čaj čuva se u papirnatim ili krpenim vrećicama kako bi očuvali svojstva i miris.
Kulinarstvo
Bobice božikovine su, iako veoma atraktivnog izgleda, otrovne i ne smije ih se konzumirati. Konzumacija može uzrokovati mučnine, proljev, pa i smrt. Dobre su jedino za izradu ljepila za privlačenje ptica koje se inače hrane njezinim bobicama. U nekim se krajevima sušeni i mljeveni list može koristiti kao zamjena za kavu, ali u manjim količinama koje ne uzrokuju povraćanje.
Medicina
Božikovina je u narodnoj medicine najčešće korištena kao čaj od sušenog lišća ili tinktura. Tinktura se koristi za liječenje artritisa i reumatskih oboljenja te problema s plućima. Ipak, važno je pripaziti na konzumaciju jer može uzrokovati alergije koje se očituju povraćanjem i jakim bolovima u trbuhu.
Sok iz listova se koristi za liječenje bolesti jetre, a samljeveni korijen se koristi za poticanje izlučivanja mokraće. Čaj od suhog lišća se koristi za snižavanje groznice, bolesti krvi i limfe, bolesti probavnog sustava, ali i tegobe s mokrenjem i mokraćnim mjehurom. Koristi se i kod nepravilnog rada žlijezda, a preporučuje se piti ujutro bez dodatnih zaslađivača.
Kuhanjem osušene kore se dobiva čaj koji se pije za snižavanje visoke tjelesne temperature, a kora se može močiti i u crnom vinu kako bi se dobio pripravak s jednakim svojstvima. Osim kao zamjena za kavu, sušeni prah se koristi i za liječenje malarije.
Zanimljivosti
Božikovina je veoma stara biljka koja je rasla i u prapovijesno razdoblje, što potvrđuju i brojni pronađeni fosili iz razdoblja krede. Kasnije se proširila diljem Europe i sjeverne Afrike, a svoju popularnost je dosegla još za vrijeme starih Rimljana kada se poklanjala prijateljima kao zaštita od uroka ili zlih duhova. Svoju ppularnost diljem Europe stekla je širenjem kršćanstva jer ju se povezivalo s trnovitom Isusovom krunom.
Božikovina je simbolički veoma značajna biljka za kršćanstvo, a predstavlja trnovitu Isusovu krunu i crvene bobice simboliziraju njegovu krv. Stavlja se na vrata kao zaštita od uroka te se ne skida do Svijećnice. Osim toga, u našim je krajevima zaštićena od 1961 i u prirodi se ne smije trgati niti brati.
Foto: Wolfgang Claussen / Pixabay
Odgovori