Hidroponski uzgoj biljaka

Hidroponski uzgoj biljaka je inovativna uzgojna tehnika prilikom koje se biljke uzgajaju u zaštićenom prostoru (plastenici i staklenici s grijanjem), bez tla i isključivo u vodi, što omogućuje uzgoj biljaka tijekom cijele godine. Riječ je o metodi kojom se sprječavaju posljedice uzgoja na nekvalitetnom tlu. U ovom slučaju nema potrebe za sterilizacijom tla te plodoredom. Posađene biljke ne dolaze u dodir sa štetnicima i bolestima pa se troši manje novca za zaštitna sredstva, a polaže se i više brige oko okoliša, što se posebice ističe u zatvorenom sistemu prilikom kojeg se višak hranjive otopine skuplja u spremniku i ponovo koristi.

Hidroponija ili soiless culture, zapravo je umjetnost uzgoja biljaka. Riječ hidroponija potječe od grčkih riječi hydro što znači voda te ponos što znači rad.

Hidroponski način uzgoja prvi puta je realiziran 1930. godine na Sveučilištu Berkeley u Kaliforniji, no zabilježen je daleko prije toga još u babilonskim vrtovima gdje su se biljke uzgajale na vodi.

Temelj hidroponskog uzgoja je uzgoj biljaka u vodi prilikom kojeg je korijenje položeno u otopinu hranjivih elemenata koja je zaslužna za rast biljke. U otopini mora obvezno biti prisutan kisik. Kada korijen dobije hranjivu otopinu, on vrlo brzo apsorbira kisik i hranjive elemente što utječe na rast biljke.

Kod hidroponskog uzgoja postoji razlika u sistemu navodnjavanja, odnosno vlaženja supstrata, a s obzirom na to oni se dijele na:

• Otvorene sisteme (drain to waste) - hranjiva otopina se samo jednom koristi, a nakon što navlaži supstrat, istječe van
• Zatvorene sisteme - hranjiva otopina kruži u zatvorenom sistemu i reciklira se. Nakon navodnjavanja, vraća se u korita gdje se kontrolira te joj se po potrebi dodaju voda i hranjiva. Ovi sistemi su najprihvatljiviji jer su ekonomični i ekološki prihvatljivi te štede vodu čak do 70 posto

Najveći lider hidroponskog uzgoja je Nizozemska, a slijede ga Australija, Kanada, Japan, Malezija i SAD. I u Hrvatskoj je sve više onih koji se upuštaju u ovaj način proizvodnje. Hidroponskim uzgojem najčešće se uzgajaju rajčica, salata, krastavci, paprika, špinat, kupus, radič, grah, mladi krumpir, šparoga, poriluk, patlidžan, mrkva i ostale povrtne kulture.

Tipovi hidroponskog uzgoja

Postoji šest osnovnih tipova hidroponskog uzgoja. Razlika je u tome što se kod nekih koristi čvrsti supstrat, a kod nekih ne. Supstrat bi trebao biti, sterilan, bez hranjiva, porozan, u obliku kisika, a u isto vrijeme bi trebao zadržavati i otpuštati vodu, odnosno hranjivu otopinu. U ovom slučaju kao supstrat se najčešće koriste: kokosova vlakna, kamena vuna, vulkanski pijesak i drugi.

Kapilarni hidroponski uzgoj

Kapilarni hidroponski uzgoj je pasivan način uzgoja biljaka i jedan od najjednostavnijih pa tako i najkorištenijih hidroponskih sistema. U ovom slučaju velika prednost je ta što se može koristiti više vrsta supstrata, a hranjiva otopina se crpi iz spremnika preko stijenja. Ne preporučuje se prilikom uzgoja biljaka kojima su potrebne velike količine vode i kojima treba više hranjive otopine nego što ih stijenj može opskrbljivati.

Upravo zbog toga, kapilarni hidroponski uzgoj se preporučuje isključivo za dugo i sporo rastuće biljke kao što je to na primjer cvijeće koje se uzgaja u lončanicama.

Sistem oseke i plime

Sistem oseke i plime (Ebb and Flow) radi na principu intervala prilikom kojih natapa uzgojne posude hranjivim otopinama te ih dalje odvodi nazad u spremnik. Postupak se obavlja pumpom koja mora biti povezana s kontrolnim satom. Sat se unaprijed namješta tako da se postupak obavlja nekoliko puta dnevno što ovisi o vrsti biljke, njezinoj veličini, supstratu, vlažnosti i temperaturi. Kada je sat ukopčan, hranjiva otopina se pumpa u uzgojnu posudu, a kada se on isključi, otopina se vraća u spremnik slobodnim padom.

Jedna od većih mana ovog sistema je ta što se korijen i supstrat lako mogu isušiti. Naime, ako se prekine vodeni ciklus, a potrebe nisu zadovoljene, korijen će se osušiti. Problem može biti riješen ako se koristi supstrat koji može zadržati više vode, a to je onaj u obliku kamene vune, kokosovih vlakana i vermikulita.

Vodena kultura

Sistem vodene kulture uključuje vodeni bazen na kojem se biljke uzgajaju tako što plutaju na stiropornoj podlozi. Tijekom ovog uzgoja, korijen biljke je potpuno u vodi. Ovaj sistem uzgoja nemoguć je bez zračne pumpe koja se koristi kako bi se kisik raspršio kroz vodu i tako korijenu biljke podario kisik bez kojeg bi biljka uginula. Osim što snabdijeva biljku kisikom, zračna pumpa i miješa hranjiva u vodi.

Ovaj način uzgoja idealan je za uzgoj presadnica u kontejnerima. Preporučuje se za uzgoj salate te svih onih biljaka koje vole vodu i brzo rastu. Izbjegavajte ga kod uzgoja biljaka s dugom vegetacijom.

Aeroponski uzgoj

Aeroponski uzgoj jedna je od najkvalitetnijih hidroponskih uzgoja. Supstrat za rast je u obliku kisika, korijen biljke visi u zraku i kupa se u koritu u kojem se svakih nekoliko minuta raspršuje maglica hranjiva. Budući da se raspršuju velike količine kisika, korijenje lakše upija hranjiva te biljke rastu 50 posto brže nego prilikom običnog uzgoja sa supstratom.

Za ovaj uzgoj neophodni su držači stabljike jer se biljke ne mogu primiti korijenjem. Uz to, valja osigurati i neprozirna korita jer korijenje ne raste na svjetlu. Kod aeroponskog uzgoja velika prednost je ta što se lakše može premjestiti i očistiti. Dovoljno je korita samo oprati i dezinficirati.

Tehnika hranjivog filma

Tehnika hranjivog filma ili NFT jedna je od najboljih hidroponskih metoda uzgoja. Razvijena je u Engleskoj 70-ih godina, a radi na principu spremnika s hranjivima i vodom. U spremniku se nalazi pumpa za raspršivanje vode i zraka koja stalno i jako sporo protječe duž plastičnih cijevi u vodovod gdje se nalaze biljke koje su položene u rupičaste lončiće. Zrak je glavni čimbenik rasta biljaka, uz ono malo hidrosupstrata koji se nalazi u lončićima.

Prilikom ovog uzgoja korijen konstantno mora visiti iz lončića i biti u dodiru s hranjivima i vodom. Hranjiva otopina obogaćena je kisikom koji protječe duž cijele cijevi, vraća se u spremnik i ide ponovo u krug te se tako ujedno i reciklira.

Kapajući ili Drip sistem

Kapajući ili Drip sistem je jedan on najkorištenijih sistema u cijelom svijetu. U našim krajevima najčešće se koristi za uzgoj plodovitog povrća. Sistem radi na principu podvodne pumpe kroz koju se do svake biljke preko male cjevčice u obliku kapaljke odvodi otopina hranjivih soli. U zatvorenim sistemima se višak hranjive otopine vraća u spremnik te se može ponovo upotrijebiti, dok se u otvorenim sistemima hranjiva otopina ne preuzima.

Supstrat za hidroponski uzgoj

Biljke se uzgajaju na inertnim i kemijskim nereaktivnim supstratima, a oni koji se najčešće koriste su:

• granitni šljunak
• mineralna vuna
• vermikulit
• perlit
• pijesak

Obično se koriste mineralna vuna i perlit jer se smatraju najboljim supstratima za ovaj način proizvodnje. Naime, mineralna vuna je potpuno sterilna i ne reagira s niti jednom hranjivom otopinom. Ne sadrži štetne tvari i mikroorganizme.

U hidroponskom uzgoju koriste se vodotopiva gnojiva koja se do biljke dovode sustavom kap po kap. Prilikom tog procesa važno je voditi računa o vlažnosti zraka koji mora biti optimalan kako ne bi došlo do pojave bolesti te o primjerenoj temperaturi koja se razlikuje za svaku biljku. Da biste se najbolje nosili s optimalnom temperaturom i vlagom, preporučuje se postavljanje krovnih prozora kako biste biljkama omogućili redovito provjetravanje.

Priprema objekta za hidroponsku proizvodnju

Za početak potrebno je odraditi nivelaciju površine u zatvorenom prostoru. Nakon toga, postavite crno-bijelu foliju, tako da bijelu foliju okrenete prema suncu, a crnu prema zemlji te obilježite redove i postavite cijevi za grijanje. Potom se mogu postaviti i držači za gredice u kojima se nalazi podloga. Najčešće je to ona od mineralne vune. U jednu gredicu obično idu po četiri kocke sa supstratom. Svaka kocka mora imati kapaljku preko koje se biljka snabdijeva vodom i hranjivima potrebnim za rast i razvoj.

Prednosti i nedostaci hidroponskog uzgoja

Jedna od najvećih prednosti hidroponskog uzgoja je ta što se cijeli proces odvija kontrolirano, odnosno prema potrebama određenih kultura. Tako se troši manje hranjiva i vode potrebnih za rast biljaka, a napredak je brži i kvalitetniji. Ušteda se ostvaruje i u ljudskom radu jer nema potrebe za obradom tla kao kod klasičnog uzgoja. Velika prednost je i ta što se kulture mogu uzgajati i na prostorima gdje je uzgoj inače ograničen zbog manjka zemljanih površina.

Biljke se uzgajaju u zdravoj, nezagađenoj okolini na potpuno sterilnim podlogama. Sve to u konačnici daje veće prinose jer je smanjena pojava štetnika i bolesti. Korijeni biljaka uzgojenih hidroponskim uzgojem su razvijeniji, kao što su i njezini nadzemni, jestivi dijelovi.

Iako svi sistemni hidroponskog uzgoja imaju velike prednosti, ipak treba biti upoznat i s mogućim nedostacima koji mogu biti pogubni za uzgoj biljaka. Naime, ključan faktor hidroponskog uzgoja isključivo je - čovjek. Bez njegovog znanja, ovaj način uzgoja biljaka nije moguć.

Želite li uzgajati biljke hidroponskim uzgojem, odgovorni ste za vodu i hranu koju ona uzima. Njihov pravilan način doziranja te dodavanja hranjivih soli i ostalih dodataka, zahtijevaju veliku preciznost i puno znanja. Osim toga, prije same proizvodnje valja uložiti u skupu opremu potrebnu za uzgoj (sistem grijanja, sustav za navodnjavanje, vodotopiva gnojiva, konstrukcija i drugo).

Prije bilo kojeg načina uzgoja pa tako i hidroponskog, potrebno je dobro upoznati biljku koju uzgajamo kako bi se spriječili mogući nepoželjni efekti koji mogu dovesti do velikih problema u ovoj izrazito skupoj proizvodnji. Također, važno je naglasiti da se biljke uzgojene na zemljištu ne mogu presaditi na supstrat zbog patogenih tvari, no postoji mogućnost one uzgojene na sterilnoj podlozi, presaditi na zemljište.

Foto: naidokdin/Pixabay