Ljubičica

Ljubičica (lat. Viola) je trajna cvjetnica iz porodice ljubičarki. Radi se o porodici s 25 rodova od kojeg su najveći ljubice s 480 vrsta. Većinom se radi o cvjetnicama koje su rasprostranjene u tropskim šumama diljem svijeta, a najpoznatiji predstavnik na našem području je upravo ljubičica. Latinsko ime dolazi od riječi ion što znači ljubičasto. U našim je krajevima veoma rasprostranjena i popularna, a narodni nazivi su i fijolica ili mirisava ljubica.

Ljubičica je trajna i zeljasta cvjetnica koja raste u busenovima, grmastog i polegnutog oblika. Može narasti do 10 cm, no to uvelike ovisi o vrsti. Listovi rastu u rozeti i srcolikog su oblika, zelene boje i nazubljenog ruba. Nalaze se na dugoj peteljci i gusto rastu. Cvijet je na pojedinačnoj stapci i rastu iz pazušaca. Čaška je građena od 5 obrnuto ovalnih latica, ljubičaste, plavkaste ili bijele boje i intenzivnog mirisa. S obzirom na to da je jedna od proljetnica, cvjeta od ožujka do svibnja. Plod je dlakavi tobolac s tamnosmeđi sjemenkama koji završavaju nastavcima s obiljem bjelančevina i privlače mrave koji ih tako rasprostranjuju.

Ljubičica je biljka umjerene klime, iako se lako prilagođava i drugim klimatskim uvjetima. Rasprostranjena je na velikom dijelu Europe i Azije. Česta je u listopadnim šumama, na livadama i uz puteve. Pripada proljetnicama i zbog prevelikog je branja u prirodi zakonom zaštićena. Dozvoljeno je branje samo za osobne svrhe ili daljnje presađivanje.

Vrste ljubičica

U svijetu trenutno postoji više od 400 vrsta ljubičica od kojih većina voli umjerenu klimu. Najveća razlika među vrstama je boja i oblik latica. Također, manje razlike su između klima i područja na kojima se pojavljuju. U nastavku donosimo neke od najpoznatijih vrsta ljubičica i njihove ključne značajke.

Viola odorata

Mirisna ljubičica jedna je od najraširenijih vrsta i predstavnica roda, pa se naziva i engleska ljubičica, slatka ljubičica ili vrtna ljubičica. Poznata je po tome da se samostalno širi, pa lako prekrije dio tla. Cvijet joj je izrazito ljubičaste boje i intenzivnog mirisa.

Viola riviniana

Rivinijeva ljubica još se naziva i divlja ljubičica, a poznata je po višoj i puzavoj stabljici. Cvate tek od travnja, a isto se može naći u listopadnoj šumi ili na livadama i uz potoke. Cvjetovi su veći i svjetlije boje.

Viola persicifolia

Ova se vrsta ljubičice može pronaći diljem Europe, ali i sjeverne Azije. Može narasti i do 30 cm visine, a širi se rizomima. Listovi su joj uski i duguljasti, a cvijet bijele boje. Danas je u prirodi rijetka, pa je zakonom zaštićena.

Viola biflora

Ova se vrsta ljubice može naći u dijelovima Europe, Azije, ali i Kine i Sjeverne Amerike. Posebna je zbog žutih cvjetova s tamnim prugama u sredini. Često se sastoji od dva cvijeta. Listovi su joj okrugli i nazubljeni, a biljke je otporna na teže uvjete rasta.

Viola alba

Bijela ljubičica ima, kako joj ime kaže, bijele cvjetove i često se smatra običnom ljubičicom s cvjetovima bijele boje, ali je zasebna vrsta. Najveća razlika je u listovima iako se širi rizomima i raste kao polegnuti busen. Cvijet je nježan, ali intenzivnog mirisa.

Viola reichenbachiana

Ova se vrsta ljubice još naziva i blijedoljubičasta jer joj je cvijet svjetliji od ostalih ljubičastih vrsta. Zove se još i šumska ljubičica jer najčešće raste u listopadnim šumama. Pojavljuje se još pod snijegom jer ju štiti otpalo lišće.

Viola suavis

Radi se o još jednoj vrsti ljubice koja se može pronaći u Europi te je ljubičastog cvijeta i intenzivnog mirisa. Ipak, latice su joj nepravilno raspoređene, pa odaje dojam drukčije vrste. Također se javlja rano u proljeće i jedna je od prvih proljetnica te iznimno otporna na zimu.

Viola canina

Iako se ova vrsta naziva i pasja ljubičica, nema puno povezanosti sa psima. Listovi su joj, za razliku od drugih, tanki i kopljasti. Cvjetovi su veći te blijedoljubičaste ili modre boje i ne mirišu. Nalazi se diljem Europe i raste u busenovima, a dijelovi su jestivi.

Viola palustris

Ova je vrsta dobila ima po latinskoj riječi za močvaru jer je to područje na kojem raste. Radi se o višegodišnjoj vrsti koja je iznimno otporna na teške uvjete, a ima veliko i nazubljeno lišće te manje cvjetove. Najviše se nalazi na području sjeverne Amerike.

Viola hirta

Rutava ili dlakava ljubica stara je vrsta ljubice koja se može naći u sjevernim predjelima Europe. Veoma je slična običnoj ljubici po cvijetu i listovima, ali je vidljiva prekrivenost dlačicama.

Saintpaulia ionantha

Afrička ljubičica se na našim prostorima sadi i uzgaja kao sobna ili kućna biljka. U toplijim i egzotičnijim dijelovima Afrike, što joj i sam naziv govori od kuda i potječe, može se saditi i kao vrtna biljka. Afrička ljubičica je zeljasta trajnica i pripada porodici gesnerijevki.

Uzgoj ljubičica

Uzgoj ljubičice veoma je jednostavan, pa se ona često uzgaja kao pokrivač neurednih površina u vrtu ili na travnjaku. Također, velika prednost je što rano cvjeta i ukrašava gredicu. U nastavku slijede neki savjeti kako poboljšati njezin uzgoj.

Slaganje kultura

Ljubičica je trajnica koja se, zahvaljujući svom dijeljenju, neprestano širi, pa je potrebno ostaviti mjesta za njezin daljnji rast. Također, jednom kada je se posadi na jedno mjesto dosta ju je teško iskorijeniti. Odlično se slaže s drugim proljetnicama, kao što su jaglac ili visibaba te zajedno čine ranu rascvjetalu gredicu. Nije ju potrebno uzgajati u pravilnom plodoredu kako bi opstala.

Zalijevanje

Ljubičica nema posebne zahtjeve za vodom, ali ju je tijekom dužih sušnih razdoblja potrebno zalijevati. Često se uzgaja kao dio travnjaka, pa im je potrebna slična njega. Voli rasti blizu potoka, pa je važno održati razinu vlažnosti u supstratu. Najviše joj odgovara zalijevanje kišnicom. Kod komercijalnog uzgoja je važno osigurati sustav navodnjavanja, a najbolji je kap po kap sistem.

Gnojidba

Ljubica ima iznenađujuće malo potrebe za prihranom, pa raste i na siromašnijim tlima. Štoviše, previše prihrane može potaknuti lišće na što bujniji rast te izostati cvat. Inače, kod pripreme tla za uzgoj je u jesen potrebno dodati organsko gnojivo, a u proljeće ju je potrebno prihraniti tekućim mineralnim gnojivima. Najviše joj odgovaraju gnojiva na bazi dušika s više kalija i manje fosfora. Nakon što je ocvjetala, potrebno je prestati s prihranjivanjem.

Razmnožavanje

Ljubičicu se može razmnožavati sjemenom, ali je najjednostavniji način dijeljenjem ili vriježama. Razmnožavanje sjemenom je učinkovito, ali puno sporije. Dijeljenjem se nasad prorjeđuje te se biljke sele na drugo mjesto. Dijeljenje se obavlja u srpnju te se biljka odmah seli na drugo mjesto. Uzima se zdrava sadnica od koje se uzima mladi izdanak i njegov korijen. Također, lagano ju je razmnožiti vriježama koje se uzimaju nakon što ocvate. Biljka se najčešće sama širi rizomom, pa se uzima bliska sadnica s razvijenom korijenom i sadi se u pripremljeni supstrat. Biljke posađene u ljeto su spremne prezimiti i cvjetati u proljeće.

Presađivanje

Biljka se prvenstveno presađuje nakon klijanja i to u zasebnom kontejneru. Već nakon 4 - 6 tjedana je spremna za presađivanje na konačno mjesto rasta. Presađuje se tijekom ožujka, ali cvjetaju tek sljedeće godine. Potrebno ju je presaditi u rahlu zemlju u rupu od desetak centimetara te korijen u potpunosti prekriti zemljom. Odmah nakon presađivanja ju je potrebno dobro zaliti te paziti na vlažnost supstrata do 8 tjedana ili dok potpuno ne razvije korijen. Tijekom prve godine od presađivanja važno je da ju ne ošteti suša kako bi se ispravno razvio korijen.

Pomlađivanje

Ljubičice se konstantno šire, pa ih je s vremenom potrebno pomladiti kako ne bi prešle u lišće. uvijek se ostavljaju najveći buseni i s njim se uklanja suho ili bolesno lišće. Višak mladih busenova se miče kako bi se ostavilo dovoljno prostora za razvoj jednog busena. Ako se želi dobiti prirodan pokrov, tada se pomlađivanje vrši uklanjanjem starih dijelova biljke.

Tlo

Ljubičica može opstati na siromašnim tlima, ali najčešće raste na humusnom tlu u šumi ili uz potok, što je potvrda da voli humusna i bogata tla. Najbolje joj odgovara crnica pomiješana s kompostom, ali uspjet će i na ilovači neke vrste s posebno osjetljive na močvarna područja, pa je potrebno osigurati i dobru drenažu područja na kojem raste. Odgovaraju joj i pjeskovita tla, ali uz veću prihranu. U jesenskoj obradi tla je potrebno zaorati do 30 cm dubine te u proljeće dodatno razrahliti zemlju.

Klima

Ljubičica je biljka umjerene klime, iako je se može naći i u sjevernim krajevima. Teže podnosi vruća i suha područja te posolicu. Otporna je i na niže temperature i vjetar, a posebno joj odgovara procvjetati okružena snijegom. Biljka je kraćeg dana i voli polusjenovita mjesta. Voli rasti i u šikarama, pa se može uzgajati i ispod grmova ili listopadnog stable. Najbolje joj odgovara kontinentalna klima s više padalina u zimi i proljeće koje potiču njezin rast.

Sadnja ljubičica

Ljubičica se veoma lako može uzgojiti u svakom vrtu, samo je važno ispravno provesti sve korake kod sadnje. Koji su to i kako ih najbolje izvesti donosimo u savjetima u nastavku!

Vrijeme sadnje

Ovisno o načinu sadnje, ljubičicu se može posijati u jesen ili zasaditi u proljeće. Ako se sije u zemlju, onda je sjetvu potrebno obaviti tijekom listopada, a presaditi u ožujku. Imajte na umu da ljubičica nakon sjetve i presađivanja cvate tek druge godine. Dobro podnosi i niže temperature, do -10°C.

Sadnja iz sjemena

Ljubičicu je lako razmnožiti iz sjemena što je najčešći način njenog razmnožavanja, čak i u prirodi. Sjeme je veoma klijavo i najbolje ga je ostaviti noć ranije u vodi kako bi se namočilo i brže proklijalo. Sije se u jesen u kontejnere napunjene supstratom za cvijeće te prezimljava u zaštićenom i zatvorenom prostoru bez dodatnog grijanja. Stavlja se u dubinu do 2 cm, prekrije se rahlom zemljom te se navlaži i pokrije folijom. Proklijat će za 7 - 10 dana te mu je potrebno nekoliko tjedana da razvije korijen. Mana ovog načina uzgoja je što biljka ne cvjeta prvu godinu.

Sadnja sadnice

Najbrži način uzgoja cvjetne gredice je sadnja sadnice. Sadnica se sadi kada ima razvijen korijen, pa je najbolje odabrati kontejnirane biljke. Sadi se u proljeće kada se zemlja otopi u rahlu i pripremljenu zemlju. Također, sadnica se može posaditi i kraljem ljeta kako bi se pripremila za cvatnju u proljeće. Sadnjom sadnice lakše je dobiti željeni raspored, a preporučuje se omogućiti 20 cm razmaka između dvije biljke.

Uzgoj u vrtu

Ljubičica se veoma često uzgaja na otvorenom kao prvi cvijet u vrtu i kao pokrivač tla. Može se saditi uz mnoge biljke, pa i nakon cvatnje ostavlja zeleni tepih koji prekriva neugledne površine. Voli polusjenovite i zaštićenije položaje kako bi održala vlagu, a izravno sunce može naštetiti listovima. Kod uzgoja u vrtu je potrebno ispravno obraditi zemlju prije sadnje i održavati mladi nasad.

Uzgoj u stakleniku

Uzgoj u stakleniku je pogodan za dobivanje zdravih i razvijenih mladica. Kod takvog uzgoja i radi lakšeg presađivanja svake biljke, preporučuje se sjetva u kontejnerima. Kod zatvorenog uzgoja je važno održavati konstantnu temperature između 15 i 20°C. Tijekom zimskih mjeseci potrebno je osigurati više svjetla, pa se preporučuje korištenje umjetne rasvjete. Kod uzgoja u zatvorenom je potrebno osigurati i navodnjavanje, ali je potrebno zalijevati jednom tjednom ili rjeđe, ovisi o vlažnosti supstrata. Također, jednom mjesečno je dobro dodati i mineralno gnojivo. U kontroliranim uvjetima rasta biljka može cvjetati već u siječnju.

Uzgoj u posudama

Ljubičica se može uzgajati i u posudama te je primjerena za ukrašavanje balkona, a zdravu sadnicu je najbolje zasaditi kraljem ljeta. Potrebno je odabrati duguljaste posude u kojima se ljubičica može širiti, dok dubina posude nema presudnu ulogu. Za uzgoj u posudi je potrebno koristiti obogaćenu zemlju za cvijeće te redovito zalijevati. Tijekom oblačnijeg vremena i zimi jednom tjedno, ali tijekom ljeta i do tri puta tjedno. Posudu s biljkom je najbolje držati u polusjeni i osigurati dobru dreniranost za otjecanje viška vode.

Održavanje i njega

S obzirom na to da je ljubičica iznimno zahvalna biljka, održavanje i njega ne zahtjevaju puno vremena niti posla. U nastavku donosimo na što sve trebate pripaziti.

Faza mirovanja

Ljubičica započinje mirovati nakon dozrijevanja ploda, što je najčešće krajem ljeta. Tijekom jeseni gubi lišće i priprema se za mirovanje te troši manje hrane i vode. Ako se uzgaja u zatvorenom, potrebno je smanjiti količinu vode, a biljke u lončanicama je potrebno unijeti u hladan i zatvoren prostor. Biljke se na otvorenom mogu zaštititi malčem, iako dobro podnose niske temperature.

Održavanje nasada

Održavanje nasada ljubičica uključuje uklanjanje korova i okopavanje kako bi se zemlja opskrbila kisikom. Korov je posebno važno uklanjati dok su sadnice mlade kako bi im se omogućio ispravan razvoj. Najbolje ga je uklanjati ručno kako se zasađene biljke ne bi oštetile. Također, u proljeće je potrebno okopati tlo u kojem rastu, pogotovo ako se radi o starijim busenima kako bi im se omogućio dotok kisika u zemlju.

Prorjeđivanje

Nakon cvatnje, ljubičice se intenzivno razmnožavaju vriježama. Kako bi se kontrolirala njihova rasprostranjenost, potrebno ih je povremeno prorjeđivati i to samo one biljke koje zauzimaju previše mjesta ili rastu preko druge. Čupaju se ručno, a dijelovi s razvijenim korijenom se mogu presaditi na drugo mjesto.

Berba

Koristiti se mogu svi dijelovi ljubičice, ali je važno u koje vrijeme se beru. Cvjetovi i listovi se beru u proljeće dok su mladi, a korijen se iskapa u jesen. Kako ne dozrijevaju u isto vrijeme i veoma su osjetljivi, cvjetove je potrebno brati ručno. Važno je izbjegavati onečišćenja područja i ne brati u divljini pretjerane količine jer su zaštićene zakonom.

Sušenje

Biljka se suši na prozračnom mjestu uz konstantno okretanje dok se ne izgubi višak vlage.

Skladištenje

Svježa se biljka skladišti u platnenim vrećama kako bi se prevezla do odredišta. Osušeni dijelovi biljke se drže u papirnatim vrećicama ili staklenkama.

Bolesti

Ljubičica je skromna i nezahtjevna biljka za uzgoj, ali ima nekoliko bolesti koje je mogu napasti. Važno je biljke pregledavati te na vrijeme uočiti simptome kako bi se na njih moglo reagirati. U nastavku donosimo najvažnije bolesti.

Gljivična bolest korijena

Gljivična bolest korijena je zarazna bolest čije spore mogu ostati u zemlju te napasti zdravu biljku nakon presađivanja. Osim što je pogubna za korijen, šteti cijelom nasadu jer smanjuje mogućnost daljnjeg razvitka biljke i najčešće dovodi do sušenja cijele biljke. Zato je važno s područja na kojem se sadi biljka ukloniti sve eventualne ostatke prethodne kulture i korov te tretirati zemlju fungicidom. Zaraženu biljku je potrebno smjesta ukloniti.

Pjegavost lista

Pjegavost lista je bolest koja može nastati iz više razloga. Najčešće se radi o mehaničkom oštećenju koje uzrokuje širenje bolesti i preosjetljivost lista. Prvenstveno se pojavljuju žute pjege koje prerastaju u smeđa i osušena područja. Iako bolest ne može ugroziti biljku, uzrokuje otpadanje lišća i estetske probleme.

Pepelnica

Pepelnica je zarazna bolest koja se širi za vrijeme hladnog i vlažnog vremena. Zbog blizine zemlje i sakupljene vode, ljubičice lako obolijevaju od nje te je prvi simptomi siva pokorica preko listova. Iako bolest ne uzrokuje odumiranje biljke, može uzrokovati kovrčanje lista i štetu na cvjetovima pa ju je pravovremeno potrebno liječiti.

Trulež korijena

Trulež korijena je bolest koja napada prvenstveno korijen, ali u opasnost dovodi cijelu biljku. Neki od uzroka mogu biti bakterije ili prevelika količina stajaće vode na jednom mjestu. Prvi simptomi su promjena boje korijena, ali kako to nije vidljivo, može se primijetiti slabljenje baze biljke. Također, biljka s vremenom počinje venuti, ali je tada prekasno za reakciju i potrebno ju je izvaditi iz zemlje. Kako bi se spriječilo oboljenje, važno je osigurati dobru dreniranost zemlje.

Štetnici

Osim bolesti, postoji nekoliko štetnika koji mogu značajnije ugroziti stanje biljke. U nastavku donosimo neke od najpoznatiji i kako ih se riješiti.

Crveni pauk

Crveni pauk je posebno štetan nametnik ako se ljubičica uzgaja u posudi i stoji na suhom zraku. Hrani se sokovima pa ostavlja mrlje na lišću na koje se mogu primiti druge bolesti. Sitan je i jedva vidljiv golom oku, ali se primjećuju mreže na kojima ostavlja ličinke. Riješiti ga se može tretiranjem insekticidom.

Uši

Uši su česti nametnici koji se pojavljuju u proljeće u potrazi za sokovima kao hranom. Primjećuje ih se kao crne nakupine na lišću. Svojom pojavom poružnjuju biljku, ali i uzrokuju kovrčanje lišća. Potrebno ih se riješiti korištenjem insekticida.

Puževi

Puževi su velika prijetnja ljubičicama jer su zbog svog prizemnog rasta lako dostupna hrana. Hrane se lišćem i uzrokuju velike rupe, ali ostavljaju i slinav trag koji može biti prijetnja za razvoj daljnjih bolesti. Suzbiti ih se može ručnim sakupljanjem ili klopkama s pivom i palentom.

Upotreba ljubičica

Ljubičice su rado viđene proljetnice, ali osim dekorativne upotrebe imaju i druge svrhe. U nastavku donosimo koje su to.

Kulinarstvo

Ljubičica je jestiva biljka, a za prehranu se upotrebljavaju mladi listovi i cvjetovi. Listovi su bogati C vitaminom i tretiraju se kao mladi špinat. Mogu se koristiti u juhama, ali imaju i dekorativnu svrhu, pa se koriste kao jestiva dekoracija na kolačima. Biljka je medonosna i pčele je rado posjećuju, pa je dio livadnog meda.

Kozmetika

Najveću primjenu ljubičica ima u parfumeriji zbog opojnog mirisa cvjetova. Njezini se cvjetovi destiliraju u alkoholu kako bi se dobilo mirisno eterično ulje koje se koristi za proizvodnju parfema ili kao miris za kreme i drugu kozmetiku. Također, pigment iz cvjetova ljubičice koristi se za izradu lakmus papira koji provjerava lužnatost otopine. Popularna je i za korištenje u mirisnim i opuštajućim kupkama.

Medicina

Ljubičica je dobro poznata ljekovita biljka u narodnoj medicini i iskorištava se na mnogo načina. Ljekovita je cijela biljka i pomaže u mnogim problemima, kao što su infekcije, pomaže kod migrene i detoksikacije organizma, smanjuje razne bolove, ublažava tjeskobu i djeluje opuštajuće te pomaže kod bolesti dišnog sustava. Med u koji se dodaju cvjetovi ljubičice posebno je dobar za podizanje imuniteta, ali mu daju i finiji okus. Ocat u kojem se drže cvjetovi je dobar za mazanje bolnih i otečenih mjesta. Od ljubičice se radi i sirup koji smanjuje simptome prehlade i smiruje kašalj. Čaj od sušenog lišća i cvijeća pomaže kod problema s dišnim putevima. Ulje od ljubičice koristi se za masažu koja smanjuje glavobolju i migrenu. Listovi ljubičice su bogati vitaminom C i odlični kao lijek protiv proljetnog umora.

Povijest

Porijeklo ljubičice nije poznato, ali su je poznavali i iskorištavali mnogi narodi. Prvenstveno su Grci cijenili njezinu ljekovitost i miris, dok su Rimljani od nje dodavali okus vinu. Koristili su je i Arapi, pa se područjem porijekla smatra Sredozemlje. Dalje se najviše cijenila zbog izrade parfema i kao ukras slasticama. Tijekom povijesti je detaljno opisan njezin uzgoj i upotreba, ali je tek kasnije prepoznato masovno iskorištavanje te je zaštićena od pretjeranog branja zakonom.

Zanimljivosti

Ljubičica je proljetnica i simbol ponovnog buđenja i mladosti, ali se uz nju vežu i dvije legende. Jedna je da osoba koja pojede prvu proljetnu ljubičicu će imati sreće tijekom cijele godine. Druga je iz grčke mitologije i radi se o Zeusu koji se zaljubio u prekrasnu djevojku imenom Viola. Da je sakrije od žene, pretvorio ju je u junicu koja pase mirišljavo cvijeće.

Foto: LoggaWiggler / Pixabay