Pasiflora

Pasiflora (lat. Passiflora) je biljna zeljasta vrsta iz porodice trubanjovki, rasprostranjena diljem tropskih šuma i u pustinjama, pa se vrste unutar nje ne nalaze prirodno na našem području. Većinom se radi o niskim grmovima ili jednogodišnjim cvjetnicama, ali neki mogu narasti i do nekoliko metara visine. Od poznatijih vrsta je jestiva marakuja ili pasiflora koja je ime dobila prema latinskoj riječi passio što znači patnja i označava Isusovu patnju ili krunu te riječi flos, što znači cvijet. Na našim se područjima još naziva i Isusova ili Gospodinova kruna.

Pasiflora je najčešće dugotrajna zeljasta penjačica, iako može rasti i u obliku grma. Veoma je snažna i penje se uz pomoć vitica koje rastu u pazušcima lista. Korijen je širok i razgranat te omogućuje biljci da se razvije. Stabljika je tamnozelene boje, obrasla sitnim dlačicama i veoma savitljiva. Može se pružati i nekoliko metara te obrastati nekoliko metara kvadratnih površine. Listovi su podijeljeni na tri dijela, duboko usječeni i nazubljeni na vrhovima.

Biljka cvjeta od lipnja do rujna, a cvjetovi su veliki oko 6 cm te veoma neobičnih oblika. Najčešće su krunasti i podijeljeni u segmente s ljubičastom, bijelom i žutom bojom. Kruna može varirati u bojama od svjetlo do tamne ljubičaste, a osim egzotičnog mirisa, cvjetovi imaju opojan i veoma privlačan miris. Plod je boba veličine kokošjeg jajeta ispunjena sjemenkama i jestivim slatkim usplođem. Kora je karakteristične zeleno žute boje i veoma naborana.

Pasiflora je u našim krajevima dekorativna biljka koja se koristi za stvaranje hlada ili ukrašavanje vrtova. Ipak, njezina primjena je puno šira, pa se tako upotrebljava za ukrasne aranžmane, u religijske svrhe ili kao jestiva i ljekovita biljka. Iako prirodno raste u prostorima tropskih šuma južne Amerike, danas se kao dekorativna biljka uzgaja i na našim prostorima.

Vrste pasiflore

Trenutno se na popisu može naći više od 500 vrsta pasiflore, iako su neke vrste sinonimi i razmatra se njihova sličnost s već popisanim vrstama. Osim toga, razvijaju se i mnogi hibridi koji se koriste za uzgajanje dekorativnih vrsta. U nastavku donosimo neke od najpopularnijih i njihove karakteristike.

Passiflora incarnata

Ova se vrsta zbog svojih plodova još naziva i divljom marelicom, jer zreli plodovi okusom i mirisom podsjećaju na marelicu. Ima izrazito ljubičasti cvijet ljubičaste boje i do 5 cm promjera. Osim zbog plodova, uzgaja se i zbog mirisnih cvjetova i kao piljka penjačica za prekrivanje neuglednih površina.

Passiflora foetida

Kako je još zovu lažna marakuja, ova se pasiflora uzgaja zbog svojih jestivih plodova ugodna okusa. U nekim se dijelovima smatra invazivnom jer se brzo širi i lako održava. Poznata je po tome da lišće koje se prelomi ima neugodan miris. Također, izlučuje ljepljiv sok koji privlači kukce koji se na njega zalijepe. Ipak, nije poznato probavlja ih.

Passiflora caerulea

Ova je vrsta najviše uzgajana i komercijalno najpoznatija vrsta zbog svojih velikih bijelih cvjetova s modrom krunom. Zbog toga se najčešće i zove plava Kristova ili Isusova kruna. Dugovječna je penjačica, a plodovi se suše i koriste za izradu čaja. Najpogodnija je za uzgoj u zatvorenom prostoru ili na našem području jer preživljava niske temperature.

Passiflora edulis

Poznatija kao marakuja, ova se vrsta odlikuje ukusnim i mirisnim plodovima. Potječe s područja južne Amerike, a tamo se i najviše komercijalno uzgaja. Plod je izvana jarkoljubičaste boje, a iznutra žute boje i slatkog mirisa. Cvijet je veoma lijep i egzotičan te je proglašen nacionalnim cvijetom Paragvaja.

Passiflora violacea

Kao hibrid dvije vrste pasiflore, ovo je jedna od najpopularnijih i najuzgajanijih vrsta. Popularna je zbog ljubičastih cvjetova i jedna je od najuzgajivanijih vrsta na ovom području. Podnosi i sušu klimu, ali voli toplija područja.

Passiflora guatemalensis

Ova je vrsta česta na području Meksika, a popularna je zbog dekorativnim cvjetova i velike izdržljivosti. Zanimljivo je kako je donja strana listova ljubičasta, a cvjetovi su veliki i bijele boje. Plodovi su okruglasti i zeleni izvana.

Passiflora maliformis

Ova se vrsta pasiflore često naziva i školjkasta jabuka zbog oblika plodova. Ima intenzivno sladak miris i ugodan okus. Popularna je zbog velikih cvjetova tankih, gotovo nitastih latica koje su prugasto obojene u nijanse ružičaste i ljubičaste boje.

Uzgoj pasiflore

Pasiflora se na našem području najviše uzgaja kao ukrasna biljka. Iako voli toplija područja, u kontinentalnoj klimi ju se može uzgojiti u zatvorenom. U nastavku donosimo savjete koji će vam u tome pomoći.

Slaganje kultura

Pasiflora je biljka koja je navikla na tropske šume i okruženost biljkama, pa se može kombinirati i s drugim povrtnim kulturama kako bi tvorila lijepu sjenu tijekom vrućih, sunčanih dana povrtnim kulturama kao što su zelena salata i patlidžan. Također potpomaže rast i korjenastog povrća poput krumpira, repe, blitve, luka, poriluka i mrkve.

Zbog slatkastog mirisa jako privlači pčele, pa se često može kombinirati s drugim mirisnim cvijećem, najčešće dragoljubom i lavandom. Zbog mogućnosti zaraze sličnim bolestima ne preporučuje se sadnja pasiflore na istom mjestu na kojem se prethodno uzgajao kukuruz, grašak, sirak, bamija i slatki krumpir ili batat.

Zalijevanje

Pasiflora je tropska biljka, pa traži vlažnije stanište i dovoljno vode za ispravan razvoj. Potrebno ju je redovito zalijevati tijekom razdoblja vegetacije, a kod dužeg sušnog razdoblja potrebno joj je i svakodnevno zalijevanje. Navečer je potrebno špricanjem raspršiti vodu po površini lista. Za zalijevanje se koristi odstajala vode ili kišnica.

Gnojidba

Pasiflora voli tla bogata hranjivima i mineralima, pa je gnojivo potrebno dodavati tijekom nekoliko faza rasta. Prije sadnje se u tlo dodaje organsko gnojivo koje svojim raspadanjem obogaćuje i rahli zemlju. Nakon sadnje, u proljeće i tijekom vegetacije je potrebno dodavati mineralno umjetno gnojivo koje se s vremenom otpušta u zemlju. Za bolji prinos cvjetova i plodova poželjno je koristiti gnojivo na bazi dušika.

Razmnožavanje

Pasiflora se razmnožava sjemenom ili vegetativno, reznicama. Sjeme se može skupljati iz zrelih plodova, ali je prije sjetve ostaviti ga da fermentira. Nakon toga se osuši te je nakon stratifikacije u hladnom spremno za sljedeću sjetvu.

Razmnožavanje reznicama je jednostavno i veoma često. S matične biljke se oštrim i steriliziranim nožem odreže jednogodišnji mladi izdanak koji se zatim stavlja u humusnu zemlju kako bi pustio korijenje. Neke biljke puštaju rizome, pa ih je lakše uzgojiti ako se zračno korijenje posada u zemlju. Pasiflora privlači mnoge kukce i oprašuju je oni ili se može oprašiti i vjetrom. Ipak, dokazano je da ručno oprašivanje omogućava veće prinose.

Presađivanje

Ako se uzgaja u zatvorenoj posudi, pasiforu. Ima veoma razgranat korijen koji se brzo širi i omogućava biljci da naraste visoko i raste uz pomoć vitica. Kod presađivanja je važno da se glavni korijen izvadi u cijelosti i da se u potpunosti posadi u zemlju. Obavlja se svake 2 ili 3 godine, ovisno o veličini posude u kojoj se uzgaja. Najbolji indikator je kada korijenje počinje viriti iz posude.

Tlo

Pasiflora voli humusna i rahla tla bogata mineralima i hranjivim tvarima. Najbolje je koristiti mješavinu supstrata za tropske biljke prilikom sadnje mlađe biljke. Za bolji rast ga je dobro obogatiti ilovačom ili pijeskom. Odgovaraju joj blago kisela do neutralna tla. Važno je da je tlo dobro iskorijenjeno i rahlo do 40 cm dubine te da je dobro drenirano što omogućava dobar protok vode.

Klima

Iako je pasiflora biljka tople i vlažne tropske klime, uspješno se prilagodila našim prostorima. U kontinentalnoj klimi se prvenstveno uzgaja kao unutarnja biljka ili dobro zaštićena od niskih temperatura. Može ju se uzgajati na poluzatvorenim ili zaštićenim terasama te unutar staklenika. Tijekom ljeta ju je dobro držati na sunčanom mjestu, ali tijekom zime spremiti u zatvoreno. Na priobalju biljka može prezimiti na otvorenom. Ne smeta joj posolica, ali ju je važno zaštititi od izravnog naleta vjetra.

Voli sunčana ili polusjenovita mjesta, a kod uzgoja joj je važno osigurati potporu na koju se može penjati i dalje širiti. Tijekom rasta, donji dio odrveni i postaje teži, pa je važno osigurati stabilnu potporu kako od težine ne bi došlo do pucanja glavnog dijela biljke.

Sadnja pasiflore

Iako se pasiflora najčešće kupuje kao već izrasla biljka, sve se više uzgaja i samostalno zbog svog lijepog cvijeća i slatkih plodova. Kao tropska biljka, ima specifične zahtjeve prilikom sadnje koje donosimo u nastavku teksta.

Vrijeme sadnje

Pasiflora je veoma osjetljiva na niske temperature i za optimalan rast joj je potrebno od 20°C prema višim temperaturama. Najčešće se sadi tijekom svibnja kako bi se ukorijenila i priviknula na mjesto rasta. Već na temperaturi od -2°C se cijeli nadzemni dio smrzne i ne može se oporaviti.

Sadnja iz sjemena

Sjeme pasiflora je veoma čvrsto i ponekad je teže za uzgojiti je iz njega. Sije se u rano proljeće u zatvorenom, a važno je da je dobro posušeno. Prije same sjetve je sjeme dobro protrljati brusnim papirom kako bi se omekšala veoma snažna ljuštura. 12 sati prije sjetve ga je potrebno namočiti u toploj vodi koja se mijenja kako se hladi. Sadi se plitko, na 2 - 3 cm dubine u tresetnu i humusnu zemlju. Sjemenke se siju u zasebne kontejnere s minimalno 7 cm dubine te se zaliju i drže u prostoriji s temperaturom iznad 20°C.

Sadnja sadnice

Sadnja sadnice popularan je način uzgoja za veće površine ili za uzgoj u kontinentalnim dijelovima. Važno je da je sadnica razvila korijen i da je uzgojena u zasebnom kontejneru kako se tijekom sađenja ne bi oštetilo okolno korijenje. Za uzgoj se koristi dvogodišnja ili trogodišnja sadnica koja se ručno sadi u pripremljenu rupu na onu dubinu do koje je trenutno rasta. Prije sadnje je važno postaviti stupove za potpornje. Sadnica se sadi na 4 m razmaka od druge biljke.

Uzgoj u vrtu

Pasifloru je moguće uzgajati na otvorenom, ali se na kontinentalnim dijelovima s oštrijim zimama mora sklanjati u zatvoreno. Uzgoj na otvorenom je karakterističan za mediteransku klimu i toplije zime. Važno je odabrati mjesto u zavjetrini, a može rasti i na sunčanom ili polusjenovitom mjestu.

Uzgoj u stakleniku

Hladnije zime su važan razlog zbog čega se pasiflora uzgaja u zatvorenom. Kod uzgoja je važno ostaviti dovoljno mjesta za njezin razvoj jer biljka tijekom jedne godine može narasti i do 1 m. Osim toga, to omogućava biljci da ima cvjetove i plodove. Potrebno je osigurati posudu minimalno 30 cm promjera i dubine te potporanj za rast i penjanje. Važno je osigurati minimalnu temperaturu od 20°C te dovoljnu količinu izravnog svjetla. Biljke se zalijevaju barem dva puta tjedno te je optimalno osigurati raspršivanje vode kako bi se povećala vlažnost. U zatvorenim je prostorijama oprašivanje obavljati ručno, a tijekom vegetacijskog razdoblja dodavati mineralno gnojivo.

Uzgoj u posudama

Uzgoj pasiflore u posudama je veoma čest u sjevernijim krajevima. U takvim je uvjetima potrebno osigurati što veću posudu kako bi korijen imao dovoljno prostora za razvoj. Za uzgoj se koristi rahla, humusna i tresetna zemlja, a biljku je potrebno gnojiti tijekom proljetnih mjeseci i rasta. Potporanj je potrebno postaviti neovisno o posudi kako bi bio stabilniji. Važno je redovito zalijevati biljku i zemlju održavati vlažnom, ali osigurati odvodnju viška vode.

Održavanje i njega

Pasiflora se veoma lako širi i dugovječna je biljka, pa se zbog toga u nekim državama smatra invazivnom. Ipak, kako bi bili zadovoljni rezultatima uzgoja i dobili puno cvjetova, biljku je potrebno njegovati i održavati. U nastavku donosimo sve savjete vezane uz njezinu njegu.

Faza mirovanja

U pravilu pasiflora započinje razdoblje mirovanja nakon dozrijevanja plodova, što ovisi od vrste do vrste. U tom razdoblju traži zaštićeno mjesto da prezimi te udaljeno od naleta vjetra ili mogućnosti mraza i smrzavanja. U tom je razdoblju potrebno obustaviti dodatnu prihranu i smanjiti količinu zalijevanja. Biljku se na otvorenom u toplijim klimama može prekriti zaštitnim pokrovom kako bi ju se zaštitilo od težih vanjskih uvjeta.

Održavanje nasada

Održavanje biljke nije komplicirano i sastoji se od uklanjanja korova, ocvalih cvjetova i povezivanja dijelova biljke. Uklanjanje korova je posebno važno dok su sadnice niske kako bi se omogućilo dovoljno zraka i spriječilo širenje bolesti.  Uklanjanjem ocvalih cvjetova pomažete u daljnjem rascvjetavanju biljke i poticanju na razvoj plodova. Ako se jedan dio biljke odvojio od oslonca, potrebno ga je privezati kako se cijela biljka ne bi prevagnula.

Prorjeđivanje

Kod sadnje je potrebno ostaviti i do 4 m  razmaka između biljaka kako bi se ispravno razvila i osigurala čvrstu stabljiku. Biljka se prorjeđuje ako je iznikla na manjoj udaljenosti od druge. Prije čupanja je potrebno zaliti okolno područje kako se korijenje izvuklo bez čupanja. Nakon iskopavanja ju je moguće presaditi na željeno mjesto.

Rezidba

Nakon što je biljka ocvala i rodila plodove, potrebno je orezati dijelove koji su višak kako bi se biljka ponovno razvila. Dvogodišnje grane je potrebno odvezati s potpore i odrezati je do 4 ili 5 cm do stabljike. Osim toga, potrebno je maknuti ocvalo cvijeće i osušene ili oštećene grane. Nakon što biljka odrveni, potrebno je orezati rodne izboje kako bi sljedeće godine imala plodove.

Prvo orezivanje je potrebno obaviti u jesen, ali postepeno, kako biljka ne bi doživjela šok. Tijekom velikog orezivanja biljka može izgubiti i više od 20 cm visine. U proljeće, prije vegetacije je potrebno odrezati nekoliko cm sa svake grane kako bi se potaknuo daljnji rast. Važno je zapamtiti da pasiflora cvjeta na mladim granama, pa ako nije pravilno orezana, postoji mogućnost da će sljedeće godine imati manje cvjetova.

Berba

Ako se uzgaja za plodove, pasiflora se može brati kada plodovi mijenjaju boju od zelene do žute i postaju mekši. Plodovi se beru ručno i kada dosegnu tehnološku zrelost, ali ne treba biti u isto vrijeme, pa ih se bere kako dozrijevaju.

Skladištenje

Plodovi se skladište svježi, do mjesec dana u hladnjačama na temperaturi oko 6°C.

Priprema za sljedeću sezonu

Prije sljedeće sezone uzgoja, biljku je potrebno u potpunosti očistiti od nepotrebnih grana koje koriste energiju i hranjiva kako bi se osigurao bogat urod sljedeće godine. Najvažnije je paziti na izboje koji donose plodove i na zaštitu biljke od hladnijeg vremena i težih uvjeta rasta.

Bolesti

Glavne i najčešće bolesti pasiflore su gljivične i virusne infekcije koje mogu imati manje ili veće štete na samu biljku. Za većinu je uzrok blizina drugih biljaka i prijenos bolesti tijekom razdoblja pogodnih za njih. Na našem se području pojavljuje nekoliko bolesti, dok u prirodnom tropskom okruženju njih ima puno više. U nastavku donosimo koje su to i kako ih se riješiti.

Mozaik krastavaca

Mozaik krastavca je bolest koja nastaje zbog odrvenja stabljike i prenose je uši. Radi se o virusnoj bolesti  čiji su prvi simptom bijelo žute pjege u obliku mozaika na prednjem dijelu lišća. Na zaraženim se biljkama javlja veći broj manjih deformiranih listova. Zaraženi plodovi imaju zadebljanu i deformiranu koru te nisu pogodni za konzumaciju. Veoma je destruktivna bolest i ima dalekosežne posljedice, a može ju se riješiti korištenjem zdravih sadnica, uništavanje korijena, korištenje insekticida i poštivanje plodoreda.

Truljenje korijena

Truljenje korijena je također virusna bolest koja se javlja kod zaražene zemlje ili predugog nakupljanja vode. Prvi simptom je odumiranja dijelova biljke ili uvenuće biljke iako je zemlja vlažna. Otkopavanjem korijena je vidljivo da je promijenio boju i miris te ga je potrebno odstraniti. Kako bi se izbjegla teža stanja, potrebno je koristiti dobro drenirano tlo ili posudu.

Venuće vriježa

Venuće vriježa je česta bolest pasiflore i postoji nekoliko razloga zašto se javlja. Prvi je loša lokacija i okoliš za rast, što uključuje premalo vode i prehladno mjesto rasta. Drugi razlog je gljivično oboljenje koje napada mlade izdanke te kasnije uzrokuje njihovo uvenuće. Također, često je kod starijih biljaka u proljeće, pa je nakon 5 ili 6 godina optimalno stare sadnice zamijeniti novima.

Štetnici

Iako u tropskom području pasiflora ima puno više prirodnih neprijatelja, a nekoliko njih postoji i na našim područjima. Najčešće se radi o štetnicima koji napadaju i druge biljke. U nastavku donosimo koji su to i kako se protiv njih boriti.

Uši

Uši su česti nametnik koji se hrani sokovima mladih biljaka u proljeće. Najčešće ih se vidi kao nakupine insekata na mladim stabljikama. Iako same ne rade velike štete, često su prijenosnici bolesti i mogu uzrokovati kovrčanje dijelova biljke i estetske probleme. Riješiti ih se može korištenjem vode pomiješane sa sapunom.

Crveni pauk

Crveni pauk nije pravi pauk, ali se smatra čestim nametnikom, posebno na kućnim biljkama. Radi velike kolonije i vidljivo je njegovo izjedanje biljke po žutim pjegicama na listu. Najbolji način za rješavanje je iznijeti biljku na otvoreno jer imaju puno prirodnih neprijatelja koji se njima hrane.

Egzotični leptiri

Iako postoji vrlo malo vrsta leptira koji se na našim prostorima aktivno hrane pasiflorom, postoji opasnost od njihove najezde. Leptir na biljci ostavlja gusjenicu koja se hrani dijelovima biljke i uništava lišće što smanjuje mogućnost za daljnji razvoj plodova. Ličinke je najbolje sakupljati ručno i tako riješiti problem.

Upotreba pasiflore

Pasiflora je veoma dekorativna biljka i na našem se području najčešće koristi kao hortikulturalno važna biljka, ali to nije jedina upotreba. U nastavku donosimo u kojim se sve situacijama pasiflora koristi i koji je njezin značaj.

Kulinarstvo

Određene vrste pasiflore imaju jestive plodove koji se koriste kao slatko voće. Najpoznatija je marakuja koja je slatko tropsko voće mekane i sluzave pulpe koja se koristi u kompotima ili najčešće u voćnim sokovima. Iako se mogu jesti i svježi, najčešće se prerađuju jer prevelika količina svježih plodova ima laksativni učinak.

Kozmetika

Pasiflora se koristi i za izradu krema i kozmetike, a najpoznatiji učinak je na smirivanje nadražene kože i za čuvanje vlage i elastičnosti kože. Najvažniji dio je hladno prešano ulje koje je veoma cijenjeni sastojak različite kozmetike.

Medicina

Najpoznatiji i priznati učinak pasiflore je kao sredstvo za smirenje. Djeluje na nesanicu i snažna buđenja usred noći, a od davnina se koristila kao sredstvo za smirenje uslijed šoka. Nakon dva svjetska rata koristila se kao sredstvo za ublažavanje posljedica posttraumatskog poremećaja. Koristi se kao tinktura ili čaj od osušenog lišća. Čaj je iznimno od pomoći tijekom menopauze za kontroliranje hormonalnih promjena. Kod problema s buđenjem usred noći nesanice se koriste kapi tinkture. Pasiflora je odlična kod liječenja psihičkih smetnji jer nema kontraindikacije kao drugi lijekovi, npr. gospina trava, već se može uzimati i u većim mjerama zajedno s drugim lijekovima.

Povijest

Pasiflora je tropska biljka koja potječe s prostora Južne Amerike. Tijekom 17. stoljeća su je kolonizatori donijeli u Europu, a posebno je bila važna zbog povezanosti s Kristovom krunom. Danas se samo Passiflora edulis koristi kao biljka za konzumaciju, dok se ostale vrste uzgajaju kao dekorativne biljke ili za pripremu ulja.

Zanimljivosti

Zanimljivo je da, iako su veoma rasprostranjene i snažne biljke koje se uzgajaju i u komercijalne svrhe, 27 vrsta pasiflora se nalazi na popisu zaštićenih vrsta. Njezin cvijet je izrazito dekorativan, pa ne čudi da se koristio u ukrasne svrhe kod nekih manjih plemena i da je proglašen nacionalnim cvijetom mnogih plemena i državica unutra prašuma.

Foto: MabelAmber/Pixabay