Jasen (lat. Fraxinus) je rod cvjetnih biljaka iz porodice maslinovki (Oleaceae) kojoj pripadaju i maslina, jorgovan, forzicija, kalina itd. Postoji oko 45-65 vrsta a veličina njihovih stabala obično varira od srednjih do velikih. Uglavnom je riječ o listopadnom drveću, mada je nekoliko suptropskih vrsta zimzeleno. Rod je rasprostranjen u većem dijelu Europe, Azije i Sjeverne Amerike.
Listovi su uglavnom jednostavni, perasti, a raspoređeni su nasuprotno u parovima. Popularan naziv za plod je perutka. U prirodi, jedno stablo preuzima karakteristike muškog ili ženskog spola, dok s godinama jasen može promijeniti svoju spolnu funkciju od muškog spola ili hermafroditskog prema ženskom spolu. Ako se uzgaja kao ukrasna biljka, jasen može imati oba spola (hermafrodit).
Drvo jasena izuzetno je cijenjeno zbog svoje snage i elastičnosti i često se koristi za izradu palica, lukova, ručki za alate i drugih proizvoda za koje je potrebna čvrstoća, trajnost i otpornost. Brojne životinje i insekti, kao i gusjenice leptira i moljaca, hrane se lišćem i plodom ovog drveta.
Srodnici
Vrste jasena
U Hrvatskoj su poznati autohtoni poljski jasen (lat. Fraxinus angustifolia) u poplavnim nizinskim šumama, gorski jasen (poznat i kao bijeli jasen, lat. Fraxinus Excelsior) u gorju, te crni jasen (lat. Fraxinus ornus) u submediteranu. Međutim postoji još veliki broj vrsta, od kojih je zeleni ili pensilvanijski jasen (lat. Fraxinus Pennsylvanica) također popularna vrsta za uzgoj.
Poljski jasen
Poljski jasen (lat. Fraxinus angustifolia) ima izrazito uske listove. Ova vrsta jasena je podrijetlom iz središnje i južne Europe, sjeverozapada Afrike i jugozapadne Azije. To je listopadno drvo srednje veličine stabla koje može narasti i do 20-30 m, a deblo može biti debljine i do 1,5 m. Kora je na mladim stablima glatka i blijedo siva, a na starim stablima postaje ispucala. Pupoljci su blijedo smeđi, što ga lako razlikuje, čak i zimi, od pupoljaka bliskog gorskog jasena (Fraxinus excelsior, čiji su pupovi crne boje). Listovi su raspoređeni u nasuprotnim parovima i grupirani su i do 13 listova, i u jesen poprimaju crvenu boju.
Listovi su izrazito uski i dugi od 3 do 8 cm, a široki su od 1 do 1,5 cm. Stabla koja proizvode cvjetove su ili muška ili su hermafroditna, ili imaju pomiješane karakteristike muškog i hermafroditnog stabla. Muški i hermafroditni cvjetovi javljaju se kod svih jedinki, tj. sva su stabla funkcionalno hermafrodit. Cvatnja se javlja u rano proljeće. Plod je obično veličine od 3 do 4 cm.
Gorski jasen
Gorski jasen (bijeli jasen, obični jasen, lat. Fraxinus Excelsior) je veliko listopadno drvo koje može narasti do 12-18 m, s deblom do 2 m debljine, s visokom, prozračnom i uskom krošnjom. Kora je na mladim stablima glatka i blijedo sive boje, a na starijim stablima postaje kruta i tamnija. Izbojci su snažni, zelenkasto-sivi, s crnim pupoljcima (koji ga razlikuju od većine ostalih vrsta jasenova, koji imaju sive ili smeđe pupoljke). Listovi su perasti i suprotno su raspoređeni, a mogu biti dugi od 20 do 35 cm.
Boja drveta kreće se od kremasto bijele do svijetlosmeđe boje, a unutrašnjost može biti tamnije maslinasto smeđe boje. Otpornost i brzi rast učinili su ovo drvo da bude važan resurs za vlasnike malih tvornica i za poljoprivrednike. Bilo je to vjerojatno drvo s najsvestranijom upotrebom. Do Drugog svjetskog rata stabla su se često prerađivala i koristila kao gorivo.
Crni jasen
Crni jasen (lat. Fraxinus ornus) je vrsta pepela čije stanište je južna Europa i zapadna Azija. Cvjeta u ožujku kad i lista. Koristi se u industriji namještaja. Stablo je visoko do 10-15 metara, a promjera je do 0,5 m. Kora je sivo-pepeljaste boje i glatka je, za razliku od svih ostalih stabala jasena koji imaju ispucalu koru. Listovi su neobično pernati, od po 7-9 listića. Obično su šiljasto eliptični ili jajoliko-lanceolatni, dok su na obodu nazubljeni. Cvatnje su pernate, guste, vrlo krupne (do 15 cm duge), mirisne i mnogocvjetne. Plod zrije u kolovozu, s dužinom krila od 2 do 3,5 cm.
Nalazi se vrlo često u svim termofilnim šumama, od nizina do preko 1.200 m nadmorske visine. Javlja se u hrastovim i mješovitim šumama. Crni jasen otporan je na sušu i raste na plitkim, nerazvijenim tlima. To je higrofilna vrsta koja preferira biti izložena sunčevoj svjetlosti, ali podnosi i hladovinu. Ova vrsta jasena rasprostranjena je na području Južne i Srednje Europe, Sredozemlja i Male Azije.
Pensilvanijski jasen
Pensilvanijski jasen (zeleni jasen, lat. Fraxinus Pennsylvanica) je vrsta jasena podrijetlom iz istočne i središnje Sjeverne Amerike, od Kolorada do sjeverne Floride, a jugozapadno od Oklahome i istočnog Teksasa. Ova vrsta se proširila i naturalizirala na zapadu SAD-a, a i u Europi, na području od Španjolske do Rusije.
Pensilvanijski jasen je listopadno stablo srednje veličine koje može narasti od 12 do 25 m, katkad i 45 m, s deblom do 60 cm u promjeru. Kora je na mladim stablima glatka i siva, s godinama postaje kruta. Pupoljci su crvenkastosmeđi, s baršunastom teksturom. Listovi su dugački od 15 do 30 cm, perasto su složeni sa sedam do devet (pet ili jedanaest) listova. Listovi su zelene boje i iznad i ispod. U jesen lišće je zlatno-žute boje, a ovisno o klimi, listovi pensilvanijskog jasena mogu početi mijenjati boju već u prvom tjednu rujna.
Cvjetovi se pojavljuju u proljeće u isto vrijeme kad i novi cvjetovi, koji su neprimjetni i bez latica, a oprašuju se vjetrom. Perutka kod ove vrste jasena duga je od 2,5 do 7,5 cm, i sastoji se od jednog sjemena duljine od 1,5 do 3 cm s izduženim apikalnim krilom, dugim od 4 do 4 cm, a širine od 3 do 7 mm.
Uzgoj jasena
Drvo jasena je biljka koja se veoma jednostavno uzgaja jer joj nije potrebno mnogo pretjerane njege i pažnje. Najbitnije je obarati pravo mjesto za sadnju stabala.
Tlo
Jedan od razloga zašto su stabla jasena tako sjajna je taj što mogu rasti u gotovo bilo kojem tlu. Međutim, jasen najbolje raste u bogatom tlu čija pH vrijednost se kreće između 4 i 7.
Vrijeme sadnje
Optimalno vrijeme za sadnju jasena može blago varirati od vrste do vrste, međutim za većinu vrsta najbolje vrijeme za sadnju je u rano proljeće, poslije mrazova.
Sadnja jasena
Naučiti kako uzgajati i kako posaditi stablo jasena može biti jednako jednostavno kao i sadnja većine stabala. Međutim, za razliku od nekih ostalih vrsta drveća, jasen ne zahtijeva mnogo njege.
Odaberite prostrano područje jer će ovo stablo narasti do vrlo velikih razmjera. Jasen preferira izloženost na sunčevoj svjetlosti, iako će tolerirati i djelomičnu sjenu.
Sadnja sjemena
Ako se odlučite za uzgoj jasenovog drveta iz sjemena, jesen je najbolja sezona jer hladnoće mogu usporiti rast. Rujan i listopad su stoga najbolji mjeseci za pripremu sjemena. Prije sadnje sjemena u tlo, potrebno je pripremiti sjeme. Sjeme jasena potrebno je natopiti u hladnoj vodi 48 sati. Vodu treba promijeniti nakon prvog dana. Sjeme ocijedite i pomiješajte s hortikulturnim pijeskom ili mješavinom pijeska i komposta (za sjeme jasena korisno je dodavanje komposta smjesi).
Koristite 50% komposta od lišća ili treseta i 50% hortikulturnog pijesaka. Svakoj šaci sjemenki dodajte dvije ili tri šake smjese. Odaberite lonac u kojem ima dovoljno mjesta za ovu smjesu sjemena i pijeska.
Prvo stavite sloj kamenja na dno. Pokrijte kamenje pijeskom. Na ovo stavite smjesu sjemena i smjese a potom prekrijte pijeskom (sloj od 2 do 3 cm). Stavite posudu ili lonac na sjenovito mjesto na otvorenom otprilike 18 mjeseci. Zalijevajte tek kada tlo postane suho, a potrebno je zaštititi lonac ili posudu od ptica i miševa. Sjeme se sije tek idućeg proljeća, nakon klijanja.
Svježe prikupljeno sjeme jasena ne sadrži u potpunosti razvijeni zametak (mladu biljku). Potrebno je cijelo ljeto (tople temperature) da zametak naraste do pune veličine i bude spreman za klijanje.
Sadnja sadnice
Pripremite dovoljno duboku rupu u koju ćete posaditi svoje stablo, ostavljajući otprilike 30 cm dodatne dubine za posipanje mješavine tla i komposta, i otprilike dvostruko širu od korijenskog sustava biljke, kako biste mogli da dodate mješavinu tla oko korijena, koje će potaći bolji rast biljke.
Uzgoj na otvorenom
Potrebno je znati potencijalnu visinu i širinu stabala i uzeti to u obzir pri odabiru mjesta za sadnju drveta. Korijenska struktura stabla često je previdljiva varijabla koja bi mogla ozbiljno utjecati na krajolik vlasnika kuća u čijoj se okolini sadi. Razmatranje i dobro planiranje prije sadnje će poštedjeti vlasnike domova mnogih problema. Uz to, potrebno je informirati se kakvi uvjeti odgovaraju određenoj vrsti. Sadite drveće dovoljno daleko od kuće kako brzo- rastuće grane ne bi oštetile kuću, prozore ili krov.
Održavanje i njega
Stabla jasena ne trebaju neku posebnu njegu, niti trebaju obrezivanje. Međutim, ako ipak smatrate da treba, onda ga je potrebno obrezati u listopadu.
Zalijevanje
Jasen će brzo rasti ako se adekvatno opskrbi vodom. Zbog velikog rasta, potrebna mu je vlažna zemlja, posebno u ranim fazama rasta. Ovo stablo raste vrlo brzo i obilno navodnjavanje omogućit će korijenima da prodre duboko u tlo, što će drvetu omogućiti rast do većih visina.
Osigurajte da mlade sadnice budu vlažne. Potrebno je smanjivati količinu vode kojom se zalijevaju stabla kako se približava kraj ljeta.
Gnojidba
Gnojidba tla u najvećem broju slučajeva nije uopće potrebna. Međutim ako smatrate da vaše tlo nije bogato, možete dodati gnojivo na bazi kalija ili fosfora.
Razmnožavanje
Neke ukrasne vrste jasena se mogu razmnožavati vegetativno, međutim, najveći broj vrsta jasena se razmnožava sjemenom.
Bolesti
Postoji nekoliko štetnih bolesti i štetočina. Neke od najčešćih bolesti su one koje izazivaju gljivice Nectria (Nectria Canker i Nectria Dieback (prvobitno se zvala Chalara fraxinea, sad je poznata kao Hymenoscyphus fraxineus)) i antraknoza.
Nectaria Canker
Nectaria Canker se odlikuje stvaranjem rana koje se formiraju na grančicama, granama i deblima. U ožiljcima na lišću, ili gdje god se pojave ozljede, može se pojaviti ova bolest. Ozljede mogu biti uzrokovane obrezivanjem (posebno nepravilnim obrezivanjem), mrazom, insektima, pucanjem od snijega ili leda. Bolest se prvo pojavljuje u vidu blagog potonuća kore. Manje grane koje su zaražene ovom bolesti mogu vrlo brzo uvenuti.
Ne postoji lijek za rak koji izaziva Nectria. Uklonite manje grane podrezivanjem. Dezinficirajte alate za obrezivanje nakon svakog rezanja tako što ćete ih uroniti najmanje 30 sekundi u 10% otopinu izbjeljivača ili alkohola (mogu se koristiti i dezinficijensi u spreju koji sadrže najmanje 70% alkohola).
Chalara fraxinea
Aseksualna faza životnog ciklusa gljive ranije je bila poznata kao Chalara fraxinea (Hymenoscyphus fraxineus), odatle i naziv bolesti, a seksualna se faza zvala Hymenoscyphus pseudoalbidus. Neki stariji znanstveni, i tehnički dokumenti koriste i dalje ta ranija imena ove gljive.
Među prvim simptomima da je stablo jasena vjerojatno zaraženo s H. fraxineus je crnjenje i venuće lišća i izdanaka. Većina zaraženog lišća prerano opada s drveća, ali u nekim slučajevima infekcija može prijeći s lišća na grančice, grane i na kraju na deblo, uzrokujući tamne lezije.
Ne postoji poznati lijek, iako bi neki fungicidi mogli biti učinkoviti u suzbijanju bolesti. Vrtlari mogu zaustaviti lokalno širenje ove bolesti prikupljanjem opalog lišća, spaljivanjem ili zakopavanjem. Tako se remeti i prekida životni ciklus gljive.
Antraknoza
Ova bolest rezultira opsežnom defolijacijom, odumiranjem izdanaka pa čak i odumiranjem samog drveta jasena. Znakovi antraknoze često se miješaju sa znakovima od oštećenja od mraza. Pojavljuju se smeđa područja na lišću, na granama i na deblu. Na listovima se može pojaviti i ljubičasto-smeđa boja.
Da bi se spriječilo širenje ove bolesti potrebno je ukloniti sve zaražene grane i odstraniti ih, najbolje je spaliti ih. Možete pokušati prskati svoje stablo fungicidom na bazi bakra, ali budite oprezni, jer bakar može izazvati toksičnost u prevelikoj količini.
Upotreba jasena
Poznato je da je drvo jasena toliko elastično da je izdržljivije od bilo kojeg drugog drveta. Također postoji vrlo duga tradicija korištenja bijelog jasena kao lijeka. Grčki liječnik Hipokrat (460.-377. Pr. Kr.) već je znao ljekovita svojstva ovog drveta.
Sušenje sjemena
Perutke sazrijevaju tijekom rujna i listopada, a za to vrijeme boja im se mijenja od zelene do smeđe boje. Najbolje je ubirati sjeme koje je skroz smeđe boje. Mogu se ukloniti s grana u listopadu, ili čak tijekom cijele zime, prije nego što ih vjetar raznese. Jednostavno ih prstima lagano otkinite sa stabla. Ako ste ubrali zelene perutke (ili čak i one koji su počele da poprimaju smeđu boju), spremite ih u vrećice koje propuštaju zrak. Tako zelene perutke još uvijek imaju visok udio vlage, što može uzrokovati truljenje sjemena.
Kulinarstvo
Ovisno o vrsti, sok i kora jasena mogu imati vrlo sladak okus. To je zato što jasen sadrži manozu. Štoviše, kora jasena je jestiva, a lišće se smatra osvježavajućim i revitalizujućim. Čak se i perutke mogu koristiti za pripremu i aromatiziranje marinada.
Medicina
Bijeli jasen sadrži mnoge tvari poznate po svojim ljekovitim svojstvima. Listovi, kora i mlade grančice sadrže kumarine (fraksin, eskulin i srodne tvari) koji inhibiraju rast bakterija i gljivica. Kora i lišće tradicionalno se koriste kao biljni lijek protiv proljeva.
Tvar fraksin koja se nalazi u kori i listu ima diuretička svojstva i može povećati izlučivanje mokraćne kiseline.
Kora i lišće stabla jasena mogu djelovati kao blagi laksativ zbog prisutnosti manitola i, prema tome, mogu se koristiti kao biljni lijek za zatvor i za uklanjanje crijevnih parazita. Međutim, u usporedbi s drugim laksativnim biljem, učinak je prilično slab.
Bolesti povezane s mjehurom i bubrezima također se liječe korom ovog drveta. Uz to se koristi za uklanjanje kamenja u mokraćnim putovima. Zbog svojih svojstava, kora može pomoći u liječenju gihta u kod starijih osoba i može biti korisna za druge reumatske poremećaje, poput osteoartritisa i reumatoidnog artritisa.
Nema registriranih nuspojava kada se bijeli jasen koristi kao biljni lijek. Jasen kod nekih ljudi može izazvati alergijske reakcije. Zabilježeni su slučajevi alergije na pelud, ali se smatraju neuobičajenim.
Drvna industrija
Drvo jasena zbog svoje izdržljivosti se koristi za izradu ručki alata, kao što su sjekire, lopate, motike itd. Također se koristi za izradu kolica, stepenica, merdevina, pa čak i za izradu sportskih rekvizita kao što su palice za bejzbol, softbol, ili motki za skok u vis. Drvo jasena se također koristi i za proizvodnju aviona.
Zanimljivosti
Vikinzi su bijeli jasen smatrali svetim drvetom. U norveškoj mitologiji jasenovo drvo po imenu Yggdrasil bilo je neizmjerno veliko stablo koje je bilo središte svijeta i širilo je svoju krošnju iznad cijele zemlje.Smatrali su da je iz tog stabla poteklo devet svjetova, uključujući i naš svijet.
Listovi fermentirani u šećernoj vodi ili vodi pomiješanoj s medom, korišteni su za pripremu posebne sorte vina. Vjerovalo se da jasen ima i ljekovita i mistična svojstva: Plinije (rimski znanstvenik) je savjetovao uporabu soka jasena protiv zmijskih otrova (legende čak kažu da su zmije čak i izbjegavale puzanje u blizini stabla, sve do pokušaja izbjegavanja sjene koju je pravila krošnja ovog drveta), a smatralo se i da se spaljivanjem jasena tjeraju loši duhovi. To je možda i razlog što se u norveški mitologiji naziva "drvetom života". I danas je jasen ponekad poznat i pod imenom ''šumska Venera'' ( boginja ljepote, ljubavi, plodnosti) što sugerira čarobnu vezu sa životom.
Bjelogorično drveće
Jasen je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.
Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu.
Osim jasena, vrste koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, topola, divlji kesten, grab, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, breza, brijest, vrba te stabla raznih voćaka.
Foto: WikimediaImages / Pixabay
Odgovori