Narcis (lat. Narcissus) je vrsta lukovičastog cvijeća koja pripada istoimenom rodu (Narcissus) i porodici zvanikovki (Amaryllidaceae) te potporodici lukova (Allium) kojoj pripadaju luk, ljutika, medvjeđi luk i vlasac. Postoji velik broj samoniklih i kultiviranih vrsta i varijeteta. Naziva se još i sunovrat, a potječe sa područja Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Danas se uzgaja diljem svijeta te postoje vrste koje su prilagođene raznim uzgojnim uvjetima.
Većina vrsta narcisa naraste do 60 cm. Cvjetovi samoniklih vrsta su najčešće žute i bijele boje, a razvijeni su kultivari i drugih boja, što narcise čini često najomiljenijim proljetnim cvijećem.
Stabljika narcisa je zeljasta, uspravna i šuplja. Najčešće se visine 30 - 60 cm, a postoje patuljaste vrste koje dosežu visinu od 5 - 8 cm te vrste koje mogu narasti i preko 60 cm. Uz stabljiku raste duguljasto svijetlo zeleno, usko, trakasto lišće, koje može narasti na visinu od 40 cm. Na vrhu stabljike najčešće se nalazi po jedan cvijet.
Cvijet je sastavljen od vjenčića i 6 čašica. Ovisno o vrsti, cvjetovi mogu biti viseći ili uspravni, jednostruki ili dvostruki, pojedinačni ili u skupinama. Plod narcisa je suha čahura u kojoj se nalaze brojno sitno crno sjeme.
Većina vrsta narcisa cvjeta u proljeće, a postoje i vrste koje cvjetaju u jesen. Neko vrijeme se smatralo da narcisi pripadaju porodici ljiljana (Liliaceae), a u 18. stoljeću su se grupirali u zasebnu porodicu Amaryllidaceae. Danas se najviše uzgajaju u Nizozemskoj, Danskoj Ujedinjenom Kraljevstvu i Njemačkoj. Postoji oko 26 divljih vrsta i nekoliko stotina kultiviranih vrsta raznih boja, oblika i veličina. Zbog cvijeta lijepe boje i opojnog i ugodnog mirisa, narcisi se često mogu vidjeti kako krase mnoge vrtove.
Srodnici
Vrste narcisa
Ovisno o obliku i boji cvijeta, postoji nekoliko glavnih skupina narcisa: trubasti, veliko krunasti, sitno krunasti, patuljasti, višestruki, pjesnički (obični), višecvjetni, ciklamski, narcis Jonquilla, narcis Triandrus i Tazetta narcisi.
Trubasti narcisi
Ova vrsta narcisa se dijeli na nekoliko podskupina: s krunicom i trubom i jednoj boji (tipični zlatni trubasti narcisi), s bijelim ocvijećem i obojenom krunicom, s bijelim ocvijećem i krunicom i trubasti narcisi sa drugim kombinacijama boja koji najčešće podrazumijevaju limunsko-žute i sumporno-žute narcise. Mogu narasti do 50 cm. Na stabljici se nalazi jedan cvijet, a latice i trubica su najčešće jednake veličine.
Patuljasti narcisi
Patuljasti ili minijaturni narcisi rastu do visine 5 - 12 cm. Listići ocvijeća su naborani ili duboko nazubljeni. Stabljika može biti krhka i slaba, što može uzrokovati polijeganje biljke tijekom jakih oborina. Patuljasti narcisi su prikladni za uzgoj na kamenjarima na sunčanom položaju te zahtijevaju dobro drenirano tlo.
Jonquilla narcisi
Jonquilla narcisi cvjetaju u proljeće. Cvjetovi su žute boje ili dvobojni, s malom krunicom promjera 3 - 5 cm. Listovi su tamno zeleni. Stabljika može narasti 15 - 30 cm te može imati nekoliko cvjetova. Lukovice su malene i tamnosmeđe boje. Jonquilla narcisi preferiraju vruće klimatske uvjete, gdje je cvatnja bujnija. Smatra se najčvršćim i najmirisnijim narcisom.
Višecvjetni narcisi
Ova vrsta narcisa je najstarija kultivirana vrsta te su većina podvrsta hibridi. Na jednoj cvjetnoj stapci može biti više od 10 cvjetova, jednobojnih i dvobojnih. Lukovice je potrebno saditi na dubinu 7 - 15 cm te obratiti pozornost da tlo ne bude suho. Za bujniji rast je svake treće ili četvrte godine potrebno izvaditi lukovice i grude razdijeliti. Višecvjetni narcisi se često uzgajaju u svrhu cvjetnih izložbi.
Tazetta narcisi
U ovu skupinu pripadaju narcisi koji rastu u busenima, za vrijeme Nove godine. Neki od poznatijih kultivara Tazetta narcisa su "Cragford", rani kultivar s bijelim ocvijećem i narančasto-crvenom krunicom i "Geranium" koji obično cvate malo kasnije od drugih kultivara.
Ciklamski narcis
Većina ciklamskih narcisa cvate rano. Pogodna je vrsta za uzgoj u kamenjarima. Cvjetovi ciklamskog narcisa imaju specifične latice koje su zabačene unatrag, zbog čega podsjećaju na ciklame. Stabljika je visine 10 - 40 cm. Neki od kultivara ciklamskog narcisa su Bartley, Charitiy May, Dove Wings, February Gold i Peeping Tom.
Uzgoj narcisa
Uzgoj narcisa je jednostavan i ne zahtijeva posebnu brigu kao što je to slučaj kod jednogodišnjih biljnih vrsta. Za uspješan uzgoj narcisa, najvažnije je posaditi lukovice u pravo vrijeme, paziti sa zalijevanjem i gnojidbom i pravilno skladištiti izvađene lukovice.
Tlo
Narcis može podnijeti razne tipove tala - pjeskovita, ilovasta i glinena. Isto tako, različite pH vrijednosti tla su prihvatljive za uzgoj ove biljke, a idealna su blago kisela i neutralna tla, reakcije 6 - 7. Bitna fizikalna karakteristika tla je dobra vodopropusnost, odnosno drenaža. Struktura tala koja zadržavaju vodu se prije sadnje narcisa treba popravit dodavanjem organske tvari, malčiranjem ili drugim mjerama. U visokim vrtnim gredicama sa dobro dreniranim tlom narcisi odlično uspijevaju. Ako tlo nije dovoljno obogaćeno organskom tvari, potrebno je svake godine na površinu dodati sloj komposta ili organskoj gnojiva.
Klima
Narcis je vrsta koja voli sunce i osunčane položaje, ali može podnijeti i hladnoću. Dakle, ovisno o vrsti i kultivaru, može rasti u različitim klimatskim uvjetima, a najbolje uspijeva u umjerenom klimatskom području. Za vrijeme vegetacije, narcis treba minimalno 4 - 6 sati sunca dnevno. Može podnijeti i ekstremno niske temperature, do -35°C, što ovisi o otpornosti kultivara. Niske zimske temperature su poželjne za sve lukovičaste vrste jer se u tom periodu mirovanja skladište nutrijenti u lukovici. Ako se uzgaja u području sa puno oborina potrebno je osigurati odvod vode ili dobro drenirano tlo.
Vrijeme sadnje
Vrijeme sadnje ovisi o klimatskim uvjetima područja. Većina vrsta i kultivara narcisa se sadi već u drugoj polovici kolovoza i tijekom rujna kako bi se korijenje počelo razvijati. U klimama s blagim i kišnim zimama, lukovice narcisa mogu se saditi neposredno prije početka kišne sezone, odnosno tijekom listopada. Osim oborina i vlage, potrebno je pripaziti da pri sadnji temperatura zraka više nije visoka, već umjerena, kako ne bi došlo do razvoja bolesti na mladom korijenju.
Slaganje kultura
Rotacija usjeva kod uzgoja narcisa se preporučuje svake 3 godine. Kulture koje se sade prije i poslije narcisa bi trebale biti one koje nemaju lukovice. Vrste koje prethode narcisima mogu biti razne, ali ne preporučuje se saditi narcise zajedno sa jestivim vrstama zbog toga što narcis sadrži otrovne spojeve koji putem tla mogu negativno utjecati na druge biljke u blizini.
Narcise je najbolje saditi uz druge višegodišnje cvjetne vrste, na primjer uz ljiljane, perunike, zumbule, amarilise, kadifice, dalije, ciklame, hortenzije i frezije.
Pastelne i proljetne boje cvjetova azaleje i rododendrona posebno su privlačne uz žute, crveno-narančaste i krem cvjetove narcisa, a čak i kad cvjetovi uvenu i prođe im sezona, azaleje i rododendroni će nastaviti krasiti vrt cvijećem i poslije. Osim što su jarko žute boje, forzicija je dobar pratitelj narcisu jer ne dijeli iste zahtjeve za vodom, zbog čega ne predstavlja direktnu prijetnju.
Jedna od prednosti trajnica je ta što ih morate posaditi samo jednom, a one će nastaviti rasti i uspijevat će iz godine u godinu. No, to ih čini lošim izborom za svako područje gdje će se morati kopati, obrađivati ili ponovno saditi lukovice svakog proljeća, ljeta ili jeseni. Stoga je narcise najbolje uzgajati odvojeno od jednogodišnjeg cvijeća poput nevena ili gospoščaka.
Što se tiče jednogodišnjeg povrća, ono ima još više potencijala naškoditi narcisu. Poput jednogodišnjeg cvijeća, zahtijevaju obradu svake sezone. Trebaju povremeno gnojivo sa sporim otpuštanjem da bi napredovali, što možda neće odgovarati narcisu. Osim toga, proljetni usjevi graška će blokirati sunčevu svjetlost, a suncokreti i rajčice će povlačiti svu vodu za razvoj lukovica za sljedeću sezonu.
Također se preporučuje izbjegavati sadnju uz bukvu, drijen, javor i bilo kojeg drugog drveća koje ima plitke, ali snažne mase korijenja.
Faza mirovanja
Lukovica narcisa nakon cvatnje ulazi su stadij mirovanja kada se cvjetna stabljika i listovi ponovno formiraju za sljedeću vegetacijsku sezonu. Faza se odvija se nakon što se listovi i svijet osuše i otpadnu te kada ostaje samo lukovica pod tlom. Ova faza važna je i zbog pravilnog odvijanja procesa skladištenja hranjivih tvari u lukovicu koje će za vrijeme vegetativnog rasta biljci poslužiti kao izvor hrane.
Sadnja narcisa
Sadnja narcisa je jednostavan i nezahtjevan proces koji je sličan sadnji drugih lukovičastih vrsta. Nije potrebno kopati duboke sadne rupe niti je potrebno obavljati dodatne agro-melioracijske mjere. Prije same sadnje potrebno je odabrati idealnu poziciju. Narcis može rasti sunčanoj ili polusjenovitoj poziciji. Kod odabira pozicije važno je imati na umu da je narcis višegodišnja biljka. Može se saditi i u dvostrukom redu.
Sadnja sjemena
Narcisi se mogu razmnožavati spolnim putem, odnosno putem sjemena. Razmnožavanje narcisa putem sjemena je relativno jednostavno. Sjeme se može skupiti iz ploda, čahure narcisa. Važno je da je čahura suha i da je sjeme u čahuri zrelo. Sjeme se najčešće sije u zaštićene prostore, npr. u staklenik ili plastenik, a može i u grijanu osvijetljenu prostoriju. Sjetva se obavlja u kontejnere ili male posude. Nakon što biljke formiraju lukovice, sade se na trajno mjesto, na otvoreno ili u veće posude. Sjetvu iz sjemena uzgajivači rijetko koriste jer je potreban duži vremenski period da biljka razvije sve biljne organe i da procvjeta.
Sadnja lukovice
Lukovica koja se sadi treba biti velika i sa razvijenim, suhim ljuskama. Male lukovice patuljastih vrsta narcisa treba saditi na dubinu od 4 - 7 cm. Visoke vrste treba saditi na dubinu od 7 - 12 cm. Isto tako, ako je u uzgojnom području klima toplija i tlo pjeskovito, lukovice treba saditi dublje nego u hladnim krajevima i teškom tlu. Potrebno je pripaziti da lukovice nisu preplitko posađene te da ne bi došlo do cijepanja ili lomljenja. Sade se na razmak od 7 - 15 cm, kako ne bi došlo do dodirivanja listova i preguste vegetacije. Nakon sadnje, lukovice se mogu prekriti sa humusom, kompostom ili tlom tako da se tvori mali humak, koji drenira višak vode.
Uzgoj u vrtu
Narcise je najbolje saditi u povišenim gredicama, kako ne bi došlo do zadržavanja vlage u području lukovice. Mogu se saditi i na padinama, u kamenjarima ili uz zidove. Pozicija u vrtu treba biti dobro drenirana i osunčana, ali mogu dobro uspijevati i u polusjeni.
Uzgoj u stakleniku
Narcis može uspijevati u hladnim uvjetima pa tako nije potrebno grijati plastenik za uzgoj narcisa. Generalno, uzgoj narcisa u plasteniku je rijedak, upravo zbog visoke otpornosti na niske temperature. Ipak, ako se uzgaja u zatvorenom, tijekom vrućih i sušnih razdoblja vlažnost se mora održavati i to vlaženjem tla i čestim prskanjem samih biljaka.
Sjenčanje je također potrebno kako bi se lišće zaštitilo od sunčevih zraka i spriječilo opekotine. Osim zasjenjivanja i održavanja vlažnosti, uzgoj u zaštićenom prostoru podrazumijeva i pravilnu i redovnu ventilaciju. Narcisi se u staklenicima i plastenicima uzgajaju uglavnom u sjevernim krajevima i u intenzivnoj proizvodnji.
Uzgoj u posudama
U posude se narcisi sade u istom periodu kao i za uzgoj na otvorenom, odnosno u jesen. Posude mogu biti različitih dimenzija, a poželjnije su srednje i velike. Posude se mogu napuniti sa tlom iz vrta (ako tlo nije teške teksture) ili sa mješavinom komposta, supstrata za cvijeće i malo pjeskovitog tla. Dovoljno je jednom godišnje u posudu dodati malo komposta ili organskog gnojiva za cvijeće.
Nakon što se dvije trećine posude napuni sa zemljom, lukovice se mogu poslagati nasumično ili u krug. Pri sadnji treba paziti da se lukovice ne dodiruju. Posuda se za vrijeme zimskih mjeseci može unijeti u zatvoreni prostor ili ukopati u tlo.
Održavanje nasada
Nakon što cvjetovi ocvatu i otpadnu sa cvjetne stapke, lukovice se mogu ostaviti u tlu, a mogu se i izvaditi. Ako ostanu u tlu, same će se nastaviti razmnožavati. Male lukovice koje se razvijaju uz matičnu, glavnu lukovicu će cvjetati tek kada dosegnu uobičajenu veličinu. Ako se lukovice izvade, male lukovice se mogu presaditi na drugo mjesto. Ovaj proces održavanja nasada podrazumijeva pravovremeno djelovanje, odnosno, lukovice se vade onda kada lišće požuti i uvene.
Održavanje i njega
S obzirom na to da je narcis višegodišnja biljka, kod uzgoja nije potrebno puno održavanja i njege. Mjere koje se mogu provesti rade pospješivanja cvatnje i uzgoja su presađivanje, odvajanje mladih lukovica od matične lukovice, gnojidba, malčiranje i rezidba.
Zalijevanje
Intenzitet zalijevanja prije svega ovisi o klimatskim i vremenskim uvjetima područja u kojem se uzgaja. Najveće potrebe za vodom imaju dok su biljke mlade, odnosno u prvoj vegetacijskoj sezoni. Potrebno je biljke zalijevati odmah nakon sadnje te i održavati vlažnim sve do pojave oborina. Tijekom zime i neposredno nakon otapanja snijega, narcise nije potrebno zalijevati.
Nakon cvatnje i tijekom sušnog razdoblja, narcise treba zalijevati svakih nekoliko dana. Ako je tlo propusno i ako se uzgajaju u mediteranskim i suhim klimatskim zonama, potrebno je vršiti provjeru tla te zaliti lukovice po potrebi, odnosno nakon isušivanja tla. Sa zalijevanjem treba biti na oprezu u hladnijim predjelima sa teškim glinastim tlima koji zadržavaju vodu, zbog mogućeg truljenja lukovica. Kada listovi narcisa uvenu, lukovice mogu preživjeti i u potpuno suhim uvjetima. Lukovice u posudama je potrebno zalijevati češće.
Gnojidba
Narcisi su, kao i druge lukovičaste vrste, opskrbljeni hranjivim tvarima koje se nalaze u lukovici. Gnojivo u vrtnom uzgoju uglavnom nije potrebno, osim u slučaju vrlo lošeg i degradiranog tla. Tlo se prije sadnje može obogatiti dodavanjem komposta ili organskog gnojiva. Gnojidba se može vršiti prije sadnje ili u rano proljeće, kada se pojave prve mladice.
Lukovice nije dobro gnojiti sa gnojivom visokog sadržaja dušika, već sa blažim ili razrijeđenim gnojivima, kompostnim čajevima i sl. Gnojivo može imati veći sadržaj fosfora, koji je biljci važan za pravilan i obilan razvoj cvijeta. Potrebno je pripaziti da gnojivo nije u direktnom doticaju sa lukovicom.
Razmnožavanje
Narcisi se mogu razmnožavati dijeljenjem, uz pomoć oprašivača, odnosno putem sjemena. U uzgojne svrhe, narcisi se češće razmnožavaju nespolno, odnosno vegetativno, zbog manje potrebnog vremena za rast biljke. U nespolno razmnožavanje pripada i metoda dijeljenja malih lukovica koje su se razvile iz matične lukovice. Male lukovice izgledaju kao kuglice i rastu na ljuskama i peteljkama matične lukovice, a proces dijeljenja podrazumijeva odvajanje malih lukovica i njihovu sadnju na jesen. Tako razmnožen narcis cvijeta nakon nekoliko godina. Osim dijeljenja lukovica, tip nespolnog razmnožavanja je dijeljenje bazalnih dijelova matične lukovice.
Presađivanje
Presađivanje narcisa je jednostavan proces te se ne razlikuje od presađivanja drugih lukovica. Lopatom je potrebno izvaditi grudu zemlje zajedno sa lukovicama. Nakon vađenja, lukovice se očiste sa četkom ili krpom, a višak zemlje se otrese. Potrebno je odvojiti lukovice koje su se razvile na matičnoj lukovici i koje se lako odvajaju, a one koje se još drže za matičnu lukovicu ne treba razdvajati na silu, već ostaviti da sazriju do kraja. Prije presađivanja se eliminiraju sve zakržljale, bolesne ili oštećene lukovice. Potrebno ih je presaditi u što kraćem roku te nakon presađivanja dobro zaliti.
Pomlađivanje
Kako bi se spriječilo da posađene lukovice stvaraju sve više i više malih lukovica, mogu se iskopati svakih 5 - 7 godina, a mlade lukovice odvojiti i ponovno zasebno posaditi, pod uvjetom da se sačuva bazalni dio lukovice, gdje se formira korijenje.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje narcisa se obavlja radi kontrole broja cvjetova i jačanja korijena. Potrebno je izvaditi suvišne biljke i ostaviti 1 - 2 cvijeta po biljci. Također, potrebno je redovito čistiti tlo oko cvijeta i uklanjati suvišne korijene, posebice nakon što cvijet prestane cvjetati. Prorjeđivanjem se stimulira rast novih cvjetova i jača cjelokupna biljka.
Rezidba
Listove narcisa ne treba rezati sve dok ne požute. Lišće biljci služi za stvaranje energije, koja se zatim koristi za stvaranje cvijeta sljedeće godine. Ako se listovi odrežu prije nego li požute, biljka sljedeće godine neće dati cvijet. Osim listova, mogu se rezati i cvjetne stabljike. Ako nije poželjno da se biljka osjemeni, uklanjaju se istrošeni, uveli i suhi cvjetovi. Ako se sjeme želi sakupiti, tada se odreže suha čahura na ocvalom cvijetu. Orezivati se mogu i listovi narcisa, ali vrlo umjereno.
Priprema za sljedeću sezonu
Prije sljedeće sezone sadnje potrebno je pregledati lukovice i izdvojiti kvalitetne i potencijalno trule. Zdrave lukovice se sade u prethodno pripremljeno i pognojeno tlo. Ako se sadi više lukovica u redove, priprema podrazumijeva i formiranje gredica i redova. Ako se lukovice sade u postojeće gredice, ne treba obavljati posebne pripreme, osim iskapanja sadnih rupa.
Bolesti
U komercijalnom i intenzivnom uzgoju biljne bolesti narcisa mogu prouzrokovati značajne ekonomske štete. Ipak, u vrtnom uzgoju su bolesti rijetke, posebno ako se narcis sadi u kombinaciji sa drugim cvjetnim i povrtnim vrstama, odnosno, ako je bioraznolikost u vrtu postojana. Narcis mogu napasti patogene gljive (Fusarium, Botrytis), bakterije i virusi.
Fusarium
Patogena gljiva Fusarium oxysporum f. sp. narcissi se prenosi tlom i uzrokuje trulež korijena, lukovice i nadzemnih organa te vaskularno venuće. Ova gljivica uzrokuje i žućenje lišća, što se posljedično negativno odražava na proces fotosinteze i normalni rast i razvoj biljke. Smatra se najopasnijom bolesti narcisa, a spore mogu ostati u tlu više godina, zbog čega je potrebno izbjegavati sadnju narcisa na tom mjestu sljedećih pet godina. Neki kultivari narcisa su osjetljiviji i podložniji zarazi, dok su kultivari kao što su N. triandrus, N. tazetta i N. jonquilla relativno otporni.
Botrytis
Patogena gljivica (Botrytis narcissicola) se često javlja kod nepravilnog skladištenja lukovica. Uzrokuje tzv. "tinjanje lukovica", a simptomi se javljaju i na listovima. Početni simptomi slični su simptomima plamenjače. Na lezijama nastaju konidijalne mase, a bolesno lišće se uvija.
Simptomi na lukovicama se javljaju kao svijetlo smeđe do tamno smeđe diskoloracije sa sivim konidijalnim masama, a kasnije se u istrulim tkivima zaraženih lukovica stvaraju sklerocije. Zaražene lukovice su zakržljale s tankim i žutim listićima i ne razvijaju mladice. Botrytis polyblastis uzrokuje smeđe mrlje na cvjetnim pupoljcima i stabljikama, osobito za vrijeme vlažnog vremena.
Za suzbijanje bolesti u intenzivnom uzgoju se koristi bakreni sulfat, a odmah nakon uočavanja simptoma zaražene lukovice se trebaju spaliti.
Virus narcisa
Ukupno je opisano 25 različitih virusa koji uzrokuju štete na narcisima, na primjer virus degeneracije narcisa, virus kasne žutice narcisa, virus mozaika, virus žute pruge, nekrotični virus, itd. Latentni virus narcisa je uzrokuje formiranje zelenih pjega u području vrha lista, a simptomi drugih virusa mogu se javiti u raznim oblicima i fazama rasta biljke.
Često se mogu uočiti sitne mrlje na lišću i stabljikama, klorotične pruge na lišću, žute pruge ili mrlje na gornjem dijelu lišća. Pruge i mrlje mogu biti hrapave ili uvrnute, a posljedice virusnih bolesti su rast manjih cvjetova koji također mogu biti prošarani ili sa mrljama, prerano starenje lukovice, smanjena veličina lukovice i ukupni prinosi te inhibicija rasta. Virusne bolesti narcisa su prvenstveno bolesti koje se javljaju u komercijalnom uzgoju, a rijetko kad u vrtnom uzgoju.
Pseudomonas
Iako su bakterijske bolesti neuobičajene i rijetke kod uzgoja narcisa, mogu se pojaviti slučajevi zaraze sa Pseudomonas koja uzrokuje bakterijsku prugu i sa Pectobacterium carotovorum sp. carotovorum koja uzrokuje bakterijsku meku trulež. Najbolje metode za preventivu bolesti u vrtnom uzgoju su veći razmak sadnje, detaljan pregled lukovica prije sadnje, pravilno zbrinjavanje zaraženih lukovica i pravilno zalijevanje biljke (ne zalijevati po lišću).
Štetnici
Kao što je slučaj i sa bolestima, napadi štetnika su češće zabilježeni u intenzivnim komercijalnim nasadima narcisa. Najčešći štetnici su lisne uši, muhe, grinje, nematode i puževi.
Lisne uši
Lišćem narcisa ponekad se hrane zelena breskvina uš i krumpirova uš. Osim što sišu biljni sok i taku uzrokuju štete na biljci, lisne uši mogu biti prenositelji virusnih bolesti i tako indirektno prouzrokovati štetu. Lisne uši se mogu folijarno tretirati prirodnim pripravcima na bazi gorkih i toksičnih supstanci, na primjer sa pelinom, češnjakom, neemom i sl. Ako napad nije intenzivan, mogu se odstraniti i ručno ili uz pomoć vate namočene u malo alkohola ili ulja.
Muhe
Narcise napada više vrsta muha, na primjer Merodon equestris, Eumerus tuberculatus i Eumerus strigatus. U proljeće i ljeto, posebno u lipnju, ovi štetnici polažu jaja u tlo u blizini lukovice narcisa. Ličine izlegnute iz jaja kroz tlo dolaze do lukovica i proždiru njihovu unutrašnjost. Prezimljavaju u praznoj ljusci lukovice, kukulje se u travnju a odrasla muha izlazi u svibnju. Jedna ženka muhe može položiti i do 50 jaja. Muhe se mogu tretirati prirodnih hortikulturnim uljima, a mogu se koristiti i atraktanti ili repelenti za muhe.
Nematode
Narcisi mogu biti osjetljivi na nematode, od kojih je najozbiljnija Ditylenchus dipsaci i koja uzrokuje bolest kod koje se lišće izobliči i požuti. Simptomi se očituju u obliku zastoja u rastu, žutih mrlja, uvijanja i oštećenja lišća. Stabljike često imaju natečene dijelove koji se nazivaju "šiljci". Kako odrasle nematode migriraju u ljuske lukovice, ljuske postaju meke, sive i labave. Jako zaražene lukovice se mogu rascijepiti. Listovi biljke postaju mlohavi i mogu polegnuti što može dovesti do defolijacije biljaka. Napadnute lukovice moraju se uništiti, a gdje je zaraza jaka, potrebno je izbjegavati sadnju narcisa sljedećih pet godina.
Ostale nematode koje nanose štete na narcisima su Aphelenchoides subtenuis, koja prodire u korijenje i Pratylenchus penetrans, glavni uzročnik truleži korijena narcisa. Nematode mogu djelovati i kao vektori virusnih bolesti. Najpoznatija prirodna metoda u borbi protiv nematoda je sadnja kadifica, koje u tlo otpuštaju nematocidni spoj.
Upotreba narcisa
Upotreba narcisa zabilježena je još u doba stare Grčke. Iako lukovica narcisa u sebi sadrži otrovne alkaloide, zabilježena je primjena ove biljke u narodnoj medicini i kozmetici. Zbog potencijalne otrovnosti potrebno je pažljivo i promišljeno upotrebljavati narcis, slijedeći samo provjerene recepte i iskustva.
Berba
U intenzivnom uzgoju narcisa berba je mehanizirana. Kod uzgoja narcisa u vrtu, za vlastite dekorativne i estetske svrhe, berba je jednostavna i brza. Ako se narcisi beru za što dugotrajnije držanje u vazi, tada se beru prije nego što pupoljci procvjetaju. U toj fazi još neotvorenog cvijeta, lako se mogu uočiti pupoljci i boja cvijeta. Cvjetovi koji se beru u toj fazi će se otvoriti nakon nekoliko dana, a u vazi mogu trajati 7 - 10 dana. Prilikom berbe narcisa dobro je nositi rukavice, zbog sluzi koje ispuštaju stabljike i koja može izazvati blage iritacije kože.
Nakon berbe, narcisi se trebaju ostaviti u hladnoj vodi barem 3 sata, kako bi se sluz iz stabljiki ispustila. Ne preporučuje se narcise miješati u aranžmane sa drugim cvjetnim vrstama zbog toga što sluz narcisa djeluje toksično na te može uzrokovati skraćenje vijeka trajanja aranžmana.
Skladištenje
Nakon iskapanja, lukovice je potrebno očistiti i dobro osušiti. Lukovice se zatim mogu držati u prozračnoj vrećici, na primjer mrežastoj za povrće. Ako se skladišti veća količina, mogu se držati u kartonskoj kutiji, ali poželjno je da se ne dodiruju. Važno je da se skladišni prostor dobro zaštićen od vlage te da se lukovice nalaze u mraku. Sve do sadnje na jesen se lukovice tako skladište u suhoj, hladnoj i mračnoj prostoriji.
Kulinarstvo
Narcis se rijetko upotrebljava u kulinarstvo upravo zbog navedenih otrovnih alkaloida, kao što je na primjer likorin koji se nalazi u lišću i lukovici. Lukovica je toksična za ljude i životinje. Toksičnost ovisi o vrsti, a slučajevi konzumiranja lukovice narcisa jonquilla i pseudonarcissusa praćeno je akutnim bolovima u trbuhu, mučninom, povraćanjem i proljevom, neurološkim i srčanim smetnjama i drhtanjem. Oporavak od trovanja narcisom je obično brz, ali kod konzumacije većih količina može doći i do smrti, zbog čega narcis nije biljka prigodna za upotrebu u kulinarstvu. Osim toga, lukovica i drugi biljni organi su neugodnog okusa.
Kozmetika
Ekstrakt lukovice nekih vrsta narcisa koristi se u kozmetici zbog utvrđenih antioksidativnih djelovanja na ljudsku kožu. Ekstrakti se primjenjuju u kozmetičkim pripravcima protiv starenja, a postoje formulacije koje se upotrebljavaju u proizvodima za njegu lica, tijela, kose i očiju. Ekstrakt lukovice narcisa Tazetta se također koristi kao proizvod za očuvanje duljine telomera, mladolikog stanja, smanjenja bore i povećanja elastičnosti kože.
Medicina
U tradicionalnoj medicini narcis kao lijek spominje Hipokrat, Dioscorides, Efez, Pinije i mnogi drugi antički iscjelitelji diljem Grčke, Kine, Bliskog Istoka, Srednje Amerike i Afrike. Lukovice nekih vrsta narcisa sadrže antineoplastično spojeve narciclasine. Rimski liječnik Aulus Cornelius Celsus opisao je korijen narcisa kao omekšivač, eroziv i sa "moći da rasprši sve što se nakupilo u bilo kojem dijelu tijela".
Lukovice N. tazetta korištene su kao lijek za apscese, kao kontraceptivno sredstvo i kod histerije. Druge namjene uključuju nanošenje na rane, istegnuća, bolne zglobove i razne lokalne bolesti kao mast pod nazivom 'Narcissimum'. Cvjetovi u prahu također se koriste u medicini, kao sredstvo za povraćanje, dekongestiv i za ublažavanje dizenterije, u obliku sirupa ili infuzije. Francuzi su cvjetove koristili kao antispazmodik, Arapi kao ulje protiv ćelavosti i kao afrodizijak.
Gospodarstvo
Zbog navedene toksičnosti alkaloida, narcisi su korišteni kao repelenti, a mogu djelovati i u suzbijanju gljivica, plijesni i bakterija. Neki alkaloidi iz lukovica narcisa korišteni su u poljoprivrednoj proizvodnji kao repelent za glodavce. Potencijal uporabe narcisa u raznim gospodarstvenim granama pripisuje se biljnim spojevima koji imaju korisna biološka svojstva uključujući antivirusna, antibakterijska, antifungalna, antimalarijska, insekticidna, citotoksična, antitumorska, antitrombocitna, antifertilna, feromonska, inhibitorska i alelopatska svojstva.
Narcisi su danas važna hortikulturna kultura koja je značajna u grani cvjećarstva. Nizozemska je glavni centar proizvodnje narcisa - od 16.700 ha pod uzgojem lukovica, narcisi zauzimaju oko 1.800 ha. Godine 2010. proizvedeno je 470 sorata na 1578 ha. Daleko najveća obrađena površina je za minijaturni kultivat narcisa 'Tête-à-Tête', a odmah iza njega je 'Carlton'.
Zanimljivosti
Smatra se da su se narcisi prvi put počeli saditi u vrtovima oko 300 godina prije Krista. Grčki botaničar i filozof Theophrastus naveo je i opisao mnoge od najranijih poznatih vrsta narcisa, a u Britaniju su ih donijeli Rimljani. U 19. stoljeću započela je botanička klasifikacija mnogih vrsta narcisa i kultivacija. Zbog njihove popularnosti kao kultiviranih biljaka, uzgojene su tisuće kultivara.
Kroz povijest je miris narcisa bio važan sastojak parfema, a opojni miris dolazi od eteričnih ulja, a ne od alkaloida.
Vjeruje se da je biljka dobila ime po grčkoj mitologiji, odnosno po mladom muškarcu koji se bio opsjednut samim sobom i svojom ljepotom. Jednog dana je gledajući u svoj odraz u jezeru pao i utopio se, a na mjestu gdje je preminuo su izrasli narcisi.
Postoji duga povijest korištenja narcisa kao stimulansa i za izazivanje stanja poput transa i halucinacija.
Na Zapadu je narcis simbol taštine, na je Istoku simbol bogatstva i sreće dok je u perzijskoj književnosti narcis simbol lijepih očiju. U zapadnim zemljama narcis se također povezuje s proljetnim svetkovinama kao što je Uskrs i korizma.
U Islamskoj kulturi narcis je jedan od popularnijeg vrtnog cvijeća, a spominju ga mnogi istaknuti pjesnici poput Rumija i Ghaliba.
Foto: Couleur / Pixabay
Odgovori