Dalija

Dalija (lat. Dahlia) podrazumijeva rod gomoljastih, grmolikih, zeljastih i višegodišnjih ukrasnih biljaka. Rodu Dahlia pripada više od 40 vrsta i 50.000 kultivara te pripada porodici glavočika (Asteraceae, Compositae), kojoj pripadaju i vrste kao što su maslačak, tratinčica, buhač, kamilica, suncokret i krizantema. Naziva se još i Georgina. Samoniklo raste na području Meksika i Južne Amerike, odakle je i donesena u druge krajeve svijeta.

Stabljike su lisnate, uspravne i krhke te visoke 30 - 180 cm. Listove čine liske jajolikog oblika. Tamno zelene su boje, izduženo-eliptičnog oblika. Dalija cvjeta za vrijeme toplih proljetnih, ljetnih i rano jesenskih mjeseci, od lipnja do listopada. Ovisno o kultivaru, cvjetovi mogu biti jezičasti, cjevasti, zrakasti i na rubovima uvijeni. Također, mogu biti raznih boja, oblika i veličina, jednobojni, dvobojni i višebojni. Neki cvjetovi imaju jednu glavicu po stabljici, a neki više. Cvjetovi u proljeće privlače pčele i druge oprašivače. Korijenje je gomoljasto.

Dalije prirodno rastu u područjima u kojima nema mraza. Zbog uzgoja u dekorativne svrhe, razvili su se hibridi koji mogu podnijeti hladnoću zbog čega je danas rasprostranjena po cijelom svijetu. Može rasti i na planinama i u gorju. Uzgaja se kao važna ukrasna hortikulturna vrsta.

Dalije simboliziraju otpornost, divljinu, pozitivnost i rast.

Srodnici

• Afrička ivančica
• Ambrozija
• Artičoka
• Bidens (dvozub)
• Buhač
• Čičoka
• Cikorija
• Crni korijen
• Ehinacea
• Endivija
• Estragon
• Gerber
• Ivančica ili margareta
• Kadifa ili kadifica
• Kamilica
• Kanarska ivančica
• Krizantema
• Maslačak
• Neven
• Oman
• Pelin
• Radič
• Rudbekija
• Runolist
• Salata
• Sikavica
• Slatki pelin
• Smilje
• Stevia ili stevija
• Stolisnik ili hajdučka trava
• Suncokret
• Tratinčica

Vrste dalija

Zbog velike varijabilnosti cvjetova i broja kultivara, dalije se dijele na glavnih 14 skupina koja se razlikuju prema vrsti cvijeta: dalije s jednim cvijetom, dalije s anemonskim cvijetom, kolar dalije, vodene dalije, ukrasne, loptaste, pompon dalije, kaktusne, polukaktusne dalije, vlaknaste, zvjezdaste, orhidejske i dalije sa božurovim cvjetovima.

Kaktusne dalije

Cvjetovi kaktusnih dalija od drugih kultivara se razlikuju po tome što su šiljastog oblika. Vrlo su atraktivne i često se uzgajaju. Dobro podnose nepovoljne vremenske uvjete, a posebno obilnu kišu na koju su druge vrste osjetljive. Cvjetovi su dvostruki, s vrlo uskim laticama zakrivljenim prema unutra. Rastu u raznim veličinama (od minijaturnih do velikih) i u gotovo svim bojama.

Pompon dalije

Ime ove podvrste potječe od pompona na kojeg oblik cvijeta jako sliči. Latice su zakrivljene prema unutra te stvaraju atraktivne složene cvjetove promjera do 5 cm. Vrlo su slične loptastim dalijama koje imaju blago spljošteni vrh, s tupim ili zaobljenim laticama raspoređenim u spiralni oblik. Pompon dalije odlično uspijevaju na sunčanom mjestu i u dobro dreniranom tlu. Osjetljive su na mraz zbog čega je prije zime potrebno zaštititi gomolje.

Dekorativne dalije

Ove vrste imaju ravne i široke latice koje se nalaze na dvostrukim cvjetovima. Latice su pri vrhu malo uvijene, a mogu biti nepravilne i pravilne, ovisno o kultivaru. Kao i kod svih drugih podvrsta, postoji velik broj kultivara, a najpoznatiji su: Arabian Night, Rothesay Reveller i Kelvin Floodlight.

Uzgoj dalije

Dalija je vrsta koja se uzgaja u dekorativne svrhe i smatra se jednostavnom za uzgoj, posebno u toplim klimatskim predjelima. Mogu se uzgajati pojedinačne biljke ili u skupinama. Dalija se najčešće sadi u vrtnim gredicama ili uz rubove gredica, a nerijetko i uz vrtne puteve.

Tlo

Bogato i plodno tlo je idealno za uspješan uzgoj dalija. Najbitnijom karakteristikom tla smatra se dobra dreniranost, odnosno rahlost tla. Razlog tome je taj što dalija ne podnosi zadržavanje vode u tlu. Manje pogodna tla za uzgoj dalija su glinena tla koja zadržavaju vlagu i sprečavaju dotok kisika do gomolja i korijena. U takvo tlo se na mjesto sadnje može dodati pijesak i kompost kako bi se poboljšala drenaža. Tlo treba biti lagano, pH vrijednost je idealna blago kisela - oko 6,5, a može ponijeti i neutralna i blago alkalna tla.

Klima

Dalije prirodno rastu u toploj i subtropskoj klimi umjerene vlažnosti. Odlično uspijevaju u umjereno toplim klimatskim zonama gdje vegetacijska sezona traje najmanje 120 dana. Danas postoje kultivari namijenjeni za uzgoj u brdsko-kontinentalnim krajevima, pa čak i planinskim.

Većina kultivara ne podnosi temperature ispod 0°C, zbog čega se u toplim krajevima gomolji prije mraza trebaju izvaditi. Dalija slabo podnosi jake udare vjetra i smrznuto tlo, dok sušu i temperature zraka iznad 30°C dobro podnosi. Može rasti na nadmorskim visinama između 1.500 i 3.700 m.

Vrijeme sadnje

Slično kao i lukovice, gomolji se sade u zemlju u proljeće, nakon što prođu svi izgledi za mraz. Sjetva sjemena se može se obavljati u veljači ili krajem ožujka, a izravno u tlo početkom svibnja. Presađivanje se obavlja u svibnju. Gomolji se sade u travnju kada je temperatura tla iznad 15°C. U slučaju razmnožavanja reznicama, gomolji se sade u ožujku u zatvorenom prostoru.

Slaganje kultura

Gotove sve vrtne vrste dobro podnose daliju kao susjednu kulturu. Druge cvjetnice koje se smatraju dobrim susjedima dalijama su također višegodišnje vrste kao što je ranunkula, kamilica, zumbul, hortenzija, iris i božur.

S obzirom na to da dalija raste iz gomolja, ne predstavlja konkurentu vrstu vrtnim kulturama te se može saditi i uz jednogodišnje vrste kao što je salata, matovilac, endivija, luk, češnjak, rajčica, paprika, itd.

Faza mirovanja

Tijekom zimskih mjeseci biljke dalije su u fazi mirovanja. U tom periodu, potrebno je izvaditi gomolje iz zemlje, ako se uzgajaju u kontinentalnim krajevima gdje su zime oštre. Ako se uzgajaju u krajevima gdje se tlo ne smrzava tijekom zime, gomolji mogu ostati u tlu. Na početku faze mirovanja uklanja se smrznuto lišće.

Sadnja dalije

Dalije se sade na sunčano mjesto, uglavnom u grupama. Prilikom sadnje potrebno je obratiti pozornost na vremenske uvjete i razmak sadnje. Dalije se sade u rijetkom sklopu (razmak kod visokih dalija treba biti 50 cm, a kod patuljastih oko 20 cm), zbog toga što tada razvijaju više cvjetova i manje rastu u visinu.

Sadnja sjemena

Neki kultivari se mogu uzgojiti iz sjemena, što omogućuje ponovno skupljanje i čuvanje vlastitog uzgojenog sjemena nakon što biljka procvjeta. Sjemenke se siju u male posude ili kontejnere u plasteniku ili u zatvorenom. Posude se napune sa vlažnim kompostom ili hranjivim supstratom koji se lagano utisne. Sjeme se u supstrat polaže na dubinu od 1 - 2 cm, a zatim je posude potrebno pokriti s prozirnom polietilenskom folijom koja se pričvrsti gumicom. Sjemenu je potrebno nekoliko tjedana da proklija, a do tada je potrebno posude držati na toplom mjestu.

Nakon što izrastu prvi pravi listovi, sadnice se presađuju u pojedinačne veće posude, pazeći da se korijen sadnica ne ošteti. Nakon presadnje, potrebno je dobro zaliti biljke. Početkom svibnja se posude mogu iznositi na otvoreno tijekom dana kako bi se biljka aklimatizirala prije presadnje na otvoreno.

Sadnja sadnice

Reznice se dobivaju iz gomolja i to klijanjem. Gomolji se vade iz tla nakon nekoliko godina rasta, najidealnije u veljači ili ožujku. Gomolji se stavljaju u posudu sa mješavinom zemlje, pijeska i treseta, ili samo zemlje i komposta. Takve posude se drže na svijetlom mjestu s temperaturama 20 - 22°C na period od 2 - 3 tjedna, nakon čega će narasti mlade reznice. Kada reznice dosegnu visinu od 8 - 10 cm mogu se rezati pažljivo, oštrim nožem. Rez treba biti ispod prvog lista. Ako neki izdanci rastu zajedno, mogu se odrezati zajedno te naknadno podijeliti na reznice.

Prije sadnje reznica, potrebno je ukloniti donje lišće, ostavljajući samo peteljke. Sadnja se obavlja na dubinu od 2 cm, u prethodno navlaženo tlo. Nakon sadnje, važno je tlo utisnuti oko reznice i posudu pokriti sa plastičnim poklopcem i držati na temperaturi 20 - 22°C još 2 - 3 tjedna. U tom periodu rasta, potrebno je zalijevati tlo čim se osuši. Prije sadnje u zemlju, temperatura zraka prostorije u kojoj se reznice uzgajaju može biti niža otprilike 15 - 17°C.

Nakon postupne aklimatizacije, nakon što prođe period mraza, reznice se presađuju na otvoreno, u vrt. Odmah nakon presadnje, potrebno je biljku dobro zaliti. Tako uzgojene dalije cvjetaju iste godine.

Uzgoj u vrtu

Prije sjetve sjemena ili sadnje gomolja ili reznica u vrt, potrebno je odabrati idealno mjesto za dalije. Mjesto treba biti zaštićeno od jakog vjetra i izloženo suncu. Dalije vole jutarnje sunce, a dobro podnose i polusjenu. Dalije u vrtu rastu brzo i cvjetaju iste godine kad se posade.

Na odabranom mjestu (u gredicama ili uz gredice) prije sadnje je potrebno iskopati jamice u koje se polaže gomolj, na dubinu od 10 - 15 cm. Gomolji se sade na udaljenost od 50 - 100 cm za visoke i krupne sorte te 40 - 50 cm za niske i sitno cvjetne sorte. Sjetva sjemena se može obaviti i direktno u tlo, pri čemu je potrebno paziti na dubinu sjetve (1 - 2 cm) i vrijeme sjetve (svibanj ili kasnije, ovisno o vremenskim prilikama). Pri sadnji gomolja u tlo, stabljika mora ostati izvan zemlje, kako bi se mogli pupovi razviti.

Uzgoj u stakleniku

U plasteniku ili stakleniku dalije se uzgajaju uglavnom kada je riječ o uzgoju iz sjemena ili reznica. Iako se sjeme može sijati direktno u tlo, posude se preporučuje držati u zatvorenom, pri kontroliranim uvjetima temperature i vlage kako bi biljke brže i uspješnije rasle.

Temperatura u zatvorenom treba biti između 20 i 25°C, a potrebno je omogućiti biljkama i dovoljnu osvijetljenos te pratiti vlažnost zraka kako ne bi došlo do pojave bolesti na mladim biljkama. Ako je riječ o uzgoju u sjevernim kontinentalnim krajevima, gdje temperature nisu veće od 27°C, dalije se mogu uzgajati u plasteniku cijele godine.

Uzgoj u posudama

Dalije se u posudama uzgajaju u hladnijim klimatskim krajevima i ako se želi postići ranije cvjetanje. Za uzgoj u posudama također je ključno da završi period mraza, iako se posude uvijek mogu premjestiti u zaštićeni prostor. Za većinu kultivara dalije preporučuje se odabir velike posude. Nije nužno da bude jako duboka (oko 30 cm je dovoljno), zbog plitkog korijena i razvoja iz gomolja.

Važno je da posuda ima dobru drenažu - na dno se mogu staviti sitni komadi cigle ili kamena. Supstrat za posude može biti mješavina zemlje, pijeska, komposta i organskog gnojiva. Pri sadnji gomolja u posude, potrebno je paziti da zemlja okružuje sve dijelove gomolja bez ostavljanja zračnih džepova te da je vrh biljke okrenut prema gore.

Posudu je dobro držati na sunčanom, ali ne vrućem mjestu. U toplim krajevima sa vrućim ljetima, posudu ne treba držati ispod ili uz zidove, već na sjenovitom ili polusjenovitom mjestu gdje dopire jutarnje sunce.

Održavanje nasada

Nakon cvatnje, ocvale cvjetove je potrebno rezati kako bi se potaknuo rast novih. Ako se želi postići bolji vegetativni razvoj biljke, kod mladih biljaka se može ostaviti samo jedan izboj, a ostatak ukloniti, dok se kod starijih biljaka sa razvijenijim gomoljem ostavlja nekoliko izboja po biljci. Održavanje dalija podrazumijeva i nagrtanje gomolja, ako je potrebno.

Održavanje i njega

Dalije zahtijevaju osnovne mjere održavanja i njege: prihranu, rezidbu i zalijevanje. Osim osnovnih mjera, poželjno je malčirati biljku, posebno za vrijeme ranog proljeća i kasne jeseni, kako bi se zaštitila od smrzavanja. Isto tako, nakon što se gomolji izvade iz zemlje, potrebno ih je pravilno čuvati do sljedeće sezone.

Zalijevanje

Zahvaljujući rezervama vode i hranjivih tvari koje se nalaze u gomoljima dalija dobro podnosi sušu. Ipak, za vrijeme ljetnih mjeseci potrebno je obilnije zalijevanje kada se tlo u potpunosti osuši. Kod zalijevanja treba biti na oprezu i ne pretjerivati kako ne bi došlo do truljenja gomolja. Dalija ne podnosi prevlažna tla. Odmah nakon sadnje, potrebno ju je zaliti jednom obilnije, nakon čega se zalijevanje reducira sve do intenzivnog rasta i cvjetanja.

Ako se uzgaja u sušnim i mediteranskim područjima, za vrijeme ljetnih mjeseci potrebno je zalijevati 1 - 3 puta tjedno, ovisno o vremenskim prilika i vrsti tla. Kod zalijevanja treba izbjegavati vlaženje lišća kako ne bi došlo do razvoja bolesti.

Gnojidba

Prije svake gnojidbe potrebno je poznavati kemijska svojstva tla, odnosno dostupnost nutrijenata i količinu organske tvari. Što je više tlo bogato organskom tvari, dalije će bolje i brže rasti. Stoga se prilikom sadnje preporučuje u tlo dodati minimalno jednu šaku komposta.

Svako proljeće može se obavljati i prihrana zrelim stajskim gnojem, lumbripostom ili kombiniranim gnojivom koji sadrži veće koncentracije kalija i fosfora. Prihrana se može vršiti i tekućim gnojivom za cvijeće sa niskim sadržajem dušika, u periodu od srpnja do rujna.

Razmnožavanje

Dalija se može razmnožiti na tri načina: putem gomolja, zelenim reznicama ili sjemenom. Sva tri načina razmnožavanja se odvijaju na proljeće, poslije opasnosti od pojave mraza. Razmnožavanje iz sjemena započinje u veljači u zatvorenom prostoru, a razmnožavanje putem gomolja i reznica u travnju.

Veliki broj kultivara ne proizvodi sjeme, zbog čega je razmnožavanje putem gomolja najčešća metoda. U prirodi se samonikle dalije razmnožavaju putem sjemena kojeg obično raznosi vjetar, a moguće je i vegetativno razmnožavanje.

Presađivanje

Dalija se u vrt presađuje uglavnom u travnju i svibnju, a u mediteranskim krajevima može i krajem ožujka. Kod perioda presađivanja važno je da više nema opasnosti od pojave mraza koji može nanijeti štete gomoljima. Presađuju se uglavnom biljke uzgojene iz sjemena, kada dosegnu visinu od oko 15 cm, a reznice se presađuju nakon što razviju korijen.

Pomlađivanje

Dalija se svake godine može pomlađivati tako što se skraćuje vrh stabljike. Pomlađivanje se može vršiti i odstranjivanjem suhih listova i suhih, ocvalih cvjetnih glavica, kako bi se biljku potaknulo na stvaranje novih cvjetova. Nakon nekoliko godina, u svrhu pomlađivanja cijelog nasada dalija mogu se izvaditi gomolji i posaditi novi. Ako su vremenski uvjeti povoljni, dalija ima odličnu sposobnost regeneracije i samoobnove, zbog čega nije potrebno pomlađivanje svake godine.

Rezidba

Ako se želi postići grmoliki oblik dalija, potrebno je otkidati vrhove mladih stabljika, što se vrši krajem travnja ili u svibnju, ovisno o vremenskim prilikama. Za vrijeme mirovanja, krajem jeseni i početkom zime, orezuju se smrznuti listovi i prati stanje biljke te, po potrebi, orezuje suho i bolesno lišće.

Nakon što biljka naraste na visinu od oko 40 cm, poželjno je orezati vrhove iznad četvrtog lista što će potaknuti grananje novih izbojan i rezultirati bujnijom biljkom sa više cvjetova. Nakon svakog cvjetanja može se orezati vrh stabljike. Dalija je vrsta koja se nakon rezidbe brzo oporavlja te pojača vegetativni rast.

Priprema za sljedeću sezonu

Za sljedeću sezonu potrebno je osigurati sjeme ili gomolje koje će se iduće godine posaditi. Ako uzgajani kultivar proizvodi sjeme, potrebno je ostaviti cvjetove da ocvjetaju i da sjeme sazrije nakon čega se ručno prikupi i skladišti. Ako se vade gomolji, potrebno ih je prije skladištenja ostaviti na zraku kako bi se posušili.

Bolesti

Bolesti koje najčešće napadaju daliju su pepelnica i siva plijesan. Glavna preventivna mjera u borbi protiv gljivičnih bolesti je ne zalijevati lišće biljke, već samo područje gomolja. Isto tako, dobro je daliju saditi na veći razmak, kako se bolest ne bi širila na druge biljke.

Pepelnica

Simptomi pepelnice se javljaju kao sivkasto bijela prevlaka na lišću. Bolest uzrokuje patogena gljivica. Ako je zaraza intenzivna, lišće postaje iskrivljeno, mijenja boju i na kraju vene i otpada. U proljetnom periodu, kada je vlažnost zraka veća od 90% i kada je temperatura zraka 25 - 30°C, veće su šanse za zarazom. Pepelnica se često javlja u stakleničkom uzgoju kada se lišće lako inficira. Spore se prenose zrakom ili vodom te prodiru u biljno tkivo uzrokujući venuće i propadanje.

Nakon što se primjete simptomi zaraze, potrebno je odmah odstraniti zaraženo lišće i ukloniti ga iz vrta. Kako bi se spriječila zaraza pepelnicom, potrebno je osigurati dobru cirkulaciju zraka između biljaka, zalijevati biljke ujutro kako bi se lišće osušilo na suncu te dezinficirati vrtni alat. U suzbijanju pepelnice korisni su i fungicidi, Ako preventivne mjere ne pomažu, u suzbijanju pepelnice korisni su fungicidi koji se prskaju svakih 7 - 10 dana.

Siva plijesan

Ova bolesta naziva se još i Botritis, a uzrokuje je patogena gljivica Botrytis cinerea. Simptomi se javljaju u obliku bijele izrasline na lišću, koja s vremenom postaje sive boje. Spore ove gljive se brzo razmnožavaju uzrokujući sušenje i propadanje biljnih organa. Može napasti lišće, stabljiku i cvijet, a često se javlja na mjestima biljne ozljede. Siva plijesan uspijeva u uvjetima visoke vlažnosti, slabe cirkulacije zraka i niske temperature zraka.

Najbolji način za sprječavanje širenja ove bolesti je uklanjanje zaraženih biljnih dijelova te njihovo pravilno odlaganje. Kao i kod mnogih drugih patogenih gljiva, Botrytis cinerea razvija otpornost na mnoge fungicide, osobito na sistemične fungicide kada se koriste isključivo tijekom određenog vremenskog razdoblja. Stoga je potrebno pratiti preventivne mjere koje vrijede za prevenciju gljivičnih bolesti općenito, a ako je napad intenzivan, upotrijebiti fungicide.

Štetnici

Štetnici dalije mogu uzrokovati značajnu štetu ako u vrtu nije uspostavljena ravnoteža prirodnih neprijatelja i štetnika. Najčešći štetnici koji napadaju daliju su: lisne uši, puževi i voluharice. Sadnjom repelentnog bilja oko dalije postiže se prirodno preventivno djelovanje protiv štetnika.

Lisne uši

Žuto, izobličeno lišće i ljepljiva crna tvar na lišću dalija mogu biti pokazatelj da su daliju napale lisne uši. Lisne uši mogu biti u raznim bojama, a najčešće su zelene, crne ili bijele. Mogu napraviti štetu na biljnim organima i uzrokovati bolesti. Hrane se sišući biljni sok, što može dovesti do sušenja i venuća biljke. Ponekad je uspješna metoda za suzbijanje prskanje donje strane lišća jakim mlazom vode.

Također, lišće se može premazati hortikulturnim uljem, a u blizini se mogu saditi repelente vrste kao što je češnjak, metvica i luk. Prirodni neprijatelji lisnih uši su bubamare i mravi.

Puževi

Puževi na daliji uzrokuju žuto lišće s rupama nepravilnog oblika ili isječenim rubovima. Prisutnost puževa na biljkama lako se može uočiti zahvaljujući sluzi koja se nalazi na lišću i drugim biljnim organima, a najbolje se mogu uočiti tijekom noći kada su aktivni. Dalije su najviše izložene riziku od napada puževa rano u proljeće kada je lišće mekano.

Kao i uvijek, prevencija je najbolja praksa za probleme sa štetnicima. Puževima je potrebna vlaga za kretanje, stoga će pomoći metode navodnjavanja koje natapaju zemlju ispod stabljike i održavanja lišća što je moguće sušim. Protiv puževa se mogu postaviti razne zamke (npr. šalica piva, soda bikarbona, talog od kave, ljuske od jaja), a uspješne se u repelente biljke koje odbijaju puževe - menta, vlasac i češnjak. Puževi se lako uklanjaju i ručno, za što je potrebno više vremena.

Voluharice

Voluharice nanose štetu dalijama tako što grizu gomolje. Osim ugriza, mogu se primijetiti i male rupe u tlu ili u malču oko posađenih biljaka. Imaju sivo do smeđe krzno i kratke čupave repove.

Preventivna mjera protiv voluharica je ukloniti hrpe lišća ili trave u blizini dalija, zato što im takva mjesta služe kao skrovište. Može se postaviti mrežasta ili žičana ograda ispod razine tla, upotrijebiti mamci i zamke. Najbolja metoda za prevenciju napada voluharica je saditi dalije na područja gdje tlo nije duboko, već kamenito ili polukamenito.

Upotreba dalije

U prošlosti se često koristio gomolj dalije u prehrambene svrhe, a danas se zbog svog atraktivnog izgleda najviše koriste u cvjećarstvu, ali i drugim gospodarskim industrijama.

Berba

Cvjetovi dalije se beru za izradu cvjetnih aranžmana ili dekoraciju prostora. Preporučuje se cvjetove brati u rano jutro ili kasno popodne. Nakon što se cvjetne stabljike uberu, preporučuje se staviti ih odmah u vodu kako bi duže trajale i kako bi se zadržao svježi izgled u vazi ili cvjetnom aranžmanu.  Mogu se brati cvjetne stabljike bez ili sa lišćem. Gomolji se vade na jesen.

Skladištenje

Gomolji dalije se skladište na tamnom i hladnom mjestu, a mogu se staviti i u drvene kutije u kojima se nalazi vlažni pijesak. Sjeme je također potrebno čuvati na tamnom i hladnom mjestu, u plastičnim ili vakumiranim ambalažama u koje ne dopire vlaga.

Kulinarstvo

Dalija se izvorno smatrala jestivom biljkom te se 1840-ih u Francuskoj koristio gomolj dalije kao zamjena za krumpir, koji je bio ugrožen zbog napada bolesti. Gomoljasto korijenje i cvjetovi koriste se u kulinarstvu kao cijenjeni začini zbog specifičnog okusa i aroma, a stari Asteci su ih kuhali kao povrće. Korijen je bljutavog okusa, s tim da su neke vrste pregorke za ukusno jelo.

Slatki ekstrakt gomolja koristi se za proizvodnju pića, kao sastojak za pojačavanje okusa (gorkog okusa) ili čak u proizvodnji slatkiša, kombinirajući ih sa kavom, čokoladom i čajem. Šarene i dekorativne latice cvijeća se u kulinarstvu koriste u raznim salatama. Latice imaju gorkast okus, mogu se konzumirati, ali češće se koriste u dekoraciji salata i mesnih umaka. Cvjetovi dalije, zajedno sa cvjetovima ruže, ljubičice, jorgovana i limuna, mogu se kristalizirati i upotrijebiti kao jestiva dekoracija na raznim slasticama i svadbenim tortama.

Kozmetika

Latice i cvjetovi dalije se u kozmetici koriste kao sastojak parfema, hidratantnog mlijeka za kupanje, kreme za tijelo, sapuna za lice i tijelo, balzama za usne i kompaktnog pudera. Ekstrakt cvijeta dalije djeluje umirujuće na kožu te je čini nježnom, mekanom i hidratantnom te se koristi u raznim kremama, šamponima i uljima za masažu.

Medicina

U terapijske svrhe koriste se i gomoljasto korijenje i cvjetovi ove ukrasne i ljekovite biljke. Dalija u gomolju sadrži inulin, a gomoljasto korijenje bogato je ugljikohidratima, vlaknima, bjelančevinama, esencijalnim mineralima i vitaminima. Prah gomolja dalije djeluje kao prirodni antibiotik, a od gomolja ljekovitih kultivara može se raditi i čaj.

Gospodarstvo

Danas se dalija široko koristi i u gospodarske svrhe: u uređenju okoliša (hortikulturi), u farmaceutskoj, kozmetičkoj i prehrambenoj industriji te kao sirovina za ekstrakciju bojila. Najšira upotreba dalije je u cvjećarstvu, gdje predstavlja vrijednu vrstu za izradu aranžmana za vjenčanja, svečanosti i slavlja. U Meksiku i Južnoj Americi koristi se za bojanje materijala od prirodnih vlakana te daje intenzivnu žuto-narančastu boju.

Zanimljivosti

Prije dolaska Europljana u Meksiko i Južnu Ameriku, dalija je rasla samo na tom području. Domorodački narodi su daliju koristili kao izvor hrane - u prirodi su skupljali gomolje, a kasnije su ih i uzgajali. Asteci su dalju koristili i za liječenje epilepsije i mnogih drugih bolesti, a zbog šuplje stabljike su je nazivali "vodena trska", "vodena lula", "cvijet vodene lule", "cvijet šuplje stabljike" i "cvijet trske".

Španjolski pomorci su 1525. godine pronašli daliju u Meksiku, a 1570. godine je po prvi put biljka opisana. Dalija je jedna od prvih vrsta uvezena iz Meksika i Južne Amerike u Europu. Godine 1789. je posađena u madridske kraljevske vrtove, gdje su uzgojena tri različita kultivara: D. pinnata, D. coccinea i D. rosea. Oni su godinama bili okosnica europskog uzgoja dalija sve dok novi primjerci nisu uvezeni. Manje i šarenije sorte otkrivene su u 17. stoljeću.

1963. godine je proglašena nacionalnim cvijetom Meksika.

Nakon što su donesene u Europu, dalije su neko vrijeme bilo toliko skupe da su se na tržištu mogle dobiti za jedan mali dijamant.

Zahvaljujući šupljim stabljikama, velike vrste su Asteci koristili kao cijevi, odnosno za prijenos vode.

Za razliku od visibaba, šafrana i jaglaca koji su tradicionalni glasnici proljeća, dalije su glasnik raskošne jeseni. Često se mogu vidjeti na vjenčanjima, a kod slaganja aranžmana odlično se slažu s ružama, karanfilima te šarenim jesenskim bobicama i lišćem. Posebno su atraktivne nježno roza ili boja burgundca.

Foto: Capri23auto / Pixabay