Marakuja

Marakuja (lat. Passiflora edulis) je zimzelena brzorastuća loza koja može narasti 9 - 12 m. Uzgaja se u tropskim i polutropskim dijelovima svijeta. Prirodno raste u južnom Brazilu, Paragvaju i sjevernoj Argentini, a uzgaja se i na Floridi, Havajima i Kaliforniji.

Listovi biljke su žućkasto-zelene boje i trokraki te nazubljeni. Na svakom čvoru novog rasta na lozi raste jedan cvijet koji se pretvara u plod dužine oko 5 cm. Upadljivi i mirisni cvjetovi promjera su oko 5 - 8 cm s 5 zelenkasto bijelih čašica 5 s pet bijelih latica i rubnom krunom koje izlazi iz ljubičaste baze.

Kora ploda može biti tamno ljubičaste do svijetlo žute boje ili boje bundeve, ovisno o sorti. U pulpi svakog voća može biti čak 250 malih tamno smeđih ili crnih sjemenki. Plod marakuje je veličine kokošjeg jaja s tvrdom korom koja je bogata želatinoznom žuto-narančastom pulpom koja sadrži i meko jestivo sjemenje. Njen okus se često uspoređuje s okusom guave.

Vrste marakuja

Marakuja je plod brojnih biljaka u rodu Passiflora. Postoje dvije vrste marakuja voća, a to su ljubičasta i žuta. Oba ploda su jajolikog oblika te imaju tvrdu vanjsku ljusku skliske teksture. Unutrašnjost oba voća čini mekana i jestiva pulpa s tvrdim crnim sjemenkama. Obje vrste daju ukusno voće i sok. Međutim, za svježu konzumaciju preferiraju se ljubičaste marakuje, dok se žute koriste za preradu i izradu soka.

Ljubičasta marakuja

Botanički naziv ljubičaste marakuje je Passiflora edulis. Ova vrsta najčešće se pronalazi u suptropskim regijama. Aroma i okus je bogatija od onog žute marakuje. Više je slatka nego kisela, a njezin plod je veličine limuna.

Žuta marakuja

Botanički naziv žute marakuje je Passiflora edulis flavicarpa. Ponekad se naziva i zlatna marakuja, a njezin plod je veličina grejpa. Okus se opisuje kao slatko-kiseli s blagim cvjetnim notama. Ova vrsta ovisi o insektima za prijenos peludi iz jedne biljke u drugu. Stolarska pčela je najučinkovitiji oprašivač ove vrste marakuje jer njena pelud je teška i ljepljiva za obične pčele.

Uzgoj marakuje

Voće marakuje intenzivno se uzgaja na Havajima, Australiji, Južnoj Africi, Venezueli, Brazilu, Peruu, Ekvadoru i Kolumbiji. Marakuja je biljka iz tropskih vrućih i vlažnih krajeva koja može donositi plodove tijekom cijele godine ako se posadi u toploj klimi. Može se uzgojiti iz sjemena zrelog ploda marakuje ili iz kupljene sadnice. Nova biljka marakuje također se može dobiti razmnožavanjem.

Slaganje kultura

Širok raspon povrća i drugih usjeva može se slagati s marakujom. Preporučuje se sadnja uz jednogodišnje biljke, posebno povrće poput graha, kupusa i rajčice. Zatim krumpira, cikle, blitve, mrkve, špinata, patlidžana, paprike i luka. Slaganje s drugim kulturama pomaže u kontroli erozije tla, posebno kada se hrani dobrim kompostom.

Ne preporučuje se sadnja uz krastavce, tikvice i bundeve zbog voćnih mušica. Ostali usjevi koji se ne slažu s marakujom su kukuruz, sirak, bamija, duga vigna, slatki krumpir i drugi puzavci.

Prilikom skladištenja treba izbjegavati spremati plod marakuje s drugim voćem kao što su banane, smokve, kruške, mango, breskve, šljive, rajčice i avokado. Navedeni plodovi sadrže biljni hormon etilen koji uzrokuje prerano sazrijevanje.

Zalijevanje

Marakuja treba puno vode, stoga ju treba zalijevati redovito i obilno. Pri tome treba pripaziti na dobru drenažu tla. Navodnjavanjem se osigurava brzo ukorjenjivanje i uspostavljanje rasta biljke.

Gnojidba

Loza biljke marakuje je teška hranilica i potrebno joj je gnojivo s visokim sadržajem kalija. Visoke količine kalija u tlu potaknuti će cvjetanje. U slučaju da tlo izgleda suho ili nezdravo, potrebno je dodati 10-5-20 gnojiva kako bi se potaknuo rast. Gnojiva bogata dušikom rezultirat će velikim cvjetovima, ali manjim plodovima. Najbolje je odabrati gnojivo s puno kalija i dodati ga biljci u proljeće i ljeto.

Razmnožavanje

Za razmnožavanje biljke mogu se iskoristiti svježe sjemenke iz ploda ili se može razmnožavati reznicama. U slučaju razmnožavanja reznicama, podreže joj se donje lišće i posadi se u malu posudu te stavi na toplo mjesto do 90 dana, održavajući tlo vlažnim.

Presađivanje

Kada sadnica marakuje dosegne visinu od otprilike 10 cm, potrebno ju je presaditi u veću posudu, promjera oko 15 - 20 cm. Sadnica se nježno iskopa i premjesti u svježu smjesu za posudu, pritom se pripaziti na korijenje. Nakon toga se odmah zalije vodom. Nakon otprilike 6 tjedana, biljka marakuje trebala bi dobiti središnju lozu i bit će spremna za presađivanje u vrt uz potporu ograde ili rešetke za penjanje. Također, presađivanje se preporučuje na početku kišne sezone.

Pomlađivanje

Cvjetovi marakuje su kratkotrajne trajnice koje može vrlo lako uništiti mraz. Kratka zamrzavanja na dobro malčiranim biljkama rezultirat će odumiranjem starog materijala, ali ponovno će proklijati iz korijena u proljeće. Smanjivanjem loze na 1 ili 2 jake stabljike prisilit će biljku da ponovno izraste iz nove stabljike. Uobičajen zaplet loza kod starijih biljaka često uzrokuje problem i s voćkama i ne ostavlja dobar prodor zraka i svijeta. Nakon zime, tople proljetne temperature potaknuti će novi rast kojim će biti lakše upravljati.

Tlo

Najbolje raste u dobro dreniranoj kompostom bogatoj pjeskovitoj ilovači s pH vrijednosti tla 6,5 - 7,5.  Potrebno je izbjegavati sadnju u tlo koje je stalno mokro. Marakuja ima duboki korijenski sustav, stoga je potrebna pravilna kultivacija zemljišta. Prilikom sadnje, potrebno je učvrstiti tlo oko biljaka kako bi se uspostavio dobar kontakt korijena i tla.

Klima

Marakuja je tropska i suptropska biljka koja najbolje raste u regijama bez mraza. Postoji nekoliko vrsta koje mogu preživjeti niske temperature, ali loza može izgubiti lišće u hladnim razdobljima. Preporučuje se posaditi ju na mjesto izloženo direktnom suncu, osim u područjima s vrlo visokim temperaturama gdje će im ipak biti potrebna djelomična sjena i izbjegavati sadnju na mjesto gdje je može oštetiti vjetar ili zahvatiti mraz.

Sadnja marakuje

Preporučuje se sadnja marakuje na mjesto gdje ju ne može oštetiti mraz ili hladna zimska temperatura. Pripremi se rupa u tlu za sadnju koja mora biti upola duboka kao korijenska kugla ili šire. Prije same sadnje u rupu je potrebno dodati mješavinu od 2 šalice algi i 1 šalicu koštanog brašna. Biljka se zatim postavi u rupu i napuni se oko korijena kombinacijom izvornog tla i komposta ili organske mješavine za sadnju. Tlo se zatim učvrsti tako da nema zračnih džepova. Oko biljke se formira mali bazen kako bi se zadržala voda za navodnjavanje.

Vrijeme sadnje

Sadnja se obično obavlja ljeti, kada prođe opasnost od mraza. U toplim regijama može se saditi tijekom cijele godine ako su omogućeni zadovoljavajući uvjeti za uzgoj i rast.

Sadnja iz sjemena

Za  dobivanje sjemena izabire se zrelo voće marakuje s naboranom korom koje se zatim prepolovi i iz njega izvadi sjeme. Voćna pulpa iz sjemena se opere i osuši papirnatim ručnikom. Kako bi se poboljšale šanse klijanja, sjemenke se mogu utrljati između lista brusnog papira i namočiti u vodi preko noći. U slučaju da sjeme neće odmah biti posađeno, potrebno ga je pohraniti u omotnicu ili u hermetički zatvorenu posudu.

Sjeme se zakopa u posudu napunjenu malom količinom zemlje. Sjeme se stavi odmah ispod površine, na dubinu od otprilike 2,5 cm i zalije se. Može se koristiti i otopina morskih algi kako bi se omogućilo brže klijanje. Sjeme se redovito zalijeva dok ne proklija (nakon 10 - 20 dana).

Uzgoj u vrtu

Mjesto za sadnju u vrtu mora dobivati puno sunca kako bi sadnice proklijale. Tlo se obogati kombiniranjem gnojiva s malčem i preporučuje se provjeriti i pH vrijednost tla koja mora biti između 6,5 i 7,5.  Tlo mora biti dobro drenirano. U slučaju da se sadi više biljaka marakuje, sadnice moraju imati najmanje 3 - 3,5 m prostora između sebe.

Uzgoj u stakleniku

Marakuja je tropska biljka kojoj treba osigurati potrebne uvjete za rast. Ako se uzgoj odvija u području gdje se izmjenjuju sva četiri godišnja doba, odnosno postoji mogućnost mraza i hladnih razdoblja, moguće ju je uzgajati u stakleniku, no, s određenim nedostacima. Trebat će joj pomoći oko oprašivanja, kako bi procvjetala i osigurala proizvodnju ploda što se može omogućiti ručnim oprašivanjem pomoću malog kista ili sličnim prijenosom peludi s cvijeta na cvijet.

Druga mogućnost je otvaranje vrata tijekom dana kako bi se pustili oprašivači unutar staklenika. Ako se staklenik ne zagrije, postoji mogućnost da se marakuja smrzne. Kako bi se to spriječilo potrebno je redovito nanositi tonik morskih algi tijekom cijele sezone jer on pruža zaštitu do -5°C. Treba ga nanositi puno prije nego što se očekuje mraz kako bi bio učinkovit.

U svakom slučaju uzgoj u stakleniku nije najbolji izbor zbog nedostataka oprašivanja i mogućnosti smrzavanja biljke.

Uzgoj u posudama

Za sadnju se preporučuje posuda dubine i širine oko 60 cm ili veća. Posuda s biljkom se mora redovito zalijevati i držati na toplom mjestu kako bi se održavala vlaga. Lozi je potrebno pružiti potporu u obliku ograde ili rešetke za penjanje.

Održavanje i njega

Biljci marakuje može trebati 18 mjeseci, pa čak do 2 godine kako bi procvjetala i rodila plodove. Zbog toga joj treba stalna briga. Potrebno je redovito zalijevanje i dobra drenaža kako bi se spriječila trulež korijena, obrezivati sve vitice koje uvenu te zaštiti biljku od bolesti i nametnika. Potrebno joj je pružiti uvjete najsličnije onima kakvi su u njezinom prirodnom tropskom okruženju što može biti izazovno, ali ne i nemoguće.

Održavanje nasada

Važno je održavati tlo ravnomjerno vlažnim za sigurnu i najefikasniju proizvodnju voća. U slučaju da se tlo osuši, plod će se smanjiti i pasti s biljke. Ako se biljka sadi u području hladne zimske klime, potrebno je raširiti sloj komposta debljine otprilike 2,5 cm preko korijena biljke što će joj pružiti zaštitu od hladnoće tijekom zimskih mjeseci.

Prorjeđivanje

Prorjeđivanje biljke potrebno je kako bi se eliminirali bolesni i uvenuli dijelovi loze. U slučaju zapetljavanja loze treba je prorijediti kako bi se omogućila cirkulacija zraka i protok sunčeve svjetlosti.

Orezivanje

Proces orezivanja olakšava berbu, spriječava zapetljanja loze, potiče i održava rast loze marakuje na određeno područje kako ne bi preuzela cijeli vrt. Orezuje se slab i neproduktivan rast kako bi se biljka držala unutar granica rasta. Nakon berbe potrebno je smanjiti rast za jednu trećinu, ali izbjegavati uklanjanje lišća koje štiti voće od vrućih ljetnih opeklina. Redovitim orezivanjem se također osigurava više plodova. Najbolje vrijeme za orezivanje je rano proljeće nakon posljednjeg mraza i prije nego što loza izraste.

Berba

Plod je spreman za berbu 70 - 80 dana nakon oprašivanja, obično sredinom ljeta. Kada je zreo plod iz duboko zelene poprima duboko ljubičastu ili žutu boju. Plod zrele marakuje bude težak, debeo i punašan te zbog svoje veličine naboran i pada na tlo. Marakuje se beru kada dosegnu punu boju ili kada svakodnevno same ispuštaju svoje plodove. Plod je najslađi kada se lagano smežura.

Sušenje

Sjemenke marakuje se ne suše jer sušenje drastično smanjuje šanse za klijanje. Voće marakuje može se sušiti i jednako je nutritivno i ukusno osušene. Ubrane voćke potrebno je oprati zatim njihovu koru narezati na nit 1 cm debljine. Narezane kore kuhati u vodi na štednjaku 2 - 5 min dok ne zavrije. Zatim opet staviti narezane marakuje u lonac s dovoljno vode, dodati šećer i kuhati oko 1 - 1,5 sati i povremeno miješati. Nakon toga iscijediti kore i ostaviti ih da se osuše na papirnatom ručniku nakon čega su spremne za jelo ili za ukrašavanje slastica.

Skladištenje

Nakon berbe marakuja se čuva u hladnjaku 2 - 3 tjedna. Zreli plodovi se spremaju u plastičnu ili papirnatu vrećicu i u hladnjak. Pulpa i sjemenke marakuje mogu se zamrznuti i do 3 mjeseca. Prvo se izvade iz prepolovljenog voća i prebace u posude za zamrzavanje. Cijeli plod marakuje također se može zamrznuti. Ne kvari se brzo, ali kako bi trajala duže najbolje ju je čuvati u hladnjaku.

Preporučuje se ne zadržavati sjeme marakuje dugo, oko godinu dana se već smatra starim sjemenjem sa smanjenim izgledima za klijanje. No, neke studije pokazuju kako sjemenke čuvane u hladnjaku i do 20 godina također mogu proklijati. U svakom slučaju pravilno skladištenje povećava izglede održivosti sjemenki. Ipak, preporučuje se izbjegavanje skladištenja uopće, već sadnja svježeg i mokrog  sjemena.

Priprema za sljedeću sezonu

Tijekom zimovanja marakuja može biti u potpunom stanju mirovanja. To se radi tako što se biljka odloži na tamno, suho i hladno mjesto. U stanju mirovanja biljka će izgubiti svoje lišće tijekom zimskih mjeseci. Tada se biljka zalijeva samo jednom mjesečno. Ako se želi izbjeći stanje mirovanja, može joj se dozvoliti i malo svijetla u zatvorenom prostoru.

Marakuja može prezimiti samo na drugoj lokaciji gdje će moći nastaviti cvjetati. U ovom slučaju biljka se mora redovito zalijevati. Potrebno je voditi brigu oko dostupnosti sunčeve svjetlosti te prilagođavati i okretati posudu s biljkom prema izvoru svjetlosti kada je to potrebno. Treba imati na umu kako je zrak preko zime u domovima mnogo sušniji zbog grijanja, a marakuja treba vlažnost.

Uz redovito zalijevanje preporučuje se prskanje i špricanje vodom. Kada opet dođe proljeće, biljku je potrebno aklimatizirati s postepenim boravcima na otvorenom kako bi se polako opet naviknula na sunčevu svjetlost.

Bolesti

Marakuja je osjetljiva na napade insekata i bolesti. Bolesti koje su uzrokovane mikroorganizmima u tlu vrlo je teško kontrolirati, osobito trulež i uvenuće koje se pojavljuju pod relativno visokom vlagom.

Gljivične bolesti

Potrebno je  tretirati biljku fungicidom u rano proljeće kako bi se spriječile gljivične bolesti poput uvenuća ili truleži. Razne gljivične bolesti poput smeđih mrlja uzrokuju nedostatke na lišću i voću. Gljivične bolesti manifestiraju se kao mrlje na lišću koje su okružene žućkastom aureolom, smeđim ili zelenim mrljama na zrelom voću i ispuštenom voću. Kako bi se spriječile gljivične bolesti marakuje jedan korak je izabrati sorte koje su otporne na takve bolesti. U slučaju zaraze potrebno je ukloniti oboljelo voće, koristiti fungicid na bazi bakra, paziti na dovoljno cirkulaciju zraka među lišćem te na količinu zalijevanja.

Virus drvenastih plodova

Ovaj virus može utjecati na biljke pod stresom. U slučaju iskrivljenog rasta, naboranih i žutih listova te drvenastog ploda, dijagnoza je navedeni virus. Nema kontrole ove bolesti, ali loza se može oporaviti nakon što se oplodi tlo i zalije. Ako je biljka starija nekoliko godina, vrijeme je za sadnju nove loze.

Štetnici

Loza marakuje može biti žilava biljka, no potrebno je pripaziti na nekoliko štetočina prilikom njenog uzgoja.

Voćne muhe

Voćne muhe mogu napasti marakuju i uzrokovati drvenaste kvržice na koži ploda. To su male muhe crvenkasto smeđe boje koje probadaju plod voća. Vrhunac njihove aktivnosti je uglavnom tijekom kasnog ljeta. Kako bi se marakuja prilikom dozrijevanja zaštitila od uboda voćnih muha potrebno je prilikom branja koristiti papirnate ili fine mrežaste platnene vrećice. Bere se samo zrelo voće, a ono palo i opustošeno se baca.

Štitaste uši

Štitaste uši sišu sok plodova. To su smeđe, crne ili crvene kvržice na lisnim venama, grančicama, stabljikama ili voću. Sve vrste štitastih ušiju izlučuju mediljku koja privlači mrave i također potiče rast plijesni. Prilikom najezde potrebno je ostrugati uši sa četkicom ili rukom u rukavicama s biljke. Zatim nanijeti poprskati sa hortikulturnim uljem više puta, ako je potrebno. Vlažnom krpom obrisati čađavu plijesan.

Upotreba marakuje

Jestivi voćni plod marakuje ima nekoliko namjena i načina upotrebe. Najčešće se koristi za deserte, ali ovaj tropski plod ima i ljekovita svojstva te se koristi u prirodnoj kozmetici.

Kulinarstvo

Plod marakuje najčešće se jede svjež i koristi se kao sastojak u desertima, koktelima i voćnim salatama. U brojim državama i regijama Južne Amerike i Azije popularno je od voća marakuje raditi sokove, sladolede, džemove, želatine te sirupe. U Brazilu je popularan i mousse od marakuje. Čest i jednostavan fini desert su kriške ploda posute sa šećerom. Na Havajima je popularan i maslac od marakuje. Svježa pulpa iz ploda često se koristi i kao desertni preljev za kolače i sladolede.

Kozmetika

Ekstrakti sjemenke marakuje koriste se u proizvodnji boje u kozmetici. Ekstrakt sjemenke ima i značajke kao što su izbjeljivanje kože, antioksidanse i zaštitu od sunca zbog čega marakuja privlači mnoge potrošače koji su skloni prirodnoj kozmetici.

Medicina

Plod ima visoku nutritivnu i ljekovitu vrijednost. Izvrstan izvor hranjivih tvari poput vlakana, vitamina C, provitamina A, sadrži poprilične kalija, natrija, magnezija, sumpora i klorida te ima dijetalna vlakna i proteine. Visoki antioksidativan sadržaj voća može imati snažne protuupalne učinke kada se uzimaju kao dodatak.

Gospodarstvo

Manje poznata činjenica je kako sjemenke marakuje daju oko 23% ulja, koje je slično sojinom i suncokretovom ulju. U skladu s time ima jestive i industrijske namjene. Utvrđeno je kako obrok od sjemenki, koji sadrži 12% proteina i oko 50% vlakana, ipak nije prikladan kao stočna hrana.

Marakuja ima ljekovita svojstva pa se oživljava interes farmaceutske industrije, posebno u Europi. U biljnoj medicini biljka i lišće koriste se za tekući ekstrakt koji je opojan sedativ. Propisuje se za neuralgične bolove, trajnu glavobolju, histeriju, grčeve i konvulzije.

Zanimljivosti

Marakuje su uzgajali i drevni Asteci, koji su od njih pravili osvježavajuća pića. U Europu je uvedena tijekom 16. stoljeća zahvaljujući španjolskim isusovačkim misionarima.

Krajem 17. stoljeća marakuji su ime dali španjolski isusovački misionari koji su pokušali lokalno stanovništvo preobratiti na kršćanstvo. Oni su je prozvali Flor de las cinco llagas, odnosno cvijet s pet rana jer su u njemu vidjeli motiv Kristove krune koji je simbol raspeća i pasije (eng. passion).

Na nekim mjestima kao što je Južna Afrika, marakuja se naziva španjolskim nazivom "granadilla" što znači "mali šipak". Na Havajima se naziva lilikoi, u Južnoj Africi i Francuskoj se naziva grenadille. Dok je naziv koji mi koristimo, maracuya, španjolskog i portugalskog podrijetla.

Foto: Najib Zamri / Pixabay