Oskoruša (lat. Sorbus domestica) je dugovječno, listopadno drvo iz porodice ružovki (Rosaceae). Može narasti i do 20 metara u visinu, a životni vijek joj je zadivljujuć te može dosegnuti starost od čak 500 godina. Smatrana je šumskim drvetom jer se može pronaći nastanjena u šumama graba i hrasta, ali se također smatra voćkom zbog svojih plodova.
U prošlosti je bila čest stanar okućnica i voćnjaka, a u novije vrijeme njezin se uzgoj smanjio. Ovo je veoma zahvalna voćka za uzgoj, ne iziskuje nikakvo održavanje, osim možda u svojoj mladosti kada bi se trebalo prorjeđivati krošnju. Oskoruša se može pronaći i pod nazivima domaća oskoruša, skoruš, okoruštva, uškorušva, domaća jarebika. Srodna je s jarebikom koja, uz mukinju i brekinju, također pripada rodu Sorbus.
Staništa oskoruše su šume i šikare. Raste pojedinačno ili u manjim grupama. Ovo je drvo u povijesti bilo rasprostranjeno u području zapadne Europe, a u današnje vrijeme može se pronaći u svim europskim zemljama, Sjevernoj Africi, Maloj Aziji i zapadnom djelu Sibira. Kako je oskoruša bjelogorično drvo, njezini srodnici su brekinje i mukinje. Osim u bjelogorično drveće, oskoruša je pripadnica bobičastog voća zajedno s aronijom, borovnicom, dudom, jagodama, malinama, kupinama, grožđem...
Deblo ovog drveta je vitko, a krošnja razgranata te je zbog krošnje jedno od omiljenih biljaka koje se sade u svrhu stvaranja hladovine. Također, zbog svojih predivnih, raskošnih cvjetova, sadi se i kao ukrasno stablo u mnogim vrtovima i parkovima.Cvjetovi su dvospolni, a pojavljuju se u travnju i svibnju. Cvjetovi imaju 5 tučaka i puno prašnika te su zbog toga privlačni pčelama. Listovi oskoruše raspoređeni su naizmjenično i imaju karakteristični perasti izgled,s gornje strane su svijetlozelene boje, a poleđina im je plavkastozelena, nemaju peteljku i u proljeće su prekriveni dlačicama.
Plodovi su veličine od 2-3 cm, a dozrijevaju u rujnu i listopadu. Svaki plod sadrži pet tamnosmeđih sjemenki, kiselkastog su okusa, no nakon stajanja ili prvog mraza, postaju mekani i slatki. Korijen oskoruše je srcolik. Dobro podnosi onečišćeni zrak, a njezino se drvo koristi i u stolarskom zanatu. Plodovi ove voćke bogati su vitaminima, a posebice vitaminom A i C i mineralima. Kora drva je glatka, kada je drvo mlado kora je svijetlosivkasta do crvenkastosmeđa, a kako drvo stari, kora tamni.
Srodnici
Egzotično voće
Vrste oskoruša
Vrlo je malo priznatih vrsta oskoruše. Zanimljivo je da se u 18. stoljeću spominje da je bilo poznato oko 27 sorti, a danas se taj broj kreće oko desetak. Sve vrste ove biljke su ugrožene kako u Hrvatskoj tako i u ostalim zemljama Europe.
Za razliku od ostalih vrsta roda Sorbus L. za koje je poznato da se međusobno križaju, križanci oskoruše s njenim srodnicima nisu poznati. Postoje njemačke, talijanske, srpske i jedna engleska sorta. Neke od njih su: Sossenheimer Riesen, Bovender Nordlicht, Christophs Apfel, Frauensteiner, Parmenac, Medvedivskaja, Sorbo autunnale, Sorbo pera maggiore settembrina Signalman. U Hrvatskoj su poznate dvije sorte koje se dijele prema obliku i veličini plodova. To su jabukolika i kruškolika oskoruša. Jedina razlika između kruškolike i jabukolike oskoruše jest u obliku ploda.
Jabukolika oskoruša
Jabukolika oskoruša (f. Pomifera Hayne) je najzastupljenija sorta oskoruše u Hrvatskoj. Kako sam naziv ove vrste govori, ima plodove koji svojim oblikom podsjećaju na plod jabuke, a dugački su 2-3 cm.
Kruškolika oskoruša
Kruškolika oskoruša (f. pyrifera Hayne) ima kruškolike plodove koji su svojom veličinom nešto veći od onih jabukolikih. Plodovi su dugački 3 - 4 cm.
Uzgoj oskoruša
Skromnost ove biljke što se tiče njege i uzgoja potiče sve veći broj ljudi da izaberu ovu voćku i posade je u svoje dvorište ili vrt. Što se tiče njege, vrši se obrezivanje samo ako je nužno. Pri sađenju se kopaju jame dubine oko 60 cm i promjera oko 100 cm, oko sadnice je potrebno povremeno okopati i prorahliti zemlju, te po potrebi se pognoji kako bi se pospješio rast i razvoj. Voćka svog vlasnika nagradi lijepom krošnjom i hladovinom. Također, drvo oskoruše može doživjeti zavidnu starost. Pridržavajući se ponekih savjeta za njegu i uzgoj ove voćke, budite sigurni da imate drvo koje će vas nadživjeti.
Tlo
Oskoruša uspijeva u svim vrstama tla. Tlo može biti siromašno, bogato hranjivim tvarima, humusno, ova biljka nije izbirljiva. Naravno, ako je tlo bogatije hranjivim tvarima, biljka će kao i svaka druga, biti zahvalnija pokazujući to svojim urodom. Jedini kriterij koji ovu biljku mora zadovoljiti kod tla jest njegova vodopropusnost. Tlo mora imati dobro drenažno svojstvo jer će inače korijen biljke istrunuti zbog vlage.
Klima
Oskoruša dobro podnosi suha razdoblja i sunce. Odlično podnosi niske temperature kao i nagle promjene temperature. Provedena su istraživanja u Hrvatskoj koja su dokazala kako je veći broj jedinki oskoruše u mediteranskim krajevima nego u kontinentalnim krajevima Hrvatske. Najviše joj pogoduje umjerena i topla klima s duljim periodom vegetacije. Također, oskoruša može rasti i na većim nadmorskim visinama i u hladnijim područjima, međutim njen vegetacijski vijek se tada skraćuje.
Vrijeme sadnje
Oskoruša veoma dobro podnosi nisku temperaturu kao i nagle temperaturne promjene tako da temperatura ne predstavlja nikakav problem za njezin uzgoj. Sadnja oskoruše obično se obavlja u proljeće jer tada popušta hladnoća u zemlji i zemlja je spremna za sadnju. Ako imate sadnicu oskoruše koja ima dobro razvijen korijenski sustav, neće biti problem ni ako je posadite u ranu jesen.
Slaganje kultura
Oskoruša se slaže s brezama, jasenom, bukvom i kruškom. S obzirom na to da je u kontinentalnim dijelovima Hrvatske možemo pronaći u šumama hrasta i bijelog graba, odlično se slaže i s tim vrstama, a može opstati i kraj zimzelenog drveća. Najbolja pretkultura za oskorušu je duhan.
Važno je napomenuti da oskorušu ne valja saditi preblizu drugog drveća bogatih krošnji jer tada ona neće razviti svoju u punom potencijalu, a rezultat toga bit će slabija kvaliteta plodova. Jedino mjesto na kojem ne može preživjeti je močvarno područje.
Sadnja oskoruša
Odaberete li ovu nezahtjevnu sortu za sadnju, imajte na umu da ćete kroz period od 5-7 godina uživati njezin plod. Ovo nije zahtjevna kultura, dobro podnosi onečišćen zrak, sušu i jako sunce. Prilagodljiva je u svim vrstama podneblja, lako se prilagodi na zapušteno i suho zemljište, a najbitnije je za oskorušu da ima dovoljno svjetlosti. Također, otporna je na niske temperature i do -30℃.
Sadnja sjemena
Sjeme možete kupiti u boljim i opremljenijim prodavaonicama, međutim, možete ga prikupiti i sami. Neki rasadničari sjeme prikupljaju, odnosno vade iz mesnatog usplođa pomoću centrifugalne sile u miješalici. Trebate li manju količinu sjemenja, prikupljanje možete obaviti i ručno, međutim za veću količinu sjemena, ručni način je prespor. Ručni način prikupljanja sjemenja podrazumijeva gnječenje plodova i njihovo ispiranje vodom. Vrlo je važno napomenuti kako je proces ispiranja vodom bitan jer se tako sprječava pojava plijesni za vrijeme čuvanja, odnosno skladištenja sjemenja.
Čisto sjeme oskoruše, na dulje se vrijeme može čuvati zamrzavanjem na temperaturi od -21℃. Kod ovog je procesa bitno napomenuti kako se sjeme nakon prikupljanja nikako ne smije odmah zamrzavati, već se mora čuvati na sobnoj temperaturi oko tjedan dana. Tako klijavost sjemenja ostaje netaknuta, a u suprotnom klijavost sjemena će biti niska. Na temperaturi od -21℃, sjeme se može čuvati i do 10 godina bez da izgubi svojstvo klijanja. Kada želite sijati sjeme čuvano zamrzavanjem, prije sijanja ga je potrebno odmrznuti i stratificirati. Ako ne želite zamrzavati sjeme, možete ga čuvati do 2 godine u staklenkama. Svježe sjeme može se namočiti u vodu na 24 sata i posijati u jesen, odmah nakon skupljanja.
Sjeme se prije sijanja tretira na isti način kao i sjeme mukinje. Sjeme se miješa s pijeskom i drži na otvorenom. Pijesak je vrlo važan jer omogućava bolju prozračnost, a samim time sprječava gnjiljenje sjemena. Sjeme na temperaturi od 20℃ stupnjeva počinje klijati u roku par dana.
Sadnja sadnice
Proizvodnja sadnice započinje sjetvom sjemena većinom u travnju ili svibnju u posudu koja bi trebala biti dimenzije najmanje 6x6 cm. Do jeseni, sadnice će narasti do visine od otprilike 15-20 cm, a preko zime ih je važno prekriti plastičnom folijom kako bi se nježne sadnice sačuvale od niskih temperatura.
Presadnja sadnica na otvoreno tlo vrši se u proljeće. Prije te radnje bitno je pripremiti tlo. U pripremu tla spada jesensko oranje i tanjuranje, a savjetuje se radnje provesti dva puta. Tri su moguća načina presađivanja sadnica na otvoreno tlo. Prvi način je ručno presađivanje, zatim pomoću stroja koji sam kopa utore u tlu te treći način je mehaničkom sadilicom.
Nakon presađivanja, ako je potrebno trebalo bi se provesti okopavanje oko sadnica. Visina sadnice nakon prve vegetacije većinom je oko jednog metra. Kada su sadnice veće i starije sade se na veći razmak. Pri sadnji oskoruše jame se kopaju na dubinu od 60 cm i širinu od oko 100 cm. Prije sađenja se sadnici skraćuju žile te se korijen umače u smjesu ilovače, balege i vode. Savjetuje se nakon sadnje provesti gnojidbu stajskim gnojem i povremeno zalijevanje.
Kalemljenje
Kod odabira podloge najvažnije je da tlo dobro propušta vodu jer oskoruša ne podnosi mnogo vode. Voda stvara problem u korijenskom sustavu biljke jer previše vode može uzrokovati trulež korijena. Također, zabilježen je slabiji rast oskoruše ako ona raste na poplavnom području. Pri odabiru podloge, nije važno koliko je tlo bogato hranjivim tvarima jer oskoruša odlično uspijeva i na siromašnim tlima. Naravno, ako je tlo bogato hranjivim tvarima, pomiješano s humusom, plodovi oskoruše bit će kvalitetniji i sama biljka će imati veću rodnost. Relativno dobro podnosi mjesta koja su u djelomičnoj sjeni dok je mlada, međutim oskoruša voli sunce i potrebno joj je za bolji rast.
Uzgoj u vrtu
Oskoruša je zbog svog specifičnog i lijepog cvata veoma zahvalno drvo ako se posadi u dvorištu ili vrtu. Svojom prozračnom, širokom krošnjom stvara ugodan hlad tijekom ljetnih mjeseci. Bitno je napomenuti kako je za uzgoj u vrtu paziti da se oskoruša ne posadi uz drugo drveće koje ima bogatu krošnju zato što ne uspijeva najbolje ako joj se uskrati prostor, odnosno nametne krošnja drugog drva. U tom će slučaju oskoruša prva popustiti i neće razviti svoju krošnju u punom potencijalu.
Uzgoj u stakleniku
Uzgoj u stakleniku nije preporučljiv za ovu vrstu voćke jer najbolje uspijeva na suncu. Međutim, možete uzgojiti oskorušu u stakleniku, a kasnije je presaditi na otvoreno tlo. Proces uzgoja oskoruše u stakleniku započinje prikupljanjem sjemena, sjetvom sjemena u posude ne manje od 6x6 cm. Važno je napomenuti kako se sjeme miješa s pijeskom kako bi se spriječilo gnjiljenje sjemena. Također, ako je oskoruša uzgojena u posudi, korijenskom će sustavu trebati puno više vremena kako bi se razvio i raširio u otvorenom tlu.
Uzgoj u posudama
Uzgoj oskoruše nije preporučljiv u posudi zbog njenoj korijenskog sustava koji je veoma razgranat. Poznato je da oskoruša pušta korijenje duboko u zemlju sama pronalazeći put do vode kako bi mogla preživjeti i najsuša razdoblja. Naravno, ako se radi o uzgoju sadnica, proces je jednostavan. Sjeme se stavlja u posudu koja ne smije biti manja od 6x6 cm, miješa se s pijeskom i po potrebi zalijeva. Važno je napomenuti kako se zalijevanje ne treba provoditi prečesto. Presađivanje sadnica vrši se u proljeće. Ostavite li drvo u velikoj posudi, očekujte da neće razviti krošnju kakvu biste očekivali od ove vrste voće, te također, plodovi neće biti toliko kvalitetni.
Održavanje nasada
Oskoruša nema posebnih zahtjeva održavanja. Malo više vaše njege zahtijeva dok je mlada sadnica. Tada se održavanje svodi na poneko rahljenje tla oko sadnice, povremeno zalijevanje. Također, poželjno je sadnicu odmaknuti od ostalih stabala kako joj ne bi smetala u razvoju. Isto tako, sadnica traži puno sunca. Potrebno je ukloniti korov oko sadnice što se postiže okopavanjem tla oko nje. Jednom, kada oskoruša izraste u deblo, nema nikakvih zahtjeva za održavanjem osim ponekim uklanjanjem suhih grana samo zbog estetskog razloga.
Održavanje i njega
Ova je kultura jedna od najjednostavnijih za uzgoj, njegu i održavanje. Nije joj potrebno mnogo vode, nije potrebno dodatno provoditi prihranu i/ili gnojidbu, a svejedno će vas iznenaditi svojim plodovima i ljepotom svojeg cvata i krošnje. Ako uzgajate ovo drvo u svrhu dekoracije vrta, tada je potrebno oblikovanje krošnje rezidbom kako bi postigli željeni oblik, visinu i širinu.
Zalijevanje
Prilikom uzgoja sadnica, potrebno je povremeno zalijevanje, međutim važno je napomenuti kako previše vlage može uzrokovati propadanje odnosno truljenje korijenja. Ova je kultura poznata po svojoj otpornosti na sušna razdoblja tako da joj nedostatak vode ne predstavlja problem. Ima veoma razgranat sustav korijenja pa će sama pronaći izvor vode duboko u zemlji. Ako je sadnica presađena u otvoreno tlo iz posude, tada ima skupljeni korijen kojem treba više vremena da se prilagodi i raširi u otvorenom tlu. U tom se slučaju preporučuje povremeno zalijevanje sadnice s oko 5 - 10 litara vode.
Gnojidba
Kod presađivanja sadnica, poželjno je jamu pognojiti sa stajskim gnojem. Zbog bolje otpornosti sadnica, krajem lipnja se između redova može koristiti kalimagnezij, a moguće je koristiti i hormone rasta. Oskoruša ne zahtijeva gnojidbu, međutim ako želite može primijeniti prihrana u obliku mineralnih gnojiva na bazi dušika kako bi plod bio kvalitetniji.
Razmnožavanje
Sjeme oskoruše nalazi se u njenom plodu. Najčešće se sjeme prenosi životinjama, npr. pticama, ali i ostalim životinjama koje se hrane ovim plodovima njihovim izmetom. Isto tako, sjeme možete skupiti tako da zgnječite plod, isperete ga dobro vodom. Nakon skupljanja sjemena, možete ga odmah posijati u zemlju, čuvati do 2 godine u staklenci ili zamrznuti i čuvati do čak 10 godina bez da ono izgubi sposobnost klijanja. Osim sjemenom, oskoruša se može razmnožavati reznicama, vriježama i cijepljenjem. Reznice je potrebno ostaviti u vodi dok ne puste korijen te tada presaditi na željeno mjesto.
Rezidba
Rezidba i oblikovanje potrebni su ako uzgajate ovu voćku u dekorativne svrhe. Orezivanje dakle ima oblikovnu svrhu. Također, uklanjaju se odumrle grane kako bi se omogućio rast novih.
Priprema za sljedeću sezonu
Mladu sadnicu (mlađu od dvije godine) ako zimu prezimljuje na otvorenom, treba pokriti plastičnom folijom kako bi je se zaštitilo od hladnoće. Ako je riječ o sadnici starijoj od dvije godine, nikakve pripreme nisu potrebne. Također, možete skupiti sjemenje i skladištiti ga do sljedeće sezone tako da ćete zgnječiti plod i dobro ga isprati vodom, a potom spremiti u staklenku.
Bolesti
Oskoruša je otporna na bolesti, međutim postoje neke koje joj mogu naštetiti. Najčešća bolest je gljivične naravi, odnosno gljivice Venturia inaequalis i Eutypella sorbi, a one napadaju mlade sadnice ove voćke. Kada se sade starije i veće sadnice, bitno je da ih sadite na osunčana mjesta s velikim razmakom i izbjeći ćete pojavljivanje gljivičnih bolesti. Od ostalih bolesti, poznate koje napadaju oskorušu su rđa i mozaik virus.
Venturia inaequalis
Najčešće napada dvogodišnje sadnice oskoruše. Suzbijanje se provodi zaštitnim sredstvima koja se koriste i kod drugih jezgričavih sorti voćaka. Neka sredstva koja se koriste u suzbijanju ove gljivice su Euparen, Malvin i Benomyl.
Eutypella sorbi
Ovo je vrsta gljivice koja uzrokuje truljenje debla. Aktivira se u vrijeme vlažnog i toplog razdoblja, a gljivica se uvlači pod koru stabla. Uništava se fungicidom iako se preporučuje zaraženo stablo ukloniti kako se zaraza ne bi širila.
Rđa
Ova bolest uzrokuje prijevremeno gubljenje lišća i plodova. Na oskorušu se prenosi s drugih zaraženih kultura koje su u blizini nje. Simptomi bolesti vidljivi su u obliku narančastih ecidija na lišću te njegovog sušenja. Bolest se tretira herbicidima.
Mozaik virus
Oskoruša nije jedino drvo na kojem se pojavljuje ovaj virus. Vidljiv je u obliku kružnih mrlja na kori debla, a u većini slučajeva je poguban za cijelo stablo. Posebice, njegova štetnost je izražena kod dozrijevanja plodova jer uzrokuje njihovo sušenje. Zaraženo drvo se tretira herbicidom.
Štetnici
Kao svaka biljka i oskoruša ima štetnike koji joj mogu naštetiti. Posebno je čest problem jelen u vrijeme pupanja i rasta mladih grančica kojima se on hrani i pojava potkornjaka. Iako nije pravi štetnik, već poluparazitska biljka, imela koja izraste na oskoruši može usporiti rast.
Jelen
Jelen se hrani mladim izdancima, lišćem i grančicama te tako predstavlja veliku opasnost za opstanak stabla oskoruše u divljini. Uništavanjem vegetativnih dijelova biljke, jelen je oštećuje i usporava njenu mogućnost dozrijevanja plodova kao i samo cvjetanje. U divljini je nemoguće boriti se protiv jelena, međutim ako oskoruša raste u ograđenom dvorištu, on neće stvarati probleme za vašu biljku. Također, u voćnjaku ili vrtu možete ograditi voćku te tako spriječiti jelena da se njome hrani.
Potkornjak
Potkornjaci su štetočine koje stanuju pod korom drva ili u drvu. Njihova je veličina od 1-8 mm, imaju valjkasto, okruglo ili jajoliko tijelo te su crne ili smeđe boje. Njihove su ličinke bijele, karakterizira ih tamna glava i nemaju noge. Ono što ukazuje na prisutnost potkornjaka su rupice na stablu ili granama. Mjere koje se poduzimaju kako se oni ne bi pojavili na biljci su uklanjanje starih i suhih grana koje su im omiljeno stanište. Kemijsko suzbijanje ovih štetnika je često bez rezultata stoga se ne provodi. Savjetuje se postavljanje mirisnih zamki u obliku crvenih ljepljivih ploča zajedno s posudama u kojima je etilni alkohol i voda pomiješani u omjeru 1:1.
Upotreba oskoruša
Iako u današnje vrijeme nije popularno uzgajati ovu vrstu voćke, njezini su plodovi višenamjenski i mogu se koristiti na različite načine. Tako se plodovi oskoruše mogu koristiti svježi, sušeni i prerađeni. U povijesti je njezin plod bio manje bitan, a više se koristila zbog kvalitetnog drva. U nešto bližoj povijesti, počinju se koristiti plodovi u kulinarske, ali i ljekovite svrhe.
Berba
Plodovi se nalaze u grozdovima, a beru se dok su žućkastocrvene boje. Vrijeme berbe je u rujnu ili početkom listopada. Plodove treba spremati u obične drvene ili kartonske kutije te ih se tamo pušta da do kraja dozru. Plodovi su dozreli kada potamne. Pojedinačna stabla mogu roditi i do 800 kg ploda.
Oskoruša se može konzumirati kao svježe voće, sušena ili prerađena u sok ili marmeladu.
Skladištenje
Plodovi oskoruše se mogu preradom skladištiti u obliku umedenih plodova, želea, kompota, marmelada, rakija. Također, osušeni plodovi mogu se samljeti i koristiti kao začin koji jelu daje slatkast okus.
Plodovi se svježi mogu čuvati na tamnom i hladnom mjestu, u drvenim ili kartonskim kutijama do nekoliko tjedana.
Kulinarstvo
Plodovi se mogu jesti svježi nakon što su odstajali i potpuno dozreli. Također, mogu se preraditi u sokove, marmelade, ocat, vino... U Francuskoj je poznat liker od oskoruše, a sok ovih plodova se nekad dodavao moštu za poboljšanje trajnosti. Sušene plodove oskoruše moguće je usitniti u mužaru i koristiti kao začin jelima. Jelima daje slatkast okus. Popularni su kompoti od ove voćke ili umedeni plodovi. Isto tako, popularna je proizvodnja rakije od oskoruše.
Medicina
Bogata povijest korištenja ove biljke u ljekovite svrhe dokazuje njenu popularnost u narodnoj medicini. Poznato je kako se od plodova ove biljke može pripremiti ljekoviti napitak (0,5 l soka oskoruše pomiješanog sa 0,5 kg meda) za jačanje organizma.
Plodovi se koriste i za liječenje probavnih tegoba. Koriste se sušeni i mljeveni plodovi koji služe za pripremu ljekovitih čajeva protiv proljeva jer sadrže tanin.
Zanimljivosti
Ovo je drvo bilo poznato još u antičko doba. Ljudi su oskorušu u povijesti koristili za izradu vina i octa, a osim u tu svrhu, koristili su se i njeni suhi plodovi koji bi se tukli u mužaru i dodavali jelima poput kruha ili kolača kako bi jela dobila slatkast okus.
Od povijesnih ličnosti koje su promicale sadnju oskoruše, bitno je spomenuti kraljicu Mariju Tereziju koja je provodeći reforme i potpisivajući stanovništvo i njihova zemljišta naredila da svaka obitelj mora imati posađenu barem jednu jabuku, krušku i oskorušu. Također, kralj Karlo Veliki, koji je vladalo polovinom zapadne Europe u 8. i 9. stoljeću, naredio je da se biljke koje služe za liječenje moraju saditi oko kuća pa je tako među njima pronašla svoje mjesto i oskoruša.
U 18. i 19. stoljeću ljudi su imali tendenciju saditi ovu biljku pokraj putova kako bi prolaznicima služila za okrjepu i hlad. Tako se u današnje vrijeme može pronaći oskoruša koja je posađena uz puteve, a posebice ju je lako pronaći u području Zagorja.
Spominje se još u antičko doba, a zapisi o njoj su zapravo recepti za izradu octa i vina od njenih plodova. Poznato je kako je u 18. stoljeću bilo poznato 27 vrsti ove biljke. U povijesti je ova voćka bila najraširenija u Europi, a danas se može pronaći u sjevernoj Africi, Maloj Aziji i na Krimu. Zanimljivo iz povijesti ove biljke je to što ona nema svoju pradomovinu. Sađena je od davnih vremena i bez uzgoja se proširila šumama te je tako možemo lako pronaći u kontinentalnoj Hrvatskoj u šumi hrasta i graba. Uz sve navedeno, u povijesti je oskoruša spašavala građanstvo u sušnim godinama kada je ponestajalo hrane u zimskim mjesecima. Konzumirala se uz ostalo sušeno voće.
Uz prehrambenu namjenu ove biljke u povijesti, valja spomenuti i njenu korisnost u izradi kotača i dijelova za mlinove, preše i kola. Oskoruša ima tvrdo drvo čija se tvrdoća može mjeriti s tvrdoćom jezgre oraha. Osim tvrdoće, njezina je dugovječnost još jedno obilježje koje joj omogućuje imati bogatu povijest. Drvo oskoruše može doživjeti 500 godina, a razlog njezina nestanka je masovno rušenje.
Kada plod bude prezreo, u sebi razvija određen postotak alkohola sorbita. Koristeći oskorušu, Rusi proizvod alkoholno piće naziva "jerabinovka". Osim Rusa, za alkoholni napitak koriste je i Talijani, a piće nazivaju "sorbet".
Od drva oskoruše koje je tvrdo, vlaknasto i elastično izrađuju se najkvalitetniji glazbeni instrumenti.
Oskoruša je samooplodna biljka što znači da joj nije potreban oprašivač. U svijetu postoje intenzivni nasadi ovog drva, odnosno voćke, a nalaze se u Gruziji, Iranu, Afganistanu i Armeniji.
Prve slike plodova oskoruše pojavljuju se u razdoblju renesanse. Stari narod Kelti su vjerovali da će drvo oskoruše reći sve tajne čovjeku koji je voljan slušati te su je nazivali "drvetom koje šapće".
1 kg ploda oskoruše sadrži 32.000 sjemenki. 1 m3 drva oskoruše na europskom tržištu može dosegnuti cijenu i do 6.000 eura.
Od plodova oskoruše se nekada proizvodilo brašno.
Foto: enbodenumer / CC
Odgovori