Smilje

Smilje (lat. Helichrysum) trajna je zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae, Compositae). Najbogatija je vrsta u Hrvatskoj i odlikuje se cvjetnim glavicama po kojima je i dobila ime. Porodica se dijeli u dvije velike skupine rodova. Prva su cjevastocvjetne glavočike kojoj pripadaju kamilica, dalija, ivančica, neven i druge, a druga porodica su jezičastocvjetne glavočike kojoj pripadaju lavlji zub, salata, maslačak i runjika. Latinski naziv potječe od grčke riječi "helios" što znači "sunce" i "chryson" što znači "zlatan". Zanimljivo je da engleski i francuski naziv u prijevodu znače "besmrtan" zbog cvjetova koji sadrže žutu boju i kada se osuše. Na našim se područjima još naziva i cmilj, bilobrada ili margiž.

Smilje je zeljasta trajnica s drvenastim rizomom koji se širi u tlu, a podzemni dio raste u velike dubine do hranjivih i mineralnih tvari. Aromatičan je vazdazeleni grm koji može narasti i do 70 cm visine. Donji dio je poludrvenast i grana se u ravne stabljike. Mlade stabljike su prekrivene dlačicama s naizmjenično raspoređenim uskim i tankim listićima na gornjem dijelu zelene, a na naličju sivkaste boje. Debela kutikula i uljana površina smanjuju transpiraciju, pa može preživjeti sušna razdoblja i visoke temperature. Cvjeta od travnja do srpnja, a cvijet je cjevast, skupljen u glavice s mnogo malih cvjetova žute boje. Plod je sitna roška u kojoj se nalazi duguljasto sjeme crne boje.

Smilje je biljka karakteristična za toplija područja, pa tako raste na području južne Europe, dijelova Azije i Afrike. Raste i na području Novog Zelanda i u Australiji. Na našem je području rasprostranjen diljem obale jer mu odgovara topla klima. Ipak, može se uzgajati u manjim mjerama i kao ukrasna biljka, ali i u unutrašnjosti. Osim što je otporna na vrućine zbog čega je idealna za uzgoj u kamenjarima, ima široku primjenu u komercijalnoj industriji. Često je na meti berača koji branjem čupaju i korijen, pa se lako istrijebi s nekog područja. Zbog toga je proglašena zaštićenom biljkom i za njegovo je ubiranje potrebno dobiti posebnu dozvolu Ministarstva poljoprivrede.

Srodnici

• Afrička ivančica
• Ambrozija
• Arnika
• Artičoka
• Bidens (dvozub)
• Buhač
• Čičoka
• Cikorija
• Crni korijen
• Dalija
• Ehinacea
• Endivija
• Estragon
• Gerber
• Ivančica ili margareta
• Kadifa ili kadifica
• Kamilica
• Kanarska ivančica
• Krizantema
• Maslačak
• Neven
• Oman
• Pelin
• Radič
• Rudbekija
• Runolist
• Salata
• Sikavica
• Slatki pelin
• Stevia ili stevija
• Stolisnik ili hajdučka trava
• Suncokret
• Tratinčica

Vrste smilja

U svijetu postoji oko 600 vrsta smilja koje raste na raznim dijelovima, većinom kao samonikla i autohtona vrsta. Na našem su području samonikle dvije vrste, ali postoji još nekoliko njih koje imaju komercijalni značaj. Ipak, smilje se smatra kompliciranom vrstom jer su biljke veoma slične što jako otežava njihovu klasifikaciju. U nastavku donosimo koje su to i koje su njihove značajke.

Helichrysum italicum

Ovo smilje raste diljem naše obale, a najpoznatije je pod nazivom sredozemno smilje. Radi se o nižem polugrmiću sa zadebljali donjim dijelom biljke i aromatičnim listovima. Popularan je u kozmetičkim preparatima i uzgajan. Cvijet je žute boje i karakterističan po tome što zadržava boju i kada se osuši. Raste na krškom području uza obalu.

Helichrysum arenarium

Pješčarsko smilje je još jedna samonikla mediteranska biljka koja raste uza obalu na pješčanim ili kamenitim područjima. Osim karakterističnog snažnog mirisa, ima žute cvjetove i puno duže dlakave listove. Bere se zbog eteričnog ulja i najčešće se koristi u narodnoj medicini kao ljekovita biljka.

Helichrysum bracteatum

Ova vrsta smilja zove se i slamnata ruža, a potječe iz Australije. Popularna je zbog velikih cvjetova i uzgaja se kao ukrasna biljka. Pogodna je za lončanice i balkonski uzgoj, a voli osunčana mjesta i cvate od svibnja do početka jeseni. Osjetljiva je na previše vlage i nakon razvijanja sjemena ga je potrebno spremiti za sljedeću sezonu.

Helichrysum stoechas

Raste u suhim i pjeskovitim dijelovima svijeta te je prilagođena za ekstremne vrućine. Cvjetovi su mali i skupljeni u cvat, žute boje i intenzivnog mirisa. Raste kao mali grm do 30 cm visine, ali izrazito zbijen i okruglog oblika. Prostire se i do 1 četvornog metra.

Helichrysum petiolare

Viseće smilje ili biljka sladića je veoma popularna za uzgoj kao ukrasna biljka, potječe  područja Južne Afrike, a raste kao penjačica. Stabljike su prekrivene dlačicama, jednako kao i okruglasti listovi sivkastozelene boje. Voli osunčana i topla mjesta i brzo se širi. Cvjetovi su bijeli i cvate krajem ljeta. Na dodir ima slatkasti miris, a slador se koristi i za izradu slatkiša i u slastičarstvu.

Helichrysum pumilum

Ova je vrsta smilja nazvana i uspavani pas jer raste u niskim grmastim nakupinama. Lišće joj je tamnije zelene boje, a cvjetovi su manji i rastu na dugačkim stapkama. Najčešće se može naći na području Afrike, a može se uzgajati i kao ukrasna vrsta.

Uzgoj smilja

Smilje ima veliki potencijal kao biljka za kozmetičke preparate, pa se zato najčešće i uzgaja. Neke vrste, kao što je slamnata ruža ili biljka sladića, su popularne za uzgoj u vrtovima ili kao balkonske biljke. Ipak, najveći uzgojni potencijal na našem području ima sredozemno smilje, a u nastavku donosimo savjete kako ga uzgojiti.

Tlo

Smilje je izrazito prilagodljiva biljka, a odgovaraju mu kršna i siromašna tla. Voli rasti na karbonatnim tlima, a dobro podnosi sušu, pa mu je potrebno osigurati dobro drenirano tlo. Može rasti i na plodnim tlima, ali je važno obogatiti ih kalcijem i izbjegavati kisela staništa. Priprema plitkih vapnenačkih tala zahtjeva mehaničku obradu te usitnjavanje i micanje kamenja koje može priječiti rast. Osnovna obrada tla započinje oranjem u jesen, a prije sadnje, u proljeće ili jesen, potrebno je dodatno usitniti zemlju.

Klima

Smilje je biljka vruće i surove klime i raste na položajima s puno izravne sunčeve svjetlosti. Ne smetaju mu ni posolica ni naleti vjetra, pa raste na suhim otvorenim poljima. Najbolje uspijeva do 800 m nadmorske visine, a može se naći na poljima, uz vinograde ili puteve. Voli toplu klimu i dug dan, a zahvaljujući prilagodbi na suha područja, dobro podnosi i duža razdoblja suše.

Vrijeme sadnje

Smilje se može saditi u proljeće ili jesen. Poželjnije je započeti sadnju u jesen kako bi se tijekom zime ukorijenio i ranije krenuo s cvatnjom. Sjeme se sije tijekom lipnja i srpnja na otvorenom, dok se presadnica sadi tijekom listopada za jesensku sadnju ili tijekom travnja za proljetnu. Optimalna temperatura za uzgoj i preživljavanje je oko 5°C, iako može prezimiti i niže temperature ili nalete vjetra.

Slaganje kultura

Smilje je trajnica koja se na jednom području može uzgajati i do 8 godina. Najbolji predusjev su biljke koje ostavljaju malo korijenja i koje doprinose poboljšanju strukture tla, sprječavaju širenje korova i ne iscrpljuju tlo, primjerice kadulja, matičnjak, kamilica, korijander, bosiljak, grah, grašak, mahune, lucerna i neke vrste trava.

Uz smilje se preporučuje saditi biljke koje mogu poboljšati kvalitetu tla, privući korisne kukce i pomoći u suzbijanju korova kao što su vinka, lavanda, kadulja, matičnjak, menta, bosiljak, neven, oman i slatki komorač. Lavanda i kadulja mogu pomoći u suzbijanju štetnika poput muha i moljaca, dok matičnjak i menta mogu privući korisne pčele i ose. Neven i oman su biljke koje također imaju ljekovita svojstva i mogu pomoći u suzbijanju korova.

Kada se uzgaja kao ukrasna biljka, poželjno ju je saditi uz biljke sličnih potreba kao što su tratinčice, ljiljani, kalifornijski mak i puzava majčina dušica.

Biljke koje se ne preporučuje saditi u blizini smilja zbog mogućnosti negativnog utjecaja na njegov rast i razvoj uključuje kulture koje imaju slične zahtjeve za hranjivim tvarima u tlu, poput ružmarina i hortenzija koje mogu natjecati sa smiljem za hranjive tvari i vodu. Također, biljke koje izlučuju tvari koje mogu imati negativan utjecaj na rast i razvoj smilja, poput oraha i pekanskog oraha, treba izbjegavati. Ne preporučuje se saditi i kulture koje mogu biti domaćini štetnika i bolesti koje mogu preći na smilje, kao što su rajčica i krumpir.

Faza mirovanja

Smilje miruje tijekom zimskih mjeseci i niskih temperatura. Potrebno ga je zaštititi agrotekstilom kako bi se spriječila eventualna smrzavanja. U hladnijim je krajevima poželjno korijen prekriti malčem ili slamom. Smilje je zimzelena biljka koja ne gubi lišće tijekom zime, pa je upravo njegov gubitak indikator loših prilika za biljku.

Sadnja smilja

Smilje je komercijalno veoma značajna biljka, pa ne čudi da se mnogi odlučuju za njegov uzgoj. Iako održavanje nije komplicirano, za sadnju je potrebno poštivati određene uvjete kako bi rezultat bio zadovoljavajuć.

Sadnja sjemena

Sjeme se na otvorenom sije u očišćeno i usitnjeno tlo na dubinu od 1 cm. Sije se ručno ili mehanički sijačicama za sitno sjeme. Za površinu od 1 ha potrebno je 40 - 60 g sjemena, a važno ga je ravnomjerno rasporediti. Nakon sjetve ga je potrebno utisnuti valjkom kako bi prije klijalo. Nasad je potrebno prekriti i napraviti lijehe ispod kojih, uz redovito zalijevanje, biljka proklija za 10 - 15 dana. Nakon što razvije prve listove, potrebno je ukloniti zasjenu.

Sadnja sadnice

Presadnice se sade ručno ili uz pomoć sadilica, u pripremljenu i rahlu zemlju te pravilne redove. Između svake presadnice potrebno je ostaviti 50 - 70 cm, a između redova do 40 cm. Važno je saditi zdrave presadnice s razvijenim korijenom te ih nakon presađivanja zatrpati zemljom i dobro zaliti. Mlade je sadnice poželjno redovitije zalijevati, barem jednom tjedno te osigurati dovoljno sunčeve svjetlosti.

Uzgoj u vrtu

Smilje se najčešće uzgaja u vrtovima i na poljima. Važno je odabrati ravničarsko područje za lakše kasnije održavanje ili ga držati na prisojnoj strani brda. Voli izravno sunčevo svjetlo, a može rasti i na otvorenom području nezaštićenom od vjetra. Važno je izbjegavati tlo na kojem se zadržava voda ili područja u zasjeni.

Uzgoj u plasteniku

Uzgoj smilja u stakleniku optimalan za uzgoj presadnica. U kasnu jesen poželjno je uzeti reznice koje se stavljaju u zasebne kontejnere na visokim gredicama. Važno je osigurati dovoljno dnevnog svjetla i redovito prozračivati staklenik. Zalijevanje se obavlja jednom tjedno, a najbolji način je raspršivanje vode. Optimalna temperatura za rast je 12°C, a poželjno je koristiti grijalice za vrijeme hladnijeg razdoblja. U proljeće se staklenik otkriva kako bi se biljka priviknula na vanjske uvjete.

Uzgoj u posudama

U loncima se najčešće uzgajaju vrste koje se manje šire od sredozemnog smilja. U našem je području to biljka sladić ili slamnata ruža. Obje biljke vole duboke posude i brzo se šire, pa ih je optimalno uzgajati u posudi dubine 60 cm bez drugih biljaka. Vole sunčana mjesta, a podnose i vjetrovita područja. Važno ih je uzgajati u rahloj zemlji pomiješanoj s pijeskom i osigurati dobru dreniranost. Za ljepše cvjetove moguće je dodavati otopljeno mineralno gnojivo tijekom zalijevanja jednom mjesečno. Biljku se zalijeva jednom tjedno pod korijen, a poželjno ju je uzgajati u glinenim posudama s dobrim sustavom oticanja vode.

Održavanje nasada

Najvažniji dio održavanja nasada je uklanjanje korova koji može prenositi bolesti, ali i zagušiti biljku da ne može rasti. Kod manjih nasada ga je potrebno uklanjati ručno, ali veći je problem u velikim nasadima. Međuredno kultiviranje je potrebno provesti mehanički i minimalno dva puta u sezoni kako bi se smanjila količina korova. Osim toga, razbija se i moguća pokorica.

Održavanje i njega

Održavanje smilja je veoma jednostavno, a najveći rad treba uložiti u berbu i kasnije sakupljanje plodova.

Zalijevanje

Smilje je općenito veoma prilagođeno suhim uvjetima i dobro podnosi duža sušna razdoblja, pa nema potrebe za obilnim zalijevanjem. Štoviše, iznimno je osjetljivo na preveliku vlagu, pa je potrebno osigurati dobro drenirano tlo. Mladi nasad u početku zahtjeva više vlage, pa je tada potrebno zalijevati odstajalom vodom ili kišnicom.

Gnojidba

Gnojivo je veoma važno za bogat urod smilja, a prije svake intervencije potrebno je napraviti kemijsku analizu tla. Osnovna gnojidba obavlja se tijekom jesenske pripreme tla kada je potrebno unijeti organsko gnojivo. Ako se dodaju gnojiva bogata dušikom bez prethodne analize, može doći do prebrzog rasta i razoja korova.

Razmnožavanje

Smilje se razmnožava generativno sjemenom ili vegetativno reznicama te dijeljenjem busenova. Veoma je lako sakupiti sjeme nakon što biljka ocvate i potrebno ga je osušiti na suncu i čuvati u papirnatim vrećicama. Sjeme je dobre klijavosti, pa ga nije potrebno stratificirati prije sjetve. Dijeljenje busenova je najlakši način jer se biljka širi rizomima. Potrebno ju je otkopati iz zemlje te podijeliti na jednake dijelove pri čemu se rizomi odvajaju na dijelove na kojima je razvijen korijen. Za razmnožavanje reznicama se uzima ovogodišnja stabljika koja ima odrvenjeli donji dio. Reže se oštrim nožem i ostavljaju se samo četiri listića za proces fotosinteze. Donji dio se umače u hormone koji potječe rast korijena, sadi se u rahlu zemlju za nicanje i polijeva se vodom. Potrebno mu je do četiri tjedna da se ukorijeni.

Presađivanje

Smilje se tijekom vremena širi, pa ga je potrebno presaditi na željeno mjesto. Presađivanje sadnice se najčešće vrši u proljeće i zrela se presadnica vadi zajedno s korijenom i zemljom u kojoj je rasla. Potrebno je očistiti rizom i pregledati njegovo stanje pa ga presaditi na istu dubinu na kojoj je i rastao. Korijen se pokriva rahlom zemljom te se biljka nakon presađivanja zalije. Potrebno joj je oko tjedan dana da se privikne na novo stanište.

Pomlađivanje

Pomlađivanje smilja se može postići na nekoliko načina, a jedan od najučinkovitijih je rezidba. Rezidba se provodi nakon berbe, u jesen ili proljeće. Osim toga, kako bi se potaknuo rast novih izdanaka, preporučuje se gnojidba organskim gnojivima ili prirodnim pripravcima poput mješavine vode i koprive. Također, može se primijeniti i tehnika presađivanja, gdje se stari grmovi smilja izvade iz zemlje, podijele i ponovno posade na drugom mjestu.

Prorjeđivanje

Smilje ima rizomski korijen koji se s vremenom širi i progušćuje prostor rasta biljke. Svake tri godine nasad je potrebno prorijediti, posebno ako nismo ostavili dovoljno prostora između biljaka. Cijelu biljku je potrebno izvaditi iz zemlje te dio rizoma koji želimo ukloniti treba odrezati oštrim škarama čime kontroliramo i širenje biljke, ali i kvalitetu rizoma te dobivamo nove sadnice.

Rezidba

Rezidba smilja potrebna je samo u prve 3 godine rasta. Naime, tada se ne može doseći tehnološka zrelost i zadovoljavajući prinos, pa se u jesen orezuju glavne odrvenjele grane kako bi cijela biljka u novom vegetacijskom periodu ojačala.

Zaštita od vjetra

Smilje se preporučuje zaštititi od jakih vjetrova jer suše biljku i mogu oštetiti njezine stabljike i listove, a može se postići postavljanjem zaštitne ograde ili sadnjom biljnih kultura u blizini smilja. Također je važno odabrati dobro drenirano područje kako bi se spriječila erozija tla i štetni učinci vjetra.

Priprema za sljedeću sezonu

Nakon kosidbe je potrebno pregledati sve biljke kako bi bili sigurni da na njima nema većih oštećenja koja bi uzrokovala slabiji urod sljedeće sezone. Oštećene ili bolesne biljke potrebno je ukloniti iz nasada te zapaliti.

Bolesti

Iako je smilje veoma ljekovita biljka bogata esencijalnih uljem, nije otporna na bolesti koje mogu zaprijetiti urodu. U nastavku donosimo koje su to i kako ih se riješiti.

Polijeganje presadnica

Polijeganje presadnica uzrokuje gljivica ubrzo nakon sadnje mladica. Mladicama se mijenja kvaliteta tkiva i biljka ubrzo vene. Drugi naziv za bolest je i topljenje rasada. Relativno se brzo širi i može uništiti cijeli nasad, pa je dobra mjera predostrožnosti korištenje fungicida prije sadnje i odgovarajućeg tla.

Siva trulež

Siva trulež je još jedna gljivična bolest koja se pojavljuje nakon mehaničkog oštećenja i napada sve dijelove biljke. Prvi simptomi su nepravilne crvenkaste pjege koje se šire na cijelu biljku što konačno dovodi do truljenja biljke. Napreduje sporo, ali može uništiti cijeli nasad, pogotovo nakon kosidbe.

Fuzariozna trulež

Fuzarionu trulež uzrokuje gljivica tijekom visokih temperatura i na biljkama izloženima stresu. Prvi simptomi su kasno nicanje i slabije biljke, a zatim dolazi do truljenja dijelova biljke i u kasnijoj fazi sušenje cijele biljke. Riješiti je se može korištenjem fungicida.

Pjegavost lista

Gljivica koja uzrokuje pjegavost lista najčešće se pojavljuje na starijim listovima kao manje smeđe pjege. Bolest se može potvrditi kada se one prošire i u sredini imaju koncentrične krugove. Napad bolesti uzrokuje smanjene prinose i kvalitetu uroda.

Štetnici

Iako ima aromatične listove, smilje nije otporno na napad štetnika. Najčešće se pojavljuju na biljkama s manjim količinama ulja u listovima, a u nastavku donosimo najčešće nametnike.

Lisne uši

Lisne uši su najčešći nametnici, a mogu se pojaviti u krilatoj i beskrilnoj verziji. Ove krilate su opasnije jer se lakše sele s jedne biljke na drugu. Sustavno napadaju biljku hraneći se prirodnim sokovima, pa uzrokuju smanjeni urod i kovrčanje listova i stabljika. Često se pojavljuju u zatvorenim prostorima i kod uzgoja u stakleniku s drugim biljkama.

Tripsi

Tripsi napadaju smilje kod zatvorenog uzgoja. Ličinke se hrane sisanjem sokova iz lišća, pa ostavljaju bijele pjege po lišću. Tijekom većeg napada dolazi do sušenja lišća i smanjenog uroda. Riješiti ih se može korištenjem insekticida.

Srebrni listojed

Srebrni listojed najopasniji je štetnik koji se može pojaviti na smilju. Mogu lako prezimi u tlu, a ženka u proljeće ostavlja jajašca iz kojih se razvijaju ličinke. Isprva se hrane sitnim korijenjem, a posebno su opasni za mlade sadnice koje nemaju razvijene listove i korijenje. U starijim nasadima nisu toliko opasni da unište nasad, ali se odrasle jedinke hrane lišćem i uzrokuju štetu u kvaliteti. Riješiti ih se može tretiranjem insekticidima.

Upotreba smilja

Smilje je veoma aromatična biljka, ali je još važnija njegova ljekovitost. Danas su poznati mnogi pozitivni učinci, pa je porastao i interes za njegovim komercijalnim uzgojem. Osušene cvjetne glavice dugo zadržavaju boju pa se koriste u aranžmanima, ali je najznačajnije eterično ulje. U nastavku donosimo savjete kako sve iskoristiti biljku.

Berba

Žetva smilja započinje kada je trećina cvjetova u tehnološkoj zrelosti, a to je najčešće tijekom kolovoza, iako ovisi o klimi i području. Najviše plodova daje biljka između treće i sedme godine, a prinos svježeg cvijeća po hektaru je oko 7.000 kg. Na manjim se površinama košnja obavlja ručno, dok na većim specijaliziranim mehaničkim strojevima. Cvijet se reže prije prvih listova, a pogrešna košnja do odrvenjelog dijela isključuje mogućnost cvatnje sljedeće godine. Ako se smilje bere za eterično ulje, tada berba može biti i kasnije te kosidba dublja jer se korsite i stabljika i cvijet.

Nakon kosidbe se smilje suši prirodno ili u sušarama. Prirodni način je najpovoljniji za očuvanje ulja, ali je učinkovito kod manjih količina. Potrebno ga je smjestiti u prostoriju u kojoj stalno cirkulira zrak na drvenim okvirima u tankom sloju. Ne smije biti izloženo sunčevim zraka niti se okretati kako ne bi popucalo. Također, ne smije biti u debljem sloju jer može doći do truljenja. Sušenje u sušarama je puno brži postupak koji zahtjeva jednodnevno sušenje na 40°C.

Sušenje

Smilje se tradicionalno suši na zraku u hladu, na dobro prozračenom mjestu, kako bi se spriječilo truljenje. Listovi se obično suše na ravnoj površini ili na mrežama, dok se cvjetovi mogu sušiti na granama ili u snopovima. Važno je paziti da se ne suši na jakom suncu ili na mjestima gdje ima puno vlage, jer to može dovesti do gubitka arome i kvalitete. Nakon sušenja, smilje se može čuvati u papirnatim vrećicama ili staklenkama na suhom i tamnom mjestu.

Skladištenje

Osušeni se cvjetovi pakiraju u platnene vreće ili se drže u očišćenim, suhim i toplim prostorijama. U takvim se uvjetima mogu držati i do 6 mjeseci. Za dobivanje eteričnog ulja, proizvođači organiziraju prijevoz do plantaža. Važno je da se biljka destilira unutar 24 sata jer u protivnom opada kvaliteta ulja.

Kulinarstvo

Smilje je dobra medonosna biljka i rado ga posjećuju pčele. Med je tamniji i aromatičnijeg okusa. Sušeno se dodaje u različite likere i travarice za bolji okus. Svježi listovi se dodaju u variva kao začin, ali se vade prije jela zbog gorkog okusa.

Kozmetika

Eterično ulje dobiveno destilacijom na vodenoj pari najznačajniji je dio biljke. Veoma je aromatičnog i ugodnog mirisa, pa se koristi u kupkama, uljima za masažu i kremama. Mora se čuvati u tamnim ambalažama kako ne bi izgubilo svojstva. Ostaci ulja tijekom destilacije zovu se hidrolati i dodaju se u sapune ili kupke. Ulje liječi probleme s kožom i pomaže u otklanjanju manjih ožiljaka ili oštećenja na koži. Također, potiče proizvodnju kolagena, pa je nezamjenjiv u kremama protiv bora.

Medicina

Eterično ulje je veoma ljekovito i koristi se u narodnoj medicine kao prirodan lijek za mnoga stanja. Najviše se koristi za liječenje rana ili infekcija te probavne smetnje. Osim toga, pomaže kod alergija, nesanice i bolesti jetre.

Zanimljivosti

Smilje je prepoznato kao ljekovita biljka u vrijeme antičke Grčke gdje se preporučilo kod ugriza otrovnih životinja. Tijekom renesanse su dodatno istraživane vrste diljem obale Afrike i proučavala se njegova ljekovitost. Bio je značajno sredstvo dezinfekcije i za osvježivanje zraka tijekom Španjolske gripe, a njegov je značaj cijenio i Napoleon. Njegova ljekovita svojstva su ponovno otkrivena tijekom 20. stoljeća, a značaj mu raste do danas.

Smilje je imalo velik značaj u našoj kulturi. Koristilo se za popunjavanje jastuka, ali i u ormarima za tjeranje moljaca. Vjerovalo se kako njegovo cvijeće toliko upija sunce da uvijek ostaje žute boje, pa se osušeno čuvalo u buketima u kući. Veže se i za blagdan sv. Ivana kada su mladići buket smilja darovali djevojkama.

Foto: Goran Horvat / Pixabay