Runolist (lat. Leontopodium) je zimzelena biljka iz porodice glavočika (Asteracea). Narodna imena su još i ljutomirka i belica te snježni cvijet. Rasprostranjen je na području Europe i Azije, najviše u Alpama, a u Austriji je nacionalni simbol. Ova rijetka planinska biljka zaštićena je zakonom u cijeloj Europi.
Njegovo lišće tvori bazalnu rozetu, a listovi su uski, kopljasti, pričvršćeni na dlakavu stabljiku te mogu narasti do 5 cm dužine. Zapravo, cijeli nadzemni dio biljke prekriven je dlačicama, a na vrhu svake stapke nalazi se cvijet. Cvjetna čašica se sastoji od 5 do 15 listića koji tvore zvjezdasti oblik, a unutar nje se nalaze pravi cvjetovi cjevastog oblika i žućkasto bijele boje. Miris cvjetova je slatkast i nalik medu, no pojedine kiseline koje se nalaze u biljci povremeno stvaraju i pomalo neugodne mirisne arome.
Radi se o vitalnoj biljci koja raste u ekstremnim uvjetima hladnoće, ali i na područjima intenzivne sunčeve svjetlosti. Dlačice koje prekrivaju nadzemni dio biljke sadrže mjehuriće zraka koji reflektiraju svjetlost te su sposobne apsorbirati valnu dužinu štetnog UV zračenja. Pri tome dlačice propuštaju upravo onoliko svjetlosti koliko je biljci potrebno da obavi fotosintezu i upravo je izloženost intenzivnoj sunčevoj svjetlosti potrebna da bi runolist mogao postići svoj pravilan, izduženi rast.
Runolist raste do 20 cm u visinu, a cvate u srpnju i kolovozu. Najčešće raste iznad 1500 m visine te ga je kod nas moguće naći na Velebitu, ali i Dinarskom gorju. Životni vijek mu je od 2 - 7 godina.
Vrste runolista
Rod runolista broji 30 - 40 vrsta, no jedina koja je rasprostranjena u prirodi u Europi je planinski runolist Leontopodium alpinum Cass. Njegovi varijeteti koji su popularni za uzgoj su Edelweiss, Mont Blanc i Matterhorn. Od ostalih vrsta vrlo je popularan kineski patuljasti runolist Leontopodium souliei te himalajski runolisti Leontopodium nivale Tibet, Leontopodium ochroleum i Leontopodium sorachayi.
Planinski runolist
Raste do 20 cm visine i ima valjkast podanak. U središtu zvjezdolikih cvatova nalaze se dvospolni cvjetovi, a na rubovima samo ženski. Ovo je vrlo rijetka i zaštićena biljka koja se ujedno uzgaja i kao ukrasna biljka. Odlično uspijeva u kamenjarima a naziv Alpinum dobio je jer mu je stanište u Alpama.
Edelweiss
Unutar sivkasto bijelih brakteja flanelske strukture nalaze se žućkasti cvjetovi koji cvatu u svibnju. Specifičnost ove biljke je što se razlikuju i međusobno, pa tako lišće i latice mogu biti vrlo uski do široki, boja lišća u rasponu od zelene do srebrne, a boja cvjetova od sivkasto zelene nijanse do svijetlo bijele.
Mont Blanc
Varijetet Mont Blanc ima produženo doba cvatnje te snažan korijenski sustav. Za razliku od ostalih runolista voli obilatije zalijevanje i gnojenje. Također, obilježje ove vrste runolista su poprilično veliki cvjetovi što ga čini vrlo atraktivnim izborom za sadnju u vrtu.
Matterhorn
Runolist Matterhorn ima dulje vrijeme cvatnje od običnog planinskog runolista i dulji životni vijek. Cvjetanje počinje kasnije, obično nakon ljeta, cvjetovi su dugotrajni i cvatnja može trajati mjesecima. Ima snažan korijenski sustav i vrlo dobro reagira na prihranjivanje i obilatije zalijevanje.
Leontopodium souliei
Radi se o minijaturnoj kineskoj sorti koja oblikuje pokrivač na tlu. Cvjetovi su srebrno-bijele boje, zvjezdoliki te se nalaze na stabljikama obrubljenim sivim listovima. Raste do 10 cm u visinu i cvate u rano ljeto ili sredinom ljeta. Za dobar rast potrebno je saditi ovu vrstu u dobro drenirano tlo koje ne zadržava vlagu.
Leontopodium nivale Tibet
Ova sorta u svom prirodnom staništu raste na ekstremnim visinama. Ipak, može se prilagoditi i uzgoju kao ukrasna biljka. Cvjetovi joj sliče običnom planinskom runolistu, a naročitu draž daju lijepi i neobični srebrni listovi.
Leontopodium ochroleum
Radi se o niskoj sorti čije je prirodno stanište u planinama Pamira. Sličan je ostalim vrstama, ali ima nešto šire lišće i latice. Cvate tijekom ljeta i vrlo je otporan.
Leontopodium sorachayi
Leontopodium sorachayi je još jedna himalajska vrsta koju krasi dulji životni vijek, ali i atraktivnost jer se širi kao zemljani pokrov stvarajući tako prostirke od tamnozelenog lišća. Ovo je jedna od najotpornijih vrsta runolista. Iako cvate u ljeto, moguća je i ponovna cvatnja već u jesen.
Uzgoj runolista
Ako odaberete uzgajati runolist od ključne važnosti je pravilan izbor mjesta gdje ćete ga posaditi. Tlo mora biti dobro drenirano, mjesto sunčano, a vrlo dobar izbor za uzgoj runolista je i kamenjar.
Slaganje kultura
Prilikom sadnje runolista, treba voditi računa da pored njega mogu uspijevati jedino biljke koje vole slične uvjete kao i runolist. Dobar izbor su obična tratinčica, zatim sasa koja također spada u zaštićene vrste kao i runolist te puzajući plamenac ili noćurak.
Runolist je niska biljka i stoga kada se sadi u blizini drugih kultura treba odabrati one koje svojom visinom neće ometati izloženost runolista svjetlosti koja mu je neophodna za rast i cvatnju, kao što su sukulenti, pogotovo eševerija.
Biljke koje također dobro podnose izuzetno niske temperature su: đurđica, maćuhica, jaglac, mačja metvica, ehinacea, heuchera (hajhera), hosta, božikovina, šimšir, srebrna smreka.
Zalijevanje
Nakon što se ukorijeni, runolist ne zahtijeva dodatna navodnjavanja iz razloga jer je porijeklo ove biljke iz surovih i nerijetko sušnih područja. Lakše podnose manjak vode nego njezin višak, a u prvoj godini nakon sadnje biljku je potrebno zalijevati samo kad se tlo osuši, u pravilu jednom tjedno. Nakon toga potrebno je prorijediti zalijevanje. Prevelika količina zalijevanja može dovesti do toga da korijen biljke počne truliti.
Gnojidba
Runolist koji raste na otvorenom nije potrebno gnojiti. S obzirom na to da mu je prirodno stanište na tlima siromašnim hranjivim tvarima, gnojenje mu čak može i zasmetati. Za poticanje rasta bit će dovoljno u zemlju dodati malo vapna i to svake 2 - 3 godine ili mljevenog kamena. Samo mlađe posađene biljke mogu se u početku gnojiti jednom mjesečno u zemlju oko korijena i to jako kratko.
Razmnožavanje
Razmnožavanje runolista može se obaviti dijeljenjem korijena ili sjetvom sjemena. S obzirom na to da je runolist biljka koja kratko živi, razmnožavanje diobom korijena preporučuje se obavljati svakih nekoliko godina jer ćemo tako postići da novi runolisti rastu i cvatu i godinama nakon matične biljke. Biljka koja se razmnožava dijeljenjem korijena mora biti stara barem 3 godine. Za ovakav način razmnožavanja potrebno je pripremiti malu lopatu za otkopavanje korijena, oštre škare i rukavice.
U proljeće se iz zemlje izvadi biljka s cijelim korijenom koji se, zatim, podijeli na više dijelova i svaki od njih posadi na odgovarajućem sunčanom mjestu i u dobro dreniranom tlu.
Presađivanje
S obzirom na to da je runolist malena biljka koja sporo raste, često njegovo presađivanje i nije potrebno, posebno ako se uzgaja kao ukrasna biljka u posudama. Tek kada preraste posudu potrebno je nježno osloboditi korijenje iz posude i zatim biljku presaditi u posudu koja je većeg obima i ima potrebne otvore za drenažu ili na otvoreno.
Pomlađivanje
Runolist ima jako skromne prohtjeve, kako u odnosu na kvalitetu tla i prihranu, tako i u pogledu njege nadzemnog dijela biljke. U pravilu je dovoljno uklanjati usahle listove i cvijeće da bi biljka duže ostajala mladolika. Također, svakih 3 - 4 godine potrebno je dijeliti korijen biljke jer je runolist kratkog životnog vijeka, te se na ovaj način postiže održavanje nasada mladima.
Tlo
Najbolje tlo za sadnju runolista je hrapavo, pjeskovito tlo čija je pH vrijednost u rasponu 6,5 - 7,5. Dobro ih je saditi u mješavinu komposta, pijeska, mahovine. Također, odlično će uspijevati na kamenjarima te vapnenačkim i stjenovitim tlima. Upravo zato dizajneri eksterijera često koriste runoliste za ukras kamenjara u alpskim vrtovima.
Klima
Idealna temperatura za rast runolista je između 10 - 15°C. S obzirom na prirodna staništa na kojima pronalazimo ovu biljku, negdje i iznad 1.800 m nadmorske visine, ona će dobro uspijevati na onim područjima na kojima je klima prohladna te je vrlo tolerantna na jake vjetrove i niske temperature. Karakterizira ga izdrživost na ekstremno niske temperature do čak -20°C pa stoga neće dobro uspijevati u suhim, toplim i odveć vlažnim područjima. Također, ovo je biljka koja ne može uspijevati u zatvorenim prostorima pa ako se i uzgaja u posudama potrebno ih je držati vani.
Sadnja runolista
Dugo vremena postojala je predrasuda da je runolist biljka koja isključivo raste u planinama. No, uz pravilan odabir tla kao i mjesta sadnje, runolist može biti divan ukras u vrtovima ili posudama. Da bi sadnja bila uspješna potrebno je pripremiti zemljište koje će odgovarati zahtjevima skromnog runolista i posaditi ga na mjestu na kojem će dobivati obilje sunčeve svjetlosti koja je neophodna za uspravan rast i cvjetanje.
Vrijeme sadnje
Runolist se sadi u proljeće ili jesen. Sjetva sjemena runolista u unutarnjim prostorima radi dobivanja sadnica obavlja se tijekom mjeseca ožujka.
Odabir podloge za sadnju
Runolist se ne razmnožava cijepljenjem, nego isključivo sjetvom sjemena ili diobom korijena. Zahvaljujući maštovitosti uzgajivača nastale su brojne nove vrste runolista koji je u prirodi izuzetno rijetka i ugrožena vrsta te je na tržištu moguće nabaviti sjeme vrlo zanimljivih i atraktivnih hibrida koji su dugovječniji od runolista koji rastu u prirodi, a nerijetko su im i cvjetovi atraktivniji od cvjetova rođaka iz prirode.
Sadnja sjemena
Ako se sadnja sjemena obavlja na vanjskim prostorima tada je sjeme potrebno posaditi prije posljednjeg proljetnog mraza kako bi prethodno prošlo kroz prirodan proces hladne stratifikacije. Kupljeno sjeme obično je već prošlo postupak stratifikacije. Ako se sjeme sadi u unutarnjem prostoru u posudama najprije je potrebno sjeme staviti u crne vrećice napunjene vlažnim pijeskom i u hladnjak na otprilike dva tjedna.
U međuvremenu se pripremi zemlja za sjetvu sjemena runolista, a koja mora biti navlažena i s malo hranjivih tvari te uz dodatak pijeska od cca 20%. Prethodno stratificirano sjeme nježno se prosije po površini zemlje i pri tome se ne prekriva slojem zemlje jer mu je svjetlost neophodna za klijanje. Važno je da ostane vlažno tijekom cijelog razdoblja klijanja pa će u tom pravcu vrlo pomoći i folija postavljena preko posude. Na temperaturama od 15 - 18°C vrijeme klijanja je 15 - 20 dana.
Sadnja sadnice
Mlade sadnice runolista treba što prije presaditi na vanjski prostor, jer ako se predugo drže u zatvorenim prostorima povećava se mogućnost oboljenja od gljivičnih bolesti. Prije sadnje na otvoreno sadnice je potrebno aklimatizirati, što se radi tako da se stavljaju vani svaki dan u trajanju po nekoliko sati kroz dva tjedna. Mlade posađene sadnice treba zaliti prilikom sadnje, a ako postoji još uvijek opasnost od mraza tada ih je potrebno zaštiti prirodnim materijalom poput sušenog bilja posebno u prvoj sezoni.
Uzgoj u vrtu
Idealno vrijeme za sadnju runolista u vrtu je proljeće ili jesen. Ako se runolist sadi u obično vrtno tlo ono mora biti dobro drenirano, a najbolje je ako se može postići dobra drenaža u kombinaciji sa stalnom navlaženosti tla. Kod zemljišta koje je u vrtu sklono zadržavanju vlage, prije sadnje runolista potrebno ga je obogatiti slojem šljunka na dubini od 30 cm. Razmak sadnje od 20 cm dati će oko 25 biljaka po 1 m4, no za kineske patuljaste sorte razmak bi trebao biti 25 cm. Ako se radi o sadnji u vrtu runolist tada treba saditi pojedinačno ili u malim skupinama.
Uzgoj u plasteniku
Sjeme prikupljeno u jesen sadi se odmah u hladne plastenike ili staklenike. Također, od kada je otkriveno da runolist ima kozmetičku vrijednost počeo se masovnije uzgajati u specijaliziranim plastenicima koji zadovoljavaju upravo one uvjete koji su neophodni za rast runolista.
Uzgoj u posudama
Za uzgoj runolista u posudama najbolje je koristiti posude od prirodnih materijala, poput gline, zato što omogućuju brže isparavanje vode. Posuda obavezno mora imati rupu za drenažu i promjer od najmanje 20 cm. Radi bolje drenaže potrebno je i dno posude napuniti šljunkom, pijeskom ili ekspandiranom glinom u sloju od 10 cm.
Za sadnju runolista u posude može se koristiti bilo koji višenamjenski supstrat u koji se može dodati pijesak te malo grubljeg kamenja i vapna. Kad je riječ o runolistu, on nije biljka koja može uspijevati u zatvoreni prostorima, stoga posuda mora biti postavljena vani na sunčano mjesto.
Održavanje i njega
Runolist je biljka skromnih zahtjeva kada je u pitanju količina zalijevanja i gnojenje. Stoga kod njega važi pravilo da je manje više te se suština njege i održavanja runolista svodi na poštivanje tog jednostavnog pravila. Bilo kakvo pretjerivanje u zalijevanju ili gnojenju može za posljedicu imati uvenuće biljke ili izdužen, neatraktivni rast bez cvjetova.
Faza mirovanja
Mirovanje runolista nastupa sa zimskim mjesecima. Međutim, treba naglasiti da je runolist prilagođen hladnim uvjetima i ne zahtijeva posebnu zaštitu da bi preživio u zimskim mjesecima. Debeli snježni pokrivač koji napada preko njih djeluje blagotvorno na runolist i štiti ga. Po zimi runolist ne treba zalijevati. Ako nema mnogo snježnih oborina potrebno je oko biljaka u jesen staviti sloj malča koji se uklanja u proljeće kada započinje novi rast i vegetativni ciklus.
Održavanje nasada
Prilikom sadnje runolista treba voditi računa o tome da razmak između biljaka bude 20 cm. Nasade treba redovito čistiti od korova koji bi mogli ponajprije svojom visinom ometati svjetlost koja je prijeko potrebna za normalan rast i razvoj runolista. Samo u slučajevima kada je supstrat suh potrebno je poduzimati zalijevanje između biljaka.
Prorjeđivanje
Runolist najbolje uspijeva ako se sadi samostalno ili u skupinama od nekoliko biljaka. Da bi se pravilno mogao razvijati potrebno je poštivati razmak u sađenju koji mora biti minimalno 20 cm te u tom pravcu izvršiti prorjeđivanje ako su biljke odveć gusto posađene. Ovo se u prvom redu odnosi na starije biljke, koje bi ionako trebalo razmnožiti diobom korijena jer se bliže svome vegetativnom kraju.
Rezidba
Rezidba se isključivo obavlja zato da bi se spriječilo rasijavanje sjemena po vrtu i da bi se vrt održavao urednim. Dakle, rezidba nije od bitnog značaja za rast i razvoj biljke. Obavlja se tako što se uklone sve osušene grane i listovi i osušeni cvjetovi s biljke. Kada želimo razmnožiti runolist prirodnim putem tada ne otklanjamo osušene cvjetne glavice te tako omogućimo da se sjeme slobodno rasipa po tlu.
Berba
Cvjetovi runolista beru se tijekom srpnja i kolovoza, a kod onih sorti koje cvatu kasnije branje se može proširiti i na ranu jesen. Cvjetovi se mogu brati svježi, a može ih se brati i osušene sa stapke ako je cilj prikupljanje sjemena. Važno je naglasiti da je samonikli divlji runolist zaštićena biljka te se brati mogu samo one uzgojene. Prilikom branja cvjetova mora se paziti da se ne oštećuje korijen biljke.
Skladištenje
Ako se radi o prikupljanju sjemena, potrebno ga je smjestiti u kartonske vrećice ili kutije i čuvati na suhom i prohladnom mjestu, dalje od izvora topline. Kada se beru cvjetovi oni se stavljaju u kartonske ili drvene kutije, na suho mjesto. Ako se koriste za čaj potrebno ih je sušiti na nekoj prirodnoj podlozi, uz povremeno prevrtanje, a zatim skladištiti u staklenkama ili kartonskim kutijama.
Cvjetove koji su namijenjeni za daljnju preradu u kozmetičkoj industriji potrebno je također skladištiti u tamne i suhe prozračne drvene kutije i nakon toga predati na daljnji transport.
Priprema za sljedeću sezonu
Priprema za sljedeću sezonu obuhvaća, u prvom redu, uklanjanje starih i usahlih biljaka te zaštitu mladih. Dobro je izvršiti malčiranje u uskom korijenskom pojasu oko biljke jer će ona tako lakše podnijeti hladnoću. Da bi se uklonila pretjerana vlažnost iz tla dobro ga je povremeno prekopati a prije faze mirovanja i ukloniti ocvale cvjetove poglavito ako želite spriječiti spontano sijanje sjemena.
Bolesti
Već sama činjenica da runolist uspijeva u surovim uvjetima, na visokim nadmorskim visinama, govori u prilog da je riječ o iznimno otpornoj biljci koju ugrožavaju tek malobrojne bolesti. Najčešća bolest koja predstavlja opasnost za runolist je truljenje korijena.
Ova teška bolest pogađa one runoliste koji su izloženi pretjeranoj količini vlažnosti u tlu. Biljka zaostaje u rastu, postupno propadaju listovi i cvjetovi i naposljetku dolazi do uginuća cijele biljke. Da se radi o truljenju korijena obično se ustanovi tek kada se runolist iskopa iz zemlje. Lijek za ovu bolest praktički ne postoji, stoga ju je potrebno prevenirati tako da se biljka sadi u dobro drenirana tla i da se ne pretjeruje sa zalijevanjem.
Štetnici
Najčešći štetnici koji napadaju runolist su lisne uši, puževi i gusjenice. Protiv ovih štetnika vrlo su učinkovite prirodne metode njihova uklanjanja a ako one zakažu, moguće je koristiti se određenim kemijskim sredstvima.
Lisne uši
Lisne uši se javljaju najprije kao mala, a zatim sve brojnija kolonija sitnih insekata, najčešće na poleđini lista, koji se hrane sokovima biljke. Ako se primijete u početku dok se nisu još puno namnožili može ih se ukloniti fizički s biljke, a to se radi pomoću maramica umočenih u vodu s dodatkom sapunice. U slučaju veće infekcije od pomoći može biti i korištenje otopine koprive, koja se namoči otprilike 20-tak dana u kanti vode a zatim razrijedi s vodom u omjeru 1:4 te se time prskaju biljke.
Puževi
Puževi najviše vole napadati mlade tek posađene biljke. Izlaze noću te ujutro pronalazimo biljke čiji su listovi izgrizeni i s vremenom napadaju i stabljike. Prirodni način uklanjanja puževa je postaviti posudicu s pivom u blizinu biljaka ili ih, jednostavno, prikupljati noću za vrijeme vlažnog vremena. U slučaju da i nakon toga postoje problemi s puževima može se koristiti kemijsko sredstvo pužomor.
Gusjenice
Postoji jako mnogo vrsta gusjenica i mnogima su listovi i cvjetovi runolista omiljena hrana. U početku dok se nisu pretjerano namnožile moguće ih je odstraniti mehaničkim putem, a u slučaju pretjeranog širenja gusjenica koriste se insekticidi koji sadrže indoksakarb.
Upotreba
Runolist je vrlo korisna biljka koja je oduvijek bila dijelom narodne medicine. No u zadnje vrijeme i kozmetička industrija otkrila je blagodati ove biljke. Ekstrakt runolista sadrži runolisnu kiselinu i brojne druge fenolne kiseline kao i flavonoide.
Medicina
Runolist se najviše koristi kao čaj kod respiratornih i želučanih problema. Od velike je pomoći i kod dijareje, a bogat je i antioksidansima. Najčešće se u narodnoj medicini koristio čaj od osušenih nadzemnim dijelova biljke.
Kozmetika
Istraživanje ekstrakta runolista pokazalo je da on djeluje na smanjenje transepidermalnog gubitka vode i jačanje epidermalne barijere. Zbog tih svojih antioksidativnih svojstava ekstrakt runolista je sastavni dio brojnih, nerijetko i vrlo luksuznih kozmetičkih preparata za njegu kože, ali i za zaštitu kože od UV zraka.
Zanimljivosti
Smatra se da je pradomovina runolista Himalaja odakle se runolist najprije proširio u Kinu, iz Kine u Mongoliju, a odatle u Europu. U europskoj znanstvenoj literaturi prvi put se spominje pod nazivom vuneni cvijet, odnosno Wollblume i to u bilješkama švicarskog prirodoslovca Konrada Gesnera koji je djelovao u 16. stoljeću. Pa ipak, prvi službeni pisani trag imena runolist pojavljuje se u djelima prirodoslovca Karla von Molla koji je djelovao u 18. stoljeću.
Mark Twain, poznati američki književnik, tijekom svog putovanja kroz Švicarsku i kroz Alpe susreo s runolistom i nije bio impresioniran njegovim izgledom. Nazvao ga je "ružni švicarski ljubimac".
Dugo vremena runolist je bio neizostavni dio imidža brojnih planinara i alpinista, posebno zato što je vladala predrasuda da runolist raste samo na iznimnim visinama, pa je bilo pitanje prestiža, ali i dokaz fizičke nadmoći i spretnosti fotografirati se uz sliku ovog cvijeta.
Na jednoj izložbi 2011. godine u Botaničkom vrtu u Ženevi, Tobias Scheidegger održao je predavanje u kojem je iznio tezu, u svjetlu spoznaje da runolist uspješno raste i u nizinama, da je održavanje mita o njegovoj nedostupnosti upravo bilo potaknuto željom alpinista da sebe prikažu nepobjedivima.
U legendama prevladava vjerovanje da runolist ima čarobne moći. Runolist simbolizira nevinost i čistoću, a zajedno sa alpskom lincurom simbol je usamljenih vrhova i čistog zraka alpskih planina.
Foto: Iso Tuor / Pixabay
Odgovori