Rosopas (lat. Chelidonium majus) je samonikla biljka iz roda Chelidonium, porodice makova (Papaveraceae) kojem pripadaju samo tri vrste, a najpoznatija je upravo rosopas. Nazivi koji se još koriste za ovu biljku su zmijino mlijeko, lastina trava, lišavica i lastavičina suza. Naziv rosopas dolazi od grčke riječi "chelidon" što u prijevodu znači "lastavica", a biljka nosi to ime jer počinje cvjetati dolaskom lastavica, a završava njihovim odlaskom.
Biljka samoniklo raste u Europi, zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi. U Europi je skoro svugdje rasprostranjena gdje je umjerena klima. Raste uz puteve, ceste, ograde, zidove, u dvorištima, šumama i na livadama. U Aziji je poznata kao tradicionalni biljni lijek.
Biljka rosopas može narasti do 70 cm, cvijeta žutim cvjetovima, a plod joj je tanka mala mahuna sa sjemenkama. Iz otkinutih dijelova biljke izlazi žuto-narančasto obojeni sok. Biljka ima ljekovita svojstva, a glavni sastojak joj je alkaloid.
Srodnici
Vrste rosopasa
Tri su priznate vrste rosopasa: azijski rosopas, proljetni rosopas i veliki rosopas. Mnogi stručnjaci smatraju da je azijski rosopas podvrsta velikog rosopasa, iako je 1982. godine izdvojen kao zaseban oblik na temelju karioloških i morfoloških analiza. Proljetni ili šumski rosopas je višegodišnja biljka s velikim svijetlo žutim cvjetovima koji predstavlja neovisni monotipski rod. Ova vrsta rosopasa se uzgaja kao ukrasna biljka.
Veliki rosopas
Veliki rosopas (lat. Chelidonium majus) je trajna zeljasta biljka, uspravne stabljike, razgranat i može narasti do 60 cm visine. Korijen joj je jak i žilav, cvjeta žutim cvjetovima od travnja do kraja ljeta. Plodovi su mahune sa sjemenkama, a cijela biljka izlučuje jarko narančasti sok kada se zareže. Najčešće se koristi kod liječenja bradavica na koži.
Azijski rosopas
Azijski rosopas (lat. Chelidonium asiaticum) je rasprostranjen po Aziji, odnosno Ruskom dalekom istoku, japanskim otocima Hokkaido, Honshu, Shikoku i Kyushu, i obje Koreje. Nekada je smatrana podvrstom velikog rosopasa, međutim 1982. godine je izdvojen kao zaseban oblik na temelju karioloških i morfoloških analiza.
Proljetni rosopas
Proljetni rosopas (lat. Chelidonium hylomecon ides) je vrsta rosopasa koja može narasti 17,5 - 30 cm visine, ima blijedo-zelene bazalne listove koji se sastoje od listića s tamno-žutim cvjetovima poput maka. Promjer cvijeta je 5 cm, a cvjeta od kasnog proljeća do ljeta. Biljka je endemska vrsta i raste na Korejskom poluotoku na visinama 90 - 1320 m.
Uzgoj rosopasa
Rosopas se uzgaja u Europi, zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi. Rasprostranjen je i u našim krajevima, a može se naći po okućnicama, ruševinama, uz puteve, ceste, živice i ograde. Voli plodno i vlažno tlo i najčešće se uzgaja na otvorenom. Sjeme se sije u jesen ili rano proljeće. Prostor na kojem se planira uzgajati treba biti u sjeni i ostakljen. Kad se pojave sadnice iste se presađuju na razmak od oko 30 cm u sjeni ili u sunčani dio vrta koji ima vlažnu zemlju.
Tlo
Tlo pogodno za rast rosopasa je umjereno vlažno, suho i dobro drenirano tlo kako ne bi došlo do poplavljivanja biljke. Biljka voli vapnenačka tla s ph vrijednošću 4,5 - 7,5. Rosopas također voli nitrofilna tla i organski bogata tla. Zbog sposobnosti dijeljenja rizomima biljka može postati invazivna. Potrebno ju je redovito zalijevati jer ne podnosi sušna razdoblja.
Klima
Rosopas je biljka naviknuta na hladnu i vlažnu klimu, prirodno stanište joj je srednja i sjeverna Europa i područje Kavkaza. Otporna je na mraz, tolerira temperature do 15°C. Biljka preferira hladnija područja, polu-sjenovita ili u sjeni. Također može rasti i na suhim i osunčanim mjestima. Kada raste u vremenski pogodnim uvjetima izrasta dosta brzo.
Vrijeme sadnje
S obzirom na to da je rosopas biljka koja se lako prilagođava okolini, sjeme biljke se može sijati u pravilu tijekom cijele godine. Ako se biljka sije u proljeće na otvorenom, najbolje vrijeme za sjetvu je između ožujka i travnja, jer izmjenična hladna i topla razdoblja ranog proljeća pogoduju klijanju i čine biljku otpornijom u kasnijim fazama razvoja. Također se na otvorenom može sijati u kasnu jesen. Uzgoj biljke u lončanicama u zatvorenom prostoru najbolje je započeti sijanjem pred sam kraj zime. Razdoblje klijanja obično traje 2 - 3 tjedna.
Slaganje kultura
Rosopas se često uzgaja u vrtovima divljeg cvijeća ili uz duž staze. Odvažni listovi i cvjetovi ove biljke daju lijep kontrast kada se uzgajaju među hostama velikog lišća. Dobro se kombinira s drugim biljkama koje vole hlad, uključujući dicentru (srdašce), pakuljac, tiarelu, tradeskancija, divlji đumbir, plavi ljiljan, vrtna šumarica, habulica, kukurijek, šumski suncokret, patuljasta perunika, zvončić i ljubičica.
Ne preporučuje se uzgajati ga u blizini biljaka koje zahtijevaju veću količinu dušika iz tla jer rosopas izvlači previše dušika ako se uzgaja u blizini drugih biljaka, odnosno ako je sadnja previše gusta.
Faza mirovanja
Rosopas je izdržljiva biljka i ima visoku otpornost na mraz. Za prezimljavanje biljke ne trebaju se provoditi nikakve posebne mjere. Tijekom faze mirovanja, odnosno zimovanja, površinski dijelovi biljke obično odumiru, a postojeći rizom se smatra organom za prezimljavanje. Nakon što prođe faza mirovanja i krene novo proljeće biljka ponovno niče iz postojećeg korijena.
Sadnja rosopasa
Rosopas je biljka s lijepim i prepoznatljivim žutim cvijetom koji voli vlažnu zemlju. Najbolje raste na sjenovitim mjestima, ali može rasti i na osunčanim područjima u krajevima s hladnom klimom. Može se naći u cvijetnjacima kao kultivirana trajnica ili u prirodi kao korov.
Rosopas nije zahtjevan za održavanje. Može se sijati metodom sjemena ili se presaditi. Jednom kada se biljka posadi ima mogućnost samorazmnožavanja. Može se uzgajati u vrtovima, ali i lončanicama.
Sadnja sjemena
Najbolji način uzgoja rosopasa je metodom uzgoja iz sjemena. Pod pravim uvjetima, svježe sjeme rosopasa brzo proklija. Ako uvjeti klijanja nisu idealni klijanje može biti sporo i neredovito, nekim sjemenkama treba i do 12 mjeseci da niknu. Područje sadnje je potrebno očistiti od korova te tlo obogatiti humusom. Sjeme se pospe po pripremljenom tlu, lagano se prekrije zemljom i ravnomjerno održava vlažnim. Idealno vrijeme za sadnju je rano proljeće ili kasna jesen. Kada biljka izraste nastavlja se sama razmnožavati.
Sadnja sadnica
Rosopas je moguće presaditi podjelom grmova. Ova metoda uključuje presađivanje dijela rizoma odrasle biljke (starije od 3 godine). Najbolje vrijeme za presađivanje je jesen. Prvo se biljka izvadi iz zemlje s korijenom da bi se zatim podijelila na toliko dijelova koliko je rizoma razvila. Od jedne odrasle biljke može se odvojiti 57 rizoma, koji će nakon presađivanja postati nove biljke.
Uzgoj u vrtu
Rosopas se može uzgajati u vrtu kao ukrasna biljka u cvijetnjacima ili kao biljka za ljekovitu upotrebu. Mjesto gdje se planira uzgajati rosopas treba biti u području koje je u sjeni ili polusjeni. Može se uzgajati i na osunčanim područjima ako je klima blaga. Zemlju je potrebno pripremiti za uzgoj uklanjanjem korova i obogaćivanjem humusom. Rosopas se sije u rano proljeće ili kasnu jesen. Potrebno je održavati optimalnu vlagu tla. Nakon što biljka nikne i učvrsti korijen nastavlja se sama razmnožavati. Moguće ju je presaditi pomoću rizoma.
Uzgoj u plasteniku
Sjetva rosopasa u stakleniku je moguća cijele godine. Biljka se u stakleniku može uzgajati metodom uzgoja iz sjemena, uzgoj u lončanicama kao i presađivanjem. U stakleniku je potrebno rosopas posijati na mjesto koje nije osunčano te održavati optimalnu razinu vlage. Prednost ovakvog uzgoja je nemogućnost nekontroliranog širenja.
Uzgoj u posudama
Sijanje je također moguće i u lončanicama i to po nekoliko sjemenki u svakoj posudi. Kako sjemenke klijaju i sadnice rastu iste je potrebno presađivati u vrt. S obzirom na to da se rosopas lako prilagođava okolini može se sijati tijekom cijele godine. U proljeće je najbolja sjetva između ožujka i travnja jer izmjenična hladna i topla razdoblja ranog proljeća pogoduju klijanju i čine biljke otpornijima u kasnijim fazama rasta. Ako biljke rastu jedna pored druge preporučuje se sadnja u razmaku od 30 cm.
Održavanje nasada
Kada se rosopas jednom uzgoji on se sam dalje razmnožava putem sjemena i korijena. Potrebno je održavanje nasada kako se rosopas ne bi previše gusto rasijao i kako ne bi zauzeo prostor drugim biljkama u blizini. Biljka se može kontrolirati tako da se ne dopušta da se sjeme prospe, potrebno je skupiti sjeme prije nego se osuši. Ima plitko korijenje pa ju je relativno lako vaditi iz zemlje i prorjeđivati. Sok rosopasa može iritirati kožu pa je prilikom prorjeđivanja nasada potrebno nositi rukavice. Također se mogu koristiti herbicidi da se unište mlade biljke prije nego zametnu sjeme.
Održavanje i njega
Nakon uspješne sadnje i uzgoja rosopasa, biljka se dalje sama razmnožava uz održavanje optimalne vlage tla nakon čega ne treba posebnu njegu. Prilično je otporna na bolesti, a zbog sadržaja mliječnog soka obično je izbjegavaju i grabežljivci.
Zalijevanje
Rosopas je biljka koja zahtijeva često zalijevanje te održavanje ravnomjerne vlage u tlu. Dodavanje sloja malča preko tla može povećati zadržavanje vode i pružiti dodatnu zaštitu za biljku tijekom zimskog perioda. Ako tlo postane previše suho biljka će prestati rasti i uvenut će.
Gnojidba
Gnojidba biljke nije nužna, ali je korisna. Ako se koristi tekuće gnojivo pomiješano s vodom, potrebno je jednom mjesečno tretirati biljku za vrijeme ljetnih mjeseci. Ako koristimo više gnojiva nego je potrebno stvorit će se obilje dušika u tlu što može uzrokovati bujan rast listova umjesto cvijeća. Ako dođe do ovoga, gnojivo bogato fosforom može pomoći da se hranjive tvari u tlu uravnoteže i potaknu cvjetanje biljke.
Razmnožavanje
Rosopas će rasti na gotovo svakom tlu osim natopljenim vodom, ali voli razumnu količinu vode. Kratkotrajna je trajnica koja će se sama zasijati na odgovarajućim mjestima, ponekad i agresivno. Ako je ne držite pod kontrolom brzo će zauzeti određena šumska područja.
Biljka se uzgaja iz sjemena, klijanje je sporo i neredovito, a nekim sjemenkama treba i do 12 mj da niknu. Može se sijati u rano proljeće ili u kasnu jesen. Prije sijanja potrebno je očistiti zemlju od korova kako bi omogućili klijanje sjemena i nicanje biljke. Sjemenkama je potrebna svjetlost da bi proklijale što znači da se sjeme ne smije utisnuti dublje od 1 cm u zemlju. Razdoblje klijanja je obično 14 - 21 dana. Nakon što uzgojimo prve biljke rosopasa one se same nastavljaju zasijavati i razmnožavati.
Rosopas je lako prilagodljiva i otporna biljka koju je moguće sijati i u lončanicama. Sije se po nekoliko sjemenki u posudi, kada sadnice narastu presađuju se u vrt. Rosopas je moguće sijati tijekom cijele godine, a najbolje razdoblje za sjetvu je u proljeće između ožujka i travnja. U tom periodu se izmjenjuju topla i hladna razdoblja što je dobro za klijanje sjemena i u kasnijim fazama rasta biljki daju dodatnu otpornost. Najbolji razmak između biljki je 30 cm.
Presađivanje
Rosopas se presađuje metodom podjele grmova, a presađuju se biljke starije od 3 godine. Dijelovi rizoma odrasle biljke je najbolje presađivati u jesen. Kako bi presadili biljku potrebno ju je pažljivo izvaditi iz zemlje zajedno s korijenom i podijeliti na toliko dijelova koliko je rizoma razvila. Jedna odrasla biljka može razviti oko 57 rizoma od kojih se mogu stvoriti nove biljke.
Prorjeđivanje
Biljka ima plitko korijenje pa ju je relativno lako vaditi iz zemlje i prorjeđivati. Prilikom prorjeđivanja nasada rosopasa preporučuje se nošenje rukavica jer sok rosopasa može izazvati osip i svrab na koži. Za uništavanje mladih biljki rosopasa prije nego zametnu sjeme mogu se koristiti herbicide.
Rezidba
Rosopas se može obrezivati kako bi se spriječilo rasijavanje, odnosno nekontrolirano širenje biljke. Nakon što prođe cvijet, a prije nego se pojavi sjeme i prospe po tlu potrebno je provesti rezidbu.
Priprema za sljedeću sezonu
Rosopas ne treba posebnu brigu kada prođe sezona rasta i cvjetanja s obzirom na to da je jako otporna biljka i ima visoku otpornost na mraz. Za prezimljavanje ne trebaju se provoditi nikakve posebne mjere. Tijekom faze mirovanja, odnosno zimovanja, površinski dijelovi biljke obično odumiru, a postojeći rizom se smatra organom za prezimljavanje. Nakon što prođe faza mirovanja i krene novo proljeće, biljka ponovno niče iz postojećeg korijena.
Bolesti
Rosopas je biljka iz porodice makova koji su dosta otporni, ali ipak nisu imuni na sve bolesti i štetnike. Najčešća bolest koja pogađa rosopas je plamenjača. Ako se zaraza otkrije na vrijeme i brzo se intervenira biljka se može spasiti.
Plamenjača je bakterijska bolest koja se posebno širi pri dugotrajnoj vlazi. Vanjski znakovi ove bolesti su prozirne mrlje na listovima koje vremenom postaju smeđe boje. Ako se drži dovoljan razmak između biljaka može se osigurati brže sušenje biljke nakon kiše te sprječavanje pojave plamenjače. Zahvaćene biljke je potrebno potpuno ukloniti i uništiti kako se plamenjača ne bi dalje širila.
Štetnici
Biljka rosopas je dosta otporna na štetnike. Štetnici najčešće napadaju sjeme biljke, a najčešći su lisne uši.
Lisne uši se dobro kamufliraju i mogu se prepoznati samo pažljivim pregledom biljke. Često se zaraza ne otkrije dok se listovi ne sklupčaju. Ispod listova se skupljaju brojne lisne uši, mladice venu, biljka zaustavlja rast, a cvijet izostaje. Za borbu protiv lisnih uši pomaže prskanje domaćom koprivom ili prskanje mekom otopinom sapuna. Često se kukci hrane lisnim ušima i očiste biljku. Bubamare i grinje su prirodni neprijatelji lisnih uši.
Upotreba rosopasa
Ljekovita svojstva rosopasa su poznata od davnina iako je bitno naglasiti da s rosopasom treba postupati pažljivo jer sadrži neke toksične alkaloide. Zbog toksičnih alkaloida koristi se u borbi protiv grinja. Rosopas je dokazao da ima brojna ljekovita svojstva. Najčešće se koristi u narodnoj medicini za liječenje raznih oboljenja.
Berba
Rosopas se bere tijekom proljeća u vrijeme cvatnje. Može se koristiti svježa ili osušena za kasniju upotrebu. Korijenje biljke se bere u jesen kada je na vrhuncu zrelosti. Korijenje se također može sušiti za kasniju upotrebu. Prilikom berbe rosopasa, bilo da se bere cvijet, listovi ili korijen, preporučuje se nošenje rukavica jer velik broj osoba ima alergijsku reakciju u vidu osipa i svraba u kontaktu biljke s kožom. Biljka se suši na tamnom, prozračnom i suhom mjestu.
Skladištenje
Rosopas je biljka pogodna za skladištenje. Biljka se može čuvati u staklenim teglama nakon sušenja ili se može napraviti tinktura od biljke te se čuvati u tamnoj staklenoj bočici.
Medicina
Neka od ljekovitih svojstava rosopasa su ta da pomaže pri uklanjanju virusnih bradavica, čisti i štiti jetru, lijek za žučni mjehur, liječi hemoroide, žuticu, hunjavicu, gljivična oboljenja kože i noktiju, liječenje raznih plućnih bolesti i dr.
Rosopas se također koristi prilikom liječenja crijevnih bolesti životinja poput krava, svinja i goveda.
Znanstvena istraživanja još uvijek ne potvrđuju djelovanje rosopasa u zdravstvene svrhe, a pozitivna svojstva su stečena iskustvom. Rosopas se može konzumirati u obliku krema, masti, balzama, tinkture, direktnim nanošenjem biljnog soka rosopasa (virusne bradavice) i pripremom čaja od rosopasa.
Konzumacija rosopasa je na mnoge načine dobrotvorna, ali može izazvati određene nuspojave kao što su uspavanost i zbunjenost, kašljanje i kihanje, alergijske reakcije, mučninu i povraćanje ako se uzme prevelika doza čaja ili soka. Biljku ne bi trebale primjenjivati trudnice, dojilje, osobe koje pate od dijareje i osobe s oštećenom jetrom.
Zanimljivosti
Rosopas je kao ljekovita biljka poznata još od antičkog doba. O ljekovitim svojstvima su pisali Dioskurid i Plinije Stariji u prvom stoljeću nove ere. Dioskurid u svojim zapisima navodi da rosopas počinje cvjetati kada lastavice dođu, a vene kada odu.
Tisućljetna povijest korištenja rosopasa u narodnoj, tradicionalnoj i službenoj medicini ni iz daleka nije privedena kraju. Naprotiv, posljednjih godina se otkrivaju nove komponente ove čudesne biljke u smjeru otkrivanja terapeutskog potencijala.
Alkemičari srednjeg vijeka upotrebljavali su zlatno-žute cvjetove rosopasa za izradu zlata. U to vrijeme su ga nazivali zlatnim korijenom tj. darom neba te su se nadali da će od te biljke dobiti glavni sastojak za pripremu "kamena mudraca". Korišten je i kao biljka za čarolije te je prošla dug put dok od čarolije nije priznata kao ljekovita biljka.
Foto: bcciprian / Pixabay
Odgovori