Radič

Radič (lat. Cichorium intybus L. var. foliosum Hegi) je dvogodišnja zeljasta biljka koja potječe iz porodice glavočika (Asteraceae, Compositae). U botaničkom je srodstvu s cikorijom i endivijom, a ima poseban gorkasti okus.

Radič se najčešće koristi svjež. Stabljika radiča je šuplja i uglata, u prvoj godini je kratka. U drugoj godini dolazi do razgranjivanja te može narasti do 150 cm u visinu. Korijen radiča je kratak i zadebljan. Listovi su veliki i ovalni, skupljeni u rozetu u prvoj godini života. U drugoj godini života se stvaraju naizmjenični listovi. Prizemni listovi mogu biti dugački do 20 cm te su svijetlozelene boje.

Radič se sije na sunčanim područjima, te zahtjeva hranjiva i vlažna tla. Radič se sije u redovima na praznim gredicama u vrtu. U proljeće se sade sorte poput Verone. U jesen treba biti strpljivi s radičem, jer formira glavicu kada je dovoljno hladno. Sadrži ljekoviti gorki intybin, što mu daje specifičan okus i pospješuje probavu.

U kontinentalnom se području radič sije od kraja lipnja do sredine srpnja, a na Jadranu se sije pod lipnja pa sve do rujna. Radič se sije uz  zeljarice ili ispod kukuruza šećerca, na gredice prošle jeseni pognojene s najmanje 2 kg/m2 zrelog stajskoga gnoja nakon krumpira, krastavaca, rajčica, graha, salate, graška ili špinata. Za svaki red duljine 4 m potrebno je 1 g sjemena. Redove moraju biti razmaknuti između 20 i 30 cm.

Srodnici

• Afrička ivančica
• Ambrozija
• Arnika
• Artičoka
• Bidens (dvozub)
• Buhač
• Čičoka
• Cikorija
• Crni korijen
• Dalija
• Ehinacea
• Endivija
• Estragon
• Gerber
• Ivančica ili margareta
• Kadifa ili kadifica
• Kamilica
• Kanarska ivančica
• Krizantema
• Maslačak
• Neven
• Oman
• Pelin
• Rudbekija
• Runolist
• Salata
• Sikavica
• Slatki pelin
• Smilje
• Stevia ili stevija
• Stolisnik ili hajdučka trava
• Suncokret
• Tratinčica

Sorte radiča

Radič je biljka zimskog perioda. Prema boji lišća dijeli se na zelene i crvene sorte. Prema obliku dijeli se na sorte kod kojih se lišće ubire te na sorte koje formiraju glavice.

Energetska vrijednost radiča je 60 kJ / 100 g. Sadrži do 8% suhe tvari koja se sastoji od biljnih masti, bjelančevina, celuloze te ugljikohidrata. Najviše sadržava vitamin C, kalij i magnezij.

Crvene sorte radiča su: palla rossa (rani radič), palla rossa (kasni radič), palla rossa 5 - 110 dnevni, averto, verona, treviški crveni štrucar

Zelene sorte radiča su: Pan di zuccero, zuckerhut, palla bianca, grumolo, tržaški solatnik, uranus F1 - 60 dnevni

Forsirani radič je witloof, a šareni radič je variegata di castelfranco.

Palla rossa rani radič

Rana sorta radiča koja ne prezimljuje na otvorenome. Okrugle glavice imaju vinsko crvene listove te su pomalo gorkoga okusa. Rani radič se sije od svibnja do lipnja kao druga kultura nakon graška, krumpira i cikle u razmaku od 30 cm s razmakom između redova od 40 cm.

Palla rossa kasni radič

Kasna sorta koja prezimljava na otvorenom. Okrugle glavice također imaju  vinsko crvene listove i mogu se spremati preko zime. Kasni radič se sije lipnju i srpnju iza krumpira i graška s razmakom od 30x40 cm. Ako se palla rossa prerano posadi može otići u cvijet.

Palla rossa 5 110 dnevni

Palla rosa 5 (110 dnevni) je kasna sorta crvenog glavatog radiča. Biljka je izjednačena te je lijepe crvene boje s bijelima žilama i lako podnosi niske temperature. Razvija kompaktne okrugle glavice koje mogu doseći prosječnu težu između 250 i 300 g. Bere se 110 dana nakon presađivanja.

Averto

Averto tvori zelenkasto - crveno - smeđe listove, koji se formiraju u vinsko crvenu glavicu. Averto  se sije u lipnju ili srpnju iza zimske salate, graška i špinata.

Verona

Verna se sije od ožujka do kolovoza te je njezini zeleni listovi dostupi cijelo ljeto. U jesen listovi pocrvene, a u kasnu jesen i u proljeće oblikuju crvene glavice, koje su blago gorkog ukusa. Ova sorta je srednje kasna sorta. Prezimljuje na otvorenom i upotrebljava se za pospješivanje ostalih sorti. Sjeme klija oko 14 dana. Dobri su susjedi grahu, radiču salati, mrkvi te rajčici.

Treviški crveni štrucar

Treviški crveni štrucar je rana sorta crvenog zimskog radiča. Ova sorta ne oblikuje glavu, već su njegovi listovi duguljastog i kopljastog oblika te su pogodni za ranu berbu. Kada se nalazi u vegetativnom razdoblju oblikuje malu rozetu koja zatim prezimi.

Pan di zuccero

Ova sorta radiča je srednje rana sorta. Glava pan di zuccera ima šiljasti oblik te je svijetlo zelene boje s čvrstom sredinom. Na otvorenom može izdržati sve do prosinca, skladišti se do veljače. Koristi se za kuhanje, ali nije pogodan za pospješivanje. Uspijeva  kao pretkultura graha, salate, mrkve i rajčice. Sjeme ove sorte radiča klija oko 14 dana.

Zucherkurt

Sorta ovog radiča je pogodna za spremanje preko zime. Zemlja treba biti dobro pognojena. U sušnom periodu ovu sortu treba više zalijevati. Bere se od sredine listopada do prvih mrazeva. Bogata je vitaminima A i B1.

Palla bianca

Palla bianca je srednje rana sorta glavatog zelenog radiča. Biljka je bujnog rasta, sa svjetlo zelenim lišćem te ima kompaktnu, ali ne previše zbijenu glavu. Malo je gorkog okusa.

Grumolo

Radič sorte grumolo je brzo rastuća, rana sorta radiča te je radič za rezanje. Žuto zeleni listovi se režu tijekom cijele godine. Uspijeva u susjedstvu graha, salate, mrkve i rajčice. Sjeme radiča ove sorte klija oko 14 dana.

Tržaški solatnik

Tržaški solatnik se sadi kao radič za rezanje, a njegovi svijetlozeleni listovi se režu tijekom cijele godine. Njegova prednost je u tome da su mu listovi glatki i vrlo dobro obrastaju. Zbog toga se sadi od travnja i bere se kroz cijelo ljeto. Ako se sadi ljeti, bere se do kasne jeseni, jer dobro podnosi i niske temperature.

Uranus F1 60 dnevni

Ova sorta radiča je tamno zelene boje te je namijenjena jesenskoj proizvodnji. Najprimjerenije vrijeme za sadnju je u lipnju i početkom srpnja. Ova sorta raste do 50 cm u visinu. Otporna je na niže temperature.

Witloof

Sorta ovog radiča se pospješuje tijekom kasne jeseni i zime. Lišće se reže poslije vađenja korijena na 2 cm dužine od baze korijena. Korijenje se do momenta pospješivanja skladište na oko 0 do 1°C. Pospješivanje se provodi u tamnom prostoru, a optimalna temperatura zraka mora biti između 15 i 18°C, a  temperatura supstrata od 18 do 20°C. Relativna vlaga zraka mora iznositi između 85 do 95 %. Pospješivanje traje 15 do 20 dana, pri nižim temperaturama 25 do 35 dana. Novi listovi formiraju čvrstu izduženu i šiljatu glavicu bez klorofila, žuto bijele boje. Ovisno o sorti pospješivanja, ostvaruju su prinosi od 20 do 30 kg na m2.

Variegata di castelfranco

Za uzgoj ove sorte najprikladnije je srednje teško tlo. Sadnja sjemena može biti izravna ili s presađivanjem. Sjeme ove sorte klije 7 do 10 dana. Ova sorta se ne smije saditi prerano u proljeće jer će procvjetati. Listovi su ovalnog oblika te se  u jesen oboje crvenom i bijelom bojom. Najčešće se koristi se za salate. Ova sorta je osjetljiva na hladnoću. Može se koristiti za prisiljavanje - u glinenom ili svježe oplođenom tlu, korijenje se diversificira i nisu pogodan za prisiljavanje.

Uzgoj radiča

Radič se najčešće uzgaja u vrtovima i plastenicima. Treba razlikovati dvije vrste radiča - lisnati i korjenasti. Lisnati radič se uzgaja zbog svojih zelenih, crvenih i ljubičastih listova. Lisnati radič se zbog svoje lisnato - glavate forme još naziva i glavičastim radičem. Korjenasti radič se uzgaja zbog pospješivanja.

Tlo

Za uzgoj radiča najpovoljnija su srednje teška tla koja imaju dobru strukturu te dobar kapacitet za vodu i zrak, a pH mora biti između 6 i 7.

Klima

Radiču najviše pogoduje temperatura od 20°C. Tada niče za 5 do 6 dana. Kada se radič nalazi na prostoru gdje je temperatura oko 10 stupnjeva do nicanja može proći i do 15 dana. Optimalna  temperatura je između 15 i 18°C, ovisno o sorti radiča. Odgovara mu otvoreno i osunčano stanište.

Vrijeme sadnje

Ako se radič sije mehaničkim putem tada se sije u lipnju ili srpnju u redovima s međurednim razmakom 30 - 50 cm, 1,5 kg/ha sjemena. Ako se uzgaja u obliku presadnica u zaštićenom prostoru, sjetva se odvija u veljači ili ožujku.

Slaganje kultura

Radič se ne smije uzgajati na istoj površini najmanje 3 - 4 godine. Dobra je predkultura drugim biljkama jer nakon berbe i čišćenja iza radiča ostaje puno organske mase lišća i korijenja, dok su njemu najbolje predkulture biljke koje su u stanju poboljšati kvalitetu tla, kao što su mahunarke grah, grašak, slanutak, leća i druge. Ove biljke imaju sposobnost obogaćivanja tla dušikom i poboljšavaju kvalitetu tla te pomažu u razvoju radiča.

Osim toga, prije sjetve radiča, dobro je posaditi kulture koje su manje zahtjevne za tlo, poput salate ili rotkvice koje će pomoći u razbijanju tvrdog tla i poboljšati strukturu tla.

Sadnja amaranta kao susjedne biljke pomaže u rahljenju zemlje što je radiču izrazito korisno. Najbolje ga je saditi ispod kukuruza šećerca ili zeljarica, a nakon rajčice, krumpira ili krastavca, graha, špinata, graška i salate jer su njihovi ostaci izvrsno organsko gnojivo.

Jedna od najpopularnijih pratećih kultura za sadnju uz radič je mrkva. Radič i mrkva dobro se slažu i međusobno potiču rast. Mrkva također pomaže u razbijanju tvrdog tla, što može biti korisno za razvoj korijena radiča, dok salata može poslužiti kao zaštitna biljka protiv štetnika poput lisnih uši. Peršin je još jedna biljka koja se dobro slaže s radičem. Pomaže u poboljšanju kvalitete tla, dodavanju hranjivih tvari te kao zaštitna biljka protiv nekih štetnika.

Kopriva također poboljšava kvalitetu tla, a odbija i neke štetnike i bolesti. Rotkvica i radič dobro se slažu i mogu pomoći u poboljšanju cirkulacije zraka i vode u tlu. Ostale biljke koje se preporučuju kao prateće kulture za radič su bosiljak, timijan, komorač, kopar, luk i vlasac.

S druge strane, loše predkulture za radič su kulture koje crpe hranjive tvari iz tla, kao što su kelj, kupus i korjenaste kulture poput pastrnjaka, cikle i repe. Ove biljke zahtijevaju puno hranjivih tvari iz tla, pa ako se posade prije radiča, mogu iscrpiti tlo i smanjiti prinos radiča.

Faza mirovanja

Radič, kao i većina zelenih salata i lisnatog povrća, ne prolazi kroz fazu mirovanja. Radič je jednogodišnja biljka koja raste i razvija se tijekom sezone uzgoja, a zatim se bere i koristi za konzumaciju. Međutim, nakon što se radič ubere, vrlo brzo počinje gubiti svježinu i kvalitetu, stoga se preporučuje brza obrada i skladištenje u hladnjaku.

Važno je napomenuti da neke vrste radiča, poput cikorije, mogu biti dvogodišnje biljke koje prolaze kroz fazu mirovanja tijekom zime. U ovom slučaju, biljka će u drugoj godini izbaciti nove izdanke i proizvesti cvjetove, nakon čega će biljka uvenuti. Međutim, ovo nije uobičajeno za sve vrste radiča i ovisi o specifičnoj vrsti i uvjetima uzgoja.

Sadnja radiča

Radič je biljka koja lako podnosi niske temperature, ovisno o sorti. Može biti jednogodišnja ili dvogodišnja biljka. U mediteranskom području moguć je uzgoj tijekom cijele godine.

Sadnja sjemena

Sjeme radiča se izravno sije na gredice uz razmak redova od 10 do 15 centimetara ili omaške s 3 do 10 grama sjemena po kvadratnom metru. Sjeme se sije što pliće, između 0,5 do 1 centimetra te ga se treba lagano povaljati.

Rana proljetna sjetva se odvija od veljače do ožujka, a radič tada formira lisnu rozetu nakon 25 do 40 dana. Ljetna sjetva se obavlja u lipnju i srpnju.

Sadnja sadnica

Radič koji se uzgaja iz sadnica, odnosno rasada se sije u etapama. Takav način sadnje omogućuje kontinuirano pristizanje radiča na tržište u razdoblju od travnja do lipnja. Radič se rasađuje kada je u fazi 3 do 4 lista, od svibnja do srpnja. Bere se od srpnja do prosinca.

Kultiviranje radiča se provodi jednom ili dva puta. Radič se mora redovito navodnjavati s 20 do 30 mililitara vode svakih 5 dana. Sadnicama treba folijarna prihrana koja se obavlja sa zaštitom.

Uzgoj u vrtu

Prije sadnje se priprema sjeme i zemlja. Iskopa se mjesto na kojem će se radič zasaditi. Zemlja mora biti izravnana te vlažna. Prije sadnje se zemlja gnoji. Mjesto sadnje treba biti osvijetljeno jer radič voli izravnu sunčevu svjetlost. Mjesto za sadnju se priprema pomoću humusnih gnojiva i treseta.

Rade se gredice na udaljenosti od 30 do 35 centimetara jedna od druge, a zatim se sije sjeme radiča. Sjeme se sadi na dubini od 1 do 1,5 centimetara. Udaljenost između sadnica mora biti 8 centimetara. Ako se sjeme posadi preduboko smanjit će se vrijeme klijanja biljke. Prvi izdanci su vidljivi za 7 do 14 dana. Minimalna udaljenost odraslih biljaka mora biti 30 centimetara.

Uzgoj u plasteniku

Radič se uspješno uzgaja tijekom jeseni i zime u plastenicima i staklenicima. Radič je vodeća povrtlarska kultura jer ima male biološke zahtjeve.

U staklenicima i plastenicima biljka niče brže, za 3 do 6 dana, a optimalna temperatura za sadnju je od 12 do 15°C. Nakon što radič proklije dnevnu temperaturu treba održavati između 8 i 12°C, a noću temperatura mora biti između 6 i 10°C. Poslije rasađivanja na stalno mjesto, temperatura koja je najpogodnija za rast radiča unutar plastenika ili staklenika mora biti između 12 i 15°C jer takva temperatura omogućava formiranje čvrste glavice.

Radič je kultura koja zahtjeva dobro osvijetljene. Ako nema dovoljno svijetla radiču se produžava vegetacija i formira rastresita glavica. Radič dobro podnosi i niske temperature; mlade biljke mogu podnijeti temperaturu između 1 i 2°C, čak i kratkotrajne mrazove koji mogu doseći temperaturu i do -8°C.

Zimske sorte radiča mogu se uzgajati i u negrijanom zaštićenom prostoru, no tada se razdoblje od sadnje do berbe znatno produžuje. Zimi može iznositi i do 100 dana. U plasteniku ili stakleniku koji se može grijati moguće je radič proizvoditi kontinuirano tijekom cijele godine.

Radiču je od sadnje do berbe u plasteniku potrebno između 40 i 50 dana te se stoga može uzgajati tijekom cijele zime, sve do travnja. Kad radič počne stvarati prve glavice zalijeva se sistemom kap po kap kako se u glavicama ne bi zadržavala suvišna vlaga.

Za uspješan neophodna je veća količina svjetlosti, kvalitetna ishrana te optimalna temperatura. Zbog osjetljivosti radiča na svjetlost potrebno je održavati foliju čistom te ako se prozirnost smanjuje na vrijeme ju zamijeniti.

Uzgoj u posudama

Za uzgoj u posudama prvo treba izabrati sjeme te napraviti plan sjetve. Sjeme treba biti zdravo i neoštećeno. Ako se radič uzgaja za ekološki uzgoj treba imati i ekološko sjeme.

Za sjetvu se biraju posude po želji. Treba uzeti u obzir veličinu prostora i količinu sjemenja koja se namjerava posijati. Mogu se koristiti niske plastične posude, posebne ploče iz plastike ili stiropora s točno određenim mjestima za sjetvu. Svake godine treba upotrijebe nove posude jer tako sprječavaju različite bolesti - na starim posudama se mogu naći štetni patogeni u mirovanju. Svaka posuda mora imati rupice za otjecanje vode.

Kod kupovine supstrata treba paziti da on ne sadrži treset. Supstrat koji se koristi mora biti prozračan, rahao i ne previše bogat s hranjivim tvarima. Treset utječe na pH vrijednost supstrata, a on može negativno utjecati na klijanje. Odgovarajući supstrat se može i napraviti. Pomiješa se zemlja iz vrta, kompost, sitan pijesak, kameno brašno i malo samljevenog ugljena.

Prije same sjetve potrebno je pripremiti biljnu kupku. Ona se radi iz mješavine suhoga bilja koprive, kamilice, običnog stolisnika, hrastove kore. Žlica mješavine se prelije s pola litre tople vode i ostavi se da stoji 24 sata. Nakon toga tekućina se procijedi te se sjeme namoči i drži od 10 minuta do 2 ili 3 sata, ovisi o debljine samoga sjemena. Sjeme će tako upiti rastopljene hranjive i ljekovite tvari  koje će ga ojačati. Sjeme će tako biti otpornije na bolesti.

U početnoj fazi sadnice su vrlo osjetljive. Sadnice se špricaju pršilicom kako bi imale umjerenu vlažnost. Kako bi se radič zaštitio od isušivanja i propuha te kako bi se potaknulo brže nicanje, posude za sijanje se prekrivaju prozirnom folijom ili odgovarajućim prozirnim poklopcem. Poklopac mora imati rupice kako bi zrak  kružio iznad sadnica. Za zimsko vrijeme sadnice je najbolje osvijetliti lampama kako bi imale dovoljan izvor svjetlosti. Nakon toga dolazi pikiranje.

Pikiranje je proces u kojem se prvi puta presađuju presadnice nakon sjetve. Pikira se u male staklene posudice ili platoe s većim mjestima za sađenje. Saditi se može i u posudice iz stisnutog supstrata koje zatim zajedno presađuju u vrt. Voda u posudicama mora otjecati. Ako voda ne otječe korijen može istrunuti. Pikira se kada biljčice uz listove klica imaju još 2 do 3 razvijena lista. Ako su biljke izdužene, mora ih se  dublje posaditi. Presađuje se oprezno jer su mlade sadnice krhke. Presadnice se pikiraju u isti supstrat koji se upotrebljavao za sjetvu.

Održavanje nasada

Kada radič razvije 3 do 4 lista razmak se prorjeđuje na 15 do 30 centimetara, ovisno o kultivaru. Za vrijeme vegetacije radič se redovito navodnjava i međuredno kultivira.

Održavanje i njega

Radič voli osunčana mjesta, ali može podnijeti i malo sjene. Optimalna temperatura za njegov rast i razvoj je između 15 i 18°C, a minimalna temperatura je između 6 i 8°C. Radič na temperaturama višim od 30°C i nižim od -6°C staje s rastom.

Zalijevanje

Zalijevanje i ravnomjerna opskrba vodom je bitna za uspješan uzgoj biljke. Radič se uspješno uzgaja na laganim pjeskovitim zemljištima uz navodnjavanje. Na težim zemljištima navodnjavanje nije potrebno.

Gnojidba

Za lisnati i glavati radič preporučuje se korištenje 20 - 60 t/ha stajskog gnoja, 160 - 200 kg/ha fosfora te 80 - 160 kg/ha kalija.

Razmnožavanje

Radič se razmnožava sjemenom ili u obliku presadnica.

Presađivanje

Radič je relativno osjetljiva biljka koja ne voli često presađivanje. Stoga se preporučuje sadnja izravno na stalno mjesto uzgoja, umjesto da se presađuje.

Međutim, ako je potrebno presaditi radič, to treba učiniti vrlo pažljivo i samo u određenim uvjetima. Najbolje vrijeme za presađivanje radiča je u ranim fazama rasta kada su biljke još male i nisu se učvrstile u tlu. Ako je radič već razvijen i ima snažan korijenov sustav, presađivanje može oštetiti korijenje i utjecati na rast i kvalitetu biljke.

Kada se presađuje, treba ga pažljivo izvaditi iz tla zajedno s velikom količinom zemlje oko korijenovog sustava kako bi se oštetilo što manje korijena. Zatim ga treba posaditi na novo mjesto s obilnim zalijevanjem kako bi se korijenje što prije ukorijenilo.

Pomlađivanje

Radič je godišnja biljka koja se obično uzgaja za jednu sezonu, nakon čega se bere i koristi za konzumaciju. Stoga se ne preporučuje pomlađivanje radiča na način na koji se pomlađuju višegodišnje biljke, poput rezidbe grana i izdanaka.

Ipak, postoji nekoliko načina na koje se može produljiti sezona uzgoja radiča i produžiti vrijeme berbe. Jedan od načina je redovita berba lišće radiča, što će potaknuti biljku da proizvodi novo lišće i spriječava da se biljka previše razvije i počne proizvoditi cvjetove. Također, mogu se orezati vrhovi biljaka nakon što dosegnu visinu od oko 15 - 20 cm, kako bi se potaknulo granjanje i proizvodnja novih izdanaka.

Prorjeđivanje

Prorjeđivanje radiča može biti korisno u nekoliko slučajeva. Ako je radič pregusto posađen, može doći do nedostatka svjetlosti i zraka koji dolaze do donjeg dijela biljke, što može dovesti do propadanja donjeg dijela biljke ili bolesti. Također, prorjeđivanje može potaknuti bolji rast i razvoj radiča i povećati prinos.

Prorjeđivanje se vrši kad biljka dostigne visinu od 10 - 15 cm. Radič ima plitak korijenov sustav, stoga ga treba pažljivo izvaditi iz zemlje, a preporučuje se ostaviti razmak od oko 10 - 15 cm između biljaka. Ipak, treba paziti da se ne prorijedi previše, jer previše prorjeđivanja može uzrokovati štetu na preostalim biljkama i stvoriti prostor za širenje korova.

Rezidba

Za razliku od nekih drugih biljaka, poput voćki i grmova, radič ne zahtijeva redovito orezivanje. Radič se uzgaja kao godišnja biljka koja se bere nakon što postigne odgovarajuću veličinu. Međutim, postoji nekoliko slučajeva u kojima može biti korisno orezati radič. Ako radič postigne veliku visinu, može se oštetiti od vjetra i teškoće pri branju, čime se smanjuje prinos. U ovom slučaju, može se odrezati vrh biljke da bi se spriječilo da se dalje razvija.

Također, ako je donji dio biljke počeo trunuti ili se razvija više od gornjeg dijela, može se oštrim nožem odrezati donji dio biljke, što će pomoći da se spriječi daljnje truljenje i potaknuti rast gornjeg dijela biljke.

Zaštita od vjetra

Radič je otporan na vjetar i ne treba posebnu zaštitu u normalnim uvjetima. Međutim, ako su uvjeti vjetroviti i ekstremni, preporučuje se zaštititi ga od jakog vjetra, posebno ako je u ranoj fazi rasta.

Vjetar može izazvati štetu na mladim biljkama, stoga je važno osigurati da se mlade biljke čvrsto drže u zemlji. Mogu se koristiti materijali poput mreže ili bambusovih štapova za zaštitu mladih biljaka. U slučaju da se očekuje izuzetno jak vjetar, preporučuje se pokriti biljke dodatnim materijalom poput agrotekstila.

Priprema za sljedeću sezonu

Priprema tla za radič treba započeti nekoliko mjeseci prije sadnje, u kasnu jesen ili zimu. Priprema tla u ovom periodu pomaže u uklanjanju korova, poboljšanju strukture tla i pripremi hranjivih sastojaka za novu sadnju. Prvo je potrebno ukloniti korov i ostatke biljaka iz prethodne sezone. Korovi i ostatci biljaka mogu biti izvor bolesti i štetočina koje mogu oštetiti novu sadnju. Ako je tlo teško ili glinovito, preporučuje se dodavanje organske tvari poput komposta, gnojiva ili trave kako bi se poboljšala struktura tla.

Dalje, tlo se može ispitati kako bi se provjerila razina pH vrijednosti. Radič preferira neutralnu pH vrijednost između 6,0 i 7,5. Ako je pH vrijednost preniska, tlo se može izbalansirati dodavanjem vapna, dok se pH vrijednost može smanjiti dodavanjem sumpora.

Također, preporučuje se dodavanje hranjivih sastojaka poput dušika, fosfora i kalija u tlo. To se može poboljšati i primjenom gnojiva ili organskih tvari. Dušik pomaže u poticanju rasta, dok fosfor i kalij poboljšavaju otpornost biljaka na bolesti i štetnike. Nakon dodavanja organske tvari i gnojiva, tlo se treba obraditi okopavanjem ili frezanjem, a prije ponovne sjetve radiča mogu se posijati zeleni siderati kao što su lucerna, kadulja i rotkvica koje će razviti zelenu masu te će se nakon njihovog zaoravanja dobiti dodatna hranjiva tvar za zemljište. Raž potiskuje korov te će za sobom ostaviti rahlo zemljište za ponovnu sadnju radiča. Mahunarke obogaćuju zemlju dušikom, kao i slačica.

Bolesti

Ako se radič ne liječi od bolesti, one mogu zaustaviti rast biljke. Do umiranja radiča najčešće dolazi zbog: bijele noge, plamenjače, bijele truleži,  koncentrična pjegavost lista, smeđa pjegavost, siva plijesan, pepelnica, hrđa salate.

Bijela noga

Uzročnik ove bolesti je gljivica Thanatephoms cucumeris (lat. Rhizoctonia solani). Ova bolest se najčešće javlja na gomolju krumpira, ali zahvaća i radič.

Izvor zaraze bijele noge može biti sjeme koje ostaje poslije vađenja prošlogodišnjeg radiča. Bijela noga odmah u nicanju napada klicu i uzrokuje odumiranje radiča. Zaraženi dio stabljike počinje stvarati smeđa udubljenja i izdužene pjege (nekroze). Radič na donjem dijelu zdravog tkiva pokušava nadoknaditi gubitak sekundarnim rastom. Drugi napad se prepoznaje na vršnom ili najmlađem lišću te uvija se prema gore i mijenja boju u žuto-zelenu s crvenim rubom.

Ovisno o tome koliko se bijela noga razvila, simptomi mogu biti različiti. Kada su uvjeti povoljni, na stabljici koja se nalazi u razini zemlje, bijela noga formira bijeli površinski micelij. Gomolji počinju pucati, a na njima se stvaraju tamnosmeđe tvrde tvorevine, sklerociji koji se ne mogu oprati.

Protiv bijele noge se bori  preventivnim mjerama poput poštivanjem plodoreda, tretiranja sjemena, tlo zaštićenih prostora prije sadnje treba sterilizirati. Ako dođe do napada bijele noge, zaražene biljke treba ukloniti i spaliti. Zaraza se može smanjiti zalijevanjem biljaka na bazi karbendazima.

Plamenjača

Prvi simptomi se javljaju na listovima u obliku tamne prevlake, a mogu se proširiti i na lučice. Ovoj bolesti najviše pogoduje temperatura od 10°C uz povišenu vlažnost. Bolest se širi vjetrom te se stoga preporučuje veća udaljenost parcela. Bolest se može spriječiti redovitim pregledima sadnica, optimalno bi bilo jednom tjedno.

Plamenjača najčešće napada salatu, endiviju i radič. Primarni izvori zaraze su: zaraženi susjedni usjev, samonikle vrste roda (lat. Lacutca), kontaminirano sjeme.

Optimalna temperatura za razvoj sjemenjače je oko 10°C, ali granica se kreće od 2 do 28°C. Kada bolest zahvati biljku inkubacija traje 4 - 7 dana na temperaturi od 20°C.

Bijela trulež

Bijelu trulež uzrokuju Botrytis vrste. Sivi miceliji se razvijaju između mesnatih listova. Ova bolest se pojavljuje u jačoj mjeri na kulturi nastaloj iz sjemena. Bijela trulež se često razvija bez vidljivih posljedica, a trulež se počinje razvijati tek nakon skladištenja. Bolest inficira lišće u polju, ali postaje vidljiva tek na mrtvom lisnom tkivu.

Pjegavost lišća

Koncentrična pjegavost lišća ili Alternaria porri je parazit koje je posebno štetan mladom luk koji je sađen iz sjemena. Tu dolazi do ranog loma cvjetne stabljike pa se sjeme ne razvije dobro. Rub pjege je ljubičast, a u sredini pjege se nalazi siva  prevlaka od konidija i konidiofora. Zaštita se radi uporabom fungicida. Javlja se u razdobljima kada se izmjenjuju uvjeti suhog i vlažnog vremena. Koncentrična pjegavost lišća je gljivica koja prezimljava na zaraženim biljnim ostacima iz prethodne godine. Optimalni uvjeti su  temperature 20 - 25°C te  visoka vlaga zraka uz kratkotrajne kiše. Tada se bolest širi sa zaraženih na zdrave biljke. Kiše ispiru konidije gljivice s nadzemnih dijelova biljke do gomolja.

Zdrav sadni materijal, plodored i zdrave sadne sorte pomažu u prevenciji. Od kemijskih mjera zaštite koristi se fungicid.

Smeđa pjegavost lista

Zaraza se uočava već na jesen kod mladog radiča. Ako je radič zaražen tada se na dva ili tri lista mogu primijetiti okrugle i ovalne pjege. Ako se radi o jačem napadu list se nabora i suši od vrha prema bazi. Najčešće se javlja na pšenici.

Hrđa

Hrđa radiča  je bolest koja se najčešće javlja za dugog i vlažnog proljeća. Ova bolest se najčešće javlja na endiviji, salati i radiču. Hrđu prepoznajemo po žutim pjegama na listovima koje kasnije pocrne. Bolest se brzo širi pomoću vjetra, kiše i insektima. Hrđi pogoduje i pretjerana gnojidba azotnim gnojivima.

Siva plijesan

Kod radiča se siva plijesan  pojavljuje u proljeće, a pogoduje joj vlaga. Prepoznajemo ju po okruglim do eliptično žuto-bijelim uleknutim pjegama koje nastaju na lišću mladog luka. Siva plijesan uzrokuje nekrozu vrata listova te se za 5 - 12 dana lezija može proširiti, uzrokujući ubrzano truljenje listova. Bolest je najbolje liječiti otopinom piraklostrobina i boskalida.

Pepelnica

Pepelnica je bolest radiča i endivije koja se na zaraženim listovima pojavljuje u obliku prljavo-bijelog praha. Kada se biljke zaraze na njima se stvaraju pepeljaste prevlake na lišću. Prevlaka se najviše stvara na donjim listovima. Kako se bolest razvija tako se prevlaka širi pa može prekriti cijelu biljku. Zaraženi listovi požute, osuše se i otpadaju. Pepelnica najviše štete čini urodu kojeg može smanjiti do 70%

Povoljni uvjeti za razvoj pepelnice su mjesta s visokom vlagom i temperaturom između 25 i 28°C. Kiše joj ne odgovaraju.

Mjere kontrole u suzbijanju pepelnice podrazumijevaju optimalnu gnojidbu dušikom, pridržavanje plodoreda, uništavanje biljnih ostataka. Suzbijanje pepelnice se provodi fungicidima.

Za suzbijanje pepelnice se koristi Karathane Gold 350 EC jer blokira stanično disanje, a djeluje na visokim i niskim temperaturama. Aktivan je na sve stadije patogena.

Štetnici

Na radiču se mogu prepoznati različite vrste štetnika. Najpoznatiji štetnici su: korjenova uš, lisne uši, mrkvina muha

Korijenova uš

Korijenova uš se najčešće pojavljuje u razdoblju od travnja do rujna na korijenju biljaka. Najviše zahvaća radič, mrkvu, endiviju i salatu. Na korijenju se stvaraju milimetarske žućkaste uši prekrivene bijelom prevlakom. Za suzbijanje korijenove uši se odrađuje široki plodored, redovito se okopava i rahli tlo te se smanjuje gnojidba organskim gnojivima. Bolesne biljke se odmah uklanjaju.

Lisna uš

Lisne ili biljne uši su mali štetnici koji se hrane sočnim dijelovima biljke. Najčešće napadaju listove mlade biljke. Lisne uši se brzo razmnožavaju te prouzrokuju velike štete. Mogu narasti do veličine od 4 milimetara. Neke lisne uši imaju krila. Odrasle lisne uši na glava imaju antene. Tijela su im prekrivena voskom i sitnim dlačicama. Ime su dobile jer se skrivaju među listovima. Mogu se pojaviti za svih vremenskih prilika. Optimalna temperatura za razmnožavanje biljnih uši je između 20 i 28°C, a vlažnost zraka treba biti 60%. Lisne uši na radiču uzrokuju zastoj u rastu,  odumiranje i kovrčanje listova, pojavu gljiva čađavica.

Svaka lisna uš dnevno može proizvesti 3 - 10 novih jedinki. Mogu biti različitih boja od crne do ružičaste.

Biljne uši se suzbijaju pomoću kemijskih pripravaka ili prirodnim putem. Povećana pojava bubamara ukazuje na moguć razvoj lisnih ušiju.

Mrkvina muha

Ova vrsta muha može narasti 4 - 5 mm, a štetu rade ličinke koje su veličine 6 - 8 mm. Prva generacija se javlja u svibnju i lipnju, a druga se javlja u srpnju. Druga generacija je štetnija. Šteta se može smanjiti pridržavanjem plodoreda. Dobre pretkulture su grašak, luk i rajčica. Mrkvina muha se pojavljuje na vlažnom tlu, pa je radič bolje sijati u proljeće. Za suzbijanje mrkvine muhe nema pesticida, a od prirodnih pripravaka koristi se drvni pepeo, kora naranče ili listovi rajčice. Tlo se treba posipati smjesom pepela i pijeska u omjeru 1:1. 5 - 10 g smjese se posipa po m2.

Upotreba radiča

Listovi radiča se koriste sirovi u salatama, ali jestiv je korijen i cvijet. Listovi radiča su bogati mineralima  i vitaminom A.

Berba

Ako se radič sije u rano proljeće do nicanja treba 2 - 3 tjedna. Nakon nicanja za 4 - 6 tjedana listovi dosegnu visinu između 10 i 15 cm. Tada se mogu brati. Radič se bere rezanjem lišća, pri tom se pazi da se ne ošteti vegetacijski vrh.

Nakon prve berbe radič je potrebno zaliti, a novi listovi su nakon mjesec dana ponovno spremni  za berbu. Poslije drugog reza radič je potrebno prihraniti kombiniranim ili dušičnim gnojivom.  Tijekom ljeta usjev se može brati više puta, ali on postupno slabi.

Skladištenje

Radič se skladišti tako da se poslije berbe odrezani listovi operu u hladnoj vodi te se ocijede. Tako radič dolazi na tržište pakiran plitke letvarice koje su prekrivene folijom.

Nakon 5 - 6 berbi računa se na prinos od 2 kg/m2.

Lisnati radič se ne skladišti. On može preživjeti do tjedan dana na temperaturi 2 - 5°C.

Kulinarstvo

Najčešće se jede sirov kao salata, u kombinaciji s drugim vrstama lisnatog povrća. Jede se s octom i maslinovim uljem te s preljevima na bazi jogurta. Kada ga se začini bučinim uljem gubi gorčinu.

Radič se može jesti kao prilog, ali i kao samostalno jelo.

U talijanskoj kuhinji radič se kuha. Može se peći i na roštilju, a u ovoj kombinaciji jede se s dimljenim sirom i aceto balsamicom.

Medicina

Prije se radič koristio isključivo za potrebe liječenja. Bogat je vitaminima B skupine, vitaminom C i K te mineralima poput bakra, cinka, željeza, mangana te folnom kiselinom. Radič umanjuje alergijske reakcije poput svrbeža, oticanja sluznice i suznih očiju. Razlog tome je vitamin C koji potiče razgradnju histamina. Radič je prepun vitamina K koji je potreban za sintezu bjelančevina koje pomažu u zgrušavanju krvi. Vitamin K pospješuje rad jetre.

Radič pomaže u snižavanju kolesterola i razine šećeri u krvi.

Zanimljivosti

Tradicija sakupljanja jestivog bilja prisutna je od davnina. Ova se praksa prvotno pojavila iz potrebe, kada je zemlja slabo rađala i nedostajalo je hrane. To se posebno odnosi na područje Dalmacije. Divlji radič, iz kojeg su danas nastale brojne vrste, u prošlosti su koristi svi narodi Sredozemlja.

Egipćani su ga uzgajali od njegova divljeg pretka, a Plinije je napisao da je, osim u prehrani, radič dobar za čišćenje protiv nesanice i kao pročišćivač krvi. Crveni radič uzgojen je tek 1860. godine od strane belgijskog agronoma Francesca Van Den Borrea.

Radič se dugo uzgajao kao lijek. Kao lijek su ga koristili stari Grci i Rimljani, a Egipćani su ga počeli uzgajati od njegove divlje sorte.

Divlji radič je sada rasprostranjen u Europi i Sjevernoj Africi te se može pronaći duž cijele Azije, sve do Sibira.

Radič se koristio kao čistač krvi i kao lijek protiv nesanice. U srednjem vijeku su ga konzumirali svećenici koji su prakticirali vegetarijanstvo.

Foto: Hans / Pixabay