Đurđica

Đurđica (lat. Convallaria) relativno je malen rod trajnih cvjetnica koje potječu iz porodice šparogovki, a poveznica im je razmnožavanje rizomom. Jedna je od najmirisnijih biljaka koje cvjetaju u proljeće i rano ljeto. 

Šparogovke su relativno velika i razgranata porodica koja većinom uključuje jednosupnice kao što su agava, juka, šparoga te mnogo drugih cvjetnica. Rod đurđica je relativno malen, ali je razgranat diljem svijeta.

Latinsko ime je dobila prema riječi convallis, što znači dolina, a imenovao ju je Carl Linnaeus, otac taksonomije. Zbog svog oblika, u našim se krajevima naziva i zvonček, a može ju se pronaći i pod imenom bokarić, gumbelija, jurjevka ili baber.

Đurđica je zeljasta višegodišnja biljka koja raste samoniklo na livadama i rubovima šuma ili, ako se uzgaja, u cvjetnim gredicama. Širi se zahvaljujući podzemnim stabljikama. Korijen je bijele boje i razgranat te se iznad tla pretvara u podanak bijele boje iz kojeg dalje raste zelena, mesnata i uspravna stabljika. Listovi rastu iz duguljaste stapke i najčešće su raspoređeni od 1 do 3 na svakoj. Zelene su boje te dugi, ušiljeni i glatki.

Stabljike su prekrivene sićušnim bijelim, zvonastim cvjetovima slatkog mirisa i svijetlo zelenim, kopljastim lišćem. Voli vlagu i tvori crvene sjemenske mahune koje ostaju nakon cvatnje, što biljku čini privlačnom.

Cvjetovi su zvonolikog oblika i skupljeni u grozdasti cvat od 5 do 8 na svakoj stapci te su okrenuti na jednu stranu. Cvate od travnja do lipnja, najčešće u svibnju, a posebno su poznati zbog intenzivnog mirisa. Plodovi dozrijevaju odmah nakon cvatnje, a to su crvene okrugle bobe, velike i do 2 cm. Svaka boba sadrži 2 - 6 smeđih sjemenki, a mogu se naći sve do jeseni.

Zbog svoje raširenosti, danas se đurđicu može pronaći diljem Europe, Sjeverne Amerike i dijelova Azije. Veoma je cijenjena zbog mirisa, ali i lakoće uzgoja i razmnožavanja. Tvori guste i bogate cvjetne gredice, pa se u hortikulturi uzgaja i kao pokrivač tla. Đurđica se često koristila i kao dio narodnih motiva ili u pripovjetkama te je jedna od proljetnica i time prvi glasnik proljeća.

Vrste đurđica

Iako postoji samo 3 priznate vrste đurđica, tijekom godina su se razvili mnogi hibridi i podvrste gdje je naglasak bio na raznolikosti i ljepoti cvijeta. U nastavku donosimo najpoznatije hibride i koje su njihove glavne značajke te temeljne 3 vrste iz kojih su proizašli ostali hibridi.

Convallaria keiskei

Ova se vrsta naziva i azijskom đurđicom jer je najviše rasprostranjena na području umjerenog pojasa Azije. Autohtona je vrsta za Kinu i Japan. Cvjetovi su zvonoliki i bijele boje te se, osim klimatskih preduvjeta, ne razlikuje previše od obične đurđice.

Convallaria pseudomajalis

Ova je vrsta po svim značajkama slična običnoj đurđici, ali je najčešće nalazimo u divljini i manjeg je rasta i cvjetova nego pitoma đurđica. Samonikla je i širi se livadama ili rubovima šuma.

Convallaria majalis

Obična đurđica raširena je diljem Europe i Sjeverne Amerike te je popularna zbog lijepog mirisa i ukrasnih cvjetova koji se pojavljuju kao proljetnice. Dijeli se vriježama, pa se uzgaja kao pokrivač tla i samostalno se širi.

Speirantha convallarioides

Ova se vrsta još naziva i lažna đurđica jer iako je slična po obliku i boji lišća, ima zvjezdaste cvjetove koji nimalo ne sliče đurđici. Cvjetovi su bijele boje, grozdasto postavljeni na jednoj stapci, ali su različito okrenuti.

Convallaria majalis - Albostriata

Ovo je jedan od najviše uzgajanih hibrida đurđice koji se najviše razlikuje zbog tamnozelenih listova prošaranih žutim prugama. Cvjetovi su prljavo bijele boje i slatkastog mirisa. Dobra je i za manje vrtove jer se manje širi od obične đurđice te ima manju tendenciju postepenog prelaska u listove.

Convallaria majalis var. Rosea

Ova vrsta u potpunosti ima iste karakteristike obične đurđice te uspjeva u jednakim uvjetima, ali se razlikuje po cvjetovima nježnoružičaste boje.

Convallaria majalis - Vic Pawlowski's Gold

Ovaj hibrid đurđice ima lijepe listove prošarane bijelim ili krem trakama te cvjetove u krem boji koji su veći od obične đurđice. Neke podvrste imaju i žuti rub cvjetova, ali im je svima zajednički intenzivan miris.

Convallaria majalis - Hardwick Hall

Ova je vrsta također jedan od uzgajanijih hibrida koji se sadi u vrtovima kao cvjetna gredica. Listovi variraju u nekoliko nijansi zelene boje, a najčešće imaju žuti obrub. Cvjetovi su mnogo veći od obične đurđice, ali su jednako popularni zbog mirisa. Također, najviše se koriste za cvjetne aranžmane.

Uzgoj đurđica

Uzgoj đurđica veoma je stara tradicija te se uzgajala odavno kao proljetnica u vrtovima. Zbog svoje jednostavnosti, i danas se nalazi u zapuštenim dijelovima vrta, iako novi hibridi dobivaju i bolje pozicije za rast i pokazivanje raskoši cvijeta.

Uzgoj đurđica je jednostavan, lako se održava i ne zahtijeva puno da bi uspjela. Preferira polusjenu i vlažno tlo. S obzirom na to, biljka se lako prilagođava i vrlo će dobro rasti i u sjeni. Osim prekrasnih cvjetova u obliku zvona, đurđica je poznata i po tome što je, zahvaljujući prepoznatljivom mirisu, vjesnik proljeća.

S obzirom na to da je srodnik šparogama i širi se stolonima i rizomima, stvara ogromne kolonije. Ta želja za širenjem je razlog zašto ju je teže pripitomiti u vrtu, osim ako širenje nije ograničeno.

Slaganje kultura

Đurđica je iznimno prilagodljiva biljka koja dobro raste u zajednici s drugim biljkama. Kako se često koristi kao prekrivač tla, raste i ispod drveća ili visokih grmova, a dobro podnosi i crnogoricu. Najbolje se slaže s drugim proljetnicama, kao što su zumbuli ili narcisi. Ne traži poseban plodored, pa može rasti u nepravilnim i gustim gredicama.

Zalijevanje

Đurđica voli velike količine vode, ali zalijevanje ovisi o mjestu rasta. Ako raste u hladovini, potrebno joj je manje vode jer je u proljeće zemlja vlažnija i dostatna za cvatnju. Ako se uzgaja na sunčanom mjestu, bit će joj potrebno više vode kako bi se zemlju održavalo vlažnom. Potrebno ju je zaliti prskanjem vode odozgora navečer dva ili tri puta tjedno, prema potrebi. Za zalijevanje je najbolje koristiti kišnicu, a tlo treba biti dobro drenirano jer ne podnosi predugo zadržavanje vode.

Gnojidba

Đurđica nema velike zahtjeve prema nadohrani, ali treba pripremiti tlo prije same sjetve ili sadnje. Voli organska tla i kompost, pa se u jesenski pripremu dodaje sloj organskog gnojiva. Kasnije, tijekom rasta, dovoljno je tlo prekriti malčem koji će se s vremenom razgraditi u hranjivi kompost. Ako se previše prihranjuje mineralnim gnojivima, može doći do povećanog rasta listova te se u potpunosti izgubiti cvijet.

Razmnožavanje

Iako je đurđica samonikla i razmnožava se rizomima i vriježama, postoji nekoliko načina kako ju razmnožiti. Najlakši način razmnožavanja je dijeljenjem rizoma. Đurđica se zajedno s korijenom iskopa u jesen, najčešće tijekom listopada, pa se odjeljuju nove biljke i presađuju na novo mjesto. Tako posađene biljke će se tijekom godina dalje širiti i gusnuti. Drugi način je korištenje sjemenki iz zrelih bobica, ali zbog niske klijavosti i dužeg vremena rasta, ne koristi se često.

Presađivanje

Zbog velike klijavosti i stalnog širenja, đurđicu je često potrebno presaditi, posebno ako se uzgaja u ograničenom prostoru. Presađuje se u jesen, kada je biljka u mirovanju. Presaditi se mogu cijeli dijelovi biljke koji će se nastaviti razmnožavati rizomima ili samo jedna biljka. Važno je da se korijen prekrije rahlom i hranjivom zemljom te se posadi u slične uvjete u kojima je bio do tada.

Pomlađivanje

Zbog stalnog razmnožavanja, nakon nekog vremena biljka prestaje trošiti energiju na cvatnju, već se nastavlja kontinuirano širiti listovima. Tako se može dogoditi da narasta gredica puna zelenog lišća s malo ili bez cvjetova. Kako bi se to spriječilo, potrebno je svake dvije ili tri godine pomladiti nasad i iščupati najstarije biljke te ostaviti samo mlade izdanke koji će ponovno cvjetati u proljeće.

Tlo

Đurđica voli humusna i bogata tla s dobrom drenažom i popuštanjem vode, ali stalno vlažna. Najbolja su lagano kisela tla, ali će uspijeti i na drugim tipovima tla. Također, najbolje joj odgovara tlo slično šumskom, pa se može posaditi odmah nakon druge kulture i hraniti se raspadnutim tvarima koje su preostale u zemlji.

Klima

Iako đurđica dobro podosi niske temperature, smatra se biljkom umjerenog područja. Voli polusjenovita i sakrivena mjesta, dalje od izravnog naleta vjetra, pa joj zato najbolje odgovara podnožje stable ili istočni i zapadni dijelovi vrta uz zid. Odgovara joj kontinentalna klima i ne podnosi posolicu ili duga sušna razdoblja. Voli umjerene temperature, a duge i hladne zime najbolje podnosi pod snježnim nanosom.

Sadnja đurđica

Posaditi đurđicu je tako jednostavno da ju možete uzgojiti iz jednog primjerka kojeg pronađete u šumi ili na livadi. U nastavku donosimo još neke savjete kako bi uzgoj bio uspješan.

Vrijeme sadnje

Đurđice je najbolje saditi u kasnu jesen kako bi se tijekom zime prilagodile području i nastavile rasti u proljeće. Ako se sadi u proljeće, postoji mogućnost da se tijekom visokih ljetnih temperatura posuši ili oslabi te ne prezimi.

Odabir podloge za sadnju

Đurđice se cijepe s drugim vrstama sličnih karakteristika kako bi se razvile druge boje cvjetova ili listova. Cijepljenje traži posebne uvjete i kontroliran rast, pa se najčešće obavlja u rasadnicima ili kod uzgajivača. Ipak, najčešći način za dobivanja šara na listovima ili druge boje cvjetova je ubrizgavanje virusa koji mijenjaju boju.

Sadnja iz sjemena

Sjetva đurđica prilično je rijedak način razmnožavanja i uzgoja, ali ne i nemoguć. Sjeme se uzima iz potpuno zrele bobe te se može ostaviti nekoliko sati u toploj vodi kako bi sjemenke isplutale. Važno je ne dirati bobu i vodu u kojoj je bila namočena golim rukama jer je iznimno otrovna. Zrele sjemenke su smeđe boje i siju se u rahlu zemlju tijekom proljeća. Mogu se posijati i direktno u tlo. Velike su klijavosti i brzo prokliju, jedino ih je važno redovito zalijevati i zemlju održavati vlažnom. Iako biljka relativno brzo proklija, neće cvjetati još nekoliko godina.

Sadnja sadnice

Najbrži način za doći do cvijeta je posaditi zrelu sadnicu s razgranatim korijenjem. Sadnica se sadi dijeljenjem u jesen kako bi se biljka primila u zemlju. Najbolje ju je posaditi u rahlu zemlju te pokriti malčem ili lišćem kako bi ju se zaštitilo od smrzavanja.

Uzgoj u vrtu

Đurđica je najpogodnija za prekrivanje neželjenih dijelova vrta. Kod sadnje u vrt, potrebno je uzeti u obziir da se brzo širi, pa je potrebno ostaviti dovoljno prostora za širenje. Voli rasti na vlažnim i polusjenovitim područjima, pa ju je dobro posaditi na istočnom ili zapadnom dijelu vrta. Dobro podnosi niske temperature i cvate rano, pa se u vrtu pojavljuje kao proljetnica.

S obzirom na to da je samonikla i da se lako širi, u slučaju prevelikog širenja je potrebno počupati višak biljaka. Kada se uzgaja na otvorenom,važno je optrgavati i višak listova kako bi stabljike s cvjetovima bile dugačke i iskoristile se kao rezano cvijeće.

Uzgoj u posudama

Đurđica se može uzgajati i u teglama, iako je isplativije uzgajati je na otvorenom i s većim prostorom za širenje. Odlične su kao trajnice na balkonima i u sjenovitim područjima te im se na taj način kontrolira širenje. U posudu ju se može posaditi tijekom jeseni te se odabire rizom s razvijenim korijenom i prekriti rahlom zemljom, a izdanak ostaviti iznad zemlje. Teglu nije potrebno unijeti, ali ju je poželjno prekriti folijom i staviti na zaklonjenije mjesto.

Važno je supstrat održavati vlažnim, ali je potrebno osigurati stalan protok vode. Također, zbog konstantnog razmnožavanja i dijeljenja povremeno je potrebno prorjeđivati nasad kako se ne bi zgusnuo i da biljke dobivaju dovoljno zraka.

Održavanje i njega

S obzirom na to da se često uzgaja kao pokrivač tla, održavanje đurđice nije komplicirano, a u nastavku donosimo i nekoliko savjeta kako u tome uspjeti.

Faza mirovanja

Iako đurđica cvate samo tijekom svibnja, dozrijevanje ploda traje do jeseni, pa proces mirovanja započinje tek krajem jeseni. Mirovanje može započeti i ranije ako je biljka izložena ljetnom suncu. Tada se lišće suši i postaje krhko, što je normalan process. Takvo je lišće odmah potrebno obrezati kako bi u proljeće niknulo novo koje će ga zamijeniti. Biljka najčešće gubi većinu lišća koje žuti i otpada, iako tijekom slabijih zima može i opstati.

Tijekom faze mirovanja zahtijeva manje vode i njege, a nasad je potrebno pokriti malčem kako bi se spriječilo zamrzavanje te se on kasnije pretvorio u hranjivi kompost. Faza mirovanja traje do početka ožujka, kada izrastaju mladi listovi i biljka se priprema za cvatnju.

Održavanje nasada

S obzirom na to da đurđica raste gusto, ne traži posebnu njegu oko održavanja nasada. Zbog te gustoće najčešće uguši korov, iako je tijekom ranijih faza i kada je nasad rijedak potrebno korov ukloniti ručno. Također, za bolji rast dobro je prozračiti tlo okopavanjem ili bušenjem rupa u tlu vilama.

Prorjeđivanje

Kako bi se spriječio razvoj bolesti, ali se i potaknulo biljke na razvijanje dugačke cvjetne stabljike, biljke je važno prorijediti. Prorjeđivanje se vrši u jesen kada se vadi korijen s rizomom i dijele se biljke. Mladice se mogu presaditi na željeno mjesto te se održati optimalna gustoća nasada.

Berba

Kod đurđica se najčešće ubire zrelo cvijeće koje se koristi kao rezano cvijeće u vazama, buketima ili ukrasima. Svježe cvijeće se bere i za izradu eteričnog ulja koje se koristi za kozmetiku ili parfeme, pa ju je važno brati dok je rascvala. Cijela biljka se za ljekovite svrhe bere u svibnju noseći rukavice. Biljka se na toplom suši na ručniku ili papiru uz što češće prevrtanje. Skladišti se u dobro zatvorenim staklenkama.

Bolesti

Iako je veoma jednostavna biljka za održavanje, đurđica nije otporna na neke bolesti. Dok jedne uzrokuju samo estetske nedostatke, druge mogu naštetiti cijelom nasadu. U nastavku donosimo neke od najpoznatijih.

Pjegavost lista

Pjegavost lista najčešća je gljivična bolest koja u velikoj mjeri napada biljke tijekom toplog i vlažnog proljeća. Specifična je zbog lakog širenja s lista na list te zbog napadanja cijelog nasada. Prvi simptomi su žute pjege koje se s vremenom suše i uzrokuju oštećenja na listu. Kako bi se spriječio nastanak bolesti, potrebno je ostaviti dovoljno prostora između biljaka da se spriječi zaraza. Zaražene biljke je potrebno odmah ukloniti, a cijeli nasad tretirati fungicidom.

Hrđa

Jednako kao i pjegavost lista, hrđa se prvenstveno pojavljuje na lišću kao žute mrlje, ali s vremenom crvene što je dokaz da se radi o drugoj gljivici. Iako je veoma raširena bolest, potrebno je spriječiti daljnje širenje kako ne bi došlo do sušenja nasada. Osim tretiranjem fungicidom, zaraza se sprječavaa sadnjom zdravih sadnica i kontroliranjem gustoće te uklanjanjem zaraženih biljaka.

Bijela pljesan

Bijela plijesan javlja se na dijelu stabljike iznad korijena. Veoma je opasna za biljku jer uzrokuje slabljenje stabljike koje dovodi do pucanja i sušenja cijele biljke. Bolest se javlja većinom u proljeće, ali je opasna jer se lako širi nasadom. Kako bi se izbjegle trajnije posljedice, potrebno ju je pravovremeno detektirati i to najlakše po pucanju stabiljki bez mehaničkog oštećenja. Zaražene biljke se uklanjaju, a nasad se tretira fungicidom.

Truljenje korijena

Truljenje korijena je česta bolest koju prvenstveno uzrokuje predugo zadržavanje vode što dovodi do razvijanja gljivica na korijenu. Najčešće se prepoznaje po tome što korijen mijenja boju, ali i po karakterističnom smradu truljenja. Da bi se izbjegla, potrebno je osigurati dobro protjecanje vode.

Štetnici

Kako je đurđica otrovna za životinje kao što su zečevi ili srne, nema mnogo štetnika u prirodi. Ipak, postoje neki štetnici koji mogu naštetiti biljci, a u nastavku donosimo koji su.

Crveni pauk

Crveni pauk je mali insekt koji se sakriva u lišću i voli gusto narasle biljke. Prepoznaje se po tankim i svilenim mrežama koje plete. Veoma je učestali nametnik u vrtu, pa se lako seli s jedne biljke na drugu. Također, hrani se sokovima, pa može uzrokovati sušenje lišća. Riješiti ga se može temeljitim špricanjem insekticida.

Puževi

Puževi su česta prijetnja zeljastim biljkama u vrtu, a s obzirom na to das u đurđice u ravnini tla, često ih napadaju puževi. Hrane se lišćem i ostavljaju rupe, ali i veću mogućnost za gljivičnom ili bakterijskom infekcijom. Riješiti ih se može prirodnim klopkama, kao što su pivo ili palenta, ali i korištenjem pužomora.

Gusjenice

Gusjenice su najopasniji štetnik koji može napasti đurđicu jer je jedna od prvih biljaka koja dozrijeva u proljeće i veća najezda gladnih gusjenica proždire cijele listove. Iako ih se najlakše riješiti korištenjem insekticida, time se uništavaju i korisni kukci, pa je najlakši način sakupljati ih ručno ili nasaditi druge kukce koji se njima hrane, kao što su ose.

Upotreba đurđica

Iako je đurđica biljka slatkog i privlačnog mirisa, važno je zapamtiti da su svi dijelovi opasni i otrovni. Naime, tijekom diranja ili presađivanja biljke potrebno je nositi zaštitne rukavice kako bi se smanjio kontakt s otrovom. Na koži se može manifestirati kao svrab ili crvenilo, dok konzumacija dovodi do povraćanja, proljeva, mučnine te u najgorem slučaju smrti. Također, kako bi se spriječila konzumacija otrovnih bobica, najbolje ih je uklanjati prije nego što postanu zrele. Crvene bobice su primamljive djeci, ali i životinjama, pa se pravovremenim uklanjanjem smanjuje mogućnost za konzumacijom. Također, one nemaju veću svrhu jer je biljku lakše razmnožavati dijeljenjem rizoma.

Kozmetika

Zbog opojnog i slatkom mirisa, đurđica je veoma korištena u kozmetičkoj industriji. Od njezinog se cvijeća najčešće rade eterična ulja koja se koriste za proizvodnju parfema slatkog, cvjetnog mirisa. Nalazi se i u nekoliko kultnih parfema velikih imena, kao što su Dior i Chanel. Također, njezin se miris stavlja i u kreme za lice.

Medicina

Iako je otrovna, đurđica se dugi niz godina koristila u narodnoj medicini. U sebi sadrži konvalozid koji pomaže kod bolesti kardiovaskularnog sustava. Konzumira se osušena u čaju, a koristi se za smanjenje tlaka, poboljšanje rada bubrega i kao sredstvo za bolje izlučivanje mokraće. Ipak, konzumacija se preporuča samo pod nadzorom liječnika kako ne bi došlo do trovanja! Terapija mora biti kratkotrajna i koriste se male količine biljke, a zabranjeno je koristiti bobice.

Ukrašavanje

Đurđica je tijekom povijesti stekla značajan simbol, a posebno za ukrašavanje vjenčanja. Buket od cvijeća đurđice naglašava bogatstvo i čistoću mladenke, a nosile su ga i poznate mladenke, kao što je Kate Middleton ili Grace Kelly. Danas se u vjenčanim buketima nosi kao dodatak drugom cvijeću. S obzirom na to da cvate u svibnju, tradicija je da se u nekim zemljama, kao što je Francuska, dijeli i za Praznik rada.

Zanimljivosti

Đurđica je biljka s dugom poviješću, a neki nalazi tvrde da je njezin miris koristila i Kleopatra. Spominje se još 1000. g. prije Krista, a iako se isprva koristila kao lijek, zbog otrovnosti se najviše koristi kao miris. Iako je bila poznata u puku, biolozi su je tek kasnije počeli primjećivati, pa se prvi put usustavljuje tijekom 15. i 16. stoljeća. Do današnjeg je dana ostala kao čest element u vrtovima, a posebno se njezin uzgoj gaji u Francuskoj i Engleskoj.

Zanimljivo je da je đurđica dio biblijske tradicije gdje se po predaju suze Majke Božje ispod križa pretvaraju u đurđice. Povezana je i s blagdanom sv. Jurja kada počinje cvjetati te po komu i djelomično dobiva ime, prema pučkom nazivu Đuro. Vjeruje se da su đurđice narastle na mjestu po kojem je kapala krv u borbi sa zmajem.

Zanimljivo je koliko je đurđica značajna u europskoj kulturi. Općenito se smatra cvijetom sreće, a nacionalni je cvijet Finske. Osim toga, nekada je bila službeni cvijet Jugoslavije.

Foto: Bolanu Teslaru Andrei / Pixabay