Vrba (lat. Salix) je bjelogorično listopadno drvo koje pripada porodici vrbovki (Salicaceae) čiji su najpoznatiji predstavnici topola i jablan. Riječ je o višegodišnjem stablu koje može narasti do 20 m, a podrijetlom je s prostora Europe i jugozapadne Azije. Obično se može naći na visinama do oko 1.000 m n. v., a najčešće raste uz rijeke, jezera i močvare, gdje su uvjeti vlažni ili močvarni, kao i na obalama mora i oceana gdje je prosječna godišnja količina padalina 600 - 800 mm. Krošnja je široka i gusta s niskim granama koje se šire u horizontalnom smjeru. Kora je glatka i sivo zelene boje, a mladi izdanci su često crvenkasti.
Optimalna temperatura za rast i razvoj vrbe je obično između 15 - 25°C, a cvjetanje je obično u proljeće između ožujka i svibnja. Cvjetovi su mali i neugledni, a oplodnja se obavlja putem vjetra ili insekata.
Vrba počinje listati nakon cvjetanja u proljeće. Listovi su izduženi, šiljasti i nazubljeni, a boja im varira od svijetlo zelene do sivo-zelene. Na vrhovima izdanaka često se nalaze uspravni listovi dok su bočni obično postavljeni u suprotnim parovima na stabljikama. Obično traju tijekom ljeta, ali se mogu promijeniti u žutu boju u jesen prije nego što otpadnu u zimu. Dugi su 5 - 12 cm i široki 1 - 2 cm, iako to često ovisi o vrsti ili sorti vrbe. Korijenski sustav je relativno plitak i širok s mnogo sitnih korijena koji se šire u širinu što joj omogućuje stabilnost na vlažnim tlima. Korijeni su često prilagođeni za crpljenje vode iz vlažnih staništa jer vrba često raste uz vode, jezera i močvare.
Vrba je poznata po brzom rastu, a u optimalnim uvjetima obično naraste 30 - 90 cm godišnje. Rast vrbe može biti sporiji ili brži ovisno o mnogim čimbenicima. Mlade vrbe obično rastu brže od starijih stabala, a rast može biti poticajan u plodnoj tlu s obiljem vode i sunčeve svjetlosti. Preferira najmanje 6 sati sunčeve svjetlosti dnevno kako bi se pravilno razvijala, a međusobna udaljenost prilikom sadnje ovisi o vrsti i namjeni sadnje. Ako se sadi u svrhu formiranja šume ili šumske površine međusobna udaljenost može biti veća obično 2 - 5 m ovisno o planiranoj gustoći sadnje. Ako se sadi kao pojedinačno stablo ili dio krajolika onda međusobna udaljenost može biti veća obično 5 - 10 m ili više ovisno o željenom izgledu i veličini vrba.
Srodnici
Vrste vrbe
Vrba je široko rasprostranjena vrsta biljke koja se najčešće koristi u dekorativne svrhe u cilju ukrašavanja vrtova i parkova. Postoji oko 660 vrsta vrbe od kojih su najpoznatiji predstavnici ove vrste potočna vrba, sibirska ljubičasta vrba, bijela vrba, alpska vrba, apeninska vrba, siva vrba i žalosna vrba.
Potočna vrba
Potočna vrba (lat. Salix acmophylla) je vrsta koja se može naći u nekim dijelovima srednje i jugoistočne Europe kao što su planinski dijelovi Balkanskog poluotoka, Karpatski bazen i dijelovi Alpa, a ovisno o području može rasti na visinama 500 - 2000 m n. v. Obično doseže visinu 5 - 15 m, a sadi se u proljeće ili jesen, kada je tlo dovoljno toplo i vlažno za rast korijenja. Optimalna temperatura je između 10 - 25°C, a za rast preferira dobro drenirana tla koja su umjereno vlažna. Tijekom zime gubi lišće, a ponovno ga stvara u proljeće. Cvjetanje se obično javlja u proljeće prije nego što se razvije lišće, a cvjetovi su neupadljivi i zelene boje.
Sibirska ljubičasta vrba
Sibirska ljubičasta vrba (lat. Salix acutifolia) poznata je i pod nazivima dugolisna ljubičasta vrba ili oštrolisna vrba. Vrsta je koja se može naći u sjevernoj Aziji uključujući Sibir, Mongoliju, Kinu i Kazahstan. Obično naraste do 10 m, a vrijeme sadnje je uglavnom proljeće ili jesen. Preferira hladnije klimatske uvjete pa je prilagođena na rast u područjima s hladnim zimama i umjerenim ljetima. Optimalna temperatura za rast ove vrbe je obično između -30 - 25°C. Raste na 800 - 2.500 m n. v., a u prirodi se može naći u planinskim područjima kao što su alpski pašnjaci, tundre i šumske staze. Cvjetovi su obično blijedo žute ili zelene boje, a pojavljuju se u proljeće prije nego što se pojave listovi. Plodovi sibirske ljubičaste vrbe su obično mali i sadrže sjemenke koje se rasprostiru vjetrom.
Bijela vrba
Bijela vrba (lat. Salix alba) je vrsta koja može narasti 10 - 30 m, a podrijetlom je iz Europe, Azije i sjeverne Afrike iako se uzgaja u mnogim dijelovima svijeta kao ukrasno drvo ili kao izvor drva za proizvodnju. Najbolje ju je saditi u proljeće ili jesen dok je optimalna temperatura za rast između 15 - 25°C. Muški cvjetovi su svijetlo žuti i duguljasti dok su ženski cvjetovi manji i zelene boje. Listovi su jednostavni i jajoliki s nazubljenim rubovima. Na gornjoj su strani tamnozelene boje, a na donjoj sivkaste boje. Pojavljuju se u proljeće obično u ožujku ili travnju ovisno o klimatskim uvjetima. U ravničarskim područjima bijela vrba obično raste ispod 500 m n. v. dok u planinskim područjima može rasti između 500 - 1.500 m n. v.
Alpska vrba
Alpska vrba (lat. Salix alpina) je vrsta karakteristična za Europu i može se naći u Alpama, Karpatima i planinskim područjima sjeverne i srednje Europe. Obično raste kao nisko drvo ili grm dosežući visinu 0,3 - 2 m, a najbolje vrijeme za sadnju je obično u jesen ili proljeće kada su tla vlažna i temperature umjerene. U planinskim područjima vrijeme sadnje može biti ograničeno na razdoblja kada su snijeg i led otopljeni, a tlo dostupno za sadnju.
Optimalna temperatura za rast je obično između 10 - 25°C iako može podnijeti niže temperature u zimskim mjesecima. Obično cvjeta u proljeće tijekom svibnja i lipnja, a cvjetovi su sitni i zelene boje. Listovi su jajoliki sa zaobljenim vrhovima, naizmjenično raspoređeni, tamnozelene boje s glatkim rubovima. Može se naći na visinama iznad 1000 - 1.500 m. n. v., a u nekim slučajevima može rasti na nižim nadmorskim visinama u planinskim dolinama ili sličnim staništima.
Apeninska vrba
Apeninska vrba (lat. Salix apennina) je vrsta koja se može naći u području Apeninskog poluotoka u južnoj Europi. Obično raste kao niska grmolika biljka dosežući visinu 0,5 - 2 m dok u nekim slučajevima može narasti i do 4 m. Sadnja se obično provodi u proljeće ili jesen, a optimalna temperatura za rast je između 15 - 25°C dok može podnijeti i temperature, iako su mlade biljke osjetljivije na mraz. Apeninska vrba je prilagođena suhom i stjenovitom staništu pa se često može naći na visinama iznad 1.000 m n. v., a može rasti na sunčanim ili djelomično zasjenjenim mjestima i preferira dobro drenirana tla. Cvjetovi su neupadljivi i zelene boje dok su listovi obično eliptični ili jajoliki sa zaobljenim vrhovima i sjajnom površinom.
Siva vrba
Siva vrba (lat. Salix cinerea) je vrsta vrbe poznata i pod nazivima pepeljasta vrba ili vrba košulja. Autohtona je vrsta u Europi uključujući dijelove sjeverne i zapadne Europe, Aziju i Sjevernu Ameriku gdje se često smatra invazivnom vrstom. Može narasti 4 - 15 m i ima uspravno stablo s razgranatom krošnjom.
Sadnja se obično provodi u proljeće ili jesen pri temperaturi 15 - 25°C, iako može podnijeti šire raspon temperature sve do -15°C. Siva vrba ima karakteristične sive i dlakave listove koji su uskog oblika s nazubljenim rubovima. Cvjetovi su neupadljivi i obično se pojavljuju u rano proljeće prije pojave lista. Siva vrba je prilagođena različitim tipovima tla i staništa uključujući vlažna područja, riječne obale, močvare i suha staništa, a uglavnom raste do oko 2000 m n. v.
Žalosna vrba
Žalosna vrba (lat. Salix babylonica), tužna vrba ili babilonska vrba je podrijetlom iz Kine, ali se kasnije proširila u druge dijelove svijeta zbog svoje ukrasne vrijednosti. Može doseći visinu 15 - 25 m ovisno o uvjetima rasta i njenoj dobi. Mlade biljke imaju uspravan rast dok starije biljke mogu razviti široku krošnju s visećim granama. Najbolje ju je saditi u proljeće ili jesen pri temperaturi između 20 - 30°C. Biljka može podnijeti mrazove ali iznimno niske temperature mogu oštetiti njezine mlade izbojke i grane. Može rasti između 100 - 1.500 m n. v., a rastu na područjima kao što su obalne ravnice, riječne doline ili područja s visokom vlagom tla. Također je tolerantna na poplave i može rasti u područjima koja povremeno bivaju potopljena.
Uzgoj vrbe
Vrba pripada vrsti koja može narasti do oko 20 m, a sadi se kada je velika 60 - 150 cm. Sadnica te veličine obično ima dovoljno razvijen korijenski sustav koji će pomoći u uspješnom ukorjenjivanju i rastu. Sadnica koja se treba saditi mora biti zdrava bez ikakvih oštećenja na listovima. Sadi se na određenoj udaljenosti od kuća ili temelja zbog široko razgranatog korijenskog sustava, na minimalnoj udaljenosti do 3 m., u vrtovima i dvorištima za formiranje živica, stabilizaciju obala, smanjenje erozije tla i poboljšanju vodne kvalitete. Za rast preferira vlažno tlo pa ju je potrebno redovno zalijevati i prihranjivati, najčešće u proljeće.
Tlo
Za sadnju preferira dobro drenirano tlo pH vrijednosti između 4,5 - 8,0. Optimalna pH vrijednost se može prilagoditi dodavanjem tvari poput vapna ili sumpora kako bi se prilagodilo na odgovarajuću. Najbolje uspijeva u pješčanom tlu poput puzave vrbe ili pustinjske vrbe. Iako može rasti u glinenim i ilovastim tlima to može rezultirati zadržavanjem viška vlage i smanjenim protokom zraka oko korijena biljaka što može negativno utjecati na rast i razvoj vrbe.
Neke vrste mogu rasti u kiselim tlima poput primjerice crvene vrbe ili crne vrbe. Za malčiranje se može koristiti organski materijal poput komposta, slame ili sjeckane kore, a malčiranje treba obaviti pažljivo ostavljajući prazan prostor oko debla kako bi se izbjeglo stvaranje vlažnog okruženja neposredno uz stablo što dovodi do truljenja korijenovog vrata. Malčiranje možete obnoviti jednom godišnje u kasnu jesen ili rano proljeće.
Klima
Vrba se obično uzgaja u umjerenoj klimi iako može rasti u različitim klimatskim uvjetima ovisno o vrsti i sorti. Općenito preferira svježu do vlažnu klimu s dovoljno vlage u tlu iako može podnijeti suše i različite temperature. Većina vrba preferira temperature između 15 - 25°C tijekom vegetacijske sezone i obično su prilagođene na rast u proljeće i ljeto. Postoje neke vrste koje se mogu prilagoditi i nižim temperaturama uključujući i period mrazova poput primjerice bijele vrbe koja može podnijeti temperature do -30°C, europske ljubičaste vrbe koja može podnijeti temperature do -20°C i crvene vrbe koja može podnijeti temperature do -15°C.
Vrijeme sadnje
Idealno vrijeme za sadnju je tijekom razdoblja mirovanja biljaka, uglavnom u rano proljeće ili kasnu jesen kada su temperature umjerene i vlažnost tla povoljna. Sadnja u rano proljeće, od ožujka do svibnja je povoljno vrijeme jer se biljke tada bude iz zimskog mirovanja, a tlo se dovoljno ugrije kako bi potaknuo rast korijena. Sadnja u ovom periodu omogućuje dovoljno vremena za uspostavljanje korijenskog sustava prije nego što dođu vrući ljetni mjeseci. Ako se sadi u kasnu jesen za vrijeme nižih temperatura, uglavnom između rujna i prosinca to smanjuje rizik od stresa uslijed visokih temperatura i suše, a tada je tlo još uvijek toplo od ljeta što potiče rast korijena tijekom jeseni.
Slaganje kultura
Prije nego što se posadi vrba, mogu se posaditi brojne biljne vrste, jer vrba obično zahtijeva vrijeme za uspostavu korijena i rast prije nego što može pružiti dovoljnu sjenčanje ili zaštitu drugim biljkama koje se sade zajedno s njom. Trava je često dobra opcija za sadnju prije vrbe, jer brzo raste i može brzo uspostaviti pokrivač tla te može pomoći u sprečavanju erozije tla i očuvanju vlage dok vrba raste.
Drveće s listopadnim lišćem, poput breze ili jasena pružit će brzu sjenu i zaštitu drugim biljkama dok vrba raste. Različite vrste cvjetnica, poput ljubičice, kamilice, astera ili makova, mogu se posaditi prije vrbe i pružiti estetsku privlačnost te privući korisne kukce kao što su pčele i leptiri koji mogu pomoći u oprašivanju vrbe. Također i različite vrste grmlja, poput ruže šipka, forzicije ili bršljana, mogu se posaditi prije vrbe. Grmlje može pružiti zaštitu od vjetra i zaštitu drugim biljkama dok vrba raste.
Sadnju vrbe moguće je kombinirati s drugim vrstama biljkama posebice onima koji jako dobro podnose male količine sunca odnosno sjenovita područja. Preporučuje se sadnja biljaka koje vole vlažno tlo kao i one čiji korijenski sustav nije toliko dubok. Općenito se vrba najbolje kombinira s vrstama poput hoste, đurđice, indijske repe, pokosnice, ivice, narcisa i trilijuma.
Suprotno biljkama koje se sade u kombinaciji s vrbom postoje i biljke čija se sadnja ne preporučuje. Obično se radi o vrstama koje imaju različite potrebe za suncem, vodom i temperaturom od vrbe. Takve biljke se ne preporučuje saditi uz vrbu jer neće opstati, propast će ili će rast biti sporiji, a riječ je o vrstama poput krizanteme, šparoge, biljke leoparda, dalije, lupine, žednjaka, jorgovana, kadulje, božura, potočnice i magnolije.
Faza mirovanja
Vrba je listopadno drvo koje gubi lišće tijekom zime i ulazi u razdoblje mirovanja kako bi se zaštitila od hladnih temperatura. U umjerenim klimatskim područjima faza mirovanja počinje krajem jeseni ili početkom zime. Stablo tijekom zime izgleda golo, bez lišća, s naglašenim granama koje su često sive ili smeđe boje. Postoje neke vrste vrba koje su zimzelene što znači da zadržavaju lišće tijekom cijele godine uključujući zimsku sezonu poput primjerice ružmarinolistne vrbe i europske ljubičaste vrbe.
Tijekom faze mirovanja stablo se orezuje kako bi se održala forma, potaknuo zdrav rast i kontroliralo širenje. Malčiranje tla oko vrbe tijekom faze mirovanja biljka zadržava vlagu oko korijena, sprječava rast korova i štiti od mraza tijekom hladnijih mjeseci.
Sadnja vrbe
Obično se sadi u rano proljeće ili kasnu jesen kada je tlo još uvijek toplo i vlažno. Prije sadnje potrebno je izabrati dobro drenirano mjesto za sadnju vrbe koje je osunčano ili polusjenovito, a tlo se prije sadnje mora pripremiti uklanjanjem korova, kamenja i ostalog otpada. Rupa u koju se sadi mora biti dublja i šira otprilike 2 - 3 puta od korijenskog sustava. Sadi se tako da je korijenje ravno i dobro raspoređeno.
Nakon stavljanja sadnice, potrebno je ispuniti rupu tresetom ili mješavinom tla i komposta lagano pritiskujući tlo oko korijena kako bi se uklonili zračni džepovi pritom pazeći da se ne ošteti korijenje. Kako bi se očuvala vlaga u tlu, smanjio rast korova i zaštitilo korijenje od ekstremnih temperatura potrebno je malčirati tlo debljinom 5 - 10 cm.
Sadnja sjemena
Sjeme vrbe koje će se saditi obično se skuplja u jesen kada se plodovi otvore i otkrije sjeme. Prije sadnje sjeme je potrebno očistiti i posaditi u posudu koja se napuni smjesom treseta i pijeska kako bi se osigurala dobra drenaža i vlaga. Sjeme se sije površinski i lagano se prekriva tankim slojem supstrata. Vlažnost je moguće održavati prskalicom, a također je dobro i održavati određenu cirkulaciju zraka kako bi se spriječio razvoj plijesni i gljivica.
Sjeme može klijati relativno brzo obično za 2 - 4 tjedna, ali ponekad može potrajati i do nekoliko mjeseci. Kako bi se potaknulo klijanje možemo ga izložiti hladnoj stratifikaciji tijekom 2 - 3 tjedna. Temperatura obično varira u rasponu 10 - 20 °C iako neke vrste mogu podnijeti niže ili više temperature. Primjerice bijela vrba preferira niže temperature za klijanje od oko 5°C dok druge vrste poput pješčane vrbe preferira toplije temperature i klijanje od oko 15 - 20°C.
Sadnja sadnice
Iako za vrijeme sadnje može biti velika i do 150 cm idealno je da bude 60 - 90 cm visoka kako bi se uspješno ukorijenila na novom mjestu. Važno je da sadnica ima dobro razvijen korijenski sustav i da bude bez znakova bolesti ili oštećenja. Sadnja se može obaviti u proljeće ili jesen, a prije sadnje potrebno je pripremiti tlo i iskopati rupu odgovarajućih dimenzija kako bi stao cijeli korijenski sustav. Prilikom spuštanja sadnice u rupu korijenje mora biti ravnomjerno raspoređeno.
Tlu se dodaje kompost ili drugi organski materijal kako bi se poboljšala kvaliteta tla. Rupa se ispunjava do razine korijenovog vrata i tlo se lagano pritišće kako bi se uklonili zračni džepovi. Nakon sadnje, sadnicu je potrebno zaliti što će pomoći sadnici u ukorjenjivanju pritom izbjegavajući zadržavanje vode oko korijena.
Kalemljenje
Vrba se može kalemiti u proljeće, ljeto i u jesen, a metode su različite. Općenito se za kalemljenje koriste mlade reznice debljine 1 - 2 cm i dužine 10 - 15 cm koja mora biti očišćena od listova i grančica. Rez na vrbi se mora napraviti okomito prema dolje dužine 3 - 4 cm nakon čega se reznica umetne u rez na podlozi tako da se pupoljak ili pupoljci nalaze na gornjoj strani i budu u kontaktu s drvetom podloge. Fiksira se trakom, a kako bi se zaštitio kalem od isušivanja i infekcija može se koristiti vosak ili posebna pasta.
Kalemljenje koje se odvija u proljeće obično ima najveće šanse da uspije jer je tada vrba u aktivnoj fazi rasta, a mlade biljke su u dobrom stanju za uzimanje reznicа. U ovom periodu kaleme se vrste poput bijele vrbe i lomljive vrbe. Kalemljenje u ljeto može biti pogodno za kalemljenje korijenskih reznicа što podrazumijeva uzimanje reznicа i kalemljenje direktno u podlogu. Ovom metodom se najbolje kaleme vrste poput spiralne vrbe i japanske vrbe.
Jesen može biti pogodno vrijeme za kalemljenje metodom drvenih reznicа. Uzimaju se drvene reznicе tijekom kasne jeseni prije nego biljka uđe u period mirovanja. Ovu metodu je najbolje primijeniti na vrbe koje su spororastuće poput crvene vrbe i višeprašničke vrbe.
Uzgoj u vrtu
Vrba je drvenasta biljka koja se često uzgaja u vrtovima zbog svojih ukrasnih karakteristika kao što su prepoznatljive viseće grane i dekorativni listovi. S obzirom na to da postoji veliki broj vrsta i sorti potrebno je izabrati onu koja najviše odgovara uvjetima tla i klime gdje se sadi. Prije sadnje tlo treba dobro pripremiti, a idealno bi bilo dodati kompost ili drugo organsko gnojivo kako bi se poboljšala struktura tla i pružila potrebna hrana biljci.
Ako se sadi više sadnica onda je potrebno paziti na međusobni razmak koji ne smije biti manji od 3 m bez obzira na to što se radi o sadnici koja je visoka 60 - 150 cm. Posebno je važno redovito zalijevati tijekom sušnih razdoblja i ljetnih mjeseci, paziti da tlo oko vrbe ostane vlažno ali ne i previše mokro kako ne bi došlo do truljenja korijena.
Uzgoj u stakleniku
Vrba se može uzgajati u stakleniku, a prije sadnje potrebno je izabrati odgovarajuće vrste kojima takav način uzgoja odgovara poput crvene vrbe, vrbe ive, japanske vrbe, spiralne vrbe i žalosne vrbe. Ako se uzgajaju kao jednogodišnje biljke, primjerice za aranžmane, tada mogu brzo rasti u stakleniku u jednoj vegetacijskoj sezoni koja obično traje nekoliko mjeseci.
Ako se uzgajaju kao višegodišnje biljke s ciljem formiranja trajnog zelenog zida ili ograde tada mogu rasti u stakleniku godinama, a potrebno je redovno orezivanje i održavanje kako bi se osigurao zdrav rast i oblikovanje biljke prema željenim oblicima. Ako se radi o sjemenu vrbe koje je posađeno u stakleniku tada temperatura mora biti između 20 - 25°C dok za vrijeme proces klijanja ta temperatura treba biti između 18 - 24°C. Odrasle vrbe za rast obično preferiraju temperature između 15 - 25°C.
Uzgoj u posudama
Može se uzgajati u posudama, ali zbog njenog brzog rasta potrebno je presađivanje svake 2 - 3 godine. Sadi se na balkonima i terasama u plastične, keramičke, betonske, drvene i metalne posude koje su dovoljno široke i duboke kako bi korijenski sustav imao dovoljno prostora za rast. Preporučuju se posude s promjerom minimalno 30 - 40 cm za manje vrbe poput vrba crvene vrbe i vrbe ive dok je za veće poput žalosne vrbe i crne vrbe potrebna posuda s promjerom od 60 cm ili više. Posuda na dnu mora imati rupe kako bi višak vode mogao otjecati i spriječiti truljenje korijena, a višak vode se može kontrolirati dodavanjem sloja šljunka, sitnog kamenja ili komadića keramičkih posuda na dno posude kako bi se osigurala bolja drenaža.
Održavanje nasada
Održavanje nasada vrbe potrebno je da bi biljke bile zdravije i produktivnije u smislu stvaranja velikog broja novih zelenih listova. Pravilnim zalijevanjem i prihranjivanjem u točno određenim periodima potičemo rast novih izdanaka. Redovnim orezivanjem koje se obavlja u periodu faze mirovanja održava se željeni oblik, ali i kontroliraju bolesti kako bi se spriječilo daljnje širenje. S obzirom na to da je vrba jako osjetljiva na vjetar, snijeg i led potrebno ju je odgovarajuće zaštititi kao i izbjegavati sadnju na otvorenom prostoru koje je podložno jakim vjetrovima.
Održavanje i njega
Ovo je vrsta stabla koje je jako popularno i čest je izbor prilikom sadnje u vrtovima zbog zanimljive krošnje i grana koje padaju sve do tla. Sadi se na osunčanim mjestima u tlima koja su dobro drenirana i vlažna, a da bi se održao željeni oblik i forma potrebno je redovito orezivanje. Kako ne bi došlo do gušenja korijenskog sustava preporučuje se sadnja na određenim međusobnim udaljenostima kao i na određenim udaljenostima od kuća, temelja, zidova i cjevovoda.
Vrbu s visećom krošnjom treba poduprijeti kako bi se spriječilo pucanje ili oštećenje grana uslijed vjetra ili snijega. Mogu se koristiti posebni podupirači za drveće ili vezati grane elastičnim trakama. Iako u prirodi vrba može živjeti nekoliko stotina godina, u vrtovima i kontroliranim uvjetima obično žive nekoliko desetaka godina pa je tako primjerice životni vijek bijele vrbe i krhke vrbe 10 - 30 godina, dok vrba iva i siva vrba žive 20 - 50 godina.
Zalijevanje
Generalno vrba zahtijeva umjereno zalijevanje, a tlo mora biti vlažno. U sezoni proljeća i ljeta zalijevanje je 1 - 2 puta tjedno, a ako je biljka posađena u sušnom području, zalijevanje je i češće. Prilikom zalijevanja važno je izbjegavati površinsko zalijevanje, a savjetuje se zalijevanje ujutro ili kasno poslijepodne kako bi se izbjeglo isparavanje vode uslijed visokih temperatura tijekom dana. Preporučuje se upotreba malča kako bi se zadržala vlaga u tlu i smanjila potreba za čestim zalijevanjem. Tek posađena vrba zalijeva se češće u prvih nekoliko tjedana nakon sadnje, dok ona u periodu mirovanja zahtijeva manje zalijevanja.
Gnojidba
Gnojidba je jedan od ključnih elemenata za pravilan rast biljke. Obično se savjetuje prihranjivanje u proljeće ili rano ljeto prije početka vegetacije ili u jesen prije ulaska u fazu mirovanja. Mogu se koristiti mineralna gnojiva ili neka druga u omjeru 10 - 10 - 10 ili 14 - 14 - 14. Također je moguće koristiti i stajsko gnojivo, ali i kukuruznu svilu, emulziju ribe, pepeo drva i čaj od koprive. Količina dušika u prihranjivanju biljke je 20 - 40 g za 1 kg težine dok je količina fosfora i kalija 10 - 20 g za istu težinu.
Razmnožavanje
Iako je razmnožavanje reznicama najučestalija metoda razmnožavanja postoje i one poput otpuhivanja koja uključuje uklanjanje mladih izdanaka s matične biljke i njihova sadnja u tlo ili vodu kako bi se razvilo korijenje, a obično se provodi u proljeće ili jesen. Vrba se također može razmnožavati presađivanjem odraslih biljaka koje su već razvile korijenov sustav, ali i sjemenom što obično zahtijeva posebne uvjete klijanja poput hladne stratifikacije ili natapanja u vodi prije sjetve.
Postoje neke vrste vrba koje se mogu razmnožavati samo na određen način kako bi se postigli najbolji rezultati pa se tako putem reznica najčešće razmnožavaju bijela vrba, spiralna vrba i vrba iva, dok je putem sjemena najbolje razmnožavati vrste poput lomljive vrbe, crvene vrbe i košaračke vrbe. Vrbe koje je najbolje razmnožavati otpuhivanjem su siva vrba , pješčana vrba i mrežasta vrba.
Presađivanje
Presađivanje vrbe, kao i većine drugih stabala, obično se obavlja u jesen ili rano proljeće kada je u fazi mirovanja. Preporučuje se izbjegavati presađivanje u vrućim ljetnim mjesecima jer visoke temperature i suša mogu otežati presađivanje. Vrba je prilično otporna na presađivanje i dobro podnose presađivanje u različitim veličina.
Za najbolje rezultate preporučuje se odabrati sadnicu koja je relativno mlada i zdrava i prilagođenu na područje u kojem će biti presađena. Preporučuje se odabrati sadnicu koja je jednogodišnja ili dvogodišnja s dobro razvijenim korijenskim sustavom, a trebala bi imati dovoljno korijena kako bi mogla uspješno uspostaviti novi korijenski sustav. Nakon presađivanja potrebno je vršiti redovno zalijevanje i malčiranje kako bi se vlažnost održala što dulje.
Pomlađivanje
Pomlađivanje se vrši za vrijeme faze mirovanja i prije početka intenzivnog rasta u proljeće. Vrba koja je stara 2 - 3 godine pomlađuje se obično u kasnu jesen ili zimi nakon što odbaci lišće i uđe u period mirovanja dok se vrba starosti 3 - 5 godina pomlađuje u kasnu zimu ili rano proljeće. Može se pomlađivati rezanjem na visinu 10 - 30 cm od tla kao i uklanjanjem svih starijih i debelih grana u krošnji kako bi se potaknula regeneracija i rast mladih grana.
Također se može pomladiti skraćivanjem grana na jednu trećinu do polovice njihove duljine kako bi se potaknuo rast novih grana iz pupova na preostalim granama.
Prorjeđivanje
Iako se prorjeđivanje se obično izvodi zimi, ono je moguće i u rano proljeće ili kasnu jesen kada. Prorjeđivanje u periodu zime omogućuje lakše identificiranje mrtvih ili oštećenih dijelova biljke. Za prorjeđivanje se koristi oštar i dezinficirani alat poput škara za rezidbu ili pile za rezanje debljih grana. Nakon prorjeđivanja preporučuje se primjena zaštitne paste na otvorene rane kako bi se spriječila infekcija i potaknulo zacjeljivanje.
Rezidba
Rezidba se obično provodi tijekom razdoblja mirovanja biljke, obično zimi ili rano proljeće prije nego što biljka počne aktivno rasti. Uklanjanje grana vrbe ovisi o vrsti, starosti i obliku. Prvi postupak je uklanjanje mrtvih i suhih grana čistim i oštrim škarama. Prilikom rezidbe savjetuje se uklanjanje 20 - 30% tijekom jedne sezone, a prilikom skraćivanja grana potrebno je rezati iznad pupova ili iznad razgranatih dijelova kako bi se potaknuo rast novih grana.
Zaštita od vjetra
Vrba može biti često izložena djelovanju vjetra što dovodi do oštećenja grana ili obaranja cijele biljke. Prilikom sadnje same sadnice potrebno je izabrati odgovarajuće mjesto koje nije izloženo jakim i direktnim udarima vjetra. Također je moguće i postavljanje zaštitne ograde ili zaslona oko vrbe koji mogu djelovati kao barijera protiv vjetra i smanjiti mu brzinu. Upravo je zbog vjetra važno redovito uklanjati suhe grane kako bi se spriječilo potencijalno oštećenje.
Zaštita preko zime
Da bi se vrba na odgovarajući način pripremila za sljedeću sezonu potrebno je krajem zime ili početkom proljeća primijeniti odgovarajuće gnojivo za vrbe kako bi se pružile potrebne hranjive tvari. Ako je tlo suho savjetuje se umjereno zalijevanje radi bolje hidratacije prije početka nove vegetacijske sezone. Dodavanje sloja malča oko korijenskog sustav vrbe pomaže se u zadržavanju vlage, sprječava rast korova i poboljšava tlo. Savjetuje se koristiti materijal poput komposta, treseta ili sjeckane kore kao malč oko vrbe.
S obzirom na to da se radi o stablu koje je prilično otporno na zimu i hladnoću za bolju zaštitu potrebno je ukloniti mrtve, oštećene i suvišne grane prije zime, zaštititi deblo i osjetljive dijelove mrežom od niskih temperatura i vjetra, izbjegavati upotrebu soli za odleđivanje na području gdje je posađena vrba kako bi se spriječila šteta od soli na biljci, ali i uklanjanje snijega ili leda na granama kako ne bi došlo do lomljenja grana.
Bolesti
Vrba može biti jako osjetljiva na različite bolesti zbog uvjeta u kojima raste, a najčešće je osjetljiva na bolesti poput crnog raka i paleži.
Crni rak
Crni rak je bolest koju uzrokuje gljivica Physalospora miyabeana, a radi se o ozbiljnoj bolesti koja može uzrokovati oštećenja na kori i granama vrbe. Simptomi mogu uključivati pojavu tamnih i udubljenih lezija na kori koje se mogu širiti po cijeloj biljci, a infekcija može dovesti do sušenja, propadanja i čak smrti vrbe. Uklanjanjem svih zaraženih dijelova vrbe sprječavamo širenje bolesti na druge dijelove biljke. Postoji nekoliko fungicida koji se mogu koristiti za liječenje crnog raka vrbe, a neki od uobičajenih fungicida koji se koriste su mancozeb, kaptan, triadimefon, tebukonazol i propikonazol.
Palež
Palež je bolest uzrokovana gljivicom Venturia saliciperda može se očitovati na različite načine ovisno o stadiju infekcije i vrsti vrbe. Na zaraženim listovima mogu se pojaviti tamne mrlje koje se mogu širiti i spajati te zahvaćati veći dio lišća. Mrlje obično imaju nepravilne rubove i mogu biti smeđe, crne ili sive boje. Dolazi do defolijacije listova, a zaražene grane mogu pokazivati oštećenja na kori kao što su pukotine ili ožiljci. Neki od uobičajenih fungicida koji se koriste u borbi protiv ove bolesti su bakarni fungicidi, fungicidi na bazi mankozeba ili na bazi kaptana.
Štetnici
Kako je vrba sklona oštećenju i propadanju uslijed zaraze nekom bolesti ako se ne pristupi liječenju u određenom periodu tako je osjetljiva i na napada nekih štetnika od kojih najveću štetu pričinjavaju jesenski paušnik, mrtvački plašt, narančin crvac i vrbina mušica.
Jesenski paušnik
Jesenski paušnik (lat. Hyphantria cunea) ili dudovac je štetnik koji se obično javlja tijekom kasnog ljeta i rane jeseni, hrani se lišćem stvarajući karakteristične rupe na lišću i izaziva defolijaciju. Štetnik se može pokušati ukloniti ručno četkom ili mlazom vode ili primjenom insekticida ako je zaraza veća, a primjenjuju se sredstva na bazi piretroida, spinosad i ulje nima. Jedan od najučinkovitijih preparata za suzbijanje ovog štetnika je bakterijski insekticid Bacillus thuringiensis proizvodeći toksin koji djeluje na probavni sustav ličinki uzrokujući njihovu paralizu i smrt.
Mrtvački plašt
Mrtvački plašt (lat. Nymphalis antiopa) ili ogrtač žalosti obično se odnosi na oštećenja lišća uzrokovana larvama ovog leptira. Larve štetnika obično jedu lišće vrbe i ostavljaju za sobom "mrtvački" izgled lišća s otvorenim rupama i nepreglednim izgledom. Ako se oštećenja na vrbi primijete na vrijeme mogu se ručno ukloniti larve štetnika i uništiti kako bi se smanjila daljnja šteta. Neki od insekticida koji se mogu koristiti za suzbijanje mrtvačkog plašta na vrbi su piretroidi, ulje nima, spinosad, indoksakarb, metoksifenozid i druga kemijska sredstva.
Narančin crvac
Narančin crvac (lat. Icerya purchasi) je ljuskavac koji se hrani korom vrbe i lišćem, kao i sokovima biljke što može oslabiti vrbu i uzrokovati smanjenje njenog rasta i vitalnosti. Jak napad može dovesti do deformacija, propadanja lišća i grana. Može lučiti mednu rosu što privlači mrave i druge štetnike i otežava normalno disanje biljke što može uzrokovati razvoj gljivica na lišću i granama vrbe. Ručno uklanjanje štetnika sa stabljika i lišća vrbe može biti jedna od metoda suzbijanja, a to se može učiniti pomoću rukavica i četkica ili prskanjem biljke vodom pod visokim tlakom kako bi se uklonili crvi. Upotreba insekticida na bazi aminopiralida, neonikotinoidi, organski fosfati i drugi mogu se koristiti za suzbijanje narančinog crva.
Vrbina mušica
Vrbina mušica (lat. Nematus oligospilus) je insekt koji može napasti vrbe i uzrokovati štetu na lišću i mladicama. Vrbina mušica polaže jaja na listove vrbe, a ličinke se hrane lišćem ostavljajući samo ostatke. Ovo može uzrokovati defolijaciju i smanjenje fotosinteze što može oslabiti vrbu. Također može uzrokovati deformaciju i uvijanje mladica, smanjenje njihovog rasta i razvoja. Jaki napadi mogu uzrokovati veliko prisustvo insekata na biljkama što može smanjiti estetsku vrijednost vrbe posebno u vrtovima, parkovima i drugim javnim površinama. Suzbijanje pojave kao i širenja štetnika može se vršiti mehaničkim uklanjanjem ili korištenjem kemijskih insekticida poput piretroida, organofosfata i neonikotinoida.
Upotreba vrbe
Iako se najčešće koristi kao ukrasna biljka u vrtovima, parkovima i krajolicima može se koristiti i kao ograda i živica zbog fleksibilnih grana koje se mogu lako oblikovati. Često se koristi za stabilizaciju tla na obalama rijeka, jezera ili vlažnim područjima jer korijenski sustav može smanjiti eroziju tla i poboljšati kvalitetu tla. Neke vrste vrba se koriste u šumarstvu za proizvodnju drva koje se može koristiti u građevinskoj industriji, proizvodnji namještaja, drvnoj industriji i drugim svrhama ali za izradu košara, stolica, košnica za pčele i drugih predmeta. Kora i listovi nekih vrsta vrba sadrže tvari koje se koriste za proizvodnju lijekova protiv bolova, protuupalnih sredstava i antipiretika.
Berba
Berbu listova je najbolje ostaviti za proljeće i ljeto kada je stablo u vegetativnoj fazi i kada su listovi potpuno razvijeni. Berba se može odvijati ručno ili korištenjem škara, a beru se svježi i zeleni listovi koji nisu oštećeni uslijed bolesti ili napada štetnika. Suhi listovi se obično beru u jesen ili zimi kada je stablo u fazi mirovanja i listovi osušeni na granama. Takvi se mogu koristiti za različite svrhe poput ukrašavanja, izrade košara ili kompostiranja.
Sušenje
Kora i listovi se mogu sušiti na zraku na suhom i prozračnom mjestu s dobrim protokom zraka. Listovi i kora se mogu raširiti u tankom sloju na ravnoj površini poput rešetke ili papira za pečenje što može potrajati nekoliko dana do nekoliko tjedana ovisno o debljini materijala i vlažnosti zraka. Kora i listovi vrbe se također mogu sušiti u pećnici na niskoj temperaturi 40 - 50°C kako bi se brže osušili. Potrebno je paziti da se materijal ne pregrije i ne izgori zato je važno pažljivo pratiti proces sušenja i prilagođavati temperaturu prema potrebi.
Skladištenje
Skladišti se čuvanjem u hermetički zatvoreni staklenim ili plastičnim posudama na tamnom i hladnom mjestu kako bi se sačuvala svježinu i kvaliteta. Sušene dijelove je potrebno držati dalje od vlage koja može uzrokovati kvarenje osušenih dijelova i potencijalno smanjiti njihovu upotrebljivost. Sušeni listovi i kora mogu se čuvati od 6 mjeseci do 1 godine ovisno o uvjetima skladištenja.
Kozmetika
Vrba je bogata vitaminom C, E i A kao i kompleksom vitamina B koji su korisni za njegu kože i kose. Ekstrakt vrbe može se koristiti u kozmetičkim proizvodima za njegu kože kao što su kreme, losioni, tonici ili serumi. Bogat je antioksidansima i može imati protuupalna svojstva namijenjena za smirivanje kože, smanjenje upale ili poboljšanje teksture kože. Prah od vrbine kore može se koristiti u proizvodima za piling kože, a vosak dobiven iz kore može se koristiti u balzamima za usne i drugim proizvodima za njegu usne jer ima hidratantna svojstva i može pomoći u zaštiti i omekšavanju usne kože.
Medicina
Vrba ima protuupalno djelovanje zahvaljujući salicilatima koji se koriste za ublažavanje bolova jer imaju sličan način djelovanja kao i aspirin. Vrba se može koristiti u obliku tableta, tinktura ili čajeva, a ekstrakt vrbe se koristi kao protuupalno sredstvo, analgetik i antipiretik. Osušena kora vrbe, posebno vrbe bijele može se koristiti za pripremu čajeva koji se koriste za smanjenje upala, ublažavanje boli i snižavanje temperature. Vrbina voda može se koristiti za ispiranje rana, ublažavanje svrbeža kože ili kao sredstvo za njegu kože kod određenih dermatoloških problema.
Zanimljivosti
Vrba je često bila povezana s mitologijom i legendama u različitim kulturama. Na primjer, u nordijskoj mitologiji vrba je sveto drvo povezano s boginjom Frigg dok je u kineskoj mitologiji simbol ženstvenosti i ljepote.
Često je opisivano drvo u knjigama pa se tako pojavljuje i u knjigama o Harryju Potteru, a u grčkoj mitologiji veže se s mitovima o Orfeju i Hekati i simbol je tuge.
Zbog svoje fleksibilnosti i savitljivosti grana koristi se u raznim granama umjetnosti pa se tako drvo bijele vrbe koristi za proizvodnju sanduka i namještaja dok se crna vrba koristi za izradu košara. U prošlosti su američki domoroci drvo vrbe koristili za izradu drški za strijele i izradu kistova.
Bjelogorično drveće
Vrba je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.
Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu.
Osim vrbe, vrste koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, topola, divlji kesten, grab, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, breza te stabla raznih voćaka.
Foto: Tama66 / Pixabay
Odgovori