Mak

Mak (lat. Papaver somniferum) poznat i kao opijumski mak, vrtni mak, pitomi mak je vrsta cvjetnice iz porodice makova (Papaveraceae). Mak je jednogodišnja biljka koja naraste do oko 100 cm. Biljka izgleda glatko i sivkasto-zelene je boje. Cvjetovi su promjera do 30 - 100 mm, obično s četiri bijele, bordo ili crvene latice, ponekad s tamnim mrljama na dnu, dok plod nalikuje zaobljenoj kapsuli.

Smatra se da su starosjedioci zapadne i srednje Europe počeli uzgajati mak, između 6000. i 3500. godine prije Krista. Ipak, vjeruje se da ova biljka potiče i od sumerskog naroda, jer je tada bila zabilježena prva upotreba opijuma.

Mak se često uzgaja u vrtovima zbog svog atraktivnog izgleda, ali se koristi i u mnoge druge svrhe - za proizvodnju lateksa i opijuma, glavnog prethodnika opojnih i analgetskih opijata poput morfija, heroina i kodeina.

Sjemenke maka bogate su uljem, ugljikohidratima, kalcijem i proteinima. Ulje maka često se koristi kao ulje za kuhanje, preljev za salatu ili u proizvodima poput margarina. Proizvodi od maka također se koriste za proizvodnju različitih boja, lakova pa čak i kozmetike.

Srodnici

• Rosopas

Vrste maka

Postoji mnogo različitih vrsta maka, a najpoznatije su: vrtni mak, poljski mak, orijentalni mak, islandski mak, žuta kamenjarka, kalifornijski mak i iranski mak.

Vrtni mak

Vrtni mak (lat. Papaver somniferum je biljka koja proizvodi sjemenke maka od kojih se pravi opijum. Sjeme ove biljke koristi se i u kulinarstvu za pripremu raznih vrsta kolača. Mak je popularan u vrtlarstvu zbog svojih atraktivnih cvjetova živopisnih boja (bijela, ružičasta, narančasta, crvena i plava).

Ova vrsta se uzgaja kao poljoprivredni usjev i to za jednu od tri glavne svrhe. Prvi je proizvesti sjeme koje jedu ljudi, poznato kao sjeme maka. Drugi je proizvodnja opijuma za upotrebu uglavnom u farmaceutskoj industriji. Treće je stvaranje drugih alkaloida, uglavnom tebaina i oripavina, koje farmaceutska industrija prerađuje u lijekove poput hidrokodona i oksikodona.

Poljski mak

Poljski mak (divlji mak, lat. Papaver rhoeas). Riječ je o jednogodišnjoj biljci čije su sivo-zelene stabljike uspravne, a listovi jajoliki i prekriveni dlačicama. Cvjetovi su prilično krupni (promjera do 10 cm), vrlo su upadljivi i pomalo su savijeni. Najčešće su tamnocrvene i svijetlo crvene boje, a mogu se ponekad naći i bijele boje.

Raste na poljima, pored puteva i na livadama. Crne sjemenke su jestive i mogu se konzumirati kao sastojak u kruhu. Latice sadrže crvenu boju koja se koristi u nekim lijekovima i vinima. U tradicionalnoj narodnoj medicini poljski mak se koristio za giht i bolove. Latice su se koristile za pripremu sirupa koji se davao djeci, što bi im pomagalo da lakše i brže zaspu.

Orijentalni mak

Orijentalni mak (lat. Papaver orientale) u početku daje lišće koje na sebi ima sitne dlačice i izgleda kao da je isjeckano. Tako samo skuplja energiju do sredine ljeta, kada počinje cvjetati. Nakon cvatnje lišće potpuno vene. U blizini se mogu staviti biljke koje kasnije sazrijevaju kako bi se popunio taj jaz koji nastaje.

Ova je vrsta također jednogodišnja biljka i boje latica mogu varirati. Najčešće možemo vidjeti ružičaste latice, narančaste, crvene, bijele, žute, pa čak i ljubičaste boje. Središnji dio cvijeta često je tamnoplave boje.

Orijentalni mak obično uspijeva u tlu čija je pH vrijednost od 6,5 do 7,5 u djelomičnoj sjeni ili na suncu. Sjeme se sije nakon što prođe mraz, i kada je prosječna dnevna temperatura otprilike 21°C na dubini od oko jedan centimetar ili manje, jer svjetlost može potaknuti klijanje. Orijentalni mako ne podnosi dobro presađivanje ili prekomjerno zalijevanje.

Islandski mak

Islandski mak (lat. Papaver nudicaule) je višegodišnja biljka, koja se često uzgaja kao dvogodišnja, u zavisnosti od klime, a daje velike i pomalo providne cvjetove u obliku zdjelice. Ovi krhki i mirisni cvjetovi nalaze se na zakrivljenim stabljikama, koje izviru  iz žbunića s plavo-zelenim lišćem, čija dužina može varirati od 3 - 15 cm. Mogu se vidjeti latice u nijansama žute, narančaste, ružičaste, krem i bijele boje. Međutim postoje i dvobojne sorte.

Žuta kamenjarka

Žuta kamenjarka (velški mak, lat. Papaver cambricum, sinonim Meconopsis cambrica). Prirodno stanište ove biljke su vlažna i stjenovita područja. Biljka može narasti između 30 - 60 cm. Cvjeta između svibnja i srpnja. Cvijet je izrazito žute ili narančaste boje s četiri latice. Razmnožava se lako iz brojnih sitnih crnih sjemenki koje sazrijevaju tijekom ljeta, u dugim rebrastim kapsulama, a uzgaja se kao vrtna biljka.

Kalifornijski mak

Kalifornijski mak (lat. Eschscholzia californica) se kod nas uzgaja isključivo kao ukrasna biljka a potiče iz Kalifornije, Oregona, Nevade i Arizone. Ova biljka može da naraste u visinu i do 150 cm. Karakteriziraju je poprilično krupni cvjetovi s četiri latice koje mogu biti žute ili narančaste boje. Kalifornijskom maku prija samo topla klima, tako da je najbolje sijati ga rano u proljeće izravno na tlo, jer biljci ne prija bilo kakvo uznemiravanje korijena.

Iranski mak

Iranski mak (perzijski mak, lat. Papaver bracteatum) je čvrst i izdržljiv višegodišnji mak s velikim dubokim crvenim cvjetovima promjera do 20 cm koji se nalaze na čvrstim stabljikama visokim do 1,2 m s istaknutim crnim mrljama u blizini baze latica. Kao vrsta veoma je blizak s najčešće uzgajanim orijentalnim makom.

Ova vrsta se uzgaja kako bi se proizveo tebain koji se pretvara u kodeinske i polusintetičke opijate, uključujući hidrokodon, hidromorfon, oksikodon i oksimorfan. Papaver bracteatum ne sadrži morfij, kodein ili druge opojne alkaloide u značajnim količinama.

Za uzgoj maka u Hrvatskoj je potrebno tražiti odobrenje Ministarstva poljoprivrede!

Uzgoj maka

Mak u Hrvatskoj se smije uzgajati samo uz odobrenje Ministarstva poljoprivrede kao i biljke poput duhana i konoplje.

Mak zahtijeva vrlo malo njege, bilo da se sije iz sjemena ili dijeljenjem korijena. Jednom kada uspješno uzgojite mak, vjerojatno ćete imati dovoljno sjemena da posadite novi mak iz godine u godinu.

Tlo

Makovi će rasti na većini tla, ali za najbolje rezultate potrebno ih je posaditi u dobro dreniranom tlu koje je izloženo suncu. Uspijevaju u alkalnom, kiselinskom ili neutralnom tlu

Jedan način provjere drenaže tla: Počnite s kopanjem rupa duboke oko 10 cm. Napunite rupu vodom, ostavite da se potpuno isuši, a zatim je napunite drugi put. Ako je tlu potrebno više od 4 sata da apsorbira vodu, preporučljivo je potražiti drugo mjesto za sadnju maka.

Vrijeme sadnje

Mak se sije u proljeće, rano ljeto ili jesen, na mjesto koje je određeno za mak. Potrebno je naglasiti da se mak mora sijati izravno na mjesto gdje će rasti i uroditi plodom, jer ne podnosi bilo kakvo uznemiravanje korijena, do kojeg bi moglo doći tijekom presađivanja biljke.

Slaganje kultura

Za sadnju ozimi maka pobrinite se da su na tlu prethodno bile posađene ranosezonske pretkulture (kulture koje se beru ranije). Najbolje pretkulture su okopavine kao što su krumpir, šećerna repa, duhan, suncokret, soja i kukuruz (birajte one koje se ranije beru) i zrnate mahunarke kao što su bob, grah i grašak šećerac. Za ozimi mak treba osigurati pretkulture koje se ranije žanju.

Uz mak možete saditi trajnice koje imaju široke listove kao što su buzulnik ili trillium ili proljetnice kao što je ljubičica.

Mak nekim biljkama poput vrbovice privlači oprašivače i štiti ih od lisnih uši i tripsa.

Sadnja maka

Iz sjemena se obično uzgaja jednogodišnji i dvogodišnji mak. Jednogodišnji mak treba sijati izravno na dobro pripremljeno tlo. Tlo je potrebno pripremiti uklanjanjem korova. Prethodno tlo treba malo zaliti ako je moguće prskalicom, kako se ne bi utabalo i kako bi ostalo rastresito. Zatim posipajte sjemenje na površinu ili 1 cm ispod površine tla na razmaku od oko 40 cm.

Sadnja sjemena

Uzgoj maka iz sjemena može se reći da je relativno jednostavan proces. Potrebno je odabrati pogodno mjesto za sadnju (da ima dovoljno sunca). Sjeme se sadi izravno na zemlju na već blago navlaženom tlu, kako ga vjetar ne bi raznio. Također je potrebno voditi računa da se sjeme sadi na udaljenosti od oko pola metra, kako biljke ne bi smetale jedna drugoj tijekom rasta. Preporučuje se saditi ga u rano proljeće, nakon mraza, kako bi se postigli najbolji rezultati.

Sadnja dijeljenjem korijena

Iako je korijen maka izuzetno osjetljiv na bilo kakve smetnje, može se posaditi tako što se korijen izvorne biljke može podijeliti, a time i razmnožavati. Najsigurnije je korijen podijeliti u jesen i vratiti ga u zemlju, tako da ima dovoljno vremena za oporavak do proljeća, jer ako se korijen podijeli u proljeće i tada posadi, najvjerojatnije je da neće uopće cvjetati.

Sadnja u posudama

Moglo bi se reći da je uzgoj maka u zatvorenom prostoru samo za one koji vole izazov. Mak se rijetko sadi u posude jer mnogo bolje uspijeva na otvorenom i u vrtu.

Višegodišnjim vrstama treba ciklus mirovanja, koji pružaju godišnja doba, a koji zatvoreni prostor ne može u potpunosti osigurati. Ako uzgajate mak u zatvorenom prostoru, koristite male posude s tresetom i stavite više sjemena, kako biste povećali vjerojatnost da će sjeme klijati.

Održavanje i njega

Iako je dobra ideja ukloniti korov, mlade biljke maka su malene i lako mogu biti iščupane slučajno  s korovom. Najbolje je pričekati da se biljka utvrdi.

Zalijevanje

Za zalijevanje je najbolje koristiti prskalicu, i nije poželjno zalijevati iz crijeva. Biljke maka mogu istrunuti na natopljenom tlu, tako da zalijevate samo kada se tlo osuši. Obično mak treba zalijevati samo jednom u nekoliko dana. Povećajte količinu vode tijekom zalijevanja u najtoplijim danima, ili ako mak poprimi smeđu boju. Izbjegavajte zalijevanje biljaka tijekom ranog popodneva, posebno po sunčanom vremenu. Zagrijana voda može oštetiti lišće, a može i ispariti prije nego što se upije.

Gnojidba

Gnojiti samo ako je to potrebno. Ako želite ubrzati rast ili ako je vaše tlo loše, možete dodati gnojivo nakon što su stabljike maka visoke najmanje 13 cm.

Razmnožavanje

U divljini makovi se razmnožavaju brzo tako što vjetar raznosi njihovo sjeme.

Rezidba

Otklonite višak stabljika maka. Jednom kada su biljke visoke oko 2,5–5 cm, sitnije ili slabije biljke izrežite vrtnim škarama. Svaku preostalu biljku držite na razmaku najmanje 15 cm (poželjno oko 40 cm) kako bi imali najbolje šanse za zdrav rast i cvatnju. Ne izvlačite stabljike jer to može poremetiti korijen susjednog maka. Uklonite uvenule cvjetove kako bi mak ponovo procvjetao. Uklanjanje uvenulih cvjetova potaknut će biljku da nastavi cvjetati cijelo ljeto.

Bolesti i štetnici

Mak najčešće napadaju bolesti makova plamenjača i crna pjegavost, a od štetnika to su siva makova pipa i rutava buba.

Makova plamenjača

Plamenjaču maka izaziva Peronospora arborescens. Simptomi bolesti su različiti ovisno o stadiju razvoja biljke i vremenu infekcije. Mladi listovi su obično deformirani, a zaražene čahure ne stvaraju opijumsku smolu. Ova bolest prodire u korijenje kroz spore, a također zarazi i lišće. Gljiva uzrokuje hipertrofiju i zakrivljenost stabljike i cvijeta. Simptomi su kloroza i uvijanje zahvaćenih tkiva s nekrotičnim mrljama. Površina ispod lista prekrivena je dlakavom plijesni koja sadrži konidiospore koje šire infekciju što dalje vodi do oštećenja i uvenuća biljaka.

Prenose se zaraženim ostacima i sjemenom. Kemijski tretmani provode se u kritičnim fazama razvoja biljke, nakon klijanja, prije cvatnje ili zrenja, nakon kiše i u vlažnim uvjetima. Fungicidi koji se mogu koristiti su oni na bazi azoksistrobina (0,75 l/ha), cimoksanila + famoksadina (0,4 kg/ha), propineba (1,5 - 2 kg/ha) i drugi.

Crna pjegavost

Crnu pjegavost uzrokuje Pleospora calvescens . Na starijim biljkama simptomi se najbolje vide na lišću, na kojem se između živaca pojavljuju tamno smeđe ili velike mrlje. Na stabljici se mogu pojaviti i slična, samo izduženije mrlje. Vlažno i toplo vrijeme pogodno je za razvoj bolesti. Prvi simptomi mogu se primijetiti na mladim, tek proklijalim biljkama koje se suše. To je jedna od najštetnijih bolesti maka. Biljke maka mogu se zaraziti u svim fazama razvoja. Kod kasnih infekcija, pjege se pojavljuju i na čahurama. Gljiva se prenosi zaraženim ostacima biljaka i sjemenkama. Kemijska obrada provodi se fungicidima na osnovi flutriofola (u dozi 0,25 - 0,5 l/ha) itd.

Siva makova pipa

Ovaj insekt je ovalnog oblika, dug 3 - 5 mm, pepeljasto sive boje. Gornja površina tijela prekrivena je ljuskama i dlačicama. Na vratu štitnika nalaze se 3 uzdužne bijele pruge. Na dnu pokrova nalaze se bijele mrlje.

Kako mak ne cvjeta ravnomjerno, tretiranje treba provoditi u kasno poslijepodne ili navečer, nakon završetka leta pčela, i uz primjenu insekticida koji su bezopasni za korisne insekte. Preporučuju se insekticidi na bazi dialipsa, fosalona, endosulfana, deltametrina.

Rutava buba

Jaja ovog insekta su plavo-bijele ili žućkaste boje. Imago (posljednji stadium razvoja insekta) prezimljuje i pojavljuje se u rano proljeće, već u ožujku. Oštećuje čahure maka. Odrasla buba je crna, ima bijele dlačice i dugačka je oko 10 mm.

Suzbijanje se sprovodi uz upotrebu istih insekticida kao i za suzbijanje sive makove pipe. Kontrola se vrši ako je moguće prije početka cvatnje maka.

Upotreba maka

Sjeme maka prilično je popularan začina i aditiv u hrani širom svijeta. Sjemenke maka sadrže male količine morfija i kodeina, koji su lijekovi protiv bolova koji se i danas koriste. Sjemenke maka također mogu biti nenarkotičkie, jer kada se pokupe dvadesetak dana nakon što se cvijet otvorio, morfij više nije prisutan.

Berba

Mak cvjeta obično u rano ljeto. Nakon što osjetljive latice počnu opadati, razvija se čahura koja sadrži stotine sitnih crnih sjemenki koje su jestive. Možete provjeriti da li su čahure zrele protresanjem stabljike. Ako čahure zveckaju, to je dobar pokazatelj da je vrijeme za berbu. Obično je to 80 do 90 dana nakon sadnje.

Skladištenje

Da biste spremili sjeme za sljedeću sezonu, sušite ga nekoliko tjedana u posudi na otvorenom. Zatim stavite sjeme u staklenu posudu s poklopcem. Ukusno sjeme zadržat će okus do godinu dana ako se staklena posuda čuva na hladnom, suhom i tamnom mjestu. Sjeme za uzgoj treba biti posađeno sljedeće godine za najbolje rezultate.

Kulinarstvo

Mak se u kulinarstvu koristi još od davnih vremena, a u našim krajevima je jedan od sastojaka koji čini tradicionalna jela, od gibanice i makovnjače, pa sve to raznih peciva s posipom maka. Mogu se koristiti mljevene ili cijele, a stavljamo ih u slana i slatka jela. Nutritivna vrijednost maka je iznimno vrijedna jer obiluje magnezijem, cinkom, fosforom, bakrom, kalcijem i manganom, te vitaminom B, nezasićenim masnim kiselinama i vlaknima koja su dobra za probavu.

Okus sjemenki maka je umjereno slatkast s određenom pikantnom notom, a posebno ga volimo stavljati u jela jer doprinosi hrskavosti. Od maka se takođre prave prešana hladna ulja koja se danas nalaze u svim trgovinama zdrave hrane. Najčešće ga koristimo u pripremi slastica od dizanod tijesta kao što su makovnjača, rolice od maka i peciva.

Talijani ga često koriste u preljevima njokama i tjesteninama te za posipanje foccacie, dok ga Amerikanci obožavaju kao posip na popularnom bagel pecivu i u muffinima od limuna, a Indijci ga osim za dodatnu aromu jelima koriste i za zgušnjavanje umaka.

Ako niste ljubitelji dizanog tijesta, sjemenke maka se mogu tostirati na tavi i dodati salatama i tjesteninama za aromatičniji i zanimljiviji okus ili umiješati u majonezi ili senf.

S obzirom na hranjivost, nikako ga nemojte zanemariti u svojoj kuhinji.

Medicina

Sjemenke maka sadrže minerale poput kalcija, kalija, mangana, bakra, magnezija i cinka. U stvari, mangan u maku čak pomaže u proizvodnji kolagena.

Ako patite od bolova u zglobovima i oteklina, nanesite pastu napravljenu od sjemenki maka na zahvaćeno područje kako biste olakšali bol, a cink u sjemenu poboljšava vaš imunitet.

Koristi se i za proizvodnju alkaloida, uglavnom tebaina i oripavina, koje farmaceutska industrija prerađuje u lijekove poput hidrokodona i oksikodona.

Zanimljivosti

Crteži opijumskog maka pronađeni su u drevnim sumerskim artefaktima (oko 4000. godine prije Krista). Izrada i upotreba opijuma bila je poznata drevnim Minojčanima. Njegov sok su stari Grci kasnije nazvali opion kako je mu je i danas ime (opijum).

Vodili su se čak i ratovi zbog ove biljke. Prvi i drugi opijumski rat između Kine, Britanskog carstva i Francuske dogodili su se u kasnim 1830-im do ranih 1860-ih, kada su Kinezi pokušali spriječiti zapadne trgovce da prodaju, a kasnije krijumčare opijum u svoju zemlju s velikih usjeva uzgojenih u Indiji , Britanci su posebno imali veliki trgovinski deficit, a prodaja indijskog opijuma u britanskom vlasništvu pomogla je uspostaviti ravnotežu.

Mak se dugo koristio kao simbol sna i smrti: spavanje zbog opijuma koji se vadio iz maka, a smrt zbog svoje krvavo crvene boje. U grčko-rimskim mitovima mak je korišten kao dar mrtvima ali i kao amblem na nadgrobnim spomenicima za označavanje vječnog sna. Tu simboliku su koristili i u Čarobnjaku iz Oza. Slika čarobnih polja maka, opasnih  jer su natjerali svakoga tko je prešao preko njih zauvijek spavati. Drugo značenje i upotreba maka u grčko-rimskim mitovima je simbol svijetle grimizne boje, što znači obećanje o uskrsnuću nakon smrti.

Za uzgoj maka u Hrvatskoj je potrebno tražiti odobrenje Ministarstva poljoprivrede!

Foto: ivabalk / Pixabay