Javor

Javor (lat. Acer) je listopadno drvo izvorno podrijetlom s planinskih područja Europe, Kavkaza i sjevernog dijela Anatolije s najvećom koncentracijom vrsta u Kini. Dolazi iz porodice sapindovki (Sapindaceae) i blizak je biljkama poput divljeg kestena, ličija, guarane, konoplje i hmelja.

Može narasti između 30 - 40 m s promjerom od oko 1 m. Stablo ne voli ekstremne uvjete suše ili poplave, a najbolje uspijeva u kiselim i slabo alkalnim tlima odnosno u pjeskovitim, muljevitim i ilovastim tlima gdje je idealna godišnja količina padalina 1 - 1,5 m. Raste u hladnijim kontinentalnim klimama, a temperaturna ljestvica na kojoj mogu rasti je u rasponu između -25 do 37°C.

Javor je iznimno kvalitetno stablo koje se koristi za izradu podova, štapova za bilijar, namještaja i palica za bejzbol. Čine ga listovi 8 - 16 cm dugi s nazubljenim režnjevima čiji broj i nazubljenost ovisi od vrste javora. Nacionalni je simbol Kanade pa se kao takav nalazi na zastavi. Listovi mijenjaju boju i dolaskom jeseni iz zelene prelaze u crvenu, narančastu ili žutu. Kora je tamnosmeđa sa širokim vertikalnim udubljenjima i manje izraženim pukotinama. Plodovi koji se nalaze na javoru nazivaju se samaras i izgledaju poput loptice, a unutar sebe imaju sjeme.

Cvjetovi iz kojih nastaju plodovi većinom su crvene boje i pojavljuju se svake godine između travnja i lipnja, a neke vrste poput srebrnog javora cvjetaju u kasnu zimu. Cvjetove oprašuju pčele i leptiri, a mogu se oprašivati i vjetrom.

Korijenski sustav javora ovisi o vrsti pa će tako neke vrste imati veliko i razgranato korijenje dok će korijenje nekih vrsta biti malo i krhko. Ako je korijenski sustav invazivan izbjegava se sadnja u blizini kuće kako se ne bi oštetili temelji. Vrste poput norveškog javora i srebrnog javora imaju dubok korijenski sustav pa se ne savjetuje njihova sadnja u blizini bilo kakvog objekta dok vrste poput šećernog javora i japanskog javora imaju krhko korijenje.

Vrste javora

Javor je stablo prepoznatljivo po obliku i specifičnim nijansama listova prilikom mijenjanja boja. Mogu narasti veliki, a cvjetaju u periodu proljeća. Ovisno o klimi zahtijevaju punu do djelomičnu svjetlost s minimalno 6 sati sunca. Stablo ima dug životni vijek pa tako može živjeti između 80 - 300 godina, ovisno o vrsti. U svijetu je danas poznato više od 125 vrsta od kojih su najpoznatiji japanski javor, šećerni javor, crveni javor, srebrni javor, norveški javor, gorski javor, crni javor i tatarski javor.

Japanski javor

Japanski javor (lat. Acer palmatum) je vrsta koja može narasti 2 - 9 m, a godišnje naraste 30 - 60 cm. Poznat je po širokom spektru boja listova, a idealno vrijeme za sadnju je jesen što omogućuje korijenu da se prilagodi na uvjete tla. Sadi se u vlažnom i dobro dreniranom tlu koje je blago kiselo i na mjestu gdje će biti zaštićen od direktnog udara vjetra kao i proljetnog mraza. Intenzivnije se zalijeva u vrijeme sadnje nakon čega zahtijeva redovito zalijevanje. Malčiranjem se štiti korijenje od vrućine i hladnoće i nanosi se nekoliko centimetara od debla. Prihranjuju se u proljeće  isključivo do svibnja jer kasnije prihranjivanje utječe na boju.

Šećerni javor 

Šećerni javor (lat. Acer saccharum) je podrijetlom s prostora sjeverne Amerike. Ima gustu krošnju koju čine zeleni listovi čija se boja dolaskom jeseni mijenja u zlatnu. Period cvjetanja javora je od travnja do svibnja, a sjeme koje proizvodi svake godine sazrijeva od rujna do listopada. Može narasti do 40 m s prosječnim godišnjim rastom 30 - 60 cm. Zahtijeva minimalno 4 sati sunčeve svjetlosti, a preferira puno sunce ili djelomičnu sjenu. Ne preporučuje se sadnja u zatvorenim prostorima, a raste u dobro dreniranom, blago alkalnom ili alkalnom tlu. Najpoznatija kao nacionalni simbol Kanade, a upravo se od nje pravi daleko poznati javorov sirup.

Crveni javor

Crveni javor (lat. Acer rubrum) je višegodišnja vrsta listopadnog drveta koja može narasti do 30 m sa širinom do 15 m. Poznat je pod nazivima kanadski javor, grimizni javor i močvarni javor. Drvo je više piramidalnog oblika s cvjetovima crvene boje koji se pojavljuju u proljeće. U početku su listovi tamnozelene boje dok s vremenom prelazi u crvenu. Peteljke lišća počinju crveniti u ljeto, a u zimu će stablo biti prekriveno crvenim pupoljcima. Vrlo je otporan na hladnoću i na visoke temperature, a sadi se u vlažnim i dobro dreniranim tlima odnosno na mjestu gdje će imati puno sunce ili djelomičnu sjenu. Razmnožava se sjemenom i cijepljenje i održavanje nije zahtjevno. Orezuje se u fazi mirovanja, a prihranjuje se u proljeće prije nicanja listova. Slabi su na gljivične infekcije koje uzrokuju opadanje lišća i korijenje mu je iznimno plitko.

Srebrni javor

Srebrni javor (lat. Acer saccharinum) je vrsta koja može narasti do 24 m, nepravilne krošnje i zakrivljenih grana. Još se naziva meki javor ili bijeli javor. Listovi mogu biti dugi do 15 cm i s donje strane su srebrne boje, a kasnije, kao i kod ostalih vrsta, poprimaju crvenkastu boju. Crveni pupoljci koji se počinju pojavljivati zimi cvjetaju u proljeće. Raste na poplavnim područjima, šumama, jezerima i močvarama. Preferira vlažno i kiselo tlo, a drvo je sklono orezivanju grana nakon dugotrajne izloženosti vjetru ili snijegu dok korijenje, koje je dosta plitko, može oštetiti obližnji pločnik, temelje i kanalizacijske cijevi. Vrsta je jako osjetljiva na antraknozu i uvenuće, a pupoljke jedu vjeverice osobito u rano proljeće.

Norveški javor

Norveški javor (lat. Acer platanoides) ili javor mliječ je listopadno stablo koje može narasti do 15 m jednakom širinom. Podrijetlom je s prostora sjeveroistočne Europe i Kavkaza. Ima zaobljenu krošnju s listovima dugim do 17 cm u nijansama od svjetlo do tamno zelene da bi u jesen poprimili smećkastu boju. Žuti cvjetovi se pojavljuju u proljeće u obliku grozdova dok se plodovi pojavljuju tek u jesen. Kao i ostale vrste preferira puno ili djelomično sunce, a sadi se u vlažnom i dobro dreniranom tlu. Korijenje je dosta plitko što može uzrokovati dizanje pločnika stvarajući neravnine na površini pa se zbog toga često kao mjesto sadnje biraju livade odnosno područja gdje travu ispod javora neće trebati kositi.

Gorski javor

Gorski javor (lat. Acer pseudoplatanus) je vrsta koja može narasti 30 - 35 m sa životnim vijekom do otprilike 400 godina. Podrijetlom je s prostora središnje i istočne Europe i Male Azije, a smatrao se invazivnom vrstom u 18. stoljeću. Koristi se za proizvodnju namještaja, podova, papira i drva za ogrjev. Ima jak korijenski sustav, a listovi koji čine stablo su do 26 cm duljine s glatkom korom koja vremenom postaje hrapavija. Propadaju za vrijeme zime, a mogu otpasti s grane ili se zadržati na njoj. Pupoljci se mogu zadržati cijelu zimu, a zbog velike tolerancije sadi se na gotovo svim vrstama tla iako najviše preferira područja poput poplavnih nizina, rubova šuma i poremećenih staništa.

Crni javor

Crni javor (lat. Acer nigrum) je listopadno stablo koje može narasti do 23 m visine i živjeti više od 100 godina. Vrsta je stabla koju isključivo možemo naći na prostoru Amerike točnije na jugoistoku Minnesote. Ima široku krošnju i lako se može zamijeniti sa šećernim javorom. U početku ima zelene listove koji vremenom mijenjaju boju u narančasto crvenu. Plosnati su i veliki, a donja površina im je prekrivena sitnim dlačicama. Cvjetovi žute i zelene boje cvjetaju u periodu od travnja do svibnja, a plodovi koji su zeleni pojavljuju se u grozdovima i sazrijevaju u periodu od rujna do listopada. Sadi se u vlažno i dobro drenirano tlo, a najviše preferira vapnenačka tla s punom ili djelomičnom sjenom.

Tatarski javor

Tatarski javor (lat. Acer tataricum) ili žestilj je vrsta podrijetlom s prostora Europe i jugozapadne Azije. Naziva se i amurski javor, ima gustu i uspravnu krošnju i može narasti do 10 m. Lišće je zelene boje, a dolaskom jeseni mijenja je u žutu i crvenu. Cvjeta u proljeće, u travnju zeleno bijelim cvjetovima, a plodovi se formiraju u periodu ljeta do jeseni kada i sazrijevaju. Podnosi sve vrste tla sve dok je dobra drenaža što se posebice odnosi na glinena i ilovasta tla. Drvo brzo raste, a najbolje uspijeva na punom suncu iako može rasti i na području s djelomičnom sjenom. Tolerantna je vrsta što se posebno odnosi na temperaturne oscilacije.

Uzgoj javora

Uzgoj javora je poznat još od 7. stoljeća, a danas broji više od 125 vrsta. Najrašireniji je na području Amerike gdje je ujedno zastupljeno i najviše vrsta od kojih su najpoznatiji crveni i srebrni javor. Sadnja je moguća u bilo koje godišnje doba iako se savjetuje izbjegavati proljeće. Za sadnju je važno da tlo nije smrznuto, a idealno vrijeme je jesen. Stablo može doživjeti i do 300 godina starosti, a naraste i do 35 m s gustom krošnjom. Voli dobro drenirana tla i većina vrsta se sadi na punom suncu ili djelomičnoj sjeni. Vrste najčešće rastu na ilovastom i dobro dreniranom tlu, a podnose velike temperaturne oscilacije.

Prihranjivanje javora je svake godine osim za vrijeme sadnje, a orezivanje je rezervirano za jesen kada je smanjena proizvodnja soka. Sadnja na otvorenom zahtijeva međusobnu udaljenost za manje vrste 8 m dok za veće treba i do 12 m.

Tlo

Javor uspijeva u gotovo svakom tlu osim u pjeskovitom ili kamenitom. Jako je zahvalna vrsta jer podnosi tla pH vrijednosti u rasponu 5,0 - 7,0. Kiselost tla je moguće ispitati mjeračem pa se za snižavanje pH vrijednosti dodaje 2,5 - 5 cm mahovine treseta ili kombinacija vode i octa dok se za kiselost tla dodaje vapno. Dok je biljka mlada, tlo je potrebno održavati vlažnim. Jako je važno malčiranje tla gdje će sloj 8 - 10 cm malča hladiti zonu korijena, smanjiti isparivanje vode i stvoriti zdravije okruženje. Obično se za malčiranje koriste komadići drveta ili kore koje ne treba ići skroz do debla stabla i može se raširiti u radijusu od 60 cm.

Klima

Stabla javora su tolerantna na velike temperaturne oscilacije, a najbolje uspijevaju u malo hladnijim klimama, na sjevernom i sjeveroistočnom dijelu gdje je temperatura nerijetko ispod 0°C. Njihovo prirodno područje je prostor Amerike i Kanade gdje bez problema mogu podnijeti temperature i do -25°C, a jako dobro uspijeva i na prostoru Rusije i sjeverne Azije. Najčešće rastu na visinama 0 - 1.600 m. n. v., ali mogu rasti na različitim visinama što ovisi od vrste pa tako tatarski javor (lat. Acer tataricum) raste na 2.590 m. n. v. dok primjerice planinski javor (lat. Acer grandidentatum) raste na 1.524 - 3.657 m. n. v.

Vrijeme sadnje

Javor se sadi u proljeće ili u ljeto kada je temperatura odgovarajuća,između 21 - 27°C i to na sunčanom, dobro dreniranom tlu i na mjestu gdje će imati dovoljno prostora za rast. Upravo zbog toga što za kratko vrijeme može zauzeti veliku površinu sadi se na određenoj međusobnoj udaljenosti koja ne smije biti manja od 9 m. Vrijeme sadnje je rano proljeće nakon što prođe zadnji mraz i prije nego što se lišće počne formirati jer je tada velika šansa da će biljka biti uspješno posađena. Neće je uništiti temperature niže od 25°C kao ni one više od 35°C.

Slaganje kultura

Javor je pogodan je za kombiniranje s drugim vrstama i uspijeva na gotovo svim vrstama tla koja su dobro drenirana, no popis biljaka koje se mogu kombinirati s javorom nije dug zbog javorove krošnje koja raste dosta široko i stvara hlad gdje samo rijetke vrste mogu uspjeti. Zbog toga se savjetuje kombinacija sadnje s biljkama poput narcisa, ljiljana, ukrasnog luka, sibirske perunike, tulipana, šafrana, paprati, kukurijeka i pavenke. Biljke ispod javora ne treba nagomilavati jer će previše biljaka ometati cirkulaciju zraka što može dovesti do uništenja korijena odnosno sprječavanja opskrbe hranjivim tvarima.

Zbog svoje iznimne veličine vrlo lako može blokirati sunčevu svjetlost kao i hranjive tvari što može stvarati problem nekim vrstama. Lišće koje vremenom opada čini tlo kiselijim, a neke biljke iako su male mogu negativno utjecati na rast javora. Preporučuje se izbjegavati sadnju javora s biljkama poput stabala bukve, crnog oraha, zlatnice, zvjezdana, grožđa, lozice, bršljana, glicinije i poljskog vijenca.

Uzgojni oblik

Javor se može uzgajati u različitim oblicima, koji se mogu podijeliti u nekoliko kategorija koje su uobičajene za većinu drveća:

• Standardni - najčešći oblik javora, u kojem biljka raste kao visoko i široko razgranato stablo.
• Široki - uzgojni oblik koji se biljka sastoji od kratkog i široko razgranatog stabla, koje se često koristi za uzgoj u vrtu ili živica.
• Bonsai ili minijaturni - uzgojni oblik u kojem biljka raste kao kompaktno i nisko stablo, a koja se koristi za uzgoj u malim vrtovima ili zatvorenim prostorima
• Kaskadni - uzgojni oblik u kojem biljka ima dugačke i razgranate grane koje se spuštaju prema dolje, što ju čini idealnom za uzgoj na strmim terenima ili kao dekorativni element u vrtu.
• Espalier - uzgojni oblik u koje je biljka uspravno stablo koje se obično uzgaja kao pokrivač za ograde.

Faza mirovanja

Za vrijeme zime, odnosno kada stablo ostane bez listova i plodova biljka ulazi u fazu mirovanja do proljeća točnije, od prosinca do veljače nakon čega se počinje razvijati lišće. Za to vrijeme grane ne rastu, a standardna temperatura u tom periodu je 5°C. Kao i svakom stablu i javoru je potrebno malčiranje tla jer, iako je kao vrsta posebno tolerantna na temperaturne oscilacije, potrebno je zaštiti njegov korijenski sustav.

Sadnja javora

Javor je potrebno saditi na mjestu gdje će imati puno ili djelomično sunce i periodom od minimalno 6 sati sunčeve svjetlosti. Sadi se u dobro drenirano tlo koje se nakon procesa sadnje malčira i, iako podnosi niske temperature, mladu sadnicu je potrebno zaštititi barem prve dvije godine. Sadi se u prethodno iskopanu rupu ispunjenu drenažnim materijalom i zemljom, a nakon sadnje biljku je potrebno zaliti što će se kontinuirano obavljati dok je sadnica još mlada.

Javor raste jako brzo, a kao mjesto sadnje preferira se zaklonjenost od vjetra i zelene površine gdje je moguće napraviti veći razmak između sadnica. Često se može vidjeti u plodoredu s drugim sadnicama kao ukrasno drvo uz rub ulice. Korijenje je jako plitko i prijeti isplivavanjem na površinu što je i glavna negativna strana ove vrste. Zbog takvog korijensko sustava i velike krošnje preporučuje se saditi ga na udaljenosti od 9 m od kuća, cjevovoda i drugih objekata. Vrste poput srebrnog javora (lat. Acer saccharinum) treba saditi na udaljenosti od 30 m čiji se korijenski sustav može raširiti i do 27 m dok je, u principu, standardna dužina korijena oko 8 m.

Sadnja sjemena

Sadnja sjemena je moguća iako nije standardna metoda razmnožavanja. Ovisno o vrsti, sjeme javora sazrijeva u periodu od proljeća do ljeta i u kasnu jesen. Većina sjemena mora biti izložena metodi stratifikacije. Ako će se sjeme sijati na otvorenom, stratifikaciju je potrebno provesti 90 - 120 dana prije posljednjeg mraza tako što se sjeme stavlja u plastičnu vrećicu prethodno napunjenu tresetnom mahovinom i vermikulitom koji je neutralan ili bazičan zbog osjetljivosti crvenog javora na kiselost. Na kraju se dodaje malo vode i fungicid koji će spriječiti uništavanje sjemena. Sjeme se drži u hladnjaku otprilike 40 - 120 dana na temperaturi 1 - 5°C.

Nakon provedene stratifikacije i klijanja sjemena moguće je sjeme saditi direktno na otvoreno ili u posudu. Stopa preživljavanja je veća ako se sadi u posudu ispunjenu mješavinom vermikulita, tresetne mahovine, pijeska i komposta. Tlo je potrebno konstantno održavati vlažnim i ne dozvoliti sušenje, a kada se pojavi drugi krug listova, sjeme je spremno za presađivanje u veću posudu.

Sadnja na otvorenom se ne razlikuje previše od sadnje u posudama. Sadi se na mjesto gdje će mu biti osigurana djelomična sjena osobito prve dvije godine. Sjeme se stavlja na zemlju nakon čega se prekriva slojem zemlje u visini od 2,5 cm kako bi se mogla zadovoljiti potreba ta vodom. Preporučuje se sadnja nedugo nakon što se sjeme pokupilo, a klijanje se većinom očekuje sljedeću godinu.

Sadnja sadnice

Prije sadnje potrebno je pripremiti zemlju gdje će se saditi javor prihranjivanjem i stavljanjem drenažnog sloja poput pijeska. Idealna sadnja je na mjestu gdje će joj biti osigurana cjelodnevna sunčeva svjetlost ili djelomična sjena. Podnosi gotovo sve vrste tla pH vrijednosti u granicama između 5,0 -  7,0. Ne preporučuje se sadnja u kamenitom tlu, a sadi se najčešće kao biljka u nizu posebno uz rubove cesta kao ukrasna vrsta stabla čija velika krošnja stvara hladovinu. Nakon sadnje tlo je potrebno malčirati i zaliti kako bi se zaštitio korijenski sustav. Ne preporučuje se prihranjivanje barem prve 2 godine nakon sadnje.

Kalemljenje

Razmnožavanje kalemljenjem je metoda koja je rezervirana za kasno proljeće ili ljeto, a može se primjenjivati na bilo kojoj vrsti javora iako se preporučuje da to bude japanski javor. Grana koja će se kalemiti treba biti zdrava i duga najmanje 15 cm i široka oko 2,5 cm. Na donjem dijelu grane potrebno je zarezati oko 5 cm s obje strane pod kutom koji tvori slovo V. Granu na koju će se kalemiti nova grana treba odrezati najmanje 2,5 cm, nježno umetnuti novu granu i omotati trakom za cijepljenje.

Uzgoj u vrtu

Iako neobično, ali se preporučuje prije sadnje na otvoreno sadnicu staviti u posudu s vodom kako bi korijeni bili vlažni ili prethodno iskopanu rupu napuniti vodom sat vremena prije sadnje. Iskopana rupa treba biti malo šira od posude u kojoj se nalazila sadnica. Korijenje je prethodno potrebno raširiti i potom staviti u iskopanu rupu. Nakon sadnje rupu je potrebno zatrpati iskopanom zemljom i lagano je pritisnuti kako bi učvrstili korijensku kuglu.

Posađena sadnica se prekriva slojem malča u visini od 5 cm, a sljedeću sadnicu je moguće posaditi na minimalnoj udaljenosti od 9 m. Sadnice javora koje se sade u vrtu mogu biti u plastičnoj posudi ili pakirane u vrećice. Sadnica umotana u plastičnu posudu prije sadnje se vadi iz nje da bi se korijenje oslobodilo. Sadnica koja je umotana u organsku vreću stavlja se zajedno u rupu dok se sintetička vrećica reže nakon što se položi u rupu.

Uzgoj u stakleniku

Sjeme koje se sadi u stakleniku je prije sadnje moguće podvrgnuti kombiniranoj metodi tople i hladne stratifikacije. To se posebno odnosi na sjeme javora koje pada u periodu između jeseni i zime, a radi se o sjemenu prugastog javora (lat. Acer pensylvanicum) i tatarskog javora (lat. Acer tataricum). Sjeme je potrebno očistiti brusnim papirom sve dok se ne ukaže trup nakon čega ga je potrebno namočiti u otopinu vodikovog peroksida na nekoliko sati.

Nakon toga potapa se u vodu na 24 sata i čuva se na temperaturi 20 - 30°C u periodu 30 - 60 dana nakon čega ide postupak hladne stratifikacije gdje se sjeme stavlja u plastičnu posudu sa zatvaračem 90 - 180 dana. Vrećica u kojoj se nalazi sjeme treba biti ispunjena tresetnom mahovinom. Nakon što je sjeme proklijalo sadi se u posudu 0,6 - 2,5 cm duboko i povremeno se zalijeva ne dopuštajući tlu da se osuši pri čemu temperatura unutar staklenika treba biti 21 - 27°C.

Uzgoj u posudama

Sadnja javora u posudu nakon postupka stratifikacije povećava šansu za uspješnim klijanjem i rastom. Nabolje ga je saditi u posudu s drenažnim rupama za odvod viška vode i ispunjenom mješavinom tresetne mahovine, pijeska, perlita i vermikulita. Tlo u posudi je potrebno držati konstantno vlažnim ali ne i mokrim jer se tako ubrzava proces truljenja korijena. Iako podnosi puno sunce ovako posađen u posudu zahtjeva djelomično sunce.

Prije presađivanja izravno u tlo sadnica treba biti minimalno dvije godine u posudi kako bi se smanjio šok za korijenski sustav. Minimalna veličina sadnice u trenutku presađivanja mora biti 15 - 30 cm i mora imati minimalno 4 prava lista.

Održavanje nasada

Stablo se sadi na određenoj međusobnoj udaljenosti 9 - 12 m ovisno o vrsti, a sadnici je poželjno osigurati cjelodnevnu ili djelomičnu sunčevu svjetlost kao i zaklonjenost od direktnog udara vjetra posebice ako su mlade sadnice u pitanju. Sadnice posađene u posude presađuju se u vrt kada postignu dovoljnu veličinu 15 - 30 cm. Ovo višegodišnje stablo treba redovito zalijevati prve dvije godine nakon sadnje, a vremenom se potreba za zalijevanjem smanjuje. Jako dobro podnosi niske temperature i temperature u rasponu -25 - 37°C.

Održavanje i njega

Javor je jednostavno održavati jer zahtijeva samo godišnje orezivanje i redovno zalijevanje, a u slučaju velikih vrućina potrebno je češće zalijevati. Ova biljka ne podnosi direktne udare vjetra i ekstremnu sušu. Orezivanjem biljke u jesen nakon opadanja listova održavamo njegovo okruženje čistim i potičemo rast novih grana svake sezone. U početku posebice prvu godinu javor ne zahtijeva orezivanje nego je dovoljno samo čišćenje područja oko stabla, a kasnije je biljku potrebno orezati u smislu uklanjanja suhih, bolesnih i bočnih grana. Pretjerano orezivanje može oštetiti biljku i zaustaviti rast.

Zalijevanje

Javor zahtijeva redovno zalijevanje posebice ako je u pitanju mlada sadnica, a prve dvije godine su najvažnije. Savjetuje se zalijevanje u jutarnjim ili večernjim satima jer se sprječava isparavanje vode što omogućuje zadržavanje potrebne količine. Učestalost ovisi o tlu na kojem je posađen pa će tako pjeskovita i ilovasta tla upijati brže vodu od glinenih ili muljevitih. Standardna količina vode koja se preporučuje je oko 45 l tjedno, a pravilno zalijevanje je da tlo bude natopljeno do 20 - 25 cm. Važno je pravilno zalijevanje jer pretjerano zalijevanje može biti jednako loše kao i premalo zalijevanje.

Gnojidba

Iako gnojivo pomaže u održavanju kvalitete odgovarajućeg tla ne preporučuje se prihranjivanje prve dvije godine od sadnje. Kasnije se predlaže korištenje 10 - 10 - 10 gnojiva i to kompostiranog stajnjaka koji se ravnomjerno raspoređuje po tlu u rano proljeće prije izbijanja listova. Nepisano je pravilo da se stabla sa svijetlim listovima ne trebaju prihranjivati. Javor posebno preferira gnojiva s visokim udjelom dušika, fosfora i kalija što je važno za zdrav i brz rast. Najčešća gnojiva koja se koriste u prihranjivanju javora su gnojivo 16 - 4 - 4, mješavina kalijevog karbonata i soli, tekuće gnojivo, granulirano gnojivo, organsko gnojivo koje sadrži fosfor i kalij, prirodna gnojiva poput taloga kave ili Epsom soli.

Razmnožavanje

Javor je jako zahvalan za razmnožavanje i može se razmnožavati sjemenom, reznicama, zračnim raslojavanjem i kalemljenjem. Svi načini razmnožavanja odvijaju se u proljeće, poslije posljednjeg mraza. Idealne temperature su 21 - 28°C. Pored standardnih metoda razmnožavanja postoje i dvije dodatne metode poput razmnožavanja zračnim raslojavanjem i kalemljenjem.

Razmnožavanje zračnim raslojavanjem je metoda koja se može primjenjivati na sve vrste javora. U proljeće je potrebno otkinuti mladu granu s novim rastom koja nije drvenasta i s donje strane ostrugati koru do žutog dijela nakon čega ga je potrebno umotati u vlažnu mahovinu i zaliti s nekoliko slojeva plastične folije, a krajeve učvrstiti ljepljivom trakom. Nakon nekoliko mjeseci formirat će se novo korijenje nakon čega slijedi sadnja.

Presađivanje

Idealno vrijeme presađivanja javora na otvoreno je proljeće, a prije presađivanja sadnice tlo treba biti pripremljeno. Iskopana rupa treba biti 60 - 90 cm duboka kako bi stala korijenska kugla. Sadnica treba imati najmanje 4 prava lista, a idealna je sadnja na sunčano ili djelomično sunčano mjesto koje se prethodno treba očistiti od korova i vegetacije. Prilikom presađivanja potrebno je napraviti određeni međusobni razmak od najmanje 9 m. Dno rupe treba biti ispunjeno drenažnim materijalom nakon čega se dodaje zemlja bez dodavanja gnojiva ili nekih drugih dodataka.

Nakon sadnje tlo je potrebno zbiti i zaliti odgovarajućom količinom vode i postaviti tanak sloj malča od 5 cm kako bi se sačuvala vlažnost, a prihranjivanje se ne preporučuje nekoliko godina nakon sadnje jer je biljci potrebno vrijeme da stvori i prilagodi novi korijenski sustav.

Pomlađivanje

Pomlađivanje je ključno za javor jer se tako produžuje njegov životni vijek i poboljšava izgled. Kao višegodišnja listopadna biljka, rastom gubi oblik pa zahtijeva redovno oblikovanje posebice poslije perioda cvjetanja, odnosno za vrijeme vegetacije. Najčešći način pomlađivanja je rezanjem grana koje kvare oblik, grana koje niču sa sredine stabla u obliku vodopija ili uklanjanjem starih, osušenih i bolesnih grana ostavljajući manje i novije grane. Pomlađivanje se odvija u proljeće prije formiranja novih listova kako bi se biljka mogla u potpunosti obnoviti, a tako se ujedno i zadržava željeni oblik krošnje.

Prorjeđivanje

Prorjeđivanje se savjetuje vršiti u periodu od sredine srpnja do početka kolovoza i to uklanjanjem grana kao i onih koje rastu prema središtu krošnje stabla, a smanjuju se samo one grane debljine 50 cm. Grane koje rastu previše blizu i koje imaju tendenciju trljanja kao i one koje se nalaze u uskim kutovima potrebno je ukloniti kako omogućilo cirkuliranje zraka između grana kao i smanjenje mogućnosti gljivičnog oboljenja. Grane se uklanjanju odgovarajućim alatom poput škara ili ručnih pila, a uklanja se samo 25 - 30 % grana godišnje. Nakon prorjeđivanja na odrezana mjesta nije potrebno nanositi nikakvo sredstvo za ubrzanje proces oporavka.

Rezidba

Rezidba javora je proces koji se obavlja kako bi se kontrolirao oblik i veličina stabla i kako bi se poboljšala njegova estetika i zdravlje. Obično se radi u proljeće, prije početka rasta novog lišća. Orezivanjem se može kontrolirati oblik stabla, kako bi se dobio željeni izgled, uklanjati suvišne grane koje su preopterećene ili koje su povećale veličinu stabla, poboljšala cirkulacija zraka unutar stabla, što pomaže u prevenciji bolesti i uklonile grane koje su oštećene od bolesti, štetnika ili mehaničkih oštećenja.

Prije orezivanja, potrebno je pripremiti alat, kao što su škarice za grane, škare ili pila. Prvo se uklanjaju oštećene grane, kao i one koje su višak kako bi se poboljšala cirkulacija zraka unutar stabla. Nakon orezivanja, potrebno je tretirati rezove antiseptičkim sredstvom kako bi se spriječila infekcija.

Zaštita od vjetra

Javor je uglavnom otporan na vjetar i obično ne treba posebnu zaštitu. Međutim, ako je mladica posađena na otvorenom prostoru bez druge vegetacije koja može zaštititi stablo od vjetra, tada bi se moglo preporučiti zaštititi ju zaštitnom mrežom ili žičanom ogradom. Ipak, treba imati na umu da svako drvo ima svoju granicu i koliko jak vjetar može podnijeti. Ako je stablo dobro ukorijenjeno i ima dobro razvijenu korijenov sustav, ono će se obično dobro nositi sa vjetrom, bez potrebe za posebnom zaštitom.

Priprema za sljedeću sezonu

Uklanjanjem osušenih i bolesnih grana poslije perioda listanja, kao i malčiranjem tla oko stabla korom drveta osigurat ćemo da javor u sljedećoj sezoni cvjetanja ima bujnije cvjetne stabljike i lišće. Potrebno je poštivati uvjete tla, temperature i dnevne količine svjetlosti kako bi bili sigurni da će javor uspjeti sljedeću sezonu. U zimskom periodu tlo je potrebno zaštititi nekim organskim kompostom kako bi se spriječile velike temperaturne promjene koje dovode do propadanja korijena i cijelog stabla.

Sadnice javora posađene u posude sklanjaju se na mjesto gdje će biti zaštićene od direktnog udara vjetra, a u proljeće se iznose ili sade na prethodno predviđeno mjesto gdje će im se osigurati određena izloženost suncu kao i drugi uvjeti potrebni za rast.

Bolesti

Iako podnosi velike temperaturne promjene i može doživjeti starost i do 400 godina ipak nije otporan na neke bolesti koje ga uništavaju poput antraknoze, pjegavosti katrana i bolesti uvenuća.

Antraknoza

Antraknoza je gljivična bolest koju uzrokuju patogeni poput Aureobasidium apocryptum, Discula campestris i Colletotrichum gleosporoides. Na ovu bolest su posebno osjetljivi šećerni javor, crveni javor, norveški javor, srebrni javor i japanski javor. Iako je bolest estetskog karaktera u nekim slučajevima može dovesti i do težeg oblika odnosno defolijacije listova. Lezije se javljaju s unutarnje strane i po rubovima listova, a bolest se širi kišom ili vjetrom. Da bi spriječili daljnje širenje bolesti trebamo ukloniti zaraženo lišće odnosno odrezati mladice i tretirati stablo fungicidom poput bakrovog hidroksida u kombinaciji s mankozebom.

Pjegavost katrana

Pjegavost katrana je bolest koju uzrokuje gljivica Rhytisma acerinum i obično pogađa stabla u ljeto i jesen uzrokujući pjegavost lišća. Bolest je kao i antraknoza estetskog karaktera, a posebno su osjetljive vrste javora poput srebrnog, norveškog i crnog javora. Nije dugoročni problem i ne uzrokuje propadanje stabla, a bolest se očituje pojavom žutih mrlja na lišću posebice u proljeće. Sprječavanje širenja ove bolesti jedino se može kontrolirati uklanjanjem zarađenog lišća jer ne postoje fungicidi kojima bi se riješio ovaj problem.

Bolest venuća

Bolest venuća je bolest koju uzrokuje više od 6 vrsta gljivica koje blokiraju protok vode u lišće što uzrokuje propadanje biljke u periodu od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Napadnuti dijelovi biljke smeđe i propadaju, a tome prethode žuti listovi. Gljivice uglavnom zaraze biljku preko korijena, a odgovarajuće metode za rješavanje ove bolesti ili njen sprječavanje nema. Jedino moguće preventivno djelovanje je uklanjanje zaraženih grana kako bi se spriječila eventualna daljnja infekcija biljke.

Štetnici

Javor preferira živjeti u uvjetima gdje je klima hladnija što u većini slučajeva sprječava napad brojnih insekata. Iako ih ima dosta najčešći štetnici koji napadaju javor su kruškin trips, lisne uši, japanski pivac, hruštevi i gusjenice.

Kruškin trips

Kruškin trips (lat. Taeniothrips inconsequens) je kukac često manji od 2 cm koji siše sok iz pupova javora, a najčešće napada crveni i norveški javor. Iako se zove kruškin trips, ne napada samo kruške, već napada i šljive, marelice, trešnje, breskve, pa tako i javor. Njihova zastupljenost najizraženija je u proljeće, u periodu od ožujka do svibnja. Ličinke kukca se hrane listovima ostavljajući žute ili bijele mrlje, a uzrokuju i uvijanje listova. Broj kukaca varira i teško se mogu uočiti ako su zelene boje za razliku od tripsa koji znaju biti i crvene boje, a način liječenja stabla uslijed napada ovog kukca nije poznat.

Lisne uši

Lisne uši (lat. Aphidoidea) su štetnici koji se skupljaju na donjoj strani lišća javora u skupinama, jedu lišće praveći sitne rupice i ispuštajući ljepljivu tvar tzv. mednu rosu što uzrokuje promjenu boje listova i na kraju uvenuće. Toplina i vlažnost odgovaraju širenju ovog nametnika. Izbjegavanjem grupne sadnje biljaka, kao i pokušajem ispiranja listova vodom, može se spriječiti pojava lisnih ušiju. Za prirodnu borbu može se koristiti repičino ulje, a za veću najezdu koristi se insekticidni sapun illi ulje nima.

Japanski pivac

Japanski pivac (lat. Popillia japonica) je kukac ovalnog oblika veličine oko 15 mm koji napada javor, a može se prepoznati po metalik i zelenoj boji pa u nekom trenutku razvoja jako nalikuje smrdljivom martinu. Prvenstveno napada lišće praveći velike rupe uslijed čega ostatak lišća smeđi što na kraju uzrokuje propadanje. Rupe nekad mogu biti i veličine olovke, a pored listova napada i koru unutar koje polaže jaja. Japanskog pivca se moguće riješiti na nekoliko načina uključujući ulje nima, sprejeve koji sadrže kalijev bikarbonat ili sredstvom koje se sastoji od mješavine sredstva za pranje suđa, biljnog ulja, vode i alkohola.

Gusjenice

Razne vrste gusjenica napadaju javor, a najviše se ističu šumska gusjenica (lat. Malacosoma disstria), jesenski crv (lat. Alsophila pometaria) i zeleno-prugasti javorov crv (lat. Dryocampa rubicunda). Svaka vrsta gusjenice pravi istu štetu lišću progrizajući ga u sredini ili oko rubova listova. Ostavljaju bijelu mrežu ili izmet što uzrokuje uvijanje listova. Većinom je posljedica izgled biljke ali u nekim ekstremnim slučajevima kada se pojavljuje najezda gusjenica može uzrokovati propadanje biljke.

Upotreba javora

Javor je najpoznatiji u obliku sirupa, ali kao iznimno jako stablo često se koristi u proizvodnji namještaja, glazbenih instrumenata, bejzbol palica, štapova za bilijar, čunjeva i slično.

Berba

Za javor ne postoji klasičan oblik berbe nego se radi o skupljanju soka iz stabala. Period sakupljanja soka je kada su noćne temperature ispod 0°C. U drvetu se buši rupa ispod čega se stavlja posuda u koju se skuplja sok. Posuda se zatvara poklopcem kako bi se zaštitila od kiše ili snijega, a za skupljanje soka se koriste plastične cijevi koje se "uguraju" u rupu i iz kojeg curi sok direktno u posudu ili kantu. Stablo mora biti najmanje 25 cm u promjeru, a tijekom sezone svako stablo će dati otprilike 37 l soka ili 1 l čistog sirupa.

Skladištenje

Napravljeni javorov sirup se čuva na hladnom i tamnom mjestu gdje se može skladištiti otprilike godinu dana. Ako se javorov sirup skladišti u ostavi moguće ga je zadržati zdravog 2 - 4 godine. Nakon skupljanja soka potrebno ga je držati na temperaturi od 2°C i upotrijebiti unutar 7 dana od skupljanja. Sirup se može pokvariti ako se ne skladišti pravilno prilikom čega fermentira i gubi miris.

Kulinarstvo

Najpoznatiji način korištenja javora je u obliku sirupa koji se koristi kao preljev za salatu, zamjena za bijeli šećer prilikom pečenja, kao dodatak limunadi, kavi ili čaju, kao premaz za meso i za pripremu kruha. Javorov sirup može fermentirati pa se kao takav koristi za proizvodnju piva ili alkohola poznatog pod nazivom acerglyn.

Kozmetika

Ekstrakt crvenog lista javora daje koži elastičnost i čini je punom što sprječava pojavu bora. Nova istraživanja pokazuju da spojevi koji se nalaze u lišću javora djeluju protuupalno i mogu posvijetliti  tamne mrlje na koži što se posebice odnosi na jabučnu i vinsku kiselinu. Ima blagotvoran učinak na kosu, a na tržištu se najčešće pojavljuje kao sastojak u kremama i šamponima.

Medicina

Javor se dugo koristio u tradicionalnoj medicini Azije, a sve se češće koristi i u Americi. Poznat je kao dobro sredstvo pri liječenju kašlja, proljeva i kao čistač bubrega.

Zanimljivosti

Koristio se kao celulozno drvo zbog vlakana koje imaju debele stijenke što daje neprozirnost papiru. Mnoge zemlje imaju tradiciju promatranja lišća javora što se u Japanu naziva momijigari.

Quebec u Kanadi je najveći proizvođač javorovog sirupa s godišnjom zaradom od oko 500 milijuna dolara godišnje.

Prema fosilnim nalazima stabla javora su stara najmanje 100 milijuna godina. Najveće stablo javora na svijetu nalazilo se u Oregonu i bilo je visoko 32 m s promjerom od 34 m.

Najstarije stablo javora nalazi se u Kanadi i staro je najmanje 500 godina, a riječ je o šećernom javoru.

Javorov list se nalazi na grbu i zastavi Kanade, a simbol je izdržljivosti i snage.

Bjelogorično drveće

Javor je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.

Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu.

Osim javora, vrste koje su najzastupljenije na našim prostorima su breza, hrast lužnjak i kitnjak, topola, divlji kesten, grab, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, joha, bukva, brijest, vrba te stabla raznih voćaka.

Foto: gregovish / Pixabay