Maćuhica (lat. Viola tricolor) je dvogodišnji cvijet iz porodice ljubičevki (Violaceae), reda malpigijolika (Malpighiales) i ukrasna je biljka prekrasnih raznobojnih cvjetova. Brojna su narodna imena biljke pa je tako nazivaju još i udovčica, udovica, livadska ljubičica i gospin cvit.
Sadi se u posudama, vrtovima, na grobljima, javnim površinama, dvorištima. Autohtona je biljka na livadskim područjima Sjeverne Amerike i Europe. Spada u jednu od najpopularnijih ukrasnih cvatućih biljaka, a srodne vrste su ljubičica, lan, pasiflora.
Može narasti do 15 cm u visinu, s cvjetovima promjera 1,5 cm ili većim u raznim bojama - od plave i bijele do purpurne i žute. Kod kultiviranih vrsta cvjetovi imaju veći promjer pa mogu dosegnuti veličinu 5 - 10 cm i biti jednobojni ili u više boja. Sastoje se od 5 plosnato poredanih wlatica baršunastog izgleda, a pojedine sorte imaju i blagi miris. Maćuhica je dvogodišnja biljka grmolikog rasta. Listovi su naizmjenični, duguljasti i lagano nazubljeni, dužine 5 - 25 cm.
Maćuhica cvjeta prvi puta tijekom studenog i prosinca, a druga cvatnja se događa u proljeće. Ima vlaknasti korijen i šuplju stabljiku koja je uglata i krhke građe. Neke sorte razviju razgranate grmolike stabljike, a neke samo prizemne rozete bez vidljive stabljike. Po završetku cvjetanja formira se plod u obliku čahure u kojoj se nalazi brojno sitno sjeme žućkaste ili svjetlo sive boje.
Biljka je izuzetno tolerantna na niske temperature pa se stoga često uzgaja u kontinentalnim krajevima s oštrim zimama.
Srodnici
Vrste maćuhica
Zbog svoje ljepote biljka je omiljena među uzgajivačima pa danas postoji veliki broj sorti koje su grupirane u serije ovisno o određenim karakteristikama - veličina i oblik cvijeta, oblik biljke, otpornost, itd. Najčešća je dioba prema obliku cvijeta pa tako razlikujemo Chasmogamus vrste s velikim cvjetovima koje su samooplođujuće ili se oplođuju uz pomoć kukaca i Cleistogamus vrste s manjim zatvorenim cvjetovima koji se samooprašuju.
Najpoznatije sorte maćuhica su Viola altaica, Viola cornuta, Viola lutea, Viola wittrockiana i Viola tricolor.
Viola altaica
Viola altaica porijeklom je iz Grčke. Grudasta je, kompaktna, zimzelena biljka s jajolikim tamnozelenim listovima. Cvjetovi su žute ili ljubičasto-plave boje i cvatu od kasnog proljeća do ljeta.
Viola cornuta
Viola cornuta je poznata i pod nazivom mini maćuhica zbog svog niskog rasta (raste oko 10 - 20 cm u visinu). Ima sitan cvijet koji raste u raznim bojama i vrlo dugačak period cvjetanja koji traje od jeseni do ljeta. List je također sitan, ovalnog oblika i tamnozelene boje. Ova vrsta ne cvjeta jedino za iznimno niskih zimskih temperatura čime biljka čuva svoju energiju radi preživljavanja.
Viola lutea
Viola lutea je poznata i pod nazivom planinska maćuhica, a rasprostranjena je na europskom području od Velike Britanije do Balkanskog poluotoka. Cvate od proljeća do jeseni malim cvjetovima kremaste nijanse, prošaranim plavim ili ljubičastim linijama.
Viola wittrockiana
Ovo je krupnocvjetna vrsta koja može narasti 20 - 30 cm u visinu te ima baršunaste cvjetove promjera 5 - 10 cm. Radi se o hibridnoj vrsti koja je dobivena križanjem divljih vrsta, a poznatiji hibridi iz ove sorte su Azure Blue, Sunny boy, Celestial Queen itd. Cvjetovi su veličine oko 8 cm i imaju 5 plosnatih latica koje se preklapaju i mogu biti jednobojni i višebojni.
Viola tricolor
Viola tricolor je poznata i pod nazivom divlja maćuhica koja može narasti 10 - 30 cm u visinu. Ima šuplju, razgranatu stabljiku te jajolike, tamnozelene listove na dugim peteljkama. Cvjetovi su zigomorfni i narastu do 4 cvijeta na vrhu stabljike. Naziv tricolor potječe od toga što su vršne latice tamnije ljubičaste boje od bočnih, a donji dio je žute boje. Viola tricolor je vrsta od koje su kasnijim križanjima nastali brojni poznati hibridi.
Uzgoj maćuhica
Maćuhice su zbog svoje otpornosti relativno lagane za uzgoj. Odlično uspijevaju u polusjeni kao i pod izravnom sunčevom svjetlosti, osnovni zahtjev je da tlo bude prihranjeno i drenirano, toleriraju niske temperature. Zbog svega na navedenog danas se mogu pronaći kako u vrtovima i posudama tako i na otvorenim prostorima.
Tlo
Zbog položenih stabljika trebalo bi izbjegavati sadnju maćuhica u odveć vlažno tlo jer povećava rizik od nastanka gljivičnih bolesti. Optimalan pH tla se kreće od 5,5 - 6, pri čemu supstrat mora biti dobro dreniran, ali i povoljne strukture za zadržavanje optimalne količine vlažnosti. Ako tlo ima visok udio gline poželjno je dodati malo pijeska ili treseta kako bi se osigurala propusnost. Maćuhice su vrlo osjetljive na prevelike količine amonijaka u tlu. Kod sadnje u posudama uspijevat će na skoro svakoj vrsti vrtnog tla uz uvjet da su u njemu osigurani svi potrebni hranjivi sastojci.
Klima
Većina sorti maćuhice preferira hladniju do umjerenu klimu s optimalnim rasponom temperature 4 - 21°C. Biljke su otporne i na izuzetno niske temperature od -15°C i jedino su manje otporne na visoke ljetne vrućine. Dobro uspijevaju kako na osunčanim tako i na sjenovitim mjestima.
Vrijeme sadnje
Maćuhice se mogu saditi tijekom jeseni, rane zime i ranog proljeća. Za razvoj biljke mnogo bolje rezultate pokazuje sadnja u ranim zimskim mjesecima jer tada posađene biljke razviju mnogo jači korijen i bolje cvjetaju. Kada se sade u zatvorenim prostorima tijekom zime, vrijeme sjetve bi trebalo biti 6 - 8 tjedana prije sadnje na otvorenom u rano proljeće.
Slaganje kultura
Maćuhice se preporučuje saditi na mjestima gdje je ranije bila posađena ljubičica, a neće se pogriješiti ni ako se posade na mjestu gdje su ranije bili posađeni ukrasna kadulja ili kopriva.
Maćuhice se mogu kombinirati s brojnim vrstama cvijeća, stabala i cvatućih grmova. Najbolji susjedi su im lukovičaste ukrasne biljke poput tulipana, narcisa, gladiola.
S obzirom na to da rastu i u polusjeni, mogu se saditi u podnožju smreke, oskoruše i hrasta kitnjaka koji također vole kiselije tlo.
Maćuhice se mogu saditi pored vrijeska, kamilice, djeteline, maslačka, divizme, hortenzije. Od voćnih i povrtnih kultura dobri susjedi maćuhici su lubenica, borovnica, krumpir, endivija, luk, rabarbara.
Treba izbjegavati sadnju maćuhica pored krastavaca, salate, graha i graška, jer ovo povrće voli tlo slabo kisele do neutralne reakcije za razliku od maćuhica koje preferiraju kiselije tlo. Također, ne smiju se saditi blizu jagoda koje mogu biti izvor zaraze pepelnicom.
Prilikom sadnje više cvjetnih kultura potrebno je odabrati biljke iste veličine kako primjerci koji rastu u neposrednoj blizini ne bi međusobno konkurirali za svjetlost.
Uzgojni oblik
Maćuhica je zeljasta, grmolika biljka. Visina ovisi o sorti pa tako postoje vrste koje narastu do 10 cm u visinu i one koje narastu i do 30 cm. Biljka ima grmoliki oblik kojeg karakterizira središnja šuplja stabljika i prateće uglate grane, a postoje i sorte koje nemaju vidljivu stabljiku i rastu kao prizemne rozete.
Faza mirovanja
Maćuhica je dvogodišnja biljka koja u prvom dijelu svog vegetativnog razvoja formira bazni dio a u drugome cvjeta i stvara sjeme. Maćuhice koje su posađene u ljeto ili jesen cvjetat će tijekom prve polovine zime, a zatim ponovo u proljeće, dok one koje sadimo proljeće cvjetaju do lipnja. Stoga ova biljka kratkog životnog vijeka privremeno miruje u fazama između dva cvjetanja kada akumulira energiju za nastavak vegetativnog ciklusa. U toj fazi ju je potrebno zaštiti od niskih temperatura, obložiti malčem i pobrinuti se da ne bude izravno izložena oštrom mrazu.
Sadnja maćuhica
Maćuhica je biljka koja je podjednako zahvalna za sadnju u posudama kao i na otvorenim prostorima. Može se uzgajati tijekom cijele godine i prije sadnje potrebno je odrediti mjesto gdje će se saditi jer zahtijevaju blago zasjenjeni sunčani položaj. Ako se sadi veći broj maćuhica tad je neophodno osigurati razmak na 20 - 30 cm.
Sadnja sjemena
Maćuhice se najlakše razmnožavaju sjemenom. S obzirom na to da na tržištu ima veliki izbor sjemena maćuhica i to raznih vrsta, važno je sjeme nabaviti od certificiranih sjemenarskih kuća, a tijekom iduće sezone biljka se može sijati i iz sjemena koje smo sami prikupili.
Sjeme se sije od kraja lipnja i sve do sredine kolovoza u plitke rupice, na razmak od oko 1,5 cm. Optimalna temperatura za nicanje biljaka iz sjemena je 20°C. Posijano sjeme je potrebno prekriti tankim slojem zemlje i klijalište zaštiti folijom koju treba ukloniti nakon što biljke počnu nicati. Klijanje će uslijediti za otprilike 7 - 14 dana, a kod temperatura viših od 25°C u potpunosti će izostati. U vrtu i na drugim otvorenim površinama sjetvi se može pristupiti od sredine svibnja.
Sadnja sadnice
Kod sadnje sadnica treba voditi računa o tome da je biljka zdravih listova i puna pupoljaka. Sadnice se sade u vrt na mjestu odakle su odstranjene ljetnice i zatim se dobro zaliju vodom sobne temperature. Prilikom zalijevanja treba izbjegavati vlaženje listova i večernje zalijevanje jer to može pogodovati razvoju patogenih organizama.
Maćuhice se mogu razmnožavati i reznicama tako što se od najrazvijenijih primjeraka odrežu izdanci i posade u supstrat. Ovako posađene biljke u početku treba poklopiti staklenkom, a nakon što se ukorijene mogu se dalje presađivati. Također, biljke se mogu razmnožiti i dijeljenjem korijena odraslih, dobro razvijenih biljaka.
Kalemljenje
Maćuhica se razmnožava isključivo sjemenom, sadnicama i reznicama. Kod ove biljke kalemljenje nije opcija koja se primjenjuje u razmnožavanju.
Uzgoj u vrtu
Maćuhice su odličan izbor za sadnju na jesenskim gredicama gdje se sade na mjesto uklonjenih ljetnica. Najbolje vrijeme za sadnju u vrtu je jesen jer će tada posađene biljke cvasti tijekom zime i proljeća sve do ljetnih vrućina.
Prije sadnje potrebno je u gredicu dodati malo komposta, a kada biljke narastu treba ih prorijediti tako da se poštuje razmak među biljkama od 30 cm. Maćuhice se sade na onim dijelovima vrta koji su izloženi sunčevoj svjetlosti, što omogućuje bujno cvjetanje i neometan proces fotosinteze. Od sadnje do cvatnje u prosjeku prolazi 12 - 14 tjedana. Tijekom zimskog razdoblja zalijevanje je potrebno smanjiti, a zatim intenzivirati u proljeće.
Uzgoj u plasteniku
Maćuhica se uzgaja u brojnim plastenicima diljem svijeta i vrlo je zahvalna za takav način uzgoja jer se u plastenicima mogu osigurati idealni temperaturni uvjeti za njen rast. U tom slučaju klijanje se odvija na temperaturi od 20°C, a nakon nicanja biljaka s primarnim listovima osigurava se temperatura od 21°C. Nakon toga temperatura se smanjuje na 18°C te povećava prihrana hranjivim tvarima na bazi dušika.
U fazi aktivnog rasta korijenja temperatura se noću smanjuje na 16°C, a dnevna na 18°C. Iz izloženog je razvidno da je proces uzgoja maćuhice u plasteničkim uvjetima složen i dugotrajan proces. Maćuhice u plastenicima su često položene na potopnim rolo stolovima na kojima biljka može sama sebi uzeti onoliko vode koliko joj je potrebno, a često se primjenjuje i navodnjavanje kap po kap.
Uzgoj u posudama
Ako se sadi više biljaka u posudama i tu je potrebno pridržavati se optimalnog razmaka od 20 - 30 cm. Posude moraju imati drenažne otvore jer je korijen maćuhice osjetljiv na višak vode. Posude je potrebno staviti na sunčani položaj, djelomično u sjeni, a s obzirom na izdržljivost na niske temperature posude nije potrebno tijekom zime unositi u prostorije.
Maćuhice posađene u visećim posudama potrebno je češće zalijevati jer se zemlja u takvim posudama, zbog izloženosti naletima vjetra i visokoj temperaturi, brže suši. Kod zalijevanja biljaka u posudama treba paziti da se ne zalijevaju listovi biljke.
Održavanje nasada
Područje oko maćuhica potrebno je redovito plijeviti od korova. Ocvale cvjetove treba pažljivo odstraniti, održavati vlažnost tla redovitim zalijevanjem nekoliko puta tjedno, tijekom ljetnih mjeseci nešto češće. Ako se primijeti da su se cvjetovi počeli skupljati i zaostajati u razvoju, tlo je potrebno obogatiti gnojivom. U zimskim uvjetima treba oko biljaka staviti organski malč.
Održavanje i njega
Maćuhica je biljka jednostavna za održavanje i uz pretpostavku da joj je osigurana dovoljna količina svjetlosti i vlage već time je zadovoljena većina njenih potreba. Potrebno ju je ukloniti s izravnog i jakog sunca jer ono može spržiti njene cvjetove. Također je treba prihranjivati i zalijevati te čistiti ostatke ocvalih cvjetova.
Zalijevanje
Kad je riječ o zalijevanju usjeva maćuhice ono se obavlja pažljivo posudom s cjediljkom kako se plitko posađeno sjeme ne bi ispralo iz tla. U ovoj fazi potrebno je svakodnevno prskati zemlju sve dok biljke ne niknu. Također, i posađene sadnice zahtijevaju svakodnevno umjereno zalijevanje.
Kada su u pitanju odrasle biljke, intenzitet zalijevanja ovisi i o vrsti pa će tako s velikim cvjetovima zahtijevati obilnije zalijevanje od onih s minijaturnim cvjetovima. Biljku je potrebno zalijevati 2 - 3 puta tijekom tjedna, a tijekom ljetnih visokih temperatura češće. Za vrijeme hladnijih mjeseci intenzitet zalijevanja je manji, ali i tad treba paziti da se tlo oko biljke ne osuši.
Gnojidba
Za gnojidbu maćuhica koriste se složena mineralna gnojiva i treba izbjegavati uporabu stajskog gnoja. Tek posađene sadnice potrebno je gnojiti svakih 15 dana gnojivom s pretežitim omjerom dušika, a kasnija primjena granuliranog superfosfata produljit će trajanje cvjetanja biljke. Zemljište u kojem su maćuhice posađene treba biti zagnojeno sredstvima koja sadrže uravnotežen odnos kalija, dušika i fosfora.
Razmnožavanje
Maćuhica se najčešće razmnožava sjemenom i sadnicama. Rjeđi, ali vrlo uspješni načini razmnožavanja ove biljke su pomoću reznica i diobe korijena.
Presađivanje
Maćuhica je biljka koja iznenađujuće dobro podnosi presađivanje čak i u fazi poodmaklog cvjetanja. Posijane biljke se presađuju zasebno nakon što formiraju prva 3 bazna lista. Ako se biljka presađuje u gredice tad je prije presađivanja zemlju u gredicama potrebno usitniti i dodati supstrat za presađivanje. Kod presađivanja biljke u posude presadnice je potrebno zaliti mlakom vodom. Maćuhice koje su uzgojene u plastenicima presađuju se na otvoreno 3 - 4 tjedna nakon pinciranja.
Rezidba
Kod maćuhica se primjenjuje pinciranje, metoda kojom se režu mladi izdanci da bi se tako potaknuo rast novih i bujan, grmolik rast. Kod maćuhica uzgojenih u posudama pinciranje se obavlja 3 tjedna nakon što je biljka razvila prve listove i presađena, a maćuhice uzgojene u plasteniku pinciraju se prije presađivanja sadnica na otvoreno.
Pomlađivanje
Odrasle, zrele biljke moguće je pomladiti diobom korijena tako da se korijen pažljivo podijeli, posadi i iz njega uzgoji nova biljka. Također, kod biljaka koje su u vegetativnoj fazi uklanjanje ocvalih cvjetova i uvelih listova kao i izbojaka koji narušavaju formu biljke, doprinosi njihovom pomlađivanju, bujnijem rastu te cvjetanju.
Prorjeđivanje
Da bi se biljke pravilno razvijale potrebno je pružiti im dovoljnu količinu svjetlosti, pa stoga treba razrijediti biljke koje su pregusto posađene na razmak od barem 20 cm. Maćuhice koje karakterizira odveć bujan rast zbog kojeg svjetlost ne može doprijeti do svih dijelova biljke treba pažljivo obrezati steriliziranim škaricama tako što će se ukloniti one grančice koje su previše izdužene ili koje predstavljaju prepreku dopiranju sunčeve svjetlosti do središta biljke.
Zaštita preko zime
Tijekom hladnih mjeseci biljke je potrebno malčirati organskim malčem, a kod naročito ekstremnih zimskih uvjeta i odgovarajućim agrotekstilnim pokrivačima. Snijeg se u pravilu ne uklanja s biljaka jer predstavlja odličnu izolaciju od hladnoće. Ove mjere zaštite se u prvom redu odnose na maćuhice koje su u fazi razvijanja lisne rozete, dakle, prije nastupa druge faze cvjetanja i proizvodnje sjemena.
Bolesti
Maćuhice su relativno otporne biljke, no okolnost što se radi o biljci koja je u većem dijelu polegnuta prema zemlji predstavlja rizičan faktor kod razvoja određenih bolesti. Najčešće bolesti koje napadaju maćuhice su hrđa maćuhica, plamenjača ili peronospora, pepelnica, i crna trulež korijena.
Hrđa maćuhice
Hrđa maćuhice je vrlo štetna bolest koja može djelovati pogubno na biljku. Simptomi ove bolesti su okrugle, žuto-smeđe izrasline s donjih dijelova listova u kojima se nalaze infektivne spore gljivica koje vjetar i kiša raznosi na susjedne biljke.
Najčešće se razvija pri temperaturama 18 - 24°C i gljivice koje je uzrokuju preživljavaju tijekom zime u tlu. Na tržištu postoje brojni fungicidi kojima se ova bolest tretira.
Plamenjača
Plamenjača ili peronospora se javlja kod vrlo vlažnih razdoblja koje karakteriziraju dugotrajne oborine. Najprije se pojavljuju žućkaste mrlje na gornjoj strani listova koji prema sredini postaju sve tamniji, a s donje strane prevučeni bjelkastim slojem. Bolest je teško liječiti pa se zato primjenjuje preventivno korištenje fungicida.
Pepelnica
Pepelnica je naročito česta kod onih maćuhica koje su posađene u blizini jagoda odakle se bolest širi na druge nasade. Glavni simptom je pepeljasto-sivi premaz preko lista s obje strane. Bolest se dosta uspješno liječi fungicidima na bazi stobilurina.
Crna trulež korijena
Zbog ove bolesti propadaju cijeli nasadi maćuhica, a razvija se u hladnim i vlažnim zemljištima alkalnih svojstava. Uzrok je gljivica koja živi u zemlji i ima sposobnost dugotrajnog preživljavanja. Biljke zaražene ovom bolesti treba ukloniti, a tlo dezinficirati fungicidima.
Štetnici
Od štetnika maćuhice najčešće napadaju lisne uši, puževi i crveni pauk. Osim efikasne uporabe insekticida biljka se može tretirati i nekim od dostupnih bioloških pripravaka.
Lisne uši
Lisne uši su sitni insekti koji se, kao i njihove ličinke, hrane biljnim sokovima posebno na mladim i osjetljivim dijelovima biljaka kao što su pupoljci i izbojci. Uslijed njihovog napada, biljka postupno slabi i postaje podložna brojnim drugim bolestima. Lisne uši su najčešće zelene boje, iako su moguće i svjetlijih i smeđih nijansi. Kod uklanjanja ovog štetnika mogu pomoći pripravci od koprive i duhana, ali i brojni insekticidi koji su dosta efikasni.
Puževi
Mladi listovi i cvjetovi maćuhica prava su poslastica puževima koji izlaze noću i hrane se dijelovima biljke. Kod ovog nametnika, osim pužomora, pomaže i mehaničko uklanjanje, ali i postavljanje zamki s pivom na koje su puževi dosta osjetljivi.
Crveni pauk
Štetu biljci nanosi odrasli insekt i njegove ličinke koje se, bodenjem i sisanjem biljke, hrane njenim biljnim sokovima. Uslijed toga lišće žuti i opada, a cijela biljka zaostaje u razvoju. Napadnute biljke mogu se pranjem u sapunici ili oparcima od duhana i kamilice.
Upotreba maćuhica
Primarna upotreba maćuhice je dekoriranje vanjskih prostora jer se radi o jednoj od najpopularnijih cvjetnica. No, isto tako maćuhica se koristi i u narodnoj medicini, prehrani i kozmetici.
Berba
Listovi biljke beru se dok traje cvjetanje, najbolje tijekom proljeća. Naime, po zimi biljka prikuplja energiju da se suoči s niskim temperaturama, a osim toga listovi su tada često stisnuti što predstavlja prirodnu reakciju na niske temperature. Cvjetovi se beru tijekom zime ili proljeća, najbolje za oblačnog dana.
Sušenje
Listovi se suše u slojevima debelim nekoliko centimetara na papirnatom ubrusu ili pamučnoj krpi. Povremeno ih treba okretati, a moguće ih je i ubrzano osušiti u pećnici na 40°C. Cvjetovi se najčešće koriste sirovi, a ako ih je potrebno osušiti onda se to obavlja u prostorijama u kojima je osigurana cirkulacija zraka, također uz redovno okretanje.
Skladištenje
Suhi cvjetovi i listovi se pohranjuju u kartonske kutije ili u staklene posude. Osušeni dijelovi biljke upotrebljivi su godinu i pol dana. Potrebno ih je čuvati u prozračnim, hladnim prostorijama gdje se ne zadržava vlaga, podalje od izvora svjetlosti.
Kulinarstvo
Cvjetovi maćuhica su jestivi, a mogu se koristiti sirovi ili prerađeni. Sirovi su jako dobar dodatak salatama jer ih vizualno uljepšavaju, ali i obogaćuju njihov okus. Cvjetovi se mogu i kandirati tako što se premažu umućenim bjelancem i zatim uvaljaju u šećer. Tako pripremljene cvjetove potrebno je sušiti nekoliko sati.
Kozmetika
U komercijalnoj kozmetičkoj industriji još uvijek nije prepoznat pun potencijal maćuhice iako na tržištu postoji skroman broj kozmetičkih proizvoda, poglavito krema za lice, koje sadrže esenciju maćuhice. No, postoje i fitoterapijski kozmetički pripravci kojima se tretiraju akne vanjskom uporabom. Umivanje lica čajnom kupkom od divlje maćuhice blagotvorno djeluje kod masne kože sklone.
Medicina
Ljekovitost se u prvom redu odnosi na divlju maćuhicu. Njene osnovne djelatne tvari su flavonoid rutin, viteksin, orientin, salicilna kiselina, inulin, saponini, a sadrži i znatne količine eteričnih ulja, tanina, vitamina C i određenih polisaharida. Biljka ima antiseptička i protuupalna svojstva, koristi se i kao spazmolitik. Najčešće se pravi čaj od osušenih cvjetova, ali i infuzije od ostalih nadzemnih dijelova biljke. Pripravke ne smiju koristiti trudnice, a od nuspojava mogući su proljev, mučnina, povraćanje.
Gospodarstvo
Proizvodnja maćuhica vrlo je lukrativna gospodarska djelatnost jer se radi o jednoj od omiljenih cvatućih biljaka. Kod nas se uzgojem maćuhica bave brojni OPG-ovi te je biljke moguće kupiti u tržišnim centrima, na tržnicama ili prodajom na kućnom pragu. Maćuhica u Hrvatskoj zauzima vodeće mjesto na tržištu cvijeća.
Zanimljivosti
Maćuhica je ime dobila po švedskom botaničaru Veitu B. Wittrocku a u Europi se uzgaja od 16. stoljeća. Prvi hibridi su uzgojeni tijekom 19. stoljeća. Bila je poznata još u staroj Grčkoj i Rimu, pa je tako Grcima bila simbol ljubavnog trokuta između Zeusa, Here i kćeri kralja Argosa, dok su Rimljani vjerovali da su bogovi pretvorili u maćuhice ljude koji su kriomice promatrali Veneru dok se kupala.
Zbog svoje ljepote opjevana je od strane Antuna Gustava Matoša i Williama Shakespearea.
Simbol je romantične ljubavi i povezuje se sa Svetim Valentinom. Prema jednoj legendi ne smiju se brati cvjetovi maćuhice prekriveni rosom jer to može izazvati nesreću.
Foto: Anelka / Pixabay
Odgovori